
IM Antonio Martoreli
(Preneseno sa Večitog šaha Vladice Andrejića)

IM Antonio Martoreli
(Preneseno sa Večitog šaha Vladice Andrejića)

Chikwere Onyekwere u Washington Square Parku. Foto: ViciousAttackingChess
U Nigeriji rođen kandidat za majstora Chikwere Onyekwere, poznat kao „Chichi“, najjači igrač koji za novac igra šah u njujorškom Washington Square Parku, priveden je od strane ICE-a (Američka služba za imigraciju i carinu) u utorak, 25. avgusta. Trenutno se nalazi u pritvorskom centru Prairieland u Alvaradu, u Teksasu.
Sa 20 godina postao je najmlađi šampion Nigerije. Danas je među jedan odsto najbolje rangiranih igrača u američkom šahu. Ovaj 41-godišnjak poznat je kao stalno prisutna figura u parku, koji je svojevremeno posjećivao i mladi velemajstor Bobby Fischer, a koji je ovjekovječen u filmu „Searching for Bobby Fischer“.

Onyekwere na prvenstvu SAD 2006. godine. Foto: Daaim Shabazz.
Onyekwere je na svom Instagram profilu, pod imenom @viciousattackingchess, kao i na svojoj internet stranici, objavljivao snimke svojih šahovskih duela. Osim što je igrao partije za novac, držao je i časove šaha.
Onyekwere trenutno ima FIDE rejting 2104, a rejting po američkom šahovskom sistemu 2211. Njegova posljednja velika pobjeda bila je protiv velemajstora Vladimira Akopiana na North American Openu 2023. u Las Vegasu. Akopian je prije nešto više od mjesec dana osvojio prvenstvo SAD za seniore.
Onyekwere je za Chess.com rekao i da je u parku pobijedio francuskog velemajstora Marc’Andria Maurizzi, ali ta partija nije mogla biti nezavisno potvrđena.
Njegova budućnost, čak i kratkoročno, trenutno je neizvjesna, dok u Teksasu pokušava da pronađe pravnog zastupnika. Kako je rekao u telefonskom razgovoru za Chess.com, njegov prioritet je da pronađe dobrog advokata.
Objasnio je da je izgubio učenike i stan i da će, kada izađe iz pritvora, morati da počne od nule.
„Ako sve bude kako treba, volio bih da izađem i igram na turnirima“, rekao je majstor kandidata, koji i dalje želi da jednog dana osvoji titulu velemajstora.
„Ako sve bude kako treba, volio bih da izađem i igram na turnirima.“

— Chikwere Onyekwere u Washington Square parku. Photo: ViciousAttackingChess.
Onyekwere, kao perspektivni juniorski šahista, prvi put je došao u Sjedinjene Američke Države početkom 2000-ih.
Njegova starija sestra Mary Onyekwere Fawaz rekla je za Chess.com da ga je šahu naučio pokojni otac, High Chief Godwin Ukandu Onyekwere. Otac je finansirao putovanja svog sina na šahovska takmičenja, uključujući međunarodne nastupe na Svjetski omladinski šampionat 2001. u Španiji i Svjetsku šahovsku olimpijadu 2002. u Sloveniji, gdje je kao 17-godišnjak predstavljao Nigeriju.
Do 2004. godine već je osvojio tri nacionalne titule u kategoriji do 14 godina, kao i Omladinski šahovski šampionat Nigerije.
Sa 20 godina vratio se u Nigeriju i osvojio nacionalnu titulu na Nigerian Breweries Chess Championship, postavši tada najmlađi šampion Nigerije u istoriji.

Onyekwere je tri godine studirao građevinarstvo na University of Port Harcourt u Nigeriji, ali nije završio četvorogodišnji program prije nego što se preselio u Sjedinjene Države.
Boravio je u Minnesoti i Texasu, a 2005. godine konačno se preselio u New York.
Vjerovao je da je imao kvalitet za titulu velemajstora, ali nije imao trenera. U jednom trenutku je, frustriran, prestao da igra šah. Sprijateljio se sa drugim Nigerijcima i pokrenuo posao.
Godine 2014. on i njegova sestra Uchechi Onyekwere optuženi su u slučaju prevare u zdravstvenom sistemu vrijedne 13 miliona dolara.
Žrtva prevare bila je organizacija Healthfirst, neprofitna organizacija za upravljanje zdravstvenom zaštitom povezana sa šest velikih bolnica. Brat i sestra bili su registrovani vlasnici i rukovodioci kompanije iz Brooklyna koja se bavila trajnom medicinskom opremom. Kompanija je Healthfirstu podnosila lažne zahtjeve za refundaciju opreme, a isplaćeno je oko četiri miliona dolara.
Prema izvještaju FBI-ja, operacija je trajala od približno 2008. godine pa najmanje do kraja 2013.
„Kako se navodi, optuženi su koristili fiktivne kompanije i lažne zahtjeve kako bi ukrali stvarni novac namijenjen zdravstvenoj zaštiti“, rekla je tadašnja američka tužiteljka Loretta Lynch 2014. godine.
„Sistemi Medicare i Medicaid služe našim najugroženijim građanima, a oni koji pokušavaju da ukradu taj novac poreskih obveznika biće procesuirani u punoj mjeri zakona.“
Onyekwere je 2015. godine, dok se već nalazio u pritvoru prije suđenja, priznao krivicu.
Prema javno dostupnim informacijama na CourtListeneru, njegovoj sestri je 30. septembra 2015. izrečena konačna presuda od 21 mjeseca zatvora, nakon čega su uslijedile tri godine nadzora, kao i obaveza da plati 337.348,84 dolara na ime naknade štete.
Za Chikwerea, međutim, CourtListener ne navodi konačnu presudu. On je za Chess.com rekao da je proveo oko tri godine u zatvoru, od 2014. do 2017.

Onyekwere protiv velemajstora Awondera Lianga u Sitgesu, u Španiji, 2017. godine, nakon izlaska iz zatvora. Foto: Sunway Sitges Chess Festival.
Onyekwere je rekao da je imao zelenu kartu, ali da je 2017. godine bio primoran da potpiše dokument i bude deportovan u Nigeriju.
Godine 2020. uhapsili su ga imigracioni službenici na granici sa Meksikom, nakon čega je podnio zahtjev za azil. Poslije deset mjeseci pušten je zbog postupka koji je još bio u toku.
Pošto je ranije bio deportovan, nije ispunjavao uslove za azil. Ipak, 2024. godine dobio je CAT odlaganje deportacije, odnosno privremenu zaštitu prema Konvenciji protiv torture. Ova zaštita sprečava američku vladu da osobu deportuje u zemlju u kojoj bi vjerovatno bila izložena torturi.
Zahvaljujući toj zaštiti mogao je da radi i živi u Sjedinjenim Državama.
Od 2021. godine Onyekwere je gotovo svakodnevno boravio u Washington Square Parku i radio kao šahovski trener.
ICE-u se javljao jednom godišnje, u decembru 2024. i 2025. godine. Ove godine rečeno mu je da se javi u avgustu, ranije nego što je to uobičajeno.
Kada se 25. avgusta pojavio u kancelariji na adresi 26 Federal Plaza, priveden je.
Onyekwere je za Chess.com rekao da tokom prethodnih sastanaka „nikada nije imao nikakvih problema“.
„Mislim da su u pitanju predstojeći izbori na polovini mandata.“
CAT odlaganje deportacije onemogućava vladi da Onyekwerea deportuje u Nigeriju, ali prema saveznim propisima ne ograničava ovlašćenja ICE-a da ga zadrži u pritvoru.
Rekao je da je iz New Yorka prebačen u New Jersey, zatim vraćen u New York i ukrcan u avion na aerodromu JFK, a da nije znao gdje avion leti.
Sljedeće čega se sjeća jeste da se našao u Texasu.

Prairieland Detention Center u Alvaradu, Texas. Foto: Texas Immigration Law Council
Vrijeme provedeno u pritvoru mu teško pada, ali je podijelio i jednu lijepu vijest: uspio je da odigra partiju šaha naslijepo, odnosno bez šahovske table.
„Definitivno mi je potrebna pomoć da angažujem dobrog advokata“, rekao je. „Nisam uradio ništa pogrešno, ali zbog politike, ovo je jednostavno užasno.“
On ima 12-godišnjeg sina u New Jerseyju koji živi sa majkom.
Kao ljude iz zajednice koji su mu pružili podršku naveo je Mary Kennedy, Maddie Weber, Father Jonah Teller, Anthony Kozikowski i Alan Stolyarov.
Na pitanje šta bi volio da čitaoci znaju o njemu, Onyekwere je odgovorio:
„Želim da ljudi znaju da sam profesionalni šahista. Koristim snagu šaha da ostanem smiren i da pomognem drugima.“
Osim pomoći pri angažovanju advokata, rekao je da bi tokom boravka u pritvoru volio da ima šahovsku tablu i šahovske knjige, „nešto taktičko“.
Lokalni igrači i kreatori sadržaja posljednjih dana šire informacije o Onyekwereovom pritvaranju.
Chessoptics je u ponedjeljak, 31. avgusta, objavio poruku na Instagramu u kojoj je pozvao ljude da pomognu i prošire informaciju.
Maddie Weber, studentkinja lokalnog univerziteta i kreatorka sadržaja, rekla je za Chess.com da je Onyekwere „prijateljsko lice koje predstavlja pozitivnu šahovsku atmosferu u parku — i to je Chichi“.
„Igraćete partiju za novac, neće biti ničeg ludog. To je jednostavno šahovska partija u Washington Square Parku.“
Gabriella Bass, izvršna producentkinja kompanije Ackerley Creative, rekla je da pripremaju i uskoro objavljuju video o Onyekwereu u okviru serijala „Over the Board“, koji predstavlja šahiste.
Prema njenim riječima, jedna od važnih stvari bila je činjenica da je Onyekwere imao potencijal za titulu velemajstora, ali nikada nije imao dovoljno prilika da dobije sponzore.

Onyekwere na turniru Sunway Sitges 2017. godine. Foto: Sunway Sitges.
Ukazala je i na to koliko najviše titule u šahu mogu biti nedostižne igračima koji nemaju dovoljno novca za putovanja i nastupe na turnirima. Naglasila je da je to zaključak zasnovan na njihovim razgovorima i da nije stručnjak za ono što je potrebno za osvajanje velemajstorske titule.
Tunde Onakoya, poznati nigerijski šahista, trener i osnivač organizacije Chess In Slums Africa, susreo je Onyekwerea dva puta u New Yorku.
Godine 2025. Onyekwere je došao da podrži Onakoyu dok su on i majstor kandidat Shawn Martinez pokušavali da obore Ginisov rekord u najdužem šahovskom maratonu, igrajući neprekidno 64 sata.
Onakoya se vratio u New York 2026. godine i odigrao nekoliko partija u Washington Square Parku. Onyekwere je takođe došao da podrži organizaciju Promoting Queens, koja prikuplja novac za podršku šahovskom obrazovanju djevojčica u Africi.
Onakoya je za Chess.com rekao: „On je dobar čovjek koji voli šah i pokušava da ponovo pronađe svoj put. Zaista je nesrećno ovo što se dogodilo i nadam se da ćemo moći da mu pružimo svu podršku koja mu je potrebna.“
Njegova starija sestra Mary Fawaz rekla je: „Njegov dolazak u SAD bio je rezultat toga koliko je bio nadaren. Imao je snove, imao je budućnost, imao je fokus.“
Dodala je: „Život ima svoje faze. Žalosno je što se našao u ovoj situaciji. Mislim da je 2017. ili 2018. godine, Božjom milošću, izašao na slobodu, nadajući se da je kao mladi čovjek zaista slobodan… srce se slama; veoma je bolno ponovo čuti da se u ovom trenutku kroz sve ovo ponovo prolazi.“
Peter Kozikowski pokrenuo je GoFundMe stranicu kako bi prikupio novac za Onyekwereove pravne troškove. Chess.com nije uključen u prikupljanje niti distribuciju tog novca.
Peterov rođak Anthony Kozikowski, „ulični filozof i urbani šahovski edukator“, poznat kao „Cheese“, predvodi potragu za advokatom.
On je za Chess.com rekao: „Shvatio sam da ima nevjerovatno dobro srce; pruža dobrotu svima koji je primaju, a zajednica koja stoji uz njega dokaz je toga.“
Alan Stolyarov takođe pomaže u akciji. Između ostalog, očistio je Onyekwereov stan nakon njegovog privođenja.
„Svi se nesebično borimo da ga vratimo. Činjenica je da niko drugi na ovom svijetu ne bi uradio ovako nešto, ali mi to radimo; nadam se da će to inspirisati još ljudi.“
https://www.chess.com/news/view/washington-square-park-hustler-chichi-detained-by-ice

Viswanathan Anand objasnio je zašto i sa 56 godina povremeno nastavlja da igra šah:
„U jednom trenutku sam shvatio da igram sve manje, ali sam takođe želio da nastavim da igram, jer u suprotnom zaboravite onaj ključni dio života šahiste, a to je kako izgleda sjediti za šahovskom tablom.
A ako to zaboravite, onda ne možete da podučavate ni nekoga drugog. Zato mislim da čak i kao trener morate da igrate kako biste mogli da se stavite u poziciju svojih učenika i tako dalje.“
„Mislim da negdje u pozadini uma i dalje vjerujem da mogu da se takmičim s vremena na vrijeme. Ali da li ću to raditi sa svim tim snažnim mladim igračima, iz dana u dan, tokom cijele godine? I odgovor je uvijek ne, to je previše. Hajde da igram taman dovoljno.“
Izvor: Chess with Mustreader
📷 Lennart Ootes

Levon Aronian o tome da li sebe smatra dijelom sovjetske šahovske škole:
„Imao sam priliku da iskoristim veze i kontakte koje je Sovjetski Savez tada pružao. Jedan od mojih prvih trenera, Melikset Khačijan, trenirao je kod Aleksandra Šakarova, koji je bio Kasparovljev trener. Zahvaljujući tome, imao je veze u Moskvi.
Kada sam imao devet godina, otišao sam u Podoljsk, grad u blizini Moskve, gdje je Kasparov održavao treninge. Tamo biste upoznali djecu svojih godina i mogli da procijenite ukupan nivo, jer je Jermenija mala zemlja. Biti najbolji igrač u Jermeniji veoma je prestižno, ali bilo je mnogo važnije odmjeriti snage sa svim ostalim igračima iz sovjetskih republika.“
Izvor: Europe Echecs

Foto: Nina Aržanjnikova
U Barnaulu je završeno studentsko prvenstvo Rusije. Takmičenje je održano od 23. do 30. avgusta u biblioteci Altajskog državnog tehničkog univerziteta „I. I. Polzunov“. Juniori i juniorke igrali su na odvojenim turnirima, a ukupno su učestvovala 52 šahista iz 13 regiona.
Kod juniora je čistu pobjedu ostvario FIDE majstor Stepan Harkevič (Kostromski državni univerzitet). U devet kola osvojio je 7,5 poena. Srebrnu medalju osvojio je Vladislav Dudarev (Novosibirski državni tehnički univerzitet) sa 7 poena. U borbi za bronzanu medalju Vadim Gasanov (Volgogradski institut za upravljanje RANHiGS) je po dodatnim kriterijumima bio bolji od Vasilija Zvereva-Rodrigeza (RUDN „Patris Lumumba“); obojica su osvojila po 6,5 poena.
Među djevojkama najbolja je bila studentkinja Belgorodskog državnog univerziteta Milena Eljnikova sa 7,5 poena. Druga je sa 7 poena završila Tatjana Červjakova (Kostromski državni univerzitet). „Bronzu“ je osvojila Tatjana Abramova (Tjumenski industrijski univerzitet), koja je imala 6,5 poena.
Takmičenje 2026. godine bilo je jedinstveno po tome što je prvi put prvenstvo Rusije među studentima održano samo u pojedinačnoj konkurenciji. Sa ovom inicijativom istupili su Šahovska federacija Altajskog kraja i Altajski državni tehnički univerzitet „I. I. Polzunov“, a Nacionalna studentska šahovska liga i Šahovska federacija Rusije podržale su inicijativu. Rukovodilac NSŠL Anton Kuzin posjetio je 25. avgusta Barnaul i potpisao sporazume o saradnji sa rektorima najvećih altajskih univerziteta — tehničkog i klasičnog.
Već je dogovoreno da će sledeće godine pojedinačno prvenstvo Rusije među studentima ponovo biti održano u Barnaulu, a nagradni fond takmičenja će zahvaljujući Univerzitetu „Sinergija“ — partneru NSŠL-a — biti uvećan nekoliko puta. Ove godine iznosio je 100.000 rubalja.
Vitalij Ulanov
Hans Niemann javno je kritikovao Iana Nepomniachtchija nakon komentara ruskog velemajstora o partiji protiv 14-godišnjeg kanadskog igrača Aarona Mendesa.
Mendes je savladao Nepomniachtchija na turniru preko interneta, Titled Tuesday, a pažnju je posebno privukao jedan detalj iz završnice partije. Nakon velike greške ruskog velemajstora, Mendes je imao mogućnost da odigra šah, ali je umjesto toga odigrao potez en passant.
Nepomniachtchi je nakon partije komentarisao taj potez. Rekao je da nema sumnje u samu partiju, ali da mu je izbor poteza ostavio „loš ukus“ i zapitao se zbog čega je Mendes odlučio da igra upravo tako.
Nije direktno optužio mladog Kanađanina za varanje, ali su njegovi komentari izazvali reakciju Hansa Niemanna.
Niemann traži reakciju FIDE
Niemann je na društvenim mrežama pozvao FIDE da reaguje na javne optužbe i insinuacije, posebno kada se odnose na veoma mlade igrače.
„FIDE mora kazniti igrača za javne optužbe i insinuacije, posebno ako se tiču 14-godišnjaka“, napisao je Niemann.
Američki velemajstor podsjetio je i na raniji slučaj u kojem je Nepomniachtchi, prema njegovim riječima, davao slične komentare o tada 12-godišnjem francuskom talentu Faustinu Oru.
Niemann smatra da bi FIDE trebalo da postavi jasna pravila i da igrači snose odgovornost za javno iznošenje ovakvih sumnji.
„Ako postoji optužba, postoje zvanični kanali“
„Ako želiš da optužiš, obavijesti privatno Etičku komisiju FIDE” poručio je.
Bihać, 2-9.09.2026.
| Rezultati 1. kola 2026/09/02 u 17,00 | |||||||||
| Bo. | 2 | ŠK „NAPREDAK“ Sarajevo | Rtg | – | 9 | ŠK „DERVENTA“ DERVENTA | Rtg | 2 : 4 | |
| 1.1 | GM | Stevic, Hrvoje | 2513 | – | GM | Bernadskiy, Vitaliy | 2514 | ½ – ½ | |
| 1.2 | IM | Burovic, Rijad | 2414 | – | GM | Ratkovic, Milovan | 2454 | ½ – ½ | |
| 1.3 | GM | Kosic, Dragan | 2311 | – | CM | Djurdjevic, Boris | 2120 | ½ – ½ | |
| 1.4 | FM | Burovic, Ismet | 2301 | – | Simic, Aleksandar | 2312 | 0 – 1 | ||
| 1.5 | IM | Trkulja, Goran | 2265 | – | FM | Sisic, Muhamed | 2290 | ½ – ½ | |
| 1.6 | FM | Galic, Zeljko | 2278 | – | CM | Cunjalo, Faris | 2234 | 0 – 1 | |
| Bo. | 3 | ŠK „BOSNA“ Sarajevo | Rtg | – | 8 | „BANJALUČKI ŠAHOVSKI KLUB“ Banjaluka | Rtg | 3½:2½ | |
| 2.1 | IM | Akbas, Umut Ata | 2466 | – | IM | Ajay, Santhosh Parvathareddy | 2477 | 0 – 1 | |
| 2.2 | GM | Saric, Ibro | 2511 | – | IM | Sutormin, Danila | 2380 | 1 – 0 | |
| 2.3 | GM | Jovanovic, Zoran | 2492 | – | IM | Savanovic, Aleksandar | 2319 | 1 – 0 | |
| 2.4 | FM | Durakovic, Alman | 2337 | – | IM | Jakovljevic, Vlado | 2317 | ½ – ½ | |
| 2.5 | IM | Sinanovic, Muhamed | 2274 | – | FM | Milekic, Daniel | 2183 | 1 – 0 | |
| 2.6 | IM | Boric, Muhamed | 2329 | – | FM | Popovic, Zoran | 2212 | 0 – 1 | |
| Bo. | 4 | OŠK „AKADEMIJA ŠAMPIONA“ Doboj Istok | Rtg | – | 7 | ŠK „VELIKA KLADUŠA“ VELIKA KLADUŠA | Rtg | 5 : 1 | |
| 3.1 | GM | Ahmadzada, Ahmad | 2543 | – | IM | Ozen, Deniz | 2365 | ½ – ½ | |
| 3.2 | GM | Stojanovic, Dalibor | 2412 | – | FM | Sahin, Ozgun | 2277 | ½ – ½ | |
| 3.3 | GM | Bryakin, Mikhail | 2410 | – | GM | Vukic, Milan | 2266 | 1 – 0 | |
| 3.4 | FM | Mesic, Ismet | 2226 | – | Kekic, Ahmed | 2163 | 1 – 0 | ||
| 3.5 | FM | Zenelaj, Samuel | 2236 | – | Hadzic, Sabahet | 2099 | 1 – 0 | ||
| 3.6 | FM | Lazic, Emanuel | 2216 | – | AFM | Mujacic, Haris | 2073 | 1 – 0 | |
| Bo. | 5 | ŠK „MAT“ Teslić | Rtg | – | 6 | ŠK „VITEZ 2013“ VITEZ | Rtg | 6 : 0 | |
| 4.1 | GM | Martinovic, Sasa | 2553 | – | FM | Sukovic, Andrej | 2283 | 1 – 0 | |
| 4.2 | IM | Culum, Sanjin | 2441 | – | FM | Prastalo, Borislav | 2199 | 1 – 0 | |
| 4.3 | GM | Bosiocic, Marin | 2563 | – | CM | Jelcic, Marko | 2251 | 1 – 0 | |
| 4.4 | IM | Pastar, Slaven | 2299 | – | FM | Miljkovic, Milan | 2009 | 1 – 0 | |
| 4.5 | FM | Batinic, Predrag | 2302 | – | Corovic, Sean | 2106 | 1 – 0 | ||
| 4.6 | FM | Simic, Zeljko | 2260 | – | FM | Bertovic, Mile | 2150 | 1 – 0 | |
Ranking crosstable (MP)
| Rk. | Team | TB1 | TB2 |
| 1 | ŠK „MAT“ Teslić | 2 | 6 |
| 2 | OŠK „AKADEMIJA ŠAMPIONA“ Doboj Istok | 2 | 5 |
| 3 | ŠK „DERVENTA“ DERVENTA | 2 | 4 |
| 4 | ŠK „BOSNA“ Sarajevo | 2 | 3,5 |
| 5 | ŠK „BIHAĆ“ BIHAĆ | 2 | 0 |
| 6 | „BANJALUČKI ŠAHOVSKI KLUB“ Banjaluka | 0 | 2,5 |
| 7 | ŠK „NAPREDAK“ Sarajevo | 0 | 2 |
| 8 | ŠK „VELIKA KLADUŠA“ VELIKA KLADUŠA | 0 | 1 |
| 9 | ŠK „VITEZ 2013“ VITEZ | 0 | 0 |
Simic,Aleksandar (2312) – Burovic,Ismet (2301) [A00]
Bihac Bihac (1), 02.09.2026
1.e4 c6 2.d4 d5 3.exd5 cxd5 4.Nf3 Nf6 5.Bd3 Bg4 6.h3 Bxf3 7.Qxf3 Nc6 8.c3 e6 9.0–0 Be7 10.Re1 a6 11.Bf4 b5 12.b4 0–0 13.a4 bxa4 14.Rxa4 a5 15.b5 Na7 16.Nd2 Nc8 17.Rea1 Nd6 18.Nb3 Nb7 19.g4 Qb6 20.g5 Nd7 21.c4 dxc4 22.Rxc4 e5 23.Rc6 Qd8 24.dxe5 a4 25.Qh5 g6

26.Bxg6 fxg6 27.Rxg6+ hxg6 28.Qxg6+ Kh8 29.Qh6+ Kg8 30.g6 Rf7 31.gxf7+ Kxf7 32.e6+ 1–0
Sutormin,Danila (2380) – Saric,Ibro (2511) [A00]
Bihac Bihac (1), 02.09.2026
1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bc4 Bc5 4.c3 Nf6 5.d4 exd4 6.e5 d5 7.Bb5 Ne4 8.cxd4 Bb6 9.Nc3 0–0 10.Be3 Bg4 11.h3 Bh5 12.Qc2 Bg6 13.Qb3 Ne7 14.0–0 c6 15.Bd3 Nd2 16.Nxd2 Bxd3 17.Rfe1 Bg6 18.Na4 Nf5 19.Qc3 f6 20.Nxb6 Qxb6 21.Nf3 Rae8 22.Bf4 fxe5 23.Bxe5 Qd8 24.Qb4 Qb6 25.a3 Rf7 26.g4 Nh6 27.Qxb6 axb6 28.Nd2 Rfe7 29.f4 Bd3 30.Re3 Bb5 31.a4 Ba6 32.Rb3 Nf7 33.Rxb6 Nxe5 34.fxe5 c5 35.b4 cxb4 36.Rc1 Rf7 37.Rc5 Rd8 38.Rxb4 Rf4 39.Rc3 Rdf8 40.e6 Re8 41.Re3 Kf8 42.Nb3 Rc8 43.e7+ Ke8 44.Kg2 g5 45.Kg3 Rc2 46.h4 h6 47.hxg5 hxg5 48.Nc5

48…Bf1 49.Re1 0–1
Jovanovic,Zoran (2492) – Savanovic,Aleksandar (2319) [A00]
Bihac Bihac (1), 02.09.2026
1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Nc3 Nf6 4.Bb5 Nd4 5.Be2 d6 6.0–0 Be7 7.Nxd4 exd4 8.Nd5 Nxd5 9.exd5 0–0 10.Bd3 Bd7 11.c3 Bf6 12.Qb3 Qb8 13.Be4 b5 14.Qc2 g6 15.d3 Qb6 16.Bh6 Rfe8 17.cxd4 Bxd4 18.Rac1 Rac8 19.b4 Re7 20.Qd2 Rce8 21.Rc2 Bg4 22.Rc6 Qb8 23.Qf4 Be2 24.Rfc1 f5 25.Bxf5 Bg4 26.Rf1 Bxf2+ 27.Qxf2 Bxf5 28.Qd4 Bd7 29.Rc2 Qb6 30.Qxb6 cxb6 31.Rc7 a5 32.a3 axb4 33.axb4 g5

34.h3 1–0
Bryakin,Mikhail (2410) – Vukic,Milan (2266) [A00]
Bihac Bihac (1), 02.09.2026
1.d4 Nf6 2.c4 d6 3.Nf3 Nbd7 4.Nc3 c6 5.e4 e5 6.Be2 Be7 7.0–0 0–0 8.Be3 a6 9.d5 c5 10.Ne1 Ne8 11.g3 g6 12.Bh6 Ng7 13.f4 exf4 14.gxf4 Bf6 15.Qc2 Bd4+ 16.Kh1 Nf6 17.Bg5 Qe8 18.Bf3 Ng4 19.Ng2 f6 20.Bh4 g5 21.Bg3 gxf4 22.Bxf4 Be5 23.Qd2 Bxf4 24.Nxf4 Ne5 25.Rg1 Kh8 26.Rg3 f5 27.Rag1 fxe4 28.Bxe4 Rxf4 29.Rxg7 Ng6

30.Rxh7+ 1–0
***************
Evo i informacije sa fejsbuk stranice Akademija šampiona:
NASTUP NA 24. PREMIJER LIGI BOSNE I HERCEGOVINE!





OŠK „Akademija Šampiona“ Doboj Istok s ponosom učestvuje na 24. Premijer ligi Bosne i Hercegovine za muškarce, najjačem i najprestižnijem ekipnom šahovskom takmičenju u našoj zemlji, koje se održava u Bihaću, u hotelu Safir 02.-09.09.2026.godine.
U izuzetno jakoj konkurenciji najboljih bh. klubova, naš tim ulazi spreman, motivisan i odlučan da u svakom meču pruži maksimum, opravda ime kluba i dostojno predstavlja naš Doboj Istok.
Naš klub u ovoj sezoni nastupa u sljedećem sastavu:
* GM Ahmadzada Ahmad
* GM Stojanović Dalibor
* GM Bryakin Mikhail
* FM Mešić Ismet
* FM Zenelaj Samuel
* FM Lazić Emanuel
* FM Mirza Avdić
* Ado Mešić
* Almir Mešić
Pred nama su izazovna kola i borba na svakoj tabli, a pobjeda od 5 : 1 na samom startu daje nam dodatni vjetar u leđa za nastavak turnira!
Pratite nas i budite nam podrška!
****







Piše GM Antoaneta Stefanova:
Bilo mi je veliko zadovoljstvo da u Grand Hotelu Sofia poželim dobrodošlicu igračima, zvaničnicima i šahovskim prijateljima na Sofia Cup 2026 – Balkanskom prvenstvu u rapidu i blicu ovog vikenda. ♟️⭐️
Za mene organizovanje šahovskog događaja nije samo pitanje partija. Radi se o stvaranju pravih uslova za igrače da se takmiče, za ljude da se upoznaju i za našu šahovsku zajednicu da se okuplja.
Organizovanje ovakvog turnira zahtijeva mnogo rada, pripreme i posvećenosti i zahvalna sam svima koji su pomogli da se sve realizuje.
Posebno hvala direktorki turnira Gergani Kadievoj, Miroslavu Mitevu i Petru Arnaudovu, našem selektoru i velikom prijatelju! Elena Manolкова, Simeon Stoichkov i Margarita Kirilova zaslužni su za sjajan umjetnički dodatak!
Posebno hvala i glavnom sudiji Saši Jevtiću, kao i svim sudijama, koji su preuzeli odgovornost da se takmičenje odvija na najvišem profesionalnom nivou, kao i čitavom osoblju turnira koje je radilo iza scene.
Hvala i našoj ekipi za komentarisanje uživo, WIM Fioni Steil Antoni i GM Simonu Williamsu, koji su partije, ideje i uzbuđenje sa prvenstva približili svima koji su ih pratili izbliza i izdaleka.
I na kraju, hvala Wadimu Rosensteinu što je prisustvovao našem događaju. Radujemo se što ćemo mu pružiti podršku u predstojećoj kampanji za predsjednika FIDE.
Već sada možemo sa zadovoljstvom da se osvrnemo na nekoliko uzbudljivih dana brzopoteznog i blic šaha, sa mnogo nezaboravnih trenutaka, kako za tablom, tako i van nje.
Nadam se da će svim igračima ovo prvenstvo u Sofiji ostati u lijepom sjećanju.
(Preneseno sa fejsbuk stranice GM Antoanete Stefanove)

46. Svjetska šahovska olimpijada u Samarkandu održaće se od 15. do 27. septembra 2026. godine. Glavna lokacija biće savremeni izložbeni kompleks Silk Road EXPO, u okviru turističkog centra Silk Road Samarkand.
Ukratko o najvažnijem
Uoči Olimpijade vrijedi se prisjetiti onih koji neće biti sa nama i koje nećemo gledati za šahovskom tablom u ovoj prelijepoj, uzbudljivoj, ali istovremeno napetoj i nervoznoj igri. Takođe, biće zanimljivo obratiti pažnju na one koji će prvi put nastupiti pod zastavom svojih reprezentacija.
Izostanci
Najveći izostanak svakako je Magnus Carlsen, koji neće nastupiti za reprezentaciju Norveške. Norveškoj će nedostajati i Aryan Tari, treći igrač nacionalne rejting-liste.
Reprezentacija SAD ostala je bez dvojice velikih igrača — Hikaru Nakamura i Leinier Dominguez neće nastupiti za Amerikance.
Veliki gubici su i za reprezentaciju Irana. Parham Maghsoodloo i Sina Movahed ovog puta neće pomoći svojoj reprezentaciji, kao ni Pouya Idani, koji je prešao pod zastavu Francuske.
Svojim reprezentacijama neće pomoći ni Alireza Firouzja (Francuska), Le Quang Liem (Vijetnam), Daniel Dardha (Belgija), Ivan Cheparinov (Bugarska), Radosław Wojtaszek (Poljska) i Mustafa Yilmaz (Turska). Spisak je podugačak i teško je sve nabrojati.
U ženskoj konkurenciji neće nastupiti Ju Wenjun, Lei Tingjie i Tan Zhongyi iz Kine, sestre Muzychuk iz Ukrajine, Alina Kashlinskaya iz Poljske i još mnogo drugih jakih šahistkinja.
Nova imena
S druge strane, imaćemo priliku da uživo pratimo nekoliko novih imena.
Za reprezentaciju SAD u muškoj konkurenciji prvi put će nastupiti Hans Niemann i Awonder Liang, dok će u ženskoj konkurenciji debitovati Rose Atwell. U reprezentaciji Uzbekistana debitovaće Mukhiddin Madaminov, dok će za Kinu prvi put nastupiti Xiangrui Kong, u trenutku kada u ekipi nema nekoliko iskusnijih igrača.
Za reprezentaciju Ukrajine u muškoj konkurenciji igraće jedan od najperspektivnijih mladih igrača u zemlji, 17-godišnji velemajstor Igor Samunenkov.
U ženskoj konkurenciji Ukrajinu će prvi put predstavljati 16-godišnja Anastasia Hnatyshyn, i to odmah na prvoj tabli.
Za Englesku će debitovati Bodhana Sivanandan, koja ima samo 11 godina i predstavlja jedno od najvećih otkrića evropskog šaha posljednjih godina.
U sastavu Mađarske prvi put ćemo vidjeti Gleba Dudina, koji je 2023. godine prešao pod zastavu ove reprezentacije.
U sastavu reprezentacije Holandije nalazi se Kasper Schoppen, 24-godišnji velemajstor. Robin Duson će takođe debitovati na Olimpijadi, u ženskoj reprezentaciji Holandije.
U reprezentaciji Poljske došlo je do promjene. Mladi poljski talenti Jan Malek i Jakub Seemann ovog puta zamijenili su neke od iskusnijih igrača.
Format turnira
Igraće se 11 kola po švajcarskom sistemu u otvorenoj (muškoj) i ženskoj konkurenciji. Svaka reprezentacija sastoji se od četiri osnovna igrača i jednog rezervnog igrača.
Broj ekipa
Očekuje se rekordan broj od 400 reprezentacija — 208 u otvorenoj i 192 u ženskoj konkurenciji — iz približno 200 nacionalnih federacija.
Raspored
Turnir će početi 16. septembra. Polovina takmičenja i jedini slobodan dan predviđeni su za 22. septembar, dok će se posljednje, 11. kolo i proglašenje šampiona održati 27. septembra.
Favoriti
U muškoj konkurenciji, prema prosječnom rejtingu, glavna tri kandidata za medalje su SAD (broj 1), aktuelni šampioni Indija (broj 2) i domaćin Uzbekistan (broj 3).
U ženskoj konkurenciji za vrh bi, sa velikom vjerovatnoćom, trebalo da se bore reprezentacije Indije, Gruzije, Kine, Kazahstana, SAD, Poljske i Ukrajine.
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)

Greg Mustreader u podkastu „Chess with Mustreader“
Greg Mustreader: Da, potpuno se slažem sa tobom. Veliki sam ljubitelj klasičnog ciklusa. Ali ipak, danas ne možemo znati šta će se dogoditi u budućnosti. Na primjer, dok razgovaramo, EWC je upravo počeo.
I ne mogu da isključim mogućnost da će EWC u budućnosti postati važniji za šahovsku publiku nego titula svjetskog prvaka u klasičnom šahu. Iako je, vjerovatno, titulu svjetskog prvaka u klasičnom šahu teže osvojiti i ona je, ne znam kako bih to drugačije rekao, pravedniji način da se utvrdi ko je najbolji igrač na svijetu, upravo zbog ozbiljnosti formata. Zato me zanima šta misliš o esportu i njegovoj budućnosti u šahu.
Vishy Anand: Da. Bilo da govorimo o esportu, Svjetskom prvenstvu u rapidu i blicu ili o mnogim drugim formatima i novim verzijama igre — dešava se zaista mnogo toga. I uopšte ne mislim da svjetsko prvenstvo u klasičnom šahu treba jednostavno „zalediti“ i ostaviti takvim kakvo jeste. Ono treba da se razvija i da ostane relevantno. Ali moja poenta je da ono ima sposobnost da ostane relevantno. Moraće da se takmiči sa svim tim drugim formatima. Ali mislim da svaki put kada se održi, donese sjajne rezultate. I ne gledam na to kao na izbor „ili jedno ili drugo“. Činjenica da šah možemo igrati brže, na različite načine, znači da dobijamo više novih formata. Ja sam, recimo, odrastao u vremenu kada rapid i blic nisu bili zvanični formati.
Imali smo mnogo turnira, ali nije postojalo Svjetsko prvenstvo u rapid šahu. Sjećam se, na primjer, jednog prijatelja u Njemačkoj koji je organizovao ono što je nazivao Svjetskim prvenstvom u rapid šahu, ali FIDE to nije priznavala. A danas ljudi smatraju potpuno normalnim da imamo svjetskog šampiona u rapidu i svjetskog šampiona u blicu. Njihovi rejtinzi se sada prate svakog dana, baš kao i rejting u klasičnom šahu.
Ljude zanima kako se igrači snalaze u tom formatu. Sport može biti fleksibilan. Na kraju će, u određenoj mjeri, tržište pokazati šta funkcioniše. To prihvatam. Ali za sada, čak i kada pogledamo same igrače, oni se dobrovoljno takmiče da bi se kvalifikovali za ciklus svjetskog prvenstva. Smatraju ga velikim izazovom i to je jedan od najvažnijih događaja u šahu. Zato za sada dokazi govore u prilog tome da klasični ciklus i dalje ima ogromnu vrijednost.
Greg Mustreader: Definitivno. Pomenuo si neke reforme, možda čak i promjene načina na koji bi ciklus klasičnog svjetskog prvenstva trebalo da funkcioniše. Imaš li na umu neke konkretne mjere koje bi imale smisla kako bi ova titula ostala relevantna?
Možda su se već pojavljivale ideje, recimo, da se u jednom meču svakog dana igraju dvije partije ubrzanog klasičnog šaha. Šta misliš o takvoj ideji?
Vishy Anand: Mislim da je trenutno situacija takva da Total Chess uvodi taj format ubrzanog klasičnog šaha. I vjerovatno će početi da se širi. Vidjećemo.
Nastavićemo da pratimo kako će se pokazati. Ali moje mišljenje je da treba sačuvati ideju borbe u formatu koji nije previše brz, jer tradicija ide u tom pravcu. Partije su fascinantne.
Mi to pomalo zaboravljamo. Kada gledate mečeve za svjetsko prvenstvo, u jednom trenutku vam dugo može djelovati da je sve sporo, jer su oba igrača dobro pripremljena i tako dalje. A onda jedan od njih iznenada izgubi kontrolu. Stvari postaju zanimljive. Partije postanu izuzetno uzbudljive.
A ljudima prija da imaju dovoljno vremena da razgovaraju o tome šta igrači razmišljaju, šta pokušavaju da postignu, koje su mogućnosti i šta bi moglo da se odigra. Zato ne mora sve da bude brzo.
Brzina ima svoju ulogu. I ja sam za to da klasični format zasad ostane kakav jeste. Ali moraćemo stalno da slušamo povratne informacije i da se uvjeravamo da format funkcioniše. U određenom smislu, reakcija publike nam omogućava da ga dodatno usavršavamo. To poštujem. Ali vidjećemo.
Greg Mustreader: A kada je riječ o Fisher Randomu, odnosno Freestyle formatu — sjećam se da si u početku bio prilično skeptičan kada se on pojavio, veoma davno. Ne mislim čak ni na Freestyle Chess Project, već na Fischer 960. A onda si u jednom trenutku rekao da si optimističan kada je riječ o tom formatu. Misliš li da bi on mogao da potisne klasični šah kakav danas igramo? Posebno imajući u vidu ono što si rekao o pripremama otvaranja, koje postaju sve zahtjevnije, i o tome koliko je teško doći do igre iz otvaranja koja nije unaprijed pripremljena? Mislim na period 2006. i 2007. godine, kada se Fischer Random igrao u Majncu…
(Ovo je samo prvih 30 minuta od intervjua koji jetrajao 50 minuta, pa ako Vas zanima pogledajte do kraja na linku: https://t.co/h2j6E67AhK)
(Kraj)

Greg Mustreader u podkastu „Chess with Mustreader“
Greg Mustreader: U svakom slučaju, nažalost nećemo moći da gledamo taj meč, ali mislim da bi bilo zabavno. Još jedno pitanje u vezi sa ovom temom.
Već smo razgovarali o Total Chess svjetskom prvenstvu i o tome da najvjerovatnije nećeš učestvovati. Da li si razmišljao da ipak pokušaš da se uključiš u ciklus za svjetsko prvenstvo? To je jedan od puteva za plasman na Turnir kandidata. Ili si odlučio da su ta vrata za tebe već zatvorena?
Vishy Anand: Da, više se ne takmičim u ciklusu za svjetsko prvenstvo. Nisam učestvovao već nekoliko godina. I tu je moj odgovor definitivno — ne. Jednostavno, neću igrati Svjetske kupove i Grand Swiss turnire. Ne igram dovoljno turnira da bih se uključio u taj ciklus.
A tu je jednostavno previše svega. Ne vidim smisao u tome. Predugo traje. I, za početak, čak i bez procjenjivanja svog trenutnog nivoa, ne mislim da imam potrebnu posvećenost za to.
Ne bi bilo lako. Morao bi da se posvetiš tome i, u suštini, ponovo usmjeriš svu pažnju na jednu stvar da bi imao šansu. A ja nisam spreman da to uradim. Tako da mogu da otpišem ciklus za svjetsko prvenstvo.
Kao što sam rekao, trenutno težim tome da odigram nekoliko egzibicionih događaja godišnje i ne mnogo više od toga.
Greg Mustreader: Moram reći da upravo tako i izgleda.
Vishy Anand: A do sada me mnogi organizatori više ni ne uzimaju u obzir. Tako da ovo postaje pomalo začarani krug. Ako bih želio ponovo da igram, prvo bih morao da pozovem mnogo ljudi i kažem: „Hej, sjećate li me se?“ Tako da, iskreno, o tome već neko vrijeme nisam ni razmišljao.
Greg Mustreader: Da, razumijem. Zato sam i pitao za Total Chess Championship, jer je to vjerovatno realniji način da se u tvojoj situaciji danas kvalifikuješ. A to je jedan od puteva za plasman na Turnir kandidata. Zato samo hipotetički razmišljam: Šta ako ti organizatori Total Chess Toura 2027. daju specijalnu pozivnicu, ti odigraš odlično i kvalifikuješ se za Turnir kandidata? Da li bi onda igrao Kandidate?
Vishy Anand: Znaš, Turnir kandidata je zapravo primamljiv. Ali ne mislim da će se stvari odvijati na taj način. Mislim da bih morao da se kvalifikujem za njega. Ali istovremeno, moj problem je što se više ni potpuno ne sjećam koliko su te stvari zapravo bile teške.
Gledam ih sa strane i moram sebe da podsjetim. Jer kada posmatraš izvan svega toga, izgubiš perspektivu. Samo gledaš druge ljude. A uvijek postoji neko ko učini da sve izgleda lako. I to situaciju čini još gorom. Ovog puta je to bio Sindarov.
Ne mislim da je Gukeš učinio da izgleda lako, iako nikada nije bio daleko od vrha. A prije njega, naravno, Nepo je sve učinio da izgleda potpuno jednostavno.
Zapravo, u dva ciklusa je izborio plasman praktično kolo prije kraja. To je zaista nevjerovatno. Ali mislim da moraš da se uporediš sa ostalih sedam igrača i shvatiš da je to mnogo realniji scenario.
Ne, ne razmišljam o tome. Prestao sam da igram u ciklusu za svjetsko prvenstvo i odlučio sam da prestanem još 2020. godine. I to je to.
Više ne nastavljam. Desilo se to tokom pandemije, ali sam shvatio da to nije realan poduhvat.
Greg Mustreader: Razumijem. Razumijem. Hvala ti što si to podijelio.
Kada govorimo o Total Chess Championshipu i budućnosti titule svjetskog šampiona u šahu — volio bih da čujem tvoje mišljenje, posebno imajući u vidu da si tu titulu osvajao u toliko različitih formata. Šta misliš, o čemu će ljudi razmišljati kada za, recimo, deset godina čuju izraz „svjetski šampion u šahu“? Da li će i dalje prvo pomisliti na svjetskog šampiona u klasičnom šahu? Ili će to biti neko drugi? Šta će se dogoditi sa samim pojmom „svjetski šampion“? Šta ti misliš?
Vishy Anand: Dobro. Meni je prilično jasno da, uprkos brojnim promjenama, pa čak i promjenama u ulozi klasičnog šaha, ljudi — i navijači i gledaoci, ali i najbolji igrači — i dalje smatraju da je titula svjetskog šampiona nešto za šta vrijedi boriti se. To je veoma željen cilj. Možda je to naš najveći događaj kada govorimo o njegovom dometu i pažnji koju privlači. Jer postoji nešto posebno u toj tituli. Čak i ljudi koji nisu naročito zainteresovani za šah žele da znaju ko je svjetski šampion. I upravo zato je ta titula važna.
Mislim da je važno očuvati klasični format i njegovu vezu sa prošlošću. To je nešto fundamentalno. Ja to snažno podržavam. Često se pitam kako bi neko iz 1920-ih gledao na meč za svjetsko prvenstvo iz 1970. ili 1980. godine. Mi ponekad imamo tendenciju da sve te periode posmatramo kao jednu cjelinu. Ali dvadesetih godina prošlog vijeka ljudi su putovali brodom do Južne Amerike, do Buenos Ajresa, da bi odigrali meč. Ili se prethodni meč igrao na Kubi, zar ne? U Havani. Za njih je to bilo putovanje od nedjelju dana.
Mi živimo u eri aviona i danas do nekog mjesta možeš da stigneš praktično istog dana. A bilo je i mnogo drugih promjena u načinu na koji se šah pripremao. Jedino što možemo reći jeste da, u odsustvu računara, ljudi su i dalje radili zajedno i sarađivali u pripremama. Možemo da upoređujemo te epohe.
Dakle, govorimo o vremenu kada je ljudima trebalo nedjelju dana da pređu okean, a već su sedamdesete bile potpuno drugačije. Moramo dozvoliti određeni stepen promjene.
Čak i kada čitate o mečevima u Sent Luisu ili o meču Vilijama Štajnicа u Njujorku, ako pogledate detalje o tome kako su putovali iz jednog grada u drugi ili sa jednog događaja na drugi, sve to već izgleda prilično drugačije.
Ali, bez obzira na sve, moramo priznati da su računari, onakvi kakve ih danas poznajemo, veoma mnogo promijenili šah.
Ipak, mislim da je i dalje sjajno mjeriti ko je najbolji igrač klasičnog šaha, uzimajući u obzir činjenicu da se metode treninga stalno razvijaju. Važno je sačuvati tu vezu sa tradicijom, a istovremeno ni na koji način ne pružati otpor modernim idejama i razvoju. Ali jeste izazovno. Izazovno je osvojiti tu titulu.
I fascinantno je posmatrati takvo takmičenje. A to mnogo pomaže šahu. Zato snažno vjerujem da svjetsko prvenstvo u klasičnom šahu i dalje ima veoma važnu ulogu. Ali imaćemo i više različitih formata, različite vremenske kontrole i mnogo ćemo eksperimentisati. Prije svega, nije se promijenio samo način na koji proučavamo šah.
Promijenio se i način na koji gledaoci prate partije. Promijenio se način na koji se sport promoviše. Promijenio se način na koji se gradi baza navijača. Sve se to promijenilo. Zato, ako želimo da ovaj sport bude veoma dinamičan, treba da mijenjamo formate, omogućimo raznovrsnije učešće, različite sastave i različite vrste takmičenja. Sve to treba da nastavimo da radimo.
Ali mislim da format svjetskog prvenstva i dalje ostaje mjera izvrsnosti koja nam omogućava da zadržimo vezu sa cijelom našom tradicijom i istorijom.
I zbog toga je veoma vrijedan.
(Nastaviće se)


Ova mala djevojčica ispred vas rođena je 2022. godine — zove se Elena Mishra. Trenutno je Elena Mishra najmlađa djevojčica na svijetu koja ima FIDE rejting!
Prije samo nekoliko mjeseci, četvorogodišnja Elena Mishra osvojila je Prvenstvo države Odisha za djevojčice do 7 godina sa savršenim rezultatom od 7/7! A sada je ostvarila još jedan nevjerovatan uspjeh. Elena je 16. avgusta igrala na Odisha State Blitz FIDE Rating Championshipu i osvojila 4/9 poena!
Elena je na turniru pobijedila dvojicu igrača sa FIDE rejtingom — Drishithu Nayak (1432) i Satapathyja Krishiva (1467). Na septembarskoj FIDE rejting-listi Elena je dobila blitz rejting 1432. Ona je trenutno najmlađa djevojčica sa FIDE rejtingom na svijetu!
Velike čestitke Eleni i njenim roditeljima, velemajstoru Swayamsu Mishri i Chandrimi Ghosh — oboje su ugledni šahovski treneri!
Fotografije: Surya Mitra Sen

Erik Golubović prva IM norma
U Zadru je završen šahovski festival na kojem je sudjelovalo preko 100 šahista. Održana su 3 turnira standardnim tempom po rejting kategorijama i blitz turnir povodom 30 godina ŠK Casper. Glavni turnir osvojio je velemajstor Ante Šarić koji je opravdao status prvog nositelja.
Trinaestogodišnji FM Erik Golubović,član ŠK Rijeka osvojio je prvu normu za titulu međunarodnog majstora. Treba pohvaliti organizatore u Zadru što su podijelili turnire u 3 jakosne skupine i time olakšali mladim igračima osvajanje međunarodnih normi. Takav mudar postupak je rijedak na ostalim našim otvorenim turnirima gdje je praktično teško ostvariti međunarodnu normu jer se miješaju velemajstori i početnici i igrači s manjim rejtingom. Direktor turnira bio je Veljko Šagi ,a glavni sudac Krunoslav Lešić.
Poredak u vrhu nakon 9 kola :
1.-2. Ante Šarić ,Michail Vassis 7 , 3. Erik Golubović 6,5, 4. Vladislav Nevedniči 6 , 5. Lovro Novosel 5,5 itd
Na B turniru pobijedio je Grk Anastasios Vassis brat drugoplasiranog Michaila Vassisa. Na C turniru pobijedio je Dominik Ferk.
##

Završen je 6. međunarodni šahovski turnir „Open Gradište 2026.“ koji se održavao od 21. 8. – 27. 8. 2026. godine u Gradištu.
Poredak u vrhu nakon 9 kola:
1.Robert Zelčić 7,5 , 2.-3. Rudolf Sertić, Nenad Ferčec 7, itd.Ukupno 75 igrača iz 4 države od čega dvojica iz daleke Indije.Glavni sudac bio je Branko Vidačković.
Evo velemajstorskog derbija koji je presudio.
Zelčić Robert (2448) – Kovačević Blažimir (2374)
1.e4 e6 2.d4 d5 3.Sc3 Sc6 4.Sf3 Sf6 5.e5 Se4 6.Se2 f6 7.Sf4 fxe5 8.Sxe5 Sxe5 9.dxe5 Dg5 10.Sd3 Df5 11.L e3 b6 12.L e2 L e7 13.L h5+ g6 14.L g4 Df7 15.0–0 h5 16.L e2 0–0 17.f3 Sc5 18.L h6 Td8 19.Dd2 L a6 20.g4 Sxd3 21.cxd3 Kh7 22.Kh1 d4 23.L g5 L b7 24.Kg1 L xg5 25.Dxg5 Tg8 26.h3 Taf8 27.f4 Tg7 28.Kh2 Kg8 29.Tf2 hxg4 30.hxg4 De7 31.Dxe7 Txe7 32.Kg3 c5 33.Tc1 L d5 34.L f3 L xf3 35.Txf3 Td8 36.a4 Td5 37.Kh4 Th7+ 38.Kg5 Kg7 39.Tff1 Td8 40.Th1 Txh1 41.Txh1 c4 42.dxc4 d3 43.b4 Td4 44.Td1 Kf7 45.c5 bxc5 46.bxc5 Ke7 47.c6 d2 48.a5 a6 49.c7 Kd7 50.Kxg6 Kxc7 51.Kf6 Txf4+ 52.Kxe6 Td4 53.g5 Kc6 54.g6 Tg4 55.Txd2 Txg6+ 56.Kf7 Tg5 57.Kf6 Tg1 58.Tf2 Kb5 59.e6 Kxa5 60.e7 Tg8 61.Td2 Te8 62.Td8 Txe7 63.Kxe7 Kb4 64.Tb8+ Kc4 65.Ta8 Kd51–0
##
U Humu na Sutli završio je 18. Otvoreni turnir a ujedno i Međunarodno otvoreno prvenstvo Krapinsko zagorske županije .
Nakon 9 kola 7,5 bodova imali su naš velemajstor Ivan Žaja i lanjski pobjednik slovenski FM Andraž Šuta. Bolje dopunske kriterije imao je Žaja koji je u izravnom susretu pobijedio.
Konačan poredak nakon 9 kola :
1.-2. Žaja , Šuta 7.5, 3.-4. Božić ,Rogulj 6,5 itd . Ukupno 40 igrača iz 3 države. Direktor turnira bio je Josip Krklec . Sudile su jedine sestre međunarodne sutkinje na svijetu velemajstorica Mirjana Petek i njena sestra Radmila Švaljek.
##
Od 26.-30. kolovoza održan je u Komiži šahovski kamp i festival “Komišah“ u organizaciji ŠK Novi Zagreb. Održane su razne škole šaha,zabavni program i na koncu simultanka sa velemajstorom Darkom Anićem.

Simultanka Darka Anića na festivalu šaha u Komiži

Velemajstor Darko Anić
##


Grčka, 27.08-4.09.2026.
| 7. kolo 2026/09/02 u 15:00 | ||||||||
| Bo. | 7 | Philidor Brothers | Рейт. | – | 1 | England 1 | Рейт. | ½ :3½ |
| 1.1 | FM | Rene, Benoit | 2176 | – | GM | Conquest, Stuart C | 2506 | ½ – ½ |
| 1.2 | CM | Kirszenberg, Marc | 2078 | – | GM | Hebden, Mark L | 2345 | 0 – 1 |
| 1.3 | Coste, Thierry | 2055 | – | GM | Emms, John M | 2427 | 0 – 1 | |
| 1.4 | Keller, Christophe | 1990 | – | IM | Buckley, Graeme N | 2262 | 0 – 1 | |
| Bo. | 12 | Athens Vets | Рейт. | – | 2 | Italy | Рейт. | 1 : 3 |
| 2.1 | Mitrandzas, Athanasios | 2008 | – | GM | David, Alberto | 2462 | 0 – 1 | |
| 2.2 | Ilandzis, Spyridon | 2043 | – | IM | Bellia, Fabrizio | 2393 | 0 – 1 | |
| 2.3 | Papadimitriou, Loukas | 1961 | – | IM | D’amore, Carlo | 2356 | ½ – ½ | |
| 2.4 | Hrisanthopoulos, Dimitrios | 1876 | – | IM | Borgo, Giulio | 2284 | ½ – ½ | |
| Bo. | 4 | Netherlands | Рейт. | – | 3 | Slovakia | Рейт. | 2 : 2 |
| 3.1 | IM | Bosch, Jeroen | 2415 | – | GM | Ftacnik, Lubomir | 2407 | ½ – ½ |
| 3.2 | IM | Van Der Werf, Mark | 2376 | – | GM | Mrva, Martin | 2362 | 1 – 0 |
| 3.3 | IM | Martens, Martin | 2300 | – | FM | Motuz, Karol | 2243 | ½ – ½ |
| 3.4 | Kindt, Manfred | 2050 | – | FM | Zetocha, Claudiu Andrei | 2229 | 0 – 1 | |
| Bo. | 6 | Data Technology Pressbaum/Eichgraben | Рейт. | – | 5 | England 2 | Рейт. | 1 : 3 |
| 4.1 | IM | Ganaus, Hannes | 2214 | – | FM | Dishman, Stephen | 2258 | ½ – ½ |
| 4.2 | FM | Hechl, Gerald | 2168 | – | IM | Pein, Malcolm | 2243 | 0 – 1 |
| 4.3 | Wilke, Werner | 2164 | – | FM | Duncan, Chris R | 2147 | ½ – ½ | |
| 4.4 | Wandl, Werner | 1951 | – | Burrows, Martin P | 2137 | 0 – 1 | ||
| Bo. | 9 | Rishon le Zion Israel | Рейт. | – | 8 | Sweden | Рейт. | 2 : 2 |
| 5.1 | FM | Kaganskiy, Gleb | 2223 | – | Svensk, Ingemar | 2237 | ½ – ½ | |
| 5.2 | Linik, Yaron | 1932 | – | Marcus, Hakan | 1992 | ½ – ½ | ||
| 5.3 | WFM | Reprun, Nadejda | 1956 | – | Olsson, Lars F | 1960 | 0 – 1 | |
| 5.4 | Shapira, Avner | 1949 | – | Karlsson, Patrik | 1906 | 1 – 0 | ||
| Bo. | 11 | Ailati Italy | Рейт. | – | 13 | England 3 | Рейт. | 2½:1½ |
| 6.1 | Marzano, Carlo | 2106 | – | WIM | Regan, Natasha K | 2041 | ½ – ½ | |
| 6.2 | Delprato, Uberto | 2024 | – | Homer, Stephen J | 2019 | 0 – 1 | ||
| 6.3 | CM | Bellincampi, Stefano | 1986 | – | Hasson, Peter | 1989 | 1 – 0 | |
| 6.4 | Fuggetta, Leonardo Giuseppe | 1866 | – | Proudfoot, Andy | 1568 | 1 – 0 | ||
| Bo. | 10 | England (W) | Рейт. | – | 14 | Ireland | Рейт. | 2 : 2 |
| 7.1 | IM | Lalic, Susan K | 2208 | – | FM | Delaney, John | 2089 | ½ – ½ |
| 7.2 | WGM | Jackson, Sheila | 2016 | – | Lyons, Brendan | 1851 | ½ – ½ | |
| 7.3 | WFM | Fink-Nunn, Petra | 1971 | – | Novak, Vjekoslav | 1819 | 1 – 0 | |
| 7.4 | Troshina, Irina | 0 | – | O Hanlon, Joe | 1759 | 0 – 1 | ||
Stanje posle 7.kola
| Ст.ном | ФЕД | Команда | Партии | + | = | – | Доп1 | Доп2 | |
| 1 | ENG | England 1 | 7 | 6 | 1 | 0 | 13 | 146,5 | |
| 2 | ITA | Italy | 7 | 5 | 2 | 0 | 12 | 134,5 | |
| 3 | NED | Netherlands | 7 | 4 | 2 | 1 | 10 | 121,5 | |
| 4 | SVK | Slovakia | 7 | 4 | 1 | 2 | 9 | 118,5 | |
| 5 | ENG | England 2 | 7 | 4 | 0 | 3 | 8 | 87,5 | |
| 6 | ITA | Ailati Italy | 7 | 4 | 0 | 3 | 8 | 65 | |
| 7 | ISR | Rishon le Zion Israel | 7 | 3 | 1 | 3 | 7 | 75 | |
| 8 | AUT | Data Technology Pressbaum/Eichgraben | 7 | 3 | 0 | 4 | 6 | 67,5 | |
| 9 | GRE | Athens Vets | 7 | 3 | 0 | 4 | 6 | 61 | |
| 10 | FRA | Philidor Brothers | 7 | 3 | 0 | 4 | 6 | 61 | |
| 11 | ENG | England (W) | 7 | 1 | 2 | 4 | 4 | 45 | |
| 12 | SWE | Sweden | 7 | 0 | 4 | 3 | 4 | 42 | |
| 13 | IRL | Ireland | 7 | 1 | 2 | 4 | 4 | 39 | |
| 14 | ENG | England 3 | 7 | 0 | 1 | 6 | 1 | 43,5 |
Stanje posle 7.kola
| Ст.ном | ФЕД | Команда | Партии | + | = | – | Доп1 | Доп2 | |
| 1 | SLO | Slovenia | 7 | 5 | 2 | 0 | 12 | 158 | |
| 2 | ENG | England 1 | 7 | 6 | 0 | 1 | 12 | 146,5 | |
| 3 | ITA | Italy | 7 | 5 | 1 | 1 | 11 | 133,5 | |
| 4 | FIN | Finland | 7 | 3 | 2 | 2 | 8 | 93 | |
| 5 | ISR | Israel 1 | 7 | 3 | 2 | 2 | 8 | 72,5 | |
| 6 | ENG | England 3 | 7 | 2 | 3 | 2 | 7 | 92 | |
| 7 | ENG | England 2 | 7 | 2 | 3 | 2 | 7 | 86 | |
| 8 | SUI | SG Riehen Switzerland | 7 | 2 | 3 | 2 | 7 | 71 | |
| 9 | SWE | Sweden 1 | 7 | 3 | 1 | 3 | 7 | 69 | |
| 10 | SWE | Sweden 2 | 7 | 3 | 1 | 3 | 7 | 53,5 | |
| 11 | SUI | Switzerland 1 | 7 | 2 | 2 | 3 | 6 | 76 | |
| 12 | DEN | Denmark | 7 | 3 | 0 | 4 | 6 | 63,5 | |
| 13 | IRL | Ireland | 7 | 2 | 2 | 3 | 6 | 62 | |
| 14 | ISR | Maccabi Matnas Kiryat Yam | 7 | 3 | 0 | 4 | 6 | 53,5 | |
| 15 | POL | Polish Amateurs | 7 | 3 | 0 | 4 | 6 | 44,5 | |
| 16 | GRE | Ageless of Crete | 7 | 2 | 0 | 5 | 4 | 45 | |
| 17 | ISR | Israel 2 | 7 | 0 | 3 | 4 | 3 | 49 | |
| 18 | ENG | England 4 | 7 | 1 | 1 | 5 | 3 | 45,5 |
Filidor je možda postao veliki šahista zbog jedne tragične nepredviđene okolnosti!
Godine 1745. napustio je Francusku sa trupom muzičara. Međutim, prerana smrt mlade čembalistkinje iz grupe dovela je do otkazivanja turneje. Sam u Roterdamu, Filidor je tada morao da se osloni na svoj drugi talenat kako bi preživio: šah.
Igrao je za novac, davao protivnicima prednost i počeo da putuje širom Evrope. Njegova druga karijera tada je zaista počela!
👉 O ovom nevjerovatnom preokretu u njegovom životu pročitajte u našem specijalnom tekstu povodom 300 godina od njegovog rođenja, u septembarskom izdanju časopisa Europe Échecs.


Trinaestogodišnji velemajstor Yagiz Erdogmus proveo je deset dana na trening-kampu sa Rustamom Kasimdzhanovim, bivšim FIDE svjetskim šampionom i poznatim šahovskim trenerom.
Kasimdzhanov je tokom godina radio sa velikim imenima svjetskog šaha. Trenirao je Viswanathana Ananda, Fabiana Caruanu, Nodirbeka Abdusattorova i Arjuna Erigaisija.
Sada je na red došao i jedan od najtalentovanijih mladih igrača današnjice, Yagiz Erdogmus.
2.septembar 2026.
Četrnaestogodišnji kanadski IM Aaron Mendes pobijedio je Iana Nepomniachtchija na Titled Tuesday-u 1. septembra. Nepo je tokom prenosa komentarisao Aaronove poteze. Jedan od njegovih poteza u partiji smatra sumnjivim.

Ian Nepomniachtchi
Broj 1 u Rusiji
„Dječak od 14 godina, je li tako? Pa, dječak koji namjerno ne odigra potez sa šahom — svaka čast. To je veoma za poštovanje. Ne bih imao nikakve sumnje u ovu partiju, ali njegov en passant umjesto šaha… Ostavlja loš ukus. Kao, zašto? Kako? Čemu? Aarone, prijatelju… Srećom, više nećemo igrati protiv Aarona na ovom turniru, jer smo već naučili lekciju.“
Nepo i Aaron igrali su u 10. kolu Titled Tuesday-a 1. septembra. U 38. potezu Nepo je napravio grubu grešku lovcem, nakon čega je Mendes stekao značajnu prednost.
U 40. potezu Aaron je postavio svog lovca pod napad. Nepo nije uzeo Aaronovog lovca, već je pomjerio jednog od svojih pješaka dva polja naprijed. Aaron je ignorisao svog napadnutog lovca i odigrao en passant. Ian Nepomniachtchi je predao pet poteza kasnije.
Aaron Reeve Mendes je kanadski šahovski talenat. Sa 12 godina postao je najmlađi međunarodni majstor u istoriji Kanade. Njegov rejting u klasičnom šahu je 2340 i trenutno je 27. igrač Kanade.
Izvor fotografije: Lennart Ootes

IM Nataša Bojković

Goran Nenezić
(Fotografije sredio Stanimir ILIĆ. kanadski majstor)

Greg Mustreader u podkastu „Chess with Mustreader“
Greg Mustreader: Pa, veoma si skroman kada kažeš da ne očekuješ da možeš da se takmičiš. Jer na turnirima na kojima igraš, tvoji rezultati su uvijek, najblaže rečeno, veoma, veoma, veoma impresivni. Zato sam želio da te pitam: da li si promijenio pristup pripremama za te turnire, učenju i proučavanju šaha? Jer očigledno danas ne možeš da posvetiš pripremama toliko vremena kao ranije.
Ako, na primjer, govorimo o mladim indijskim talentima ili mladim uzbekistanskim talentima, oni šah proučavaju po čitavi dan. A kada se takmičiš protiv njih, nekako moraš da prilagodiš svoj pristup kako bi i dalje mogao da im pariraš, iako ne posvećuješ toliko vremena pripremama.
Kako to radiš? Imaš li neki recept?
Vishy Anand: Napravio sam nekoliko promjena. Prije svega, računari su mnogo napredovali u odnosu na vrijeme kada sam se, recimo, takmičio za svjetsku titulu. Čak i kada bih ponovo igrao meč za svjetsko prvenstvo, više se ne bih pripremao na isti način. Ne zato što je taj način pripreme izašao iz mode ili nešto slično. Jednostavno, tako se danas ne koristi moderna tehnologija. Prije svega, odgovore dobijaš mnogo brže, a rješenja se pronalaze mnogo brže. Zato moraš da ideš korak dalje.
Danas je mnoga otvaranja prilično lako analizirati i riješiti. Zato moraš da ih zaista „rudariš“, da tražiš one male, skrivene resurse. Mislim da savremeni režim treninga zaista podrazumijeva mnogo igranja — isprobavanje različitih stvari sa prijateljima, igranje velikog broja brzopoteznih partija. To ti daje sposobnost da sjedneš za tablu i iznenadiš protivnika ovdje ili tamo nečim neočekivanim.
Vidimo taj trend i u otvaranjima. Ne znam koliki procenat današnjih otvaranja nikada ranije nije bio odigran. Gotovo uvijek se dogodi da, u nekom trenutku, usred partije, neko odigra recimo e3, pa b3, pa h3… I pokušavaš da dobiješ neku neuobičajenu poziciju. To je ono čemu se teži. Zato ne mislim nužno da ljudi danas stalno rade i analiziraju. Ali moraš da igraš mnogo češće. I mislim da je pošteno reći da, barem za sada, rezultati pokazuju da se više usmjeravam ka sredini i završnici partije, umjesto da se koncentrišem na otvaranje.
Greg Mustreader: A koliko u prosjeku sati dnevno posvećuješ sopstvenom šahovskom treningu?
Ne mislim na rad sa učenicima ili tvoje administrativne i druge uloge u svijetu šaha, već samo na lično proučavanje šaha?
Vishy Anand: Prosjek zapravo nije naročito smislen. Mnogo, mnogo dana ne uradim baš ništa. Možda samo pogledam šta se juče dogodilo na nekom turniru ili nešto slično. Ali kada radim, pokušavam da odvojim određeno vrijeme, najmanje nekoliko sati. Nađem se sa nekim prijateljima, odigramo nekoliko trening-partija, testiram neki sistem koji planiram da koristim ili jednostavno pokušavam da osjetim kako je igrati određenu poziciju.
Tako da bih rekao da nekoliko sedmica godišnje počnem da dolazim do tri, možda čak i nešto više od tri sata dnevno.
Ali prosjek se vjerovatno ponovo spusti na nulu, jer postoje veliki periodi tokom godine kada ne radim ništa vezano za lični šahovski trening. Mislim da ću sljedeće igrati u Global Chess League. A poslije toga, naravno, dolazi Olimpijada. Mislim da ću tamo biti potpuno zauzet svojom ulogom tokom slobodnih dana i da ću možda samo s vremena na vrijeme uspjeti da pogledam neku partiju ili dijagram.
Ali to će biti potpuno drugačija situacija. Zato danas mnogo više razdvajam stvari. Bukvalno se prebacujem: uključim se, isključim se, uključim se, isključim se.
Greg Mustreader: To mora biti pravi izazov. Ali vjerovatno radiš više prije turnira, pripremajući se upravo za njega?
Vishy Anand: Razmišljam: ako igram protiv ovog protivnika, šta želim da igram? A onda osvježim znanje o određenim stvarima. Danas ljudi ne gube partije u otvaranju onako često kao ranije, jer je njihova priprema mnogo bolja. Zato ne želiš da budeš jedini koji će upasti u probleme već u otvaranju. Želiš da dobiješ pristojnu poziciju i onda odatle igraš. Ali, naravno, ta početna tačka je sve dublja i dublja. I jednostavno voliš da sam prođeš kroz mnogo toga kako bi, kada sjedneš za tablu, znao da imaš određene ideje i da možeš njima da igraš.
Greg Mustreader: Želio sam da te pitam kako misliš da se tvoj šah promijenio tokom godina? Jer očigledno su Anand iz 2026. i, recimo, Anand iz 2008. vjerovatno dva različita šahista. Ili ipak ima više sličnosti nego razlika?
Vishy Anand: Pretpostavljam da je moj stil duboko usađen u mene. Najveći dio načina na koji igram šah vjerovatno je određen još onda kada sam učio igru, a ne onim što se dešava danas. Ali moje razmišljanje se stalno razvija. Danas imamo sve te nove informacije i možemo iznova da sagledamo gotovo sve. Možemo da isprobamo ideje protiv jakog protivnika ili, ako ne protiv igrača, onda barem protiv jakog računara. I moje razumijevanje šaha definitivno napreduje. Meni je prilično iznenađujuće da su mnoga otvaranja koja sam ranije igrao danas, ne bih rekao riješena, ali su rješenja toliko drugačija od onoga što smo nekada mislili. Ipak, ne želim previše da naglašavam tu činjenicu.
U suštini, trudim se da svoje razumijevanje igre održim savremenim i da ne pružam otpor novim idejama. Postoje mnoge ideje koje bih 2008. godine odmah odbacio, jer su mi jednostavno djelovale pogrešno. Ali u međuvremenu se naša zona komfora, da tako kažem, veoma proširila — i to kod svih šahista. Danas imamo, rekao bih, gotovo neku novu vrstu šaha. Sličan je onome koji smo ranije igrali, ali postoje i neke primjetne razlike.
Greg Mustreader: Možeš li navesti nekoliko tih razlika?
Vishy Anand: Pomenuo sam otvaranja. Mislim da sam neke taktičke ideje već poznavao. Neke ideje o kompenzaciji i sličnim stvarima takođe. Ako ste gledali mnogo mojih partija iz mladosti, znate da sam imao ogromnu sklonost ka, recimo, žrtvovanju kvaliteta. Volio sam da žrtvujem topa za lovca ili skakača.
Često sam mislio da je kompenzacija veoma velika.
Nisam to tada izražavao brojkama, ali prilično sam siguran da bi danas računar za najmanje 20 ili 30 odsto pozicija za koje sam smatrao da daju odličnu kompenzaciju jednostavno rekao da je top jači.
Mi tada jednostavno nismo tačno razumjeli zašto. To je jedna od tih promjena. Pa, svi danas znaju da u nekom trenutku treba pomjeriti pješaka ispred kralja. I to je jedna nova vrsta stvari. Dakle, postoje određeni trendovi koji se pojavljuju u različitim otvaranjima i tako dalje. Oni jednostavno iskaču pred tobom.
Uopšteno, mislim da nas je računar oslobodio određene količine dogmi.
A posebno mlađi igrači — oni koji nisu učili ogroman broj starih varijanti — mogu veoma brzo da odbace sve to i krenu dalje. Danas, sa sve bržim tempom igre, nije dovoljno samo poznavati završnice.
Moraš da imaš znanje o završnicama koje možeš brzo da primijeniš. Nije isto reći: „Znam kako se igra ova završnica“, jer ćeš možda morati da doneseš odluku za nekoliko sekundi. Dakle, više ne razmišljaš samo: „Mogu li da održim ovu poziciju?“ ili „Mogu li da je dobijem?“
Sada moraš da razmišljaš i: „Mogu li da je dobijem za nekoliko sekundi?“ Moraš da razmišljaš drugačije za različite vremenske kontrole. Moraš da razmišljaš drugačije za različite formate.
Nešto poput Total Chess-a je fantastičan novi format. On testira različite vještine i na neki način ih mjeri.
I stvari se razvijaju u tom pravcu. Ali, neizbježno, uvijek se vraćamo na otvaranja. Čak i igrači koji ne pokušavaju da igraju pripremljena otvaranja danas pripremaju svoje partije dublje nego što bi to činili ranije.
Mislim da se čitava šahovska baza razvila u tom pravcu.
Greg Mustreader: Zanimljivo je razmišljati o tome kako bi se tvoj današnji nivo pokazao u, recimo, meču protiv Vishija Ananda od prije 15 godina.
Ako zanemarimo otvaranja — jer su računari očigledno mnogo jači i tu bi imao ogromnu prednost u pripremi — misliš li da bi tvoje dodatno šahovsko razumijevanje učinilo da budeš favorit? Ili bi mlađi Vishy bio favorit zato što je imao, ne znam, više energije ili nešto slično?
Vishy Anand: Mislim, ovo je bilo napola u šali. Ali znam igrače koji su nekada vjerovali da treba igrati brzo i samouvjereno i da nije važno ako odigraš loše. Bolje je to nego pokušavati da igraš dobar šah.
Zato bih morao da kažem — mlađi Anand. Mislim da sama mladost donosi nešto što predstavlja značajnu prednost za šahovskom tablom. Pretpostavljam da mi je brzina računanja, kao i mnoge druge stvari, tada bila veća. A sada pokušavam da držim korak sa vremenom, kao što sam već rekao.
Ali ipak ću reći — moj mlađi ja.
(Nastaviće se)
Greg Mustreader u podkastu „Chess with Mustreader“


Greg Mustreader: Vishy Anand, petostruki svjetski šampion, sa 56 godina i dalje se takmiči sa svjetskom elitom. Može li ponovo krenuti u borbu za titulu?
Kandidati su zapravo primamljiva opcija. Razgovarali smo o budućnosti šaha, o tome da li bi današnji Anand mogao da pobijedi mlađu verziju sebe i zašto je svojevremeno zamalo odustao od jedne funkcije.
Greg Mustreader: Zdravo, Vishy. Hvala ti mnogo što si danas sa mnom.
Vishy Anand: Zadovoljstvo mi je, Greg.
Greg Mustreader: Baš mi je drago što razgovaramo. Imam mnogo pitanja o tvojoj veličanstvenoj karijeri, budućnosti šaha i tome u kom pravcu se šah danas razvija. Pa hajde da počnemo.
Vishy Anand: Sjajno, radujem se razgovoru, Greg.
Greg Mustreader: Prije svega, veoma me zanima kako danas vidiš svoje mjesto u svijetu šaha. I dalje si među 15 najboljih igrača svijeta, očigledno se još uvijek takmičiš, a izborio si i mjesto na događaju Total Chess Championship, koji će se, ako se ne varam, održati u Budimpešti. Hoćeš li igrati tamo?
Vishy Anand: Još nisam odlučio, ali vjerovatno neću.
Greg Mustreader: Vjerovatno nećeš? Zašto?
Vishy Anand: Mislim da je to nešto za šta još treba da se pripremim, a trenutno bi mi vjerovatno bilo malo previše. Takođe, želim samo da posmatram događaj i vidim kako će izgledati. To je generalno povezano sa načinom na koji danas vidim sebe u svijetu šaha. Ne igram ni približno toliko često kao ranije. Očigledno je da sam preuzeo i neke druge uloge i obaveze. Čini mi se da bi mi trenutno bilo malo previše da pokušam da igram takav događaj. Potrebno mi je malo više vremena da uhvatim pravi ritam. Zato ću vjerovatno ovaj put preskočiti.
Greg Mustreader: Kako danas donosiš odluku o tome koje ćeš turnire igrati? Znam da imaš nevjerovatno zgusnut raspored i da je fantastično što i dalje uspijevaš da igraš na tako visokom nivou i učestvuješ na velikim događajima. Kako biraš turnire?
Vishy Anand: Birám nekoliko turnira koji mi se dopadaju. Srećom, mogu da učestvujem u Global Chess League i to je lijep događaj. Tu je i Kolkata, odnosno Tata Rapid and Blitz turnir svakog januara. Mislim da je plan da se održava svakog januara, što mi ponovo veoma odgovara. Odigram i poneki rapid turnir.
Prošle godine sam igrao u Hong Kongu, zatim u Londonu. Igrao sam i u Lionu. Igram nekoliko takvih događaja, a odigram i poneki meč u Bundesligi. Što se svega ostalog tiče, zapravo je prilično teško ubaciti još mnogo turnira, jer i dalje imam osjećaj da za svaki od njih moram ozbiljno da se pripremim. A to nije lako uz moj raspored i sve ostale obaveze. Ali ovo nije neka neprirodna situacija. Zapravo sam želio da bude ovako.
U jednom trenutku sam vidio sebe kako igram sve manje, ali sam istovremeno želio da nastavim da igram. Jer u suprotnom zaboraviš ono što je suštinski važno za šahistu — kakav je osjećaj sjediti za šahovskom tablom i igrati partiju? A ako to zaboraviš, onda ne možeš ni druge da podučavaš.
Čak i kao trener ili učitelj, mislim da moraš da igraš kako bi mogao da se staviš u poziciju svog učenika i da razumiješ kroz šta on prolazi. Tako da nisam izgubio kontakt sa igrom. Na ovaj način pokušavam da ostanem povezan sa šahom.
Igranje na nekim turnirima me primorava da se vratim šahu. Da se ponovo posvetim igri. Ali tačno je da su danas i moje pauze između turnira duže i slično. Mislim, igram prilično rijetko — poneki meč u Bundesligi. I nije stvar samo u tome da održim rejting, već mi igranje pomaže da ga zadržim na određenom nivou. Imam svoju akademiju. Imam i druge obaveze.
I ne treba zaboraviti — ja sam i otac. Trudim se da provodim više vremena sa porodicom i tako dalje.
Mislim da negdje u pozadini uvijek postoji osjećaj da mogu s vremena na vrijeme da se takmičim. Ali da li ću čitave godine, iz dana u dan, igrati protiv svih tih veoma jakih mladih igrača? Odgovor mi uvijek nekako bude: ne, to je previše. Hajde da radim dovoljno. Zato volim neki povremeni egzibicioni turnir ili nešto slično. Uživam kada mogu da igram.
Ali već nekoliko godina nisam profesionalni šahista u punom smislu te riječi.
(Nastaviće se)
1. septembar 2026.
Dmitrij Krjakvin nastavlja da pripovijeda o istoriji šaha na Donu.
Godine 2018, u eri digitalizacije i pojave brojnih istorijskih svjedočenja na internetu, a zahvaljujući i radu istoričara Arkadija Buškova, postale su poznate okolnosti Stolbergove pogibije tokom kerčke katastrofe sovjetskih trupa.
„Preživjele desantnike na obali je dočekala prava vatrena oluja. Obala je bila prekrivena tijelima poginulih. U prvim minutima bitke poginuo je Rostovljanin Mark Stolberg – majstor sporta u šahu.
Prema njemu je potrčala medicinska sestra Ljudmila Serdjuk, misleći da je ranjen. Nažalost, tom Lermontova, od kojeg se Mark nije odvajao, bio je obliven krvlju, a njegove oči bile su uprte u nebo“, pričao je na stranicama američkog lista „Novo rusko slovo“ 1996. godine emigrant David Bubnijevski, koji je zajedno sa Stolbergom učestvovao u borbama. On je bio jedan od rijetkih koji su preživjeli taj krvavi pokolj.
„Zašto su, uprkos postojanju svjedoka pogibije vojnika — kao u našem slučaju — takvi ljudi često proglašavani ‘nestalima bez traga’?
Odgovor se nameće sam po sebi. U uslovima borbe, pod neprekidnom vatrom i u haosu povlačenja, teško je razlikovati poginulog čovjeka od ranjenog. Tim prije što tamo gdje su postojale pogrebne jedinice često nije bilo ni govora o sahranjivanju poginulih boraca.
Tako se dogodilo da su, kada se ‘dim bitke’ malo razišao i kada su u našim štabovima na tamanskoj obali počeli da sabiraju ogromne gubitke, odlučili da se postupi po ustaljenom obrascu.
Bio je čovjek u sastavu puka? Bio je. Gdje je sada? Ranjen, ubijen? Ako je ranjen — gdje se nalazi? Ako je ubijen — gdje je sahranjen? Niko ne zna.
‘Nestao bez traga.’“
Važno svjedočenje Davida Bubnijevskog pokazuje da Mark Stolberg nije „nestao bez traga“ prilikom povratnog prelaska preko Kerčkog moreuza, već da je poginuo još na krimskoj obali, u okolini Kerča, u maju 1942. godine“, navodi Arkadij Buškov.
A samo nekoliko dana kasnije Nijemci su, krajnje cinično i praktično, polili benzinom obalu na kerčkoj strani i zapalili tijela poginulih sovjetskih vojnika…
Kada vidite Kerčki memorijal, sjetite se da je tamo ovjekovječena uspomena i na Marka Stolberga!
U Rostovu na Donu postavljena je spomen-ploča na zgradi škole koju je pohađao Mark Stolberg.
„Naša generacija imala je svog Talja!“ — govorio je kasnije o njemu učesnik meča za svjetsko prvenstvo David Bronštajn.
Nažalost, tokom dugog perioda sovjetske epohe donske sportske vlasti pažljivo su izbjegavale pitanje organizovanja memorijalnog turnira posvećenog Marku Stolbergu. Memorijali Bondarevskog tada, a i kasnije u ruskom periodu, uglavnom su održavani uz ogroman publicitet i u velikom obimu.
Nestao bez traga? Ocu je stiglo pismo da je poginuo? Ali gdje je potvrda? Osim toga, partijski lideri radije su se prisjećali velikih pobjeda i zvučnih jubileja…
Jedno vrijeme u Novorosijsku je održavan samo mali turnir, a tek u posljednje vrijeme, nakon Buškovljevih tekstova, ovim pitanjem počela je ozbiljnije da se bavi gradska šahovska federacija Rostova na Donu.
Možda je došlo vrijeme za nešto veliko?
Za Kubanj, Malu Zemlju, Krim i Sevastopolj svoj život je dao majstor koji je imao potencijal da postane velemajstor svjetske elite. Mnogo je mjesta na kojima se može odati počast njegovom sjećanju.
Ali dosta o tužnim temama.
U istoriji donskog šaha ne mogu se zaobići ni velike žene. Jedna od njih nesumnjivo je bila „mama Vera“ — Vera Nikolajevna Tihomirova (1918–2008).
Još kao mlada djevojka, paralelno sa nastupima za šahovskom tablom, počela je zajedno sa Bogatinom da organizuje i sudi na turnirima. Zahvaljujući svojoj harizmi i liderskim sposobnostima, Vera Nikolajevna postaće dugogodišnja rukovoditeljka ruskog šaha i organizatorka velikih Čigorinovih memorijala, na kojima su mladi igrači mogli da osvoje majstorske i velemajstorske norme.
Upravo je ona stavila hotel „Žemčužina“ na šahovsku mapu Rusije i organizovala prve velemajstorske škole u zemlji.
A tada, 1936. godine, kada je donska ekipa osvojila ekipno prvenstvo SSSR-a za igrače do 18 godina, Stolberg je branio prvu tablu, dok je Tihomirova na ženskoj tabli ostvarila 100 odsto!

Tihomirova je još kao djevojčica dospjela na prvenstvo SSSR-a za žene, gdje je podijelila 7. i 8. mjesto. Mnogi stručnjaci tvrdili su da bi, da nije bilo Verine organizatorske žice, mogla da postiže još bolje rezultate.

Na simultanki sa velikim Laskerom remi je izborila… djevojčica!
Vera Tihomirova je još od djetinjstva dobro poznavala Bondarevskog. A kada je Boris Spaski bio potpuno slomljen nakon poraza u prvom meču protiv Petrosjana, a čvrsti tandem Spaski–Bondarevski prvi put se našao na ivici raspada, upravo je ona insistirala da nastave zajednički rad.

Donski geni moraju pobijediti! Igor Bondarevski i Vera Tihomirova
„Mama Vera“ nije samo izgovorila: „Donski geni moraju pobijediti!“ Ona je Spaskom pomogla u brojnim situacijama u kojima je, u ono strogo vrijeme, djelovalo gotovo nemoguće „izvući“ iz problema temperamentnog i nesistematičnog Borisa Vasiljeviča.
Ako su obični šahisti Veru Tihomirovu zvali „mama Vera“, Spaski — podsjetimo, svog trenera je nazivao „Fater“, odnosno otac — i Bondarevski obraćali su joj se bez izuzetka sa „Mèm“, naglašavajući njen status, uticaj i značaj koji je imala za njih.

Na ovoj legendarnoj fotografiji Borisa Dolmatovskog, Lilijental i Tihomirova, sedam decenija nakon susreta u Rostovu.
Poslije Stolbergove pogibije i odlaska Bondarevskog u Moskvu, lider rostovskog šaha postao je budući velemajstor Leonid Šamkovič (1923–2005).
„Rostov će u budućnosti odgojiti još mnogo Bondarevskih i Stolbergа!“ — djelimično ogorčeno pisao je Bogatin u štampi. I bio je u pravu.
Leonid je rođen u porodici Aleksandra Šamkoviča (književni pseudonim — Sergej Zvancev), poznatog pisca, dramskog autora i feljtoniste.
Otac Sergeja Zvanceva bio je, pak, poznati taganroški ljekar Isak Šamkovič, Heroj rada i školski drug Antona Pavloviča Čehova, sa kojim je sjedio u istoj klupi u Taganroškoj muškoj klasičnoj gimnaziji. Zbog načina ophođenja i držanja u društvu među kolegama je dobio nadimak „Princ“.
Za šahovskom tablom sastao se sa svim sovjetskim svjetskim prvacima, počevši od Vasilija Smislova, a na svom kontu imao je pobjede nad mnogim velikim velemajstorima.

„Princ“ Leonid Šamkovič
Šamkovič je nakon studija na Lenjingradskom politehničkom institutu pedesetih godina preselio u Moskvu, pa u donskom glavnom gradu neko vrijeme nije bilo zvijezda ekstra klase.
Velemajstor je emigrirao u SAD nakon smrti oca, koji je živio u Rostovu — tako je prekinuta i njegova posljednja veza sa domovinom.
Preko okeana nastupao je za reprezentaciju i postao pobjednik Otvorenog prvenstva SAD.
U međuvremenu su se na Donu pojavili novi junaci.
Foto-arhiva iz ciklusa tekstova Arkadija Buškova.
https://ruchess.ru/news/report/navstrechu_superfinalu_rostovskiy_shakhmatnyy_bum_skvoz_prizmu_veka
(Za sada kraj serijala, ali biće kroz neko vrijeme još nastavaka)
♟️ S LJUBAVLJU PREMA IGRI KROZ GODINE

Vodeći holandski list De Telegraaf objavio je intervju sa 68-godišnjim šahistom Piterom de Rudeom (ELO 2155), koji i danas svakodnevno radi na svom šahu.
„Šah me u osnovnoj školi naučio jedan dječak iz komšiluka. Imao sam deset godina i u početku sam igrao, a da zapravo nisam ni znao sva pravila.“
Sa trinaest godina Piter se učlanio u šahovski klub Kijk Uit i već na prvoj utakmici ubjedljivo izgubio igrajući na posljednjoj tabli.
Kapiten ekipe mu je čak zaprijetio da ga više neće stavljati u tim, što je zapisao i u klupskom biltenu.
Umjesto da odustane, Piter je to shvatio kao motivaciju. Kupio je jedinu šahovsku knjigu koju je tada pronašao u knjižari.
Samo pet godina kasnije postao je omladinski šampion Holandije.
„Posljednjih godina budžet koji izdvajam za šah porastao je na oko 1.000 eura godišnje.“
Najveći dio novca odlazi na šahovski softver, baze podataka, pretplate na šahovske časopise, knjige i video-materijale.
Kada su svojevremeno jednom uplatom kupili program ChessBase zajedno sa dvije baze podataka, to ih je koštalo 600 eura.
„Ali to možeš koristiti nekoliko godina.“
Šah ga je naučio da njegovi rezultati zavise prvenstveno od njega samog — za razliku od fudbala.
„Ako želiš da budeš bolji, moraš sam da radiš na tome. To je sport u kojem se trud nagrađuje.“
Danas postoji ogromna količina informacija i gotovo je nemoguće pratiti sve.
Ipak, jasno se vidi kako se pojedini debiji ponovo vraćaju u modu. Kada neki vrhunski igrač udahne novi život staroj varijanti, ostali odmah počinju da je proučavaju.
Kod kuće, za laptopom, šah mu je prije svega odmor. Bez problema mu posveti i četiri sata dnevno.
Ali šah je za njega mnogo više od same igre — to je i zajednica u kojoj se, čak i poslije četrdeset godina, sasvim slučajno možeš ponovo sresti sa istim ljudima.
A tu je i takmičenje.
„Tvoj rejting je tvoja tržišna vrijednost i uvijek želiš da ga povećaš.“
U svom radnom kabinetu ima četiri police pune šahovskih knjiga.
„Nikada ih ne bacam.“
Najviše se ponosi knjigama iz svoje mladosti, a posebno knjigom My 60 Memorable Games Bobija Fišera, njegovog najvećeg šahovskog heroja.
Ranije je sve bilježio u fascikle, dok danas na laptopu ima posebnu fasciklu za svako otvaranje, u koju unosi bilješke o svakoj partiji.
Informacije je sada mnogo lakše pronaći.
„Samo ih je sada teže zapamtiti. Tvrdoglavo to pripisujem informatičkom preopterećenju, a ne godinama.“
Na njegovoj listi želja još je ostala jedna stvar:
„Želim da odigram jak turnir sa velikim brojem velemajstora i da tamo odigram jednu zaista dobru partiju.“
Prije svega, želi da nastavi da igra šah i da odigra još mnogo partija koje odgovaraju njegovom stilu.
🧠 Njegov šahovski moto
„Prvo zaista razumjeti poziciju, a tek onda je učiti napamet.“
„Sa mojim pamćenjem to postaje sve teži zadatak. Nadam se da će mi moje pedagoške vještine pomoći“, kaže Piter.
♟️ Ljubav prema šahu očigledno nema rok trajanja.



„Svarta Hästen Chess & Wine Bar” je bar smješten u centru glavnog grada Švedske, Stokholmu, koji je posvećen šahu i vinu.
Osnovao ga je 2023. godine Joel Ige, veliki ljubitelj šaha. Cilj je bio da se igra učini opuštenijom, pa je vino postalo sastavni dio koncepta bara!
U Svarta Hästen-u šahovske table su žute i crvene, figure su savršeno otežane, a vinska karta je veoma bogata. Najzapaženiji detalj enterijera su posebno dizajnirani šahovski stolovi, koje je izradio stolar i umjetnik Kim Björnson iz Geteborga. Barski pult je u potpunosti napravljen od jasena i u kontrastu je sa stolicama Giancarla Pirettija za Castelli.
U vinskom baru ima mjesta za 20 šahista, kao i prostor za goste za šankom. Gosti, ukoliko žele, mogu angažovati ličnog šahovskog trenera kako bi dodatno unaprijedili svoje vještine. Ovo je mjesto za one koji vole živu atmosferu bara, ali istovremeno žele da se aktivno druže i stimulišu svoj um. Svi mogu da se okušaju u šahu i vinu, bez obzira na nivo znanja.
„Međutim, igranje šaha nije obavezno. Uronite u atmosferu nečeg drugačijeg tako što ćete nas posjetiti na adresi Biblioteksgatan 21“, kaže Joel Ige.
Somelije u Svarta H ästen-u je Kalle Stuborn, stručnjak za vino i nekadašnji juniorski šampion šahovskog kluba Täby. Vrhunska vinska karta zasnovana je na izboru vina koja su obilježila Kalleov život.
„Ovdje ćete pronaći spoj svega — od klasičnih, elegantnih francuskih vina do mladih prirodnih vina“, kaže Kalle Stuborn.
Za tako kratko vrijeme bar je stekao značajnu popularnost. Posjećivali su ga i danas ga posjećuju kako obični ljubitelji šaha, tako i najbolji šahisti Švedske!
Svarta Hästen Chess & Wine Bar nalazi se na adresi: Biblioteksgatan 21, 114 35 Stockholm.
Dobro došli!
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)
1-7.09.2026
| Round 1 on 2026/09/01 at 4pm | |||||||||||||
| Bo. | Rtg | White | Result | Black | Rtg | ||||||||
| 1 | 2324 | WIM | Velpula, Sarayu | 1 – 0 | FM | Zherebtsova, Alexandra | 2272 | ||||||
| 2 | 2384 | FM | Aadik, Theophane Lenin | ½ – ½ | IM | Neelash, Saha | 2472 | ||||||
| 3 | 2312 | FM | Sahithi, Varshini M | 1 – 0 | CM | Vivaan, Vijay Saraogi | 2219 | ||||||
| 4 | 2235 | FM | Djokic, Mihailo | ½ – ½ | IM | Gevorgyan, David Sh. | 2202 | ||||||
| 5 | 2326 | FM | Tleukhanov, Yerlan | 0 – 1 | GM | Popchev, Milko | 2132 | ||||||
| Round 2 on 2026/09/02 at 10am | |||||||||||||
| Bo. | Rtg | White | Result | Black | Rtg | ||||||||
| 1 | 2272 | FM | Zherebtsova, Alexandra | 1 – 0 | GM | Popchev, Milko | 2132 | ||||||
| 2 | 2202 | IM | Gevorgyan, David Sh. | 1 – 0 | FM | Tleukhanov, Yerlan | 2326 | ||||||
| 3 | 2219 | CM | Vivaan, Vijay Saraogi | 0 – 1 | FM | Djokic, Mihailo | 2235 | ||||||
| 4 | 2472 | IM | Neelash, Saha | 1 – 0 | FM | Sahithi, Varshini M | 2312 | ||||||
| 5 | 2324 | WIM | Velpula, Sarayu | ½ – ½ | FM | Aadik, Theophane Lenin | 2384 | ||||||
Stanje posle 2. kola
| Rk. | Name | sex | FED | Rtg | Pts. | |||
| 1 | WIM | Velpula, Sarayu | w | IND | 2324 | 1,5 | ||
| IM | Neelash, Saha | IND | 2472 | 1,5 | ||||
| 3 | FM | Djokic, Mihailo | SRB | 2235 | 1,5 | |||
| IM | Gevorgyan, David Sh. | ARM | 2202 | 1,5 | ||||
| 5 | FM | Aadik, Theophane Lenin | IND | 2384 | 1 | |||
| 6 | FM | Zherebtsova, Alexandra | w | MNE | 2272 | 1 | ||
| 7 | FM | Sahithi, Varshini M | w | IND | 2312 | 1 | ||
| GM | Popchev, Milko | BUL | 2132 | 1 | ||||
| 9 | FM | Tleukhanov, Yerlan | KAZ | 2326 | 0 | |||
| CM | Vivaan, Vijay Saraogi | IND | 2219 | 0 |
Malezija, 31.08-6.09.2026.
Itd.
Stanje posle 5.kola
| Ст.ном | Имя | ФЕД. | Рейт. | Очки | ||
| 1 | GM | Mitrabha, Guha | IND | 2540 | 4,5 | |
| 2 | GM | Iniyan, Pa | IND | 2609 | 4 | |
| 3 | IM | Kushagra, Mohan | IND | 2446 | 4 | |
| 4 | IM | Grigorjev, Iljya | RUS | 2432 | 4 | |
| 5 | IM | Jiang, Haochen | CHN | 2457 | 4 | |
| 6 | GM | Gorovets, Andrey | BLR | 2420 | 4 | |
| 7 | IM | Ayush, Sharma | IND | 2426 | 4 | |
| 8 | GM | Siddharth, Jagadeesh | SGP | 2513 | 4 | |
| 9 | IM | Mohammad Fahad, Rahman | BAN | 2443 | 4 | |
| 10 | IM | Bersamina, Paulo | PHI | 2407 | 4 | |
| 11 | IM | Nguyen, Quoc Hy | VIE | 2424 | 4 | |
| 12 | GM | Savchenko, Boris | RUS | 2477 | 4 | |
| 13 | FM | Arnav, Agrawal | IND | 2191 | 3,5 | |
| 14 | IM | Bacojo, Mark Jay | PHI | 2395 | 3,5 | |
| 15 | IM | Liu, Xiangyi | SGP | 2392 | 3,5 | |
| 16 | FM | Gajwa, Ankit | IND | 2245 | 3,5 | |
| 17 | GM | Nguyen, Duc Hoa | VIE | 2374 | 3,5 | |
| 18 | GM | Ilamparthi, A R | IND | 2517 | 3,5 | |
| 19 | IM | Nazari, Arad | IRI | 2419 | 3,5 | |
| 20 | FM | Aditya, Varun Gampa | IND | 2323 | 3,5 | |
| 21 | IM | Arca, Christian Gian Karlo | PHI | 2358 | 3,5 | |
| 22 | IM | Arfan, Aditya Bagus | INA | 2362 | 3,5 | |
| 23 | Peng, Hongchi | CHN | 2352 | 3,5 | ||
| 24 | GM | Priasmoro, Novendra | INA | 2422 | 3,5 | |
| 25 | IM | Concio, Michael Jr. | PHI | 2375 | 3,5 | |
| 26 | GM | Karthikeyan, P. | IND | 2283 | 3,5 |
V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

(rođ. 1935), danski velemajstor, kandidat za svjetsko prvenstvo 1960-ih i 1970-ih godina. Šahovski novinar.

Bent je naučio da igra šah sa sedam godina. Njegov prvi učitelj i partner bio je školski drug. Sa 12 godina Larsen je počeo samostalno da proučava šahovsku literaturu. Kako je kasnije priznao, veliki uticaj na njega imala je knjiga o kraljevom gambitu – „otvaranju silovitom poput uragana, kojem niko ne može odoljeti!“ Larsen je lako učio u školi, bio je prvi među vršnjacima, a jednako lako savladavao je i tajne šaha, postajući redom prvi u klubu, gradu, pokrajini, a sa 19 godina – i u državi!
Godine 1956, igrajući na prvoj tabli za reprezentaciju Danske, Larsen je ostvario najbolji rezultat na Šahovskoj olimpijadi u Moskvi. Tada mu je dodijeljena i titula velemajstora. Poslije neuspjeha na međuzonskom turniru 1958, Larsen je ipak doputovao na Turnir kandidata u Jugoslaviju, ali u svojstvu… sekundanta Bobija Fišera! Zanimljivo je da sam Bent nikada nije imao trenera; navikao je da radi samostalno i najboljim pomoćnikom tih godina smatrao je svoju suprugu Lizzi. Ona mu je pomagala da se pripremi za partiju i da vjeruje u svoje snage. „Istina, ponekad previše teško podnosi moje poraze“, rekao je jednom Larsen uz osmijeh, „pa tada moram da je smirujem partijom bridža.“
Godine 1964. Larsen je prvi put postao kandidat za svjetsko prvenstvo, podijelivši 1–4. mjesto na međuzonskom turniru u Amsterdam. U tom ciklusu stigao je do polufinala, gdje je u žestokoj borbi izgubio od Mihaila Talja (4,5:5,5).
Godine 1966. pobijedio je na međunarodnom turniru u Le Havre, za dva poena ispred sovjetskih velemajstora Lava Polugajevskog i Nikolaja Krogiusa, koji su podijelili drugo i treće mjesto – i obojicu je savladao! Njegova igra snažno je impresionirala Polugajevskog, koji je u Šahovskom biltenu (1966) objavio članak „Larsen – kakav on jeste“. Evo nekih njegovih zapažanja:
„Današnji Larsen je izuzetno svestran šahista. Ipak, po mom mišljenju, njegova najjača strana i dalje je strategija. On zadivljujuće podsjeća na Arona Nimcoviča, sa njegovom izrazito dinamičnom igrom, potčinjenom jedinstvenom strateškom cilju… Larsen odlično poznaje teoriju, pažljivo prati našu literaturu i pamti ogroman broj partija napamet.“
Postoji kod Bent Larsen jedno dragocjeno sportsko svojstvo – on se ne boji poraza.
Izuzetno simpatičan je Bent Larsen i kao čovjek. Krupne glave, svijetlih očiju i svijetle kose, tipičan je Skandinavac. Spolja djeluje vrlo smireno, kako za tablom, tako i u svakodnevnom životu. Usprkos druželjubivosti i ljubaznom ophođenju prema drugima, Larsen voli samoću. U Le Havre su ga često mogli vidjeti u restoranu, sa čašom vina, zadubljenog u sopstvene misli.
Kao široko obrazovan i eruditan čovjek, Larsen vlada mnogim evropskim jezicima, uključujući i ruski. Dostojna njega je i njegova pametna i simpatična supruga. Po svemu sudeći, Bent je sretan u porodičnom životu, što mu, nesumnjivo, daje sigurnost i u životu i za šahovskom tablom.“
Uostalom, u nečemu Larsen, i kao šahista i kao čovjek, podsjeća na Bobija Fišera: dobro poznavanje sovjetske šahovske literature, ljubav prema samoći, dinamična igra…
Godina 1967. bila je zaista Larsenova godina. Pobjede na tri velika turnira zaredom – u Havana, Winnipeg i Palma de Mallorca, kao i uspjeh na međuzonskom turniru u Sousse, svrstali su ga među glavne kandidate za svjetsku titulu. Postao je prvi dobitnik šahovske nagrade „Oskar“ (1967).
– U čemu je tajna vaših uspjeha? – upitao je Larsena jugoslovenski novinar Dimitrije Bjelica.
– Tajna je, vjerovatno, u tome što uspijevam da skoncentrišem svu snagu, svu pažnju na svaku partiju. Uz sve poštovanje prema teoriji, rijetko igram „po knjizi“. Uvijek nastojim da protivnika uvučem u „svoje vode“, a tamo da se s njim obračunam!
U to vrijeme Bent Larsen su nazivali „hladnokrvnim vikingom“, „hladnim egzekutorom za šahovskom tablom“. Njegovo originalno stvaralaštvo protivnici su pažljivo analizirali.
„Larsen umije da stvara pozicije koje odgovaraju njegovom stvaralačkom ukusu… Ciljano vođen strateški plan – to je glavno u Larsenovim partijama. Taj plan sprovodi sa zavidnom dosljednošću, koja se graniči s tvrdoglavošću. Zamysli danskog velemajstora uvijek su originalne i duboke“, pisao je Viktor Korčnoj.
„Njegov repertoar otvaranja veoma je raznovrstan… Larsen se sigurno osjeća i u ostalim fazama partije. Brzo donosi odluke, brzo računa varijante, pravi malo taktičkih grešaka i kao praktični šahista izuzetno je jak“, isticao je Mihail Botvinik.
Kako onda objasniti fijasko koji je Larsen doživio 1971. godine, izgubivši meč kandidata od Bobija Fišera rezultatom 0:6? U velikoj mjeri time što savremenicima nisu promakle ni određene slabosti, kako u njegovom stvaralaštvu, tako i – naročito – u njegovom karakteru. Na primjer, principijelno je izbjegavao remi, uvijek je bio preveliki optimista, a ponekad i suviše samouvjeren.
Ipak, kako je primijetio njegov zemljak Erik Brøndum u knjizi „Bent Larsen – borac“, sve te osobine u velikoj mjeri objašnjavaju se time što je Bent rođen u Jutlandu (sjeverni dio Danske), a „Jutlanđani su hrabar i vrlo otvoren narod“. Na pitanje autora knjige šta ga sprečava da postane svjetski prvak, Larsen je odgovorio:
„Samo to što na svijetu postoji pet-šest šahista koji igraju jače od mene.“
Sa svojim nepomirljivim rivalom, Robertom Fišerom, odigrao je 13 partija i samo u dvije ostvario pobjedu – na međunarodnom turniru u Santa Monici (1966) i na međuzonskom turniru u Palma de Mallorci (1970).
„Ova partija prikazuje Larsena u punom sjaju“, piše Edmar Mednis u kratkom uvodu uz 58. od ukupno 61 poraza Fišera u knjizi „Kako su pobjeđivali Bobija Fišera“ – „značajno pojačanje u otvaranju, suptilna igra istovremeno u napadu i odbrani, tehnička preciznost u završnici. Fišer se nije osjećao sigurno u zamršenoj napadačkoj poziciji koja je nastala odmah poslije razvijanja figura, a precizna Larsenova igra nije mu dopustila da se kasnije oporavi. Ta partija natjerala je Bobija da odustane od primjene te oštre varijante.“
Bobi Fišer – Bent Larsen
Palma de Mallorca, 1970
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 Nc6 6.Bc4 e6 7.Bb3 Be7 8.Be3 0–0 9.Qe2 a6 10.0–0–0 Qc7 11.g4! Nd7! 12.h4? Nc5 13.g5 b5 14.f3? Bd7! 15.Qg2 b4 16.Nce2 Nxb3+ 17.axb3 a5 18.g6 fxg6 19.h5 Nxd4 20.Nxd4 g5!! 21.Bxg5 Bxg5+ 22.Qxg5 h6 23.Qg4 Rf7! 24.Rhg1 a4!

25.bxa4 e5! 26.Ne6?! Qc4! 27.b3 Qxe6 28.Qxe6 Bxe6 29.Rxd6 Re8 30.Rb6 Rxf3 31.Rxb4 Rc8 32.Kb2 Rf2 33.Rc1 Bf7 34.a5 Ra8 35.Rb5 Bxh5 36.Rxe5 Be2 37.Rc5 h5 38.e5 Bf3 39.Kc3 h4 40.Kd3 Re2 41.Rf1 Rd8+ 42.Kc3 Be4 43.Kb4 Rb8+ 44.Ka3 h3 45.e6 Bxc2 46.b4 Re3+ 47.Kb2 Bd3 48.Ra1 Ba6 49.Rc6 Rxb4+ 50.Kc2 Bb7 51.Rc3 Re2+ 52.Kd1 Rg2 0–1
Larsen je osvojio više od 40 međunarodnih turnira, među kojima i niz veoma prestižnih. Predvodio je reprezentaciju svijeta u „Meču vijeka“ protiv selekcije SSSR-a (1970), napisao knjigu „50 izabranih partija“ i razvio otvaranje koje nosi njegovo ime – 1. b2–b3 (Larsenovo otvaranje), koje mu je donijelo mnogo uspjeha protiv najjačih šahista svijeta.
Evo jedne takve partije – protiv američkog velemajstora Lubomira Kavaleka, uvrštene među deset najboljih partija godine po izboru „Informatora“.
Bent Larsen – Lubomir Kavalek
Lugano, 1970
1.b3 c5 2.Bb2 Nc6 3.c4 e5 4.g3 d6 5.Bg2 Nge7 6.e3 g6 7.Ne2 Bg7 8.Nbc3 0–0 9.d3 Be6 10.Nd5 Qd7 11.h4 f5 12.Qd2 Rae8 13.h5 b5 14.hxg6 hxg6 15.Nec3 bxc4 16.dxc4 e4 17.0–0–0 Ne5 18.Nf4 Rd8 19.Kb1 Bf7

20.g4 Nxg4 21.f3 exf3 22.Bxf3 Ne5 23.Qh2 Bxc4 24.bxc4 Nxf3 25.Qh7+ Kf7 26.Ncd5 Rg8 27.Nxe7 Rb8 28.Ka1 Qxe7 29.Qxg6+ Kf8 30.Ne6+ Qxe6 31.Bxg7+! Ke7 32.Bf8+!! Rbxf8 33.Rh7+ 1–0
(Nastaviće se)



Gdje se mogu sresti Tuljani u Parizu? A. Kotov i A. Suetin kod antikvarnih knjižara na štandovima uz obalu Sene. Pariz. Proljeće 1954.
Uveče smo večerali u menzi sovjetske ambasade. Odjednom se začuo uzvik:
— Gdje su oni? Pokažite, gdje su!
Bio je to narodni umjetnik SSSRa, Jurij Fajer, koji je došao u Pariz da vodi probe sa orkestrom Parizke opere prije nastupa majstora sovjetskog baleta.
Strastveni ljubitelj šaha, Jurij Fjodorovič je odmah pošao da nas traži kako bi se raspitao o toku mečeva u Južnoj Americi i Francuskoj.
Razgovarali smo. Fajer je ispričao o velikom programu koji sovjetski umjetnici namjeravaju da predstave Francuzima. Bio je oduševljen govoreći kako se trude i kako sada sovjetski umjetnici rade da bi pariškoj publici pokazali svoju umjetnost.
Sutra dan smo odletjeli iz Pariza. Dvije sedmice kasnije u Moskvi sam iz novina saznao da su francuske vlasti zabranile nastupe sovjetskim umjetnicima.
Tada sam se, iz nekog razloga, sjetio vlasnika kafea Café de la Régence kao primjera onih koji su za dolare prodali interese naroda, istorijsku slavu i čast svoje domovine.
Ali vidjeli smo u Parizu i druge Francuze. Za obične i poštene ljude Francuske interesi domovine stoje iznad svega, a ti interesi su danas povezani sa očuvanjem mira i jačanjem prijateljstva među narodima.
Francuski šahisti nisu mogli da nas puste iz Pariza a da ne obilježe naš dolazak. Uz velike poteškoće šahovska federacija prikupila je novac da organizuje skromni banket povodom zatvaranja meča.
Taj naš susret odlikovao se iskrenom, zaista prijateljskom toplinom. Razgovarali smo o mnogim pitanjima šahovskog života, savjetovali se kako da se podigne nivo šahovskog pokreta u Francuskoj i obećali da ćemo i ubuduće jačati veze prijateljstva između naših šahista.
Misli svih prisutnih Francuza izrazio je velemajstor Osip Bernštajn, rekavši:
„Želim da moja zemlja nikada ne dođe u sukob sa Sovjetskim Savezom ni na jednom drugom bojnom polju osim sportskom.“
*
Naše putovanje trajalo je više od mjesec i po dana. Vraćajući se u domovinu, počeli smo da se spremamo za novo putovanje preko Atlantskog okeana — ovog puta u Sjedinjene Američke Države.
U međuvremenu nije prestajao naš rad: nastupi u šahovskim klubovima, javna predavanja. Šahovski život u zemlji je ključao, dobijajući nove oblike i zahvatajući nove slojeve stanovništva.
Upravo u tom periodu učestvovao sam u jednom nastupu koji mi je ostao duboko u sjećanju.
Čitaonica jednog od moskovskih kolhoza u okolini Moskva izgledala je te subotnje večeri neobično.
Svi raspoloživi stolovi bili su postavljeni u niz, tako da su formirali veliko slovo „P“. Sa spoljne strane te konstrukcije, prekrivene crvenim stolnjakom, sjedjeli su muškarci i mladići, a pored svakog je bila šahovska tabla sa postavljenim figurama.
Na zidu, pored plakata koji su pozivali na borbu za visoke prinose i usvajanje agronomske tehnike, visio je neobičan oglas:
„Danas će se održati predavanje međunarodnog velemajstora Aleksandra Kotov o putovanju u Južnu Ameriku i simultanka međunarodnog velemajstora Salo Flora. Početak u 7 časova. Mole se učesnici da, ako imaju, ponesu šah.“
…Kada smo Flor i ja ušli u seoski klub, dočekani smo aplauzom. Prošli smo kroz krug između okupljenih gledalaca i djece koja su sjedila direktno na podu.
Zdepasti čovjek velikih žuljevitih ruku pozdravio nas je kratkim govorom:
— Drugovi! Kod nas su došli međunarodni velemajstori Kotov i Flor. Oni će nam pokazati svoju šahovsku vještinu. Dozvolite da u ime svih pozdravim naše drage goste, pobjednike na šahovskom polju.
Predsjednik kolhoza očigledno nije bio vješt govornik, a uz to je bio i pomalo zbunjen neobičnim gostima i teškim titulama za izgovor. Čak nije ni primijetio da je Salo Flor nazvao „Frolom“, vjerovatno imenom koje se često koristi u njihovom selu.
Predavanje je počelo i slušano je sa velikom pažnjom. Pitanja kolhoznika odnosila su se i na život preko okeana, i na šahovsku tehniku, i na način života i nastupa šahista.
Zatim je počela simultanka. Velemajstoru Floru nije bilo lako da obezbijedi pobjedu — morao je ozbiljno da se potrudi.
Gledao sam tu neobičnu scenu i prisjećao se kako je šah postepeno ulazio u život seoskog stanovništva u zemlji. Šah je odavno postao dio života sovjetskog sela, ali velika takmičenja kolhoznih šahista su se održavala relativno rijetko.
Kada je prije osam godina šahovska sekcija odlučila da organizuje svesavezni turnir kolhoznih šahista, pojavili su se i neki skeptici.
— Uzalud ste započeli taj posao — govorili su oni. — Koliko ćete uopšte privući učesnika, hiljadu-dvije? Trebalo je prvo početi od neke oblasti, pa vidjeti šta će ispasti.
Život je opovrgnuo ta pesimistična predviđanja. Na prvom svesaveznom turniru kolhoznika šahista 1948. godine učestvovalo je više od sto hiljada seoskih ljubitelja šaha. Najbolji među njima, koji su došli na finale turnira u Moskvu, pokazali su izvanredno znanje i stekli prvu šahovsku kategoriju.
Kasnije su počela da se održavaju i svesavezna takmičenja seoskih šahista. U njima je učestvovalo i do tri stotine hiljada ljudi. Šah je čvrsto ušao u život sovjetskog sela.
Najjači seoski šahista iz Tverske oblasti, Georgij Žuravljev, dobio je titulu majstora.
…Simultanka Salo Flora se bližila kraju. Predsjednik kolhoza pokazao se kao težak protivnik za velemajstora i partija s njim završila je remijem.
Iako niko od kolhoznika nije uspio da pobijedi Flora, tri remija iz šesnaest partija bili su rezultat koji dovoljno uvjerljivo govori o snazi seoskih šahista.
To je bilo prije dvije godine. A sasvim nedavno ponovo sam posjetio seoske šahiste, ovog puta u jednom od okruga Stavropoljski kraja.
I taj susret je pokazao koliko brzo raste znanje seoskih šahista i kako se širi šahovski pokret u našoj zemlji, prodirući u najudaljenije krajeve.
Bio je zimski januarski dan, iako snijega u okolini grada Kislovodsk nije bilo. To je za Moskovljanina bilo iznenađujuće: kako to — januar, a bez snijega.
Dobro istrošena „Pobjeda“ vozila nas je krivudavim, neravnim putem u selo Pervomajskoe, gdje su trebali da se održe moje predavanje i simultanka u šahu.
Pratilac, predsjednik Kislovodskog komiteta za fizičku kulturu Šalva Gavašeli, pričao je o malim selima kroz koja smo prolazili i o sportskom životu kraja.
Poslije sat vremena vožnje ušli smo u veliko selo, ukazale su se krupne zgrade. Još nekoliko minuta i upoznajemo se sa okupljenim šahistima.
Bilo je podne nedjelje. Na predavanje velemajstora okupilo se više od dvije stotine ljudi. Tu su bili i stanovnici bližih i udaljenih sela od Pervomajskog. Mnogi su dolazili pješke, oni koji žive dalje — na konjima. Šahisti su nosili drvene šahovske table; danas su imali priliku da odmjere snage sa velemajstorom.

Simultanka u kolhozu. Kavkaz, 1955.
Sa zadovoljstvom sam pročitao predavanje. I te kako — uvijek je prijatno nastupati pred punom salom, još kada je publika ona koja s napetošću hvata svaku riječ i postavlja desetine pitanja!
Kolhozničare je zanimalo sve: i kako se živi u Argentina, i kada će biti žrijeb za prvenstvo svijeta, ko će učestvovati, i zašto se na Zapadu pojavljuje manje talentovanih šahista nego kod nas.
Ali i tokom predavanja mene je mučilo jedno: kako ću igrati protiv kolhoznih šahista? Previše ih je — broj postavljenih tabli bio je rijetkost čak i za gradske simultanke: trideset pet!
„Ma ništa“, tješio sam sam sebe. „Neka ih je mnogo, ali je sastav lakši nego u gradovima. Nekako ću odigrati, nije prvi put!“
Naše takmičenje se odužilo na nekoliko sati. Moji protivnici su pokazali i dobro poznavanje šahovske teorije, i razumijevanje pozicija, i upornost u odbrani, i sposobnost žestokog napada. Sa svakim potezom uvjeravao sam se da ovo neće biti laka simultanka, da ovdje treba mnogo rada da bi se pobjeđivalo. U žaru borbe, odjednom mi je pala na pamet misao da sam rijetko tokom simultanki u drugim zemljama nailazio na tako jak sastav igrača.
Tu misao su potvrdili i rezultati. Od trideset pet protivnika, dvadeset pet je, doduše, izgubilo, ali pet je pobijedilo, a pet je remiziralo. I u mnogim remijima i pobjedama morao sam da uložim maksimum domišljatosti da bih savladao protivnika ili izbjegao poraz.
Topao je bio naš susret, žestoka je bila borba sa kolhozničkim šahistima i emotivan rastanak. Svi su željeli uspjeh, zvali da ponovo dođemo, srdačno stezali ruke. Krenuli smo već predveče, kada je sunce zalazilo iza vrhova malih, ali brojnih planina Sjevernog Kavkaza.
I u srcu sam nosio radost zbog svoje zemlje, uvjerenje u budućnost šahovskog pokreta u Sovjetskom Savezu, koji se iz godine u godinu širi i jača, oslonjen na milionsku armiju kolhoznih ljubitelja šaha.
(Nastaviće se)

Achilleas Zographos
2017

„Najveći izazov za mene bio je suočavanje sa sopstvenim perfekcionizmom. Nevjerovatno mi je teško da nastavim rad na nekom projektu ako sve usput nije ‘baš kako treba’. Zamka u koju lako upadam jeste stalno prepravljanje istih scena iznova i iznova kako bi bile savršene, umjesto da nastavim dalje u divlju nepoznanicu priče.“
— Laini Taylor
„Kada stvari postanu savršene, tada najviše treba da brinete.“
— Drew Barrymore
Za razliku od zdravog težjenja ka izvrsnosti, perfekcionizam može sputavati umjetnikovu kreativnost i produktivnost. Granice između negativnih i pozitivnih aspekata perfekcionizma često je teško jasno odrediti.
Na primjer, kompozitor Henri Duparc (1848–1933) stvarao je djela koja su francuskoj melodiji dala rijetku muzičku dubinu i emotivni intenzitet. Ipak, često je prepravljao ili čak uništavao mnoga svoja djela jer nije bio zadovoljan njihovim kvalitetom.
Još jedan veliki francuski kompozitor, Maurice Ravel (1875–1937), čije se orkestracije smatraju nenadmašnim, bio je poznat po perfekcionizmu. Kompozitora djela Daphnis et Chloé Igor Stravinsky je sa divljenjem opisao kao „najsavršenijeg među švajcarskim časovničarima“.
Spisak kompozitora zaraženih „virusom perfekcionizma“ veoma je dug. Johannes Brahms (1833–1897) takođe je bio perfekcionista i izuzetno samokritičan. Često je uništavao završena djela, među njima čak i dvadeset gudačkih kvarteta.
I Ludwig van Beethoven (1770–1827) bio je poznat po tome što je mnogo puta prepravljao svoja djela prije nego što bi bio potpuno zadovoljan njima. Njegove partiture često su bile prepune ispravki, što svjedoči o njegovoj težnji ka savršenstvu. Postavljao je veoma visoke standarde i sebi i izvođačima svojih djela.
Njegov odgovor violinisti Ignaz Schuppanzighu, kada se ovaj požalio na težak pasaž, vjerovatno je bio pravi udarac:
„Zar misliš da razmišljam o tvojoj jadnoj violini kada me muza inspiriše?“
Što se tiče Johann Sebastian Bacha, sljedeća anegdota, koju prenosi Jan Swafford, veoma je karakteristična:
Na samrti, tokom posljednje sedmice života, slijep i nakon moždanog udara, Bach je zamolio prijatelja da mu odsvira orguljsku koralnu obradu himne „Kada smo u najvećoj nevolji“. Čak i tada, pred sam kraj života, Bachov cjeloživotni perfekcionizam nije nestao. Diktirao je niz izmjena i korekcija tog korala. […]
Perfekcionisti se mogu pronaći i među velikim muzičkim interpretatorima. Na primjer, Arturo Benedetti Michelangeli (1920–1995) bio je poznat po savršenom držanju za klavirom, izuzetnoj ekonomiji pokreta i jedinstvenoj preciznosti interpretacije.
Njegov pristup tehničkim pitanjima bio je gotovo naučan. Vježbao bi satima ako je bilo potrebno kako bi ovladao i najsitnijim nijansama nekog muzičkog djela. Njegove ekscentričnosti bile su legendarne.
Zahtijevao je da nastupa isključivo na svom klaviru i sa sopstvenim tehničarem — osobom koja je tačno znala kako da prilagodi instrument prema njegovim zahtjevima, kako bi zvuk i mehanika dostigli savršenstvo, bilo da izvodi Ludwig van Beethovena ili Claude Debussya.
Sve u svemu, nije iznenađujuće što su njegove studijske i koncertne snimke bile rijetke. Ipak, divljenje i gotovo strahopoštovanje koje je izazivao bili su toliko veliki da bi svaki njegov koncert bio rasprodat u roku od nekoliko sati.
Moglo bi se pretpostaviti da je preciznost u interpretaciji neophodan uslov za veliku solističku karijeru, ali to nije uvijek bio slučaj. Na primjer, jedan od najistaknutijih pijanista 20. vijeka, Alfred Cortot (1877–1962), bio je poznat po svom poetskom pristupu, što se može čuti, između ostalog, i na njegovim snimcima djela Frédéric Chopina.
Kortotove interpretacije nijesu uvijek bile tehnički savršene. Ipak, sasvim zasluženo, to nimalo nije umanjilo njegovu slavu. Muzička interpretacija nije samo pitanje besprekorne tehnike; malo je velikih muzičara koji su ostali upamćeni isključivo po tehničkoj briljantnosti.
U šahu se perfekcionizam ispoljava na različite načine. Velemajstor Jonathan Rowson smatra perfekcionizam „najplemenitijim grijehom“ koji šahista može počiniti.
Perfekcionista će uvijek tražiti najbolji mogući potez, čak i pod pritiskom sata i u stresnim turnirskim uslovima. Kao posljedica toga, može upasti u ozbiljnu vremensku oskudicu. Američki višestruki šampion Samuel Reshevsky (1911–1992) takođe je bio perfekcionista i poznati „specijalista za cajtnot“.
François-André Danican Philidor je u svojim spisima pokazao još jednu dimenziju perfekcionizma. Pretpostavlja se da je mnoge partije iz njegovog djela Analyse sam komponovao. U tim partijama imena protivnika nijesu navedena. Vjerovatno, nemajući dostojne protivnike, stvarao je te partije kako bi demonstrirao svoje teorije, ili je jednostavno komponovao uzorne šahovske partije kao nasljeđe budućim generacijama.
Partija visokog kvaliteta proizvod je saradnje dvojice igrača. Za tango je potrebno dvoje, a šah nije izuzetak: slaba igra protivnika može uništiti i najgenijalniju ideju. Ta činjenica je toliko mučila četvrtog svjetskog prvaka Aleksandra Aljehina (1892–1946) da je napisao:
„Oh, taj protivnik, taj saradnik protiv svoje volje, čije se poimanje Ljepote uvijek razlikuje od vašeg i čija su sredstva (snaga, mašta, tehnika) često suviše ograničena da bi vam zaista pomogla! Kakva muka — imati svoje misli i fantaziju vezane za drugu osobu!“
Zato ne treba da čudi što je i Aljehin komponovao briljantne lažne partije. Njegova čuvena partija sa pet dama protiv Nikolai Grigorieva, odigrana u Moscow 1915. godine, služi kao primjer. Pozicija nakon 23. crnog poteza ostala je nezaboravna. Pošteno govoreći, Nikolai Grigoriev (1895–1938) bio je četvorostruki šampion Moskve i jedan od najvećih šahovskih kompozitora.

Jedna od najpoznatijih mistifikacija u istoriji šaha vjerovatno je partija između Edwin Ziegler Adamsa i Carlos Torre Repettoa. Najvjerovatnije se radilo o analizi, a ne o stvarnoj partiji, ali je upravo zbog svoje ljepote obojici obezbijedila besmrtnost.
Jedna od najpoznatijih mistifikacija u istoriji šaha vjerovatno je partija između Edwin Ziegler Adamsa i Carlos Torre Repettoa. Najvjerovatnije se radilo o analizi, a ne o stvarnoj partiji, ali je upravo zbog svoje ljepote obojici obezbijedila besmrtnost.
Adams–Tore, New Orleans 1920, pozicija nakon 17… Bxf6

Evo završnih poteza. Poštediću vas uzvičnika, jer svaki bijeli potez zaslužuje makar dva! Savršena kombinacija u svakom smislu: 18.Qg4 QbS 19.Qc4 Qd7 20.Qc7 QbS 21.a4 Qxa4 22.Re4 QbS 23.Qxb7 1-0
Najneobičniji slučaj šahovskog perfekcionizma vjerovatno predstavlja šahovski kompozitor Pierre Drumare (1913–2001). Po profesiji inženjer, posvetio je ogromnu količinu vremena pokušavajući da komponuje jedan jedini šahovski problem koji bi ispunio takozvani „Babsonov zadatak“.
Babsonov zadatak, koji se slučajno pojavio iste godine kada je Drumare rođen (1913), za šahovske kompozitore predstavljao je ono što je Fermijeva poslednja teorema bila za matematičare. Prije nego što je dokazano, nalazilo se u Ginisovoj knjizi svjetskih rekorda kao „najteži matematički problem“, između ostalog i zato što je imao najveći broj neuspjelih dokaza.
Problem je konačno riješio Andrew Wiles 1994. godine, a formalno objavio 1995, poslije čak 358 godina…
Nije cilj ove knjige da detaljno objašnjava Babsonov zadatak. Christian Hesse navodi da je Drumare radio na njemu više od 22 godine, u prosjeku četiri sata dnevno.
Evo dijela tog izvještaja iz knjige Problems, Studies and Stories:
Kada je, poslije 22 godine i miliona analiziranih pozicija, Drumare odustao, svoju odluku je objasnio riječima:
„Sada sam siguran da četvorostruka simetrična podpromocija nikada neće biti ostvarena.“
Godine 1982. objavio je još jedan članak u šahovskom časopisu Themes-64 pod naslovom:
„Moj posljednji korak ka nemogućem — 22 godine iscrpljujućeg rada na Babsonovom zadatku.“
U njemu je opisao kako mu je prijatelj još 1960. godine skrenuo pažnju na taj problem:
„Tada se u meni rodila misao koja se pretvorila u opsesiju. […] Taj zadatak mi je trovao mozak 22 godine […] i skoro me doveo do ludila.“
Drumare je članak završio riječima:
„Danas sam napravio svoj posljednji korak ka nemogućem.“
Srećom, ova priča ima srećan kraj. Sedamdeset godina nakon Babsonovog izazova, 1983. godine fudbalski trener Leonid Yarosh predstavio je problem koji je uspio da ispuni zadatak.
Entuzijazam koji je taj problem izazvao bio je toliki da je često nazivan „problemom vijeka“.
Nakon što ga je vidio, Pierre Drumareu su bile potrebne samo dvije godine da napravi svoj sopstveni Babson.
Christian Hesse prenosi i svjedočenje Drumareovog sina Bruno Drumarea:
„Taj problem bio je veoma drag mom ocu. Smatrao ga je čudesnim — bio je to problem njegovog života.“
(Nastaviće se)
1. septembar 2026.
Dmitrij Krjakvin nastavlja da pripovijeda o istoriji šaha na Donu.
Međutim, ovo je daleko od potpunog prikaza predratnog šahovskog Rostova i njegovih istinskih junaka. U vrijeme nevjerovatnog šahovskog buma koji je zahvatio prijestonicu Dona, u gradu se ubrzo pojavilo još nekoliko igrača na svesaveznom nivou.
Posebno se pročulo za ime rostovskog vunderkinda i genija kombinacione igre Marka Stolberga (1922–1942).
Godine 1936. Mark je predvodio rostovsku ekipu na Drugom svesaveznom turniru pionira i školaraca u Lenjingradu. Omladinska ekipa Azovsko-Černomorske pokrajine, kako se tada nazivala Rostovska oblast, senzacionalno je podijelila prvo mjesto sa predstavnicima Odese, ostavivši iza sebe i pobijedivši reprezentacije Moskve, Lenjingrada i Moskovske oblasti!
Očevidac tih događaja, jedan od najjačih igrača grada i trener donske omladine Nikolaj Golovko, prisjećao se:
„Inicijativna, inventivna i hrabra igra četrnaestogodišnjeg dječaka privlačila je opštu pažnju. Meni, kao treneru ekipe, bilo je zadovoljstvo da od velemajstora Grigorija Levenfiša čujem: ‘Od ovog djeteta će biti nešto!’“
Iste 1936. godine u Južnoj prijestonici gostovao je velemajstor Andre Lilijental, koji je održao simultanku. Dječak sa velikim naočarima uspio je da ga pobijedi čak tri puta. Lilijental je treći put raširio ruke, kao da kaže „Ništa nisam mogao da uradim!“, i takođe predvidio Stolbergu veliku budućnost.
Dvije godine kasnije Stolberg osvaja prvenstvo svog rodnog grada u konkurenciji odraslih. Na Svesaveznom turniru prve kategorije postaje kandidat za majstora, podijelivši prvo mjesto sa budućim svjetskim šampionom Vasilijem Smislovom.
Godine 1939, na Svesaveznom turniru kandidatâ za majstora, zauzevši drugo mjesto, 17-godišnji Mark Stolberg postaje najmlađi majstor Sovjetskog Saveza.
Godine 1940. briljantno nastupa u polufinalu prvenstva SSSR-a, dijeli prvo i drugo mjesto i plasira se u finale, gdje ga je čekala čitava plejada legendarnih šahista.

Vunderkind Stolberg i majstor Bondarevski
Poslije pet kola Stolberg je bio vodeći sa četiri poena iz pet partija, ali kasnije nije izdržao tempo i pao je u drugu polovinu tabele.
Bondarevskom je, međutim, upravo na tom turniru pošlo za rukom da postane prvak. Naravno, konkurencija je dodatno podsticala vodeće igrače donskog šaha — u njihovim međusobnim partijama nije zabilježen nijedan remi.
Ipak, gledano iz istorijske perspektive, Igor Zaharovič je imao više sreće: postao je simbol donske šahovske škole, dok je ime Marka Stolberga godinama bilo gotovo zaboravljeno…
„Godine 1940. Stolberg je polagao prijemni ispit za Rostovski politehnički institut zajedno sa budućim velemajstorom Leonidom Šamkovičem. Šamkovič je primljen, dok Stolberg nije prošao na konkursu, pa je pozvan u Crvenu armiju. Imao je slab vid, ali je proglašen sposobnim za vojnu službu u stroju, uz naočare“, napisao je velemajstor Jevgenij Soloženkin, koji je istraživao Stolbergovu sudbinu.
U junu 1941. godine u Rostovu na Donu održavani su polufinalni turniri 13. prvenstva SSSR-a, čiji je finalni dio bio zakazan za avgust. Međutim, upravo u tom trenutku Treći rajh je napao SSSR i počeo je Veliki otadžbinski rat.
„Nakon prevremenog prekida rostovskog polufinala, Mark Stolberg se vratio u svoju jedinicu, 157. streljačku diviziju Sjevernokavkaskog fronta, koja je bila stacionirana u Novorosijsku. Divizija je ušla u rat sredinom septembra, kada je, po naređenju Štaba Vrhovne komande, prebačena u pomoć opkoljenoj Odesi.
Dana 22. septembra 157. streljačka divizija, zajedno sa marincima 3. mornaričkog puka, pilotima Crnomorske flote i Primorske armije prvog formiranja, kao i pripadnicima 421. streljačke divizije, učestvovala je u operaciji tokom koje su 13. i 15. rumunska divizija razbijene, potisnute pet do osam kilometara i pretrpjele značajne gubitke. Pri tome je sama divizija iz borbe izašla sa minimalnim gubicima.
U skladu sa direktivom Štaba Vrhovne komande trupama Odbrambenog rejona Odese da se evakuišu na Krimsko poluostrvo, 157. divizija je početkom oktobra napustila Odesu među prvima i prebačena je u Sevastopolj. Stavljena je pod komandu 51. armije i do kraja oktobra vodila je teške borbe za odbranu Perekopa.
Zatim je uslijedilo prebacivanje nazad u Novorosijsk i učešće u Kerčansko-Feodosijskoj operaciji.
Nakon toga Mark Stolberg je prebačen u sastav 136. armijskog rezervnog streljačkog puka. U januaru 1942. godine Stolberg se nalazio u naselju Abinska u Krasnodarskom kraju. U maju je puk dobio naređenje da krene prema Krimskom poluostrvu.
Prema izvještaju o nenadoknadivim gubicima, majstor Mark Moisejevič Stolberg nestao je bez traga tokom prelaska jedinica Crvene armije preko Kerčkog moreuza, 16. maja 1942. godine“, navodi Jevgenij Soloženkin.

Crvenoarmejac Mark Stolberg pred posljednju bitku
(Nastaviće se)
TarjeiJS
1.09.2026.

Iranski velemajstor Pouya Idani, dosad treći najbolje rangirani šahista Irana, zvanično je prešao pod zastavu Francuske, tri godine nakon što se sa suprugom preselio u Brest.
Ovaj 30-godišnji velemajstor sada se pridružuje Alirezi Firouzji i Mitri Hejazipour među poznatijim šahistima iranskog porijekla koji predstavljaju Francusku. Istovremeno, dvojica vodećih iranskih igrača, velemajstori Amin Tabatabaei i Parham Maghsoodloo, već neko vrijeme žive u Francuskoj, ali i dalje nastupaju pod zastavom Irana.
Promjena federacije Pouye Idanija potvrđena je u FIDE prošle nedjelje. Sa rejtingom od 2615 poena, Idani je na septembarskoj listi FIDE postao četvrti najbolje rangirani francuski šahista, iza Alireze Firouzje, Maximea Vachiera-Lagravea i Etiennea Bacrota. To potvrđuje i aktuelni FIDE profil, na kojem je Idani već upisan kao igrač Francuske.
| # | Player | Title | Rating | Born |
| 1 | Alireza Firouzja | GM | 2757 | 2003 |
| 2 | Maxime Vachier-Lagrave | GM | 2718 | 1990 |
| 3 | Etienne Bacrot | GM | 2620 | 1983 |
| 4 | Pouya Idani | GM | 2615 | 1995 |
| 5 | Marc’Andria Maurizzi | GM | 2612 | 2007 |
| 6 | Laurent Fressinet | GM | 2610 | 1981 |
| 7 | Jules Moussard | GM | 2602 | 1995 |
| 8 | Maxime Lagarde | GM | 2593 | 1994 |
| 9 | Gata Kamsky | GM | 2592 | 1974 |
| 10 | Christian Bauer | GM | 2552 | 1977 |
Idani, koji je velemajstor od 2014. godine i svjetski prvak u konkurenciji do 18 godina iz 2013, posljednjih godina je redovno nastupao u francuskim ekipnim takmičenjima.
Idani: „Osjećao sam da sam bio primoran da promijenim federaciju“
Pouya Idani je u razgovoru za Chess.com rekao da njegova odluka prije svega odražava život koji je izgradio u Francuskoj, ali da su na promjenu federacije uticala i neispunjena obećanja i neisplaćeni bonusi Iranske šahovske federacije.
„Mislim da na početku niko ne želi da promijeni federaciju. Međutim, mnogo toga se dogodilo tokom posljednjih nekoliko godina. Bilo je obećanja federacije koja nisu ispunjena, bonusa koji nisu isplaćeni i slično. Tako da sam na kraju osjetio da sam bio primoran na to“, rekao je Idani.
Njegov najbolji rejting u karijeri iznosio je 2647 poena, što ga je svrstalo među tri najbolje rangirana iranska šahista tokom posljednje decenije. Svjetski prvak do 18 godina postao je 2013, a titulu velemajstora osvojio je godinu kasnije.
Idani je, zajedno sa Aminom Tabatabaeijem, Parhamom Maghsudlooem, 20-godišnjim velemajstorom u usponu Bardiyom Daneshvarom i međunarodnim majstorom Amirreza Pour Agha Balom, bio dio reprezentacije Irana koja je osvojila zlato na Azijskim igrama 2023. godine.
Novi život u Francuskoj
Njegov prelazak u Francusku djelimično je bio motivisan željom da sebi i porodici obezbijedi bolju budućnost.

Idani se sa suprugom Bahare Ghorbani, međunarodnom šahovskom sutkinjom, preselio u Brest u aprilu 2023. godine, a nedugo zatim dobili su i kćerku.
„Moja supruga je konkurisala za fakultet i primljena je ovdje u Brestu, a činilo mi se i da je za moju karijeru bolje da budem u Evropi. Lakše je dobiti pozive za različite lige i lakše je igrati na otvorenim turnirima“, objasnio je Idani.
Idani trenutno ima dozvolu boravka u Francuskoj, a planira da podnese zahtjev za državljanstvo kada ispuni uslove.
„Planiram da ostanem u Francuskoj i srećan sam što predstavljam zemlju u kojoj ću živjeti. Ako im na bilo koji način budem potreban, daću sve od sebe da pomognem.“
Francuska šahovska federacija zasad nije odgovorila na upit Chess.com-a niti je javno komentarisala transfer. Idani je rekao da nije direktno komunicirao sa zvaničnicima federacije, iako je prema pravilima FIDE upravo nova federacija odgovorna za podnošenje zahtjeva za transfer.
U registru FIDE zabilježena je transferna taksa od 3.500 eura, a Idani je odmah stekao pravo da predstavlja Francusku na FIDE takmičenjima.
Ipak, njegov debi za Francusku neće se dogoditi na predstojećoj Šahovskoj olimpijadi, jer je reprezentacija već bila formirana.
„Srećan sam što su me prihvatili da ih predstavljam i što su mi pomogli tokom cijelog procesa. Sve se dogodilo bez ikakvih problema.“
Pomogao mu prijatelj iz Bresta
U procesu prelaska pomogao mu je Reza Salami, francuski političar iranskog porijekla i gradski odbornik u Brestu, koji je već dugo uključen u šahovski život tog grada.
Idani objašnjava da su se prvi put upoznali 2019. godine, kada je nastupao za Brest u drugoj francuskoj ligi.

„Gospodin Salami me je pozvao i od tada smo veoma dobri prijatelji. Međutim, kada je moja supruga primljena u Brestu, dolazak ovdje bio je svojevrsna srećna okolnost! Imigracija je teška i bilo je lijepo imati prijatelja koji nam je mogao pomoći.“
Sa rejtingom od 2615, Idani je trenutno četvrti najbolje rangirani francuski igrač, iza Alireze Firouzje (2757), Maximea Vachiera-Lagravea (2718) i Etiennea Bacrota (2620).
Njegov prelazak dodatno potvrđuje zanimljiv fenomen posljednjih godina: Francuska je postala novi dom za veliki broj vrhunskih šahista iranskog porijekla, među kojima su već Alireza Firouzja i Mitra Hejazipour, dok Tabatabaei i Maghsudloo i dalje nastupaju za Iran.
Brest postaje novo središte iranskog šaha u Francuskoj
Brest je posljednjih godina postao jedno od ključnih odredišta za iranske šahiste u Francuskoj. Mitra Hejazipour nastanila se upravo u ovom gradu nakon što je na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom i ubrzanom šahu 2019. godine nastupila za Iran bez marame.
Ove godine u ovaj lučki grad na sjeverozapadu Francuske stigla su i dvojica vodećih iranskih velemajstora. Amin Tabatabaei, trenutno 15. šahista svijeta, i Parham Maghsoodloo, 31. na svjetskoj rang-listi, uz pomoć Reze Salami pokušavaju da se nastane u Francuskoj.
„Učestvovali su na jednom turniru u Evropi i zbog sukoba nisu mogli da se vrate kući. Zato su me kontaktirali“, rekao je Salami za francuski list Paris Match.
Međutim, Tabatabaeiju je odbijen zahtjev za dozvolu boravka i naloženo mu je da napusti zemlju u roku od mjesec dana. Salami je rekao da će odluka biti osporena, a prema izvorima Chess.com-a, Tabatabaei i dalje boravi u Francuskoj. Maghsoodloo, koji je u Francusku stigao sa suprugom, još čeka odluku o svom zahtjevu, navodi Paris Match.
Ni jedan ni drugi igrač javno nisu nagovijestili da planiraju promjenu federacije. Tabatabaei se i dalje nalazi na spisku reprezentacije Irana za Olimpijadu.
Ipak, odlazak tolikog broja vrhunskih igrača predstavlja ozbiljan gubitak za impresivnu generaciju iranskih šahista koja je svoju zemlju učinila jednom od najjačih šahovskih nacija Azije.
„Prilično je tužno“

Pouya Idani sa Bardiyom Daneshvarom, Parhamom Maghsudlooem i Aminom Tabatabaeijem tokom Šahovske olimpijade FIDE 2022. godine. Foto: Lennart Ootes/FIDE.
O stanju iranskog šaha Idani je za Chess.com rekao:
„Prilično je tužno, jer osjećam da smo mi — ili, bolje rečeno, da smo bili — jedna od veoma jakih i perspektivnih zemalja na svijetu. Čak smo uspjeli da osvojimo Azijske igre ispred Uzbekistana i Indije. Nadam se da će se stvari u svim aspektima popraviti, ali iskreno, veoma sam nesiguran.“
Idani je posljednjih godina igrao manje nego ranije, ali i dalje sebe prvenstveno vidi kao takmičara.
„Moj vrhunac bio je oko 2650 u 2022. godini. Sada sam manje aktivan nego tada. Počeo sam više da se bavim treniranjem i da sarađujem sa različitim sajtovima na izradi šahovskih kurseva.“
Ipak, vjeruje da bi promjena sredine i prelazak u Francusku mogli da daju novi impuls njegovoj karijeri.
„I dalje sam veoma ambiciozan i sebe više smatram igračem nego trenerom. Ako se okolnosti i situacija poprave, vjerujem da ponovo mogu da dostignem svoj maksimum, pa čak i da ga premašim.“
Ciljevi pod francuskom zastavom
Idani planira da tokom jeseni nastupi na nekoliko otvorenih turnira, ali kao glavne ciljeve izdvaja Grand Swiss, Svjetsko prvenstvo u ubrzanom i brzopoteznom šahu, kao i svoje prvo Evropsko individualno prvenstvo pod francuskom zastavom.

Pouya Idani protiv Karthikeyana Muralija na Svjetskom kupu FIDE 2025. Foto: Michal Walusza/FIDE.
„Vjerujem da će mi život u Evropi olakšati stvari poput izbora turnira i putovanja. Uslovi i mogućnosti ovdje su takođe bolji nego u Iranu.“
Posebno se raduje nastupu na Evropskom prvenstvu.
„Prilično sam uzbuđen zbog Evropskog prvenstva, jer osjećam da je rijetka prilika da neko ko je porijeklom iz Azije nastupi na njemu. Vidjećemo šta će se dogoditi!“
Tako bi Brest, koji je već postao dom za nekoliko istaknutih iranskih šahista, mogao da nastavi da igra sve značajniju ulogu u priči o velikom talasu iranskih velemajstora koji posljednjih godina svoj profesionalni i privatni život grade u Evropi.
https://www.chess.com/news/view/pouya-idani-transfers-iran-france
Utorak, 1. septembar 2026.
Izborna komisija FIDE objavila je izvještaj od 30. avgusta 2026. godine, kojim je odobrila liste važećih kandidatura za funkcije izabranog potpredsjednika FIDE, člana Ustavne komisije i predsjednika zone.
Važeće kandidature za izabranog potpredsjednika FIDE
Izborna komisija odobrila je sljedeće kandidature:
Igor Glek (BEL)
George Mastrokoukos (CAN)
Yuhua Xu (CHN)
Yassin Souleiman Hassan (DJI)
Martha Fierro Baquero (ECU)*
Georgios Makropoulos (GRE)
David Llada Fernandez (ESP)
Javier Ochoa De Echaguen (ESP)
Bharat Singh Chauhan (IND)
Willy Iclicki (LIE)
Susan Namangale (MAW)
Olalekan Adeyemi (NGR)
Joran Aulin-Jansson (NOR)
Prospero A. Pichay Jr. (PHI)
Pavel Kolobkov (RUS)
Fouad Fahmi Darwish (UAE)
Michael Khodarkovsky (USA)
Rustam Kasimdzhanov (UZB)
U skladu sa Izbornim pravilima FIDE, biće izabrana četiri izabrana potpredsjednika.
Važeće kandidature za člana Ustavne komisije
Izborna komisija odobrila je sljedeće dvije kandidature:
Francois Paul Strydom (RSA)
Jorge Alfredo Arias Bouzada (URU)
Izbori 2026. godine predstavljaju vanredne, odnosno međukandidacione izbore za jedno mjesto u Ustavnoj komisiji.
Važeće kandidature za predsjednike zona
Izborna komisija odobrila je i sljedeće kandidature za predsjednike zona:
Evropa
Zona 1.4
Milan Roman (SVK)
Zona 1.7
Toms Kalnins (LAT)
Zona 1.10
Paris Klerides (CYP)
Amerika
Zona 2.3
Allan Herbert (BAR)
Zona 2.4
Kaiser Luiz Mafra (BRA)
Victor Pimentel Mendoza (PER)
Zona 2.5
Alejandra Andrea Diaz Sepulveda (CHI)
Azija
Zona 3.1
Dhafer Abdulameer Madhloom (IRQ)
Sabri AbdulMawla Sallam (YEM)
Zona 3.2
Syed Shahab Uddin (BAN)
Malinda Seneviratne (SRI)
Zona 3.4
Aizharkyn Shyngys Kyzy (KGZ)
Zafar Mirzo (TJK)
Vepa Malikgulyyev (TKM)
Hulkar Tohirjonova (UZB)
Khusan Turdialiev (UZB)
Zona 3.5
Huanyuv Chen (CHN)
Zona 3.6
Shaun Patrick Press (PNG)
Zona 3.7
Sanjay Kumar Chadha (IND)
Izbori za zone na afričkom kontinentu već su održani u julu 2026. godine.
Za pojedine zone nijedna kandidatura nije podnesena. U određenim izuzetnim slučajevima, Izborna komisija je navela da može biti odobren novi rok za podnošenje kandidatura, uz saglasnost svih članica-federacija koje pripadaju određenoj zoni, a najkasnije do 10. septembra 2026. godine.
Kompletna lista odluka Izborne komisije FIDE nalazi se u priloženom izvještaju u PDF formatu.
(Preneseno sa sajta FIDE)

| 6. kolo 2026/09/01 u 15:00 | ||||||||
| Bo. | 2 | Italy | Рейт. | – | 4 | Netherlands | Рейт. | 2 : 2 |
| 1.1 | GM | Godena, Michele | 2446 | – | IM | Bosch, Jeroen | 2415 | ½ – ½ |
| 1.2 | GM | David, Alberto | 2462 | – | IM | Van Der Werf, Mark | 2376 | ½ – ½ |
| 1.3 | IM | Bellia, Fabrizio | 2393 | – | IM | Martens, Martin | 2300 | ½ – ½ |
| 1.4 | IM | Borgo, Giulio | 2284 | – | Kindt, Manfred | 2050 | ½ – ½ | |
| Bo. | 1 | England 1 | Рейт. | – | 12 | Athens Vets | Рейт. | 3½: ½ |
| 2.1 | GM | Gormally, Daniel W | 2393 | – | Mitrandzas, Athanasios | 2008 | 1 – 0 | |
| 2.2 | GM | Hebden, Mark L | 2345 | – | Ilandzis, Spyridon | 2043 | ½ – ½ | |
| 2.3 | GM | Emms, John M | 2427 | – | Papadimitriou, Loukas | 1961 | 1 – 0 | |
| 2.4 | IM | Buckley, Graeme N | 2262 | – | Hrisanthopoulos, Dimitrios | 1876 | 1 – 0 | |
| Bo. | 11 | Ailati Italy | Рейт. | – | 3 | Slovakia | Рейт. | ½ :3½ |
| 3.1 | Marzano, Carlo | 2106 | – | GM | Ftacnik, Lubomir | 2407 | 0 – 1 | |
| 3.2 | Delprato, Uberto | 2024 | – | GM | Mrva, Martin | 2362 | 0 – 1 | |
| 3.3 | CM | Bellincampi, Stefano | 1986 | – | FM | Motuz, Karol | 2243 | 0 – 1 |
| 3.4 | Fuggetta, Leonardo Giuseppe | 1866 | – | FM | Zetocha, Claudiu Andrei | 2229 | ½ – ½ | |
| Bo. | 5 | England 2 | Рейт. | – | 7 | Philidor Brothers | Рейт. | 3 : 1 |
| 4.1 | FM | Dishman, Stephen | 2258 | – | FM | Rene, Benoit | 2176 | ½ – ½ |
| 4.2 | IM | Pein, Malcolm | 2243 | – | CM | Kirszenberg, Marc | 2078 | 1 – 0 |
| 4.3 | FM | Duncan, Chris R | 2147 | – | Olivier, Pierre | 2077 | 1 – 0 | |
| 4.4 | Burrows, Martin P | 2137 | – | Keller, Christophe | 1990 | ½ – ½ | ||
| Bo. | 14 | Ireland | Рейт. | – | 6 | Data Technology Pressbaum/Eichgraben | Рейт. | 1 : 3 |
| 5.1 | FM | Delaney, John | 2089 | – | FM | Neumeier, Klaus | 2238 | 1 – 0 |
| 5.2 | Lyons, Brendan | 1851 | – | IM | Ganaus, Hannes | 2214 | 0 – 1 | |
| 5.3 | Novak, Vjekoslav | 1819 | – | FM | Hechl, Gerald | 2168 | 0 – 1 | |
| 5.4 | O Hanlon, Joe | 1759 | – | Wilke, Werner | 2164 | 0 – 1 | ||
| Bo. | 13 | England 3 | Рейт. | – | 9 | Rishon le Zion Israel | Рейт. | 1½:2½ |
| 6.1 | WIM | Regan, Natasha K | 2041 | – | FM | Kaganskiy, Gleb | 2223 | 0 – 1 |
| 6.2 | Homer, Stephen J | 2019 | – | Linik, Yaron | 1932 | 0 – 1 | ||
| 6.3 | Hasson, Peter | 1989 | – | WFM | Reprun, Nadejda | 1956 | ½ – ½ | |
| 6.4 | Ball, Matthew P | 1753 | – | Shapira, Avner | 1949 | 1 – 0 | ||
| Bo. | 8 | Sweden | Рейт. | – | 10 | England (W) | Рейт. | 2 : 2 |
| 7.1 | Svensk, Ingemar | 2237 | – | IM | Lalic, Susan K | 2208 | ½ – ½ | |
| 7.2 | Marcus, Hakan | 1992 | – | WGM | Jackson, Sheila | 2016 | 0 – 1 | |
| 7.3 | Olsson, Lars F | 1960 | – | WFM | Fink-Nunn, Petra | 1971 | ½ – ½ | |
| 7.4 | Karlsson, Patrik | 1906 | – | Troshina, Irina | 0 | 1 – 0 | ||
| Ст.ном | ФЕД | Команда | Партии | + | = | – | Доп1 | Доп2 | |
| 1 | ENG | England 1 | 6 | 5 | 1 | 0 | 11 | 109 | |
| 2 | ITA | Italy | 6 | 4 | 2 | 0 | 10 | 103 | |
| 3 | NED | Netherlands | 6 | 4 | 1 | 1 | 9 | 88 | |
| 4 | SVK | Slovakia | 6 | 4 | 0 | 2 | 8 | 80,5 | |
| 5 | ENG | England 2 | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 64,5 | |
| 6 | ISR | Rishon le Zion Israel | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 58,5 | |
| 7 | ITA | Ailati Italy | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 49 | |
| 8 | AUT | Data Technology Pressbaum/Eichgraben | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 48 | |
| 9 | FRA | Philidor Brothers | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 45 | |
| 10 | GRE | Athens Vets | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 38,5 | |
| 11 | ENG | England (W) | 6 | 1 | 1 | 4 | 3 | 29 | |
| 12 | IRL | Ireland | 6 | 1 | 1 | 4 | 3 | 27 | |
| 13 | SWE | Sweden | 6 | 0 | 3 | 3 | 3 | 24 | |
| 14 | ENG | England 3 | 6 | 0 | 1 | 5 | 1 | 27 |
| Ст.ном | ФЕД | Команда | Партии | + | = | – | Доп1 | Доп2 | |
| 1 | ENG | England 1 | 6 | 5 | 0 | 1 | 10 | 109,5 | |
| 2 | SLO | Slovenia | 6 | 4 | 2 | 0 | 10 | 108 | |
| 3 | ITA | Italy | 6 | 4 | 1 | 1 | 9 | 96 | |
| 4 | ENG | England 2 | 6 | 2 | 3 | 1 | 7 | 63 | |
| 5 | SWE | Sweden 1 | 6 | 3 | 1 | 2 | 7 | 60 | |
| 6 | SUI | SG Riehen Switzerland | 6 | 2 | 3 | 1 | 7 | 55,5 | |
| 7 | FIN | Finland | 6 | 2 | 2 | 2 | 6 | 75 | |
| 8 | SUI | Switzerland 1 | 6 | 2 | 2 | 2 | 6 | 58 | |
| 9 | ISR | Israel 1 | 6 | 2 | 2 | 2 | 6 | 50,5 | |
| 10 | ISR | Maccabi Matnas Kiryat Yam | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 39 | |
| 11 | DEN | Denmark | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 38 | |
| 12 | POL | Polish Amateurs | 6 | 3 | 0 | 3 | 6 | 32,5 | |
| 13 | ENG | England 3 | 6 | 1 | 3 | 2 | 5 | 63 | |
| 14 | IRL | Ireland | 6 | 2 | 1 | 3 | 5 | 49 | |
| 15 | SWE | Sweden 2 | 6 | 2 | 1 | 3 | 5 | 33,5 | |
| 16 | ENG | England 4 | 6 | 1 | 1 | 4 | 3 | 29 | |
| 17 | ISR | Israel 2 | 6 | 0 | 2 | 4 | 2 | 31 | |
| 18 | GRE | Ageless of Crete | 6 | 1 | 0 | 5 | 2 | 22 |
(Binham,Timothy F (2213) – Beliavsky,Alexander G (2426) [C34]
Round 6: Binham, Timothy F. – Beliavsky, https://lichess.org/broadcast/ (6.1), 01.09.2026
1.e4 e5 2.f4 exf4 3.Nf3 d6 4.Nc3 g5 5.d4 Bg7 6.g3 Nc6 7.d5 Ne5 8.gxf4 gxf4 9.Bxf4 Bg4 10.Be2 Bxf3 11.Bxf3 Qf6 12.Bxe5 Qxe5 13.Qd3 0–0–0 14.0–0–0 Ne7 15.Rdf1 Kb8 16.Bg4

0–1
Prije 60 godina, u avgustu 1966. godine, Boris Spaski je u Sjedinjenim Američkim Državama osvojio prestižni „Kup Pjatigorskog“. Smatrao je taj uspjeh svojom najveličanstvenijom turnirskom pobjedom.
Bio je to pravi superturnir — i po sastavu učesnika, i po mjestu održavanja, i po ogromnom, za ono vrijeme, nagradnom fondu od 20.000 dolara (što bi, preračunato na sredinu 2020-ih, iznosilo oko 200.000 dolara). Uz to, organizatori su plaćali prevoz, luksuzni smještaj i hranu.
Bio je to najjači turnir održan u SAD najmanje u prethodnih 40 godina, još od njujorških turnira 1924. i 1927. godine, na kojima su nastupali Lasker, Kapablanka, Aljehin i drugi velikani.
Turnir je u potpunosti finansirala fondacija čuvenog violončeliste Gregora Pjatigorskog. Pjatigorski („veliki violončelista, veliki muzičar, velika ličnost i tako dalje“, govorio je Mstislav Rostropovič) bio je veliki ljubitelj šaha.
Ali još veća ljubiteljka bila je njegova supruga Žaklin, kćerka bankara Rotšilda. Bila je jedna od najjačih američkih šahistkinja 1950-ih, a istovremeno i prvakinja SAD u tenisu! Kao članica reprezentacije osvojila je bronzanu medalju na prvoj ženskoj šahovskoj Olimpijadi 1957. godine.

Žaklin i Gregor Pjatigorski posmatraju analizu partije Benta Larsena i Roberta Fišera.
Supružnici su lično pozvali svjetsku šahovsku elitu na takmičenje, a na njihovu molbu FIDE je donijela posebnu odluku da se tokom održavanja Kupa ne organizuje nijedan drugi veliki turnir.
U dvokružnom turniru sastala su se dvojica najjačih šahista SSSR-a (i svijeta!), koji su upravo završili meč za svjetsku titulu — Tigran Petrosjan i Boris Spaski; dvojica najjačih američkih šahista — Robert Fišer i Semjuеl Reševski (njihov prekinuti meč iz 1961. godine takođe su finansirali Pjatigorski); kao i učesnici mečeva kandidata, nacionalni prvaci i osvajači medalja sa šahovskih Olimpijada.
Tu su bili „princ Danske“ i „Viking za tablom“ Bent Larsen, hiperoptimistični Argentinac Migel Najdorf, „mađarski Botvinik“ Lajoš Portiš, dvostruki prvak Jugoslavije Bruno Ivkov, višestruki prvak Zapadne Njemačke (i pobjednik ujedinjenog prvenstva SR Njemačke i DDR-a 1953. godine) Volfgang Unciker, kao i nestandardni šahista i novinar, trostruki prvak Holandije Jan Doner.
Turnir je igran u Santa Moniki, u Kaliforniji, u velelepnom hotelu „Miramar“, sa pogledom na okean, u „Zvjezdanoj plesnoj dvorani“. Među gledaocima su se našle i brojne holivudske zvijezde!
Amerikanci su za favorita smatrali već tada proglašenog genijem, „blistavog mladog šampiona“ Roberta Fišera.
Na otvaranju je neki šahovski entuzijasta uzviknuo, pružajući ruku Bobiju:
„Vi ste, jednostavno, Bog!“
„Da“, složio se Fišer, „ali kakva je to odgovornost!“

Jan Doner i Boris Spaski
Turnir je počeo senzacijom — ali ne u korist američkog šampiona.
Do kraja prvog kruga Fišer je napravio „dugu rokadu“ do devetog mjesta od deset učesnika, izgubivši tri partije zaredom, između ostalih od glavnih konkurenata Larsena i Spaskog.
„Fišer nije igrao loše, samo je Spaski igrao bolje“, napisao je Ed Mednis u knjizi „Kako su pobjeđivali Bobija Fišera“.
Spaski se gotovo odmah izdvojio na čelu, dok je Petrosjan igrao teško. Pošto je izgubio i bijelim i crnim figurama od Larsena — pri čemu je „bijeli“ Larsen efektno žrtvovao damu protiv Petrosjana — svjetski šampion je ispao iz borbe za prvo mjesto.
U drugom krugu činilo se da jedino Larsen može ozbiljnije da ugrozi Spaskog. Međutim, u 12. kolu izgubio je od njega u međusobnom susretu bijelim figurama. Previše je želio pobjedu, upao u cajtnot i napravio grešku.
U 15. kolu izgubio je od Fišera, koji se nevjerovatnom brzinom probio gotovo sa samog dna tabele.
Štampa je naveliko slavila „povratak“ Amerikanca: 6,5 poena u sedam partija!
Pred posljednje kolo Fišer se već izjednačio sa Spaskim — obojica su imali po 10,5 poena, dok je Larsen zaostajao čitav poen.
Za posljednje kolo sve ulaznice bile su rasprodate. U „Zvjezdanu plesnu dvoranu“, predviđenu za 900 ljudi, naguralo se čak 1.500 gledalaca — više jednostavno nije moglo da stane.
Specijalni projektori, konstruisani prema ideji Žaklin Pjatigorske, prenosili su pozicije sa tabli na velike ekrane, dok su se pored njih prikazivali veliki brojevi sa električnih — ali još ne elektronskih — šahovskih satova.
Svi su mogli da vide kako je Fišer crnim figurama pokušao da zamrsi život Petrosjanu u Staroindijskoj odbrani. Petrosjan je jednom rekao da ga Staroindijska odbrana već godinama „hrani“ i njega i njegovu porodicu.
Na kraju se sam jedva izvukao iz komplikacija.
„Nisam imao ništa protiv da konačno završim ovaj za mene veoma neuspješan turnir“, objasnio je kasnije Petrosjan svoju odluku da prihvati remi. Zajedno sa Reševskim našao se na vrhu… druge polovine tabele.
Možemo samo zamisliti sa kakvim je raspoloženjem Fišer posmatrao kako Spaski pažljivo „žvaće“ Donera, koji je greške počeo da pravi već pri izlasku iz otvaranja.
Doner je predao u 35. potezu i tako postao „anti-Fišer“ turnira — osvojio je svega pola poena u posljednjih sedam kola.

Boris Spaski, supružnici Pjatigorski i Robert Fišer
Na kraju je Spaski osvojio prvo mjesto bez ijednog poraza, a pritom dobio mini-mečeve protiv najvećih „zvijezda Zapada“ — Fišera i Larsena.
Uručeni su mu umanjena replika Kupa i prva nagrada od 5.000 dolara.
U bliskoj budućnosti pobjednik će dostojno platiti rad svojih pomoćnika u predstojećem ciklusu kandidata i — o čemu se u sovjetskoj štampi nije govorilo — po savjetu prijatelja kupiti prestižni automobil „Volga“ GAZ-21.
Poslije turnira objavljena je veličanstvena zbirka partija, koja do danas nije prevedena na ruski jezik. Sve partije komentarisali su sami učesnici, a dvije trećine partija komentarisala su oba protivnika.
Direktor turnira, velemajstor I. Kežden, tražio je od komentatora ne samo da navode varijante, već i da podijele svoje misli i osjećanja tokom igre.

Naj „skromniji“ je bio Fišer — komentarisao je samo svoju pobjedu nad Najdorfom.
Ovo je bio drugi Kup Pjatigorskog — prvi je održan 1963. godine, kada su pobjedu podijelili Tigran Petrosjan i Paul Keres — i ujedno posljednji.
Na postolju za Kup metalne pločice sa imenima pobjednika ostale su prazne na još pet od ukupno šest mjesta.
Pjatigorski su se potom posvetili pomoći dječjem i omladinskom šahu u Kaliforniji. Finansirali su šahovsko obrazovanje djece iz siromašnih porodica, kao i djece sa invaliditetom.
Žaklin je doživjela duboku starost i u novembru 2011. godine prešla je granicu od 100 godina života.

Supružnici Pjatigorski i njihov Kup.
1. septembar 2026.
Dmitrij Krjakvin nastavlja da pripovijeda o istoriji šaha na Donu.
Tokom Velikog otadžbinskog rata Rostov na Donu ponovo su čekale teške borbe. Prva njemačka okupacija trajala je svega nedjelju dana, dok se druga, 1942. godine, pretvorila u dugu i brutalnu okupaciju od 205 dana. Oko 40.000 stanovnika grada i pripadnika Crvene armije bilo je pogubljeno ili mučeno do smrti. Još 53.000 ljudi odvedeno je na prinudni rad u Njemačku.
Godine 1941. Bondarevski se zaposlio u fabrici Rostselmaš, ali mu je ubrzo dodijeljeno mjesto u gradskom šahovskom klubu. Aron Bogatin otišao je na front, pa je Igor Zaharovič preuzeo rukovođenje klubom umjesto njega. Sportiste najvišeg ranga tada su pokušavali da zaštite i sačuvaju.
U gradu su bile stacionirane njemačke i rumunske jedinice. Nijemci su držali centar, dok su Rumuni bili smješteni u području Nahčevanja — istorijskog jermenskog naselja koje je kasnije pripojeno velikom Rostovu — upravo u blizini kluba.
Jednog dana u klub je ušao rumunski oficir koji je veoma dobro govorio ruski i rekao da je najbolji igrač u svojoj zemlji i da sanja da odigra partiju sa šampionom SSSR-a, velemajstorom Bondarevskim.
Bio je to budući prvi rumunski majstor Oktaviju Trojanesku.
Tako je odigran susret Trojanesku – Bondarevski. Rumun je žestoko napadao, ali je u završnici, sa figurom manje, Igor Zaharovič pronašao remi koji je ličio na studiju.
Godinama kasnije — i zahvaljujući Bondarevskim neprijateljski nastrojenim ljudima — ova priča počela je da dobija različite „detalje“.
Navodno je Igor Zaharovič odveden u Bukurešt, gdje je pod portretom Hitlera, u SS uniformi, igrao meč protiv Trojaneskua, pri čemu je Oktaviju navodno salutirao nacističkim pozdravom poslije svakog šaha upućenog sovjetskom šampionu.
Navodno upravo zbog toga Bondarevskom nije bilo dozvoljeno da učestvuje na turniru kandidatâ 1950. godine, već je bio podvrgnut istrazi. Zatim se, prema toj verziji, Igor navodno morao pretvoriti u agenta KGB-a i cijelog života prijavljivati svoje kolege.
Počnimo od toga da je sve ovo neistina.
U turnir kandidatâ, prema svjedočenju Jurija Averbaha, Bondarevskom su krajnje beskrupulozno onemogućili učešće kako bi se otvorilo mjesto rezervnom jugoslovenskom učesniku, u vrijeme raskida odnosa između Staljina i Tita.
Srećom, došlo je vrijeme kada je na internetu objavljena ogromna količina dokumenata, pa se danas mnogo jasnije može vidjeti šta je istina, a šta kleveta i izmišljotina.
Godine 2024. opsežno istraživanje sproveo je poznati istoričar Vladimir Nejštat, koji je objavio zanimljiv tekst u časopisu „64 – Šahovski pregled“. Zajedno sa prevodiocem i velikim stručnjakom za istraživanje arhiva Aleksejem Zaharovom, razjasnili smo i posljednja otvorena pitanja ove priče.
Može se sa sigurnošću tvrditi sljedeće.
Oktaviju Trojanesku bio je ugledni rumunski hirurg, a kasnije profesor Univerziteta u Bukureštu. Tokom rata mobilisan je kao vojni ljekar i dospio je na Istočni front.
U Rostovu je radio u bolnici nedaleko od šahovskog kluba, gdje je operisao ne samo rumunske vojnike već je spasio i živote određenog broja sovjetskih ratnih zarobljenika.
Oktaviju je govorio šest jezika, a kako je utvrdio Nejštat, njegovo prezime prvobitno je bilo Trojanovski — tokom rata skrivao je svoje slovensko porijeklo.
Hirurg je imao nevjerovatnu sreću: neposredno pred početak njemačke ofanzive na Staljingrad, njegovi pokrovitelji u Rumuniji uspjeli su da obezbijede njegov povratak u zemlju kako bi učestvovao na prvenstvu Rumunije — ipak je bio šampion!
To mu je spasilo život: cijela Trojaneskuova divizija stradala je u bici za neosvojivi grad na obalama Volge.
Tokom antifašističkog prevrata u Rumuniji 1944. godine Trojanesku je stao na stranu revolucije, a nakon oslobođenja zemlje od vlasti diktatora Jona Antoneskua i završetka Drugog svjetskog rata uživao je ogroman ugled u rumunskom društvu: bio je šahovski šampion i briljantan hirurg koji se, u svakom smislu, nije okaljao krvlju.
Trojanesku je više puta dolazio u Moskvu, gdje je držao predavanja i učestvovao na stručnim skupovima medicinskih društava. Prema njemu nije bilo nepovjerenja — smatran je velikim prijateljem iz bratske socijalističke zemlje. Sovjetske šahovske novine i časopisi već su pedesetih godina objavljivali bilješke i kraće tekstove o njemu. Inače, Bondarevski i Trojanesku su se kasnije više puta sastajali za šahovskom tablom, ali i van nje, u mirnodopskim vremenima.
Nakon što je vidio strahote njemačke okupacije, Igor Bondarevski je poslije oslobođenja Rostova stupio u redove Crvene armije. Međutim, u oružanim snagama ostao je svega godinu dana — već 1944. ponovo je počeo da nastupa na turnirima.
Poslije rata Bondarevski se preselio u Lenjingrad. Kasnije ga je život spojio sa talentovanim Borisom Spaskim, kojem je Igor Zaharovič pomogao da osvoji svjetsku titulu.
Zahvaljujući radu sa Spaskim, Bondarevski je takođe predvodio mušku reprezentaciju SSSR-a na nekoliko pobjedničkih Olimpijada, kao i na Meču vijeka 1970. godine, koji je sovjetska reprezentacija dobila.
Ipak, u Rostovu je ostao njegov brat, a u oblasti rodbina, pa je Bondarevski prilično često posjećivao grad, ponekad i zajedno sa svojim velikim učenikom.

Boris Spaski i Igor Bondarevski u periodu borbe za šampionski tron
(Nastaviće se)

Hikaru Nakamura još nije donio odluku o nastupu na Totalnom svjetskom šampionatu, koji je na programu u novembru.
„Za sada nisam siguran da li ću igrati ili ne. Nisam siguran. Odluku ću donijeti uskoro“, rekao je Nakamura.
Američki velemajstor posebno je istakao da turnir nije dio ciklusa Svjetskog prvenstva za 2027. godinu.
„Mislim da su ovo prilično loše predstavili. Ljudi koji čuju za Totalnom svjetskom šampionat pomisle: ‘U redu, ovo je dio ciklusa.’ Međutim, turnir koji se održava u novembru nije dio ciklusa turnira koji će se igrati 2027. godine.
To je jednokratni događaj, praktično test-turnir. Na njemu nema ničega što je ulog za budući ciklus, osim novčanih nagrada“, objasnio je Nakamura.
📷 Norway Chess
Kao što je poznato, u Titled Tuesdayu postoji „Fišerov bonus“ – nagrada za šahiste koji ostvare 11/11. A danas je Duda bio na korak od toga da ovaj bonus, koji je već porastao na 3.500 dolara, uzme za sebe.
Jan-Kšištof Duda je imao 10 poena iz 10 partija, ali ga je u posljednjem kolu čekao Niman.
Hans mu ne samo da nije dozvolio da ostvari 100-procentni učinak, već ga je ostavio i bez prvog mjesta – pobijedio je, sustigao Poljaka i pretekao ga po dodatnom kriterijumu.
Duda je poslije završetka partije, kao i obično, burno reagovao, i lako ga je razumjeti.
Ali nema veze – bonus će uskoro porasti na nekih 5.000 dolara, pa će tada već moći da ga uzme.



Legendarna šahistkinja Judit Polgar ispričala je kako je uspjela da pobijedi „Velikog i strašnog“, 13. svjetskog šampiona. Ali, krenimo redom.

Kako je sve počelo
Nakon što su 1993. godine 13. svjetski šampion, Rus Gari Kasparov, i engleski izazivač Najdžel Šort odigrali meč za svjetsku krunu mimo okrilja FIDE, šahovski svijet se podijelio na dva tabora.
Pod vođstvom Kasparova i Šorta osnovana je Profesionalna šahovska asocijacija (PŠA), čiji je generalni sponzor postala velika računarska kompanija Intel.
PŠA je organizovala takmičenja sa veoma dobrim nagradnim fondovima i praktično obezbjeđivala egzistenciju vrhunskim šahistima tog vremena.
FIDE je, sa druge strane, organizovala sopstveni meč za titulu između Šortovog poraženog rivala u kvalifikacijama, bivšeg svjetskog prvaka iz Rusije Anatolija Karpova, i holandskog velemajstora Jana Timmana.
Karpov je dobio taj meč i vratio zvaničnu svjetsku krunu, kojoj je, ipak, u očima mnogih ljubitelja šaha nedostajalo određene legitimnosti. Ni FIDE, pod rukovodstvom Filipinca Florensija Kampomanesa, nije bila u najboljoj situaciji — nalazila se na ivici bankrota i, sve do dolaska Kirsana Iljumžinova, opstajala je uglavnom zahvaljujući političkim intrigama.
Između FIDE i PŠA vodio se pravi rat. Diskvalifikovani Kasparov nije mogao, a nije ni želio, da igra na turnirima FIDE, dok je Karpov principijelno ignorisao takmičenja Profesionalne šahovske asocijacije.
Praktično, dvojica svjetskih šampiona mogli su da se sastanu tokom godine samo na jednom takmičenju — superturniru koji je u Linaresu organizovao španski milioner i „kralj mesa“ Luis Renterо Suarez.
Linares je imao status nezvaničnog prvenstva svijeta, pa je rezultat tamo bio od presudnog značaja za oba svjetska šampiona — i po verziji FIDE i po verziji PŠA.
Šahovski „Vimbldon“
Za slavu Linaresa kao šahovskog „Vimbldona“, odnosno glavnog turnira godine, 90 odsto zasluga pripada upravo „Velikom i strašnom“, koji je prvi put učestvovao na turniru 1990. godine.
Kasparov je veoma ozbiljno shvatao ovaj turnir. I Linares mu je gotovo uvijek uzvraćao — od 13 nastupa, čak devet puta ostvario je rezultat vrijedan pamćenja!
Dvaput je dijelio prvo mjesto — sa Vladimirom Kramnikom i Veselinom Topalovom, a sedam puta je bio sam na vrhu.
Čak i da je Kasparov igrao samo u Linaresu i nigdje više, to bi bilo dovoljno da uđe među odabrane velikane šaha.
Daleke 1990. godine ostvario je rezultat od 8 poena iz 11 partija i osvojio prvo mjesto. Ne može se reći da je Kasparov bio za dvije klase iznad ostalih, ali dok je njegov rejting bio 2800, prosječan rejting turnira iznosio je 2618.
Ipak, te brojke nisu davale potpunu sliku — mladi su mu stalno disali za vratom. Boris Gelfand bio je drugi, Valerij Salov treći, a Vasilij Ivančuk četvrti.
Sljedeće, 1991. godine, ta ista mlada generacija pokazala je zube. Uprkos rezultatu od +5, odnosno devet poena iz 13 partija, Kasparovu to nije bilo dovoljno i morao je da se zadovolji drugim mjestom.
Prvi je bio Ivančuk, koji je pobijedio Kasparova u međusobnom susretu i završio turnir sa pola poena više.
Konkurencija je bila izuzetno jaka: budući izazivač za svjetsku titulu Gata Kamski osvojio je „samo“ 2,5 poena.
Godine 1992. Kasparov je osvojio čak 10 od 13 poena i ponovo završio na prvom mjestu. O kvalitetu igre na tom turniru dovoljno govori činjenica da mnoge partije i danas djeluju kao da su pisane za udžbenike.
Ivančuk i Timman uspjeli su u žestokoj borbi da se izdvoje od ostalih, osvojivši po osam poena i zauzevši mjesta na podijumu.
Godine 1993. Kasparov je ponovio uspjeh — ponovo 10 od 13, bez poraza! Najsjajnija pobjeda bila je protiv Karpova, crnim figurama, u „staroj dami“, za samo 27 poteza.
Drugo i treće mjesto podijelili su Karpov i Višnatan Anand, sa po 8,5 poena iz 13 partija.
I tako konačno dolazimo do Linaresa 1994. godine.
Kasparov je počeo sjajno: 4,5 iz 5, zatim 7 iz 9, ali… šanse da ponovo zauzme prvo mjesto nije imao.
Jer je Anatolij Jusupov od samog početka bio neumoljiv — prvo je napravio niz od šest pobjeda iz šest partija, zatim stigao do osam poena iz devet partija, a na kraju završio sa nevjerovatnih 11 od 13 poena!
Njegov rejting učinka iznosio je čak 2977.
Uprkos očajničkim pokušajima da sustigne svog rivala, Kasparov je na kraju zaostao za pobjednikom i podijelio drugo mjesto sa Rižaninom Aleksejem Širovim.
A sada napravimo korak unazad i vratimo se na početak.
Skandal
Do petog kola, u kojem su igrali Polgar i GK, borba je tek počinjala.
Svjetski šampion po verziji PŠA osvojio je 3,5 od četiri poena, uz remi sa Bugarinom Veselinom Topalovom. Karpov je dobio sve svoje partije, a u petom kolu nastavio je pobjednički niz, savladavši za 30 poteza Ukrajinca Vasilija Ivančuka.
Na superturniru u Linaresu 1994. godine, između 17-godišnje Polgar i GK u petom kolu dogodio se čuveni incident zbog kršenja pravila „taknuto -maknuto“.
GK je povukao konja, na djelić sekunde pustio figuru (što je zabilježila televizijska kamera), shvatio grešku i prebacio konja na drugo, povoljnije polje.
Judit je pogledala prema sudiji, ali on nije reagovao i partija je nastavljena. Kasparov je tada pobijedio, a Polgar je kasnije priznala da ju je taj slučaj, s jedne strane, veoma pogodio, ali da je, s druge, ojačao njen karakter.
Šta se ustvari desilo
Kasparov je u jednom trenutku uzeo konja i postavio ga na c5. Međutim, odmah je shvatio da bi u tom slučaju uslijedio strašan udar lovcem — dvostruki napad na damu i topa!
Mnogo godina kasnije, u svojoj knjizi o životnom putu i karijeri, legendarni šampion ovako je opisao taj trenutak:
„U cajtnotu sam iznenada nervozno podigao konja sa d7 i postavio ga na c5, ali sam odmah, ne skidajući ruku s njega, već samo razmaknuvši prste, to ugledao… Poslije djelića sekunde vratio sam konja na d7.“
Polgar je posmatrala poteze svog protivnika i jasno vidjela da je „Veliki i strašni“ pustio figuru, a zatim napravio novi potez.
Ali u tom trenutku Judit je još bila samo 17-godišnja djevojka. Pogledala je prema sudiji, koji tada nije gledao u tablu, i nije se usudila da pravi skandal sa svojim moćnim protivnikom.
Kasparov je, odigravši konjem na drugo polje, sačuvao veliku prednost, dok je Judit, i dalje u stanju šoka, prilično lako i brzo, bez borbe, predala partiju.
Izvinjenje nije uslijedilo
Naravno, razočarana djevojka je poslije partije ispričala svima šta se dogodilo.
Tada se ispostavilo da su partiju snimali španski televizijski reporteri. Na snimku koji su ustupili, pri usporenoj, pokadrovnoj analizi, jasno se vidjelo: prsti se otvaraju, konj se pušta i… GK pravi novi potez!
Snimak su pogledali sudije, gospodin Renterо i najugledniji učesnici turnira.
Šta je u takvoj situaciji moglo da uslijedi? Da li su sudije mogle da primijene stroge disciplinske mjere protiv Kasparova zbog kršenja pravila? Ili je trebalo naložiti nastavak partije, tako što bi crni konj morao da bude postavljen na prvobitno polje?
Međutim, situacija je već bila zaigrana i ništa se nije promijenilo — rezultat je ostao na snazi.
Postojala je i druga mogućnost. GK je mogao da pokaže veličinu i ponudi Polgar kompromis — da se partija proglasi remijem.
Činilo se da tada niko ne bi bio oštećen. Slični ishodi u konfliktnim situacijama dešavali su se u šahu mnogo puta, čak i na najvišem nivou.
Međutim, možda u žaru borbe i želji da nadigra svog rivala, GK se nije udostojio ni da se izvini Polgar.
Nastavak priče
Mnogo godina kasnije Judit je ipak pobijedila „Velikog i strašnog“ — na Meču vijeka Rusija – Ostatak svijeta, održanom u Moskvi 2002. godine.
Malo detaljnije
U septembru 2002. godine, na meču „Reprezentacija Rusije protiv reprezentacije svijeta“, Judit Polgar pobijedila je Kasparova u brzom šahu.
Neuspješan izlazak Kasparova u „berlinsku varijantu“, u Španskoj partiji, omogućio je Judit da idealno postavi svoje figure, što je na kraju dovelo do poraza crnih.
Bio je to prvi slučaj u istoriji da je jedna žena pobijedila 13. svjetskog šampiona!
Poslije partije razočarani Kasparov je brzo napustio salu, odbivši tradicionalno rukovanje i razgovor o partiji.
Prema Kasparovim riječima, kada je 2002. godine izgubio od Polgar u meču u brzom šahu Rusija – Ostatak svijeta, bio je razočaran, ali je pomislio:
„Do đavola, izgubio sam od desete po rejtingu na turniru! Isto tako mogao sam da izgubim i od dvadesete, i od pete…“
Uprkos oštroj takmičarskoj borbi i ranijim nesuglasicama, njihovi odnosi su vremenom postali topli i prijateljski.
Kasparov je čak pozivao Polgar da trenira na njegovoj vili u Hrvatskoj. Judit je više puta isticala da su postali dobri prijatelji i istomišljenici koji zajedno promovišu šah kao obrazovno sredstvo za djecu širom svijeta.
Juditina riječ
„Naravno, ta partija iz 2002. godine nije bila najbolja od svih koje sam odigrala protiv velikog šampiona“, kaže Judit. „Ali, istovremeno, imajući u vidu rezultat, bio je to istorijski trenutak. O tome je pričao čitav šahovski svijet.
Široj publici je veoma teško da shvati da su dva remija koja sam godinu ranije ostvarila protiv njega na superturniru u španskom Linaresu meni lično značila mnogo više. To su zaista bila dva najveća trenutka moje karijere.
Jednom me Kasparov pozvao da zajedno treniramo nedjelju dana. To je bila velika greška. Kada mnogo sati trenirate zajedno, razgovarate, ćaskate, jedete i provodite vrijeme jedno sa drugim, neizbježno pokazujete svoje slabosti.
I tada sam, prvi put, pred sobom vidjela ne boga, već čovjeka.
Tada sam shvatila da ga je moguće pobijediti.“
Istina je da je, tokom svih zvaničnih turnirskih susreta, 13. svjetski šampion ostvario 15 pobjeda, dok je Judit Polgar samo jednom uspjela da ga savlada. Još četiri partije završene su remijem — ukupno su odigrali oko 20 partija sa različitim tempom igre.
Ali to je već neka druga priča…

Mark Saveljevič Liburkin rođen je 31. avgusta 1910. godine u Vitebsku. Još kao mlad preselio se u Moskvu, gdje je zavolio šah nakon međunarodnog turnira 1925. godine. Uoči i tokom turnira mladić je uspio da nabavi knjige Vasilija Platova „150 izabranih savremenih studija“ i Leonida Kubela „150 šahovskih studija“, što je bilo presudno za njegov početak samostalnog stvaralaštva.
Liburkin je počeo da komponuje šahovske studije 1927. godine i veoma brzo stekao svesaveznu slavu. Ukupno je objavio oko 110 studija, od kojih su 53 nagrađene ili pohvaljene na različitim konkursima, uključujući 33 koje su osvojile nagrade, među njima čak 12 prvih.
Njegova omiljena oblast bile su minijature. Čak 23 Liburkinove kompozicije uvrštene su u FIDE albume.
Iako je bio izvanredan kompozitor šahovskih studija i dvostruki prvak SSSR-a (1948. i 1952. godine), počasna majstorska titula mu nikada nije dodijeljena. Od 1945. godine pa sve do smrti uređivao je rubriku posvećenu studijama u časopisu „Šah u SSSR-u“.
Kada su ljekari Marku Saveljeviču postavili nemilosrdnu dijagnozu, koja je značila da mu je ostalo još malo života, Liburkin, koji više nije izlazio iz kuće, nastavio je, koliko su mu snaga dozvoljavale, da radi na materijalima za legendarnu antologiju „Sovjetska šahovska studija“.
Preminuo je 5. marta 1953. godine.
Obimna knjiga od 460 stranica objavljena je dvije godine nakon smrti Marka Liburkina.
Stvaralaštvu Marka Saveljeviča Liburkina posvećena je izvanredna knjiga Rafaela Kofmana.
Pamtimo…
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)

Ako ste proveli nekoliko dana u Pragu, sigurno ste primijetili da je grad bukvalno prepun kafića: od malih i prijatnih lokala koji nude dobru kafu i tradicionalne češke deserte, do luksuznih kafića u istorijskom centru Praga, koje uglavnom posjećuju turisti.
Ali sve više gostiju želi nešto više od samo dobre kafe, pa zato pojedini praški kafići nude i posebne sadržaje.
Za one koji traže više od obične šoljice dobre kafe, Prag ima zaista raznovrsnu ponudu. U jednom lokalu goste poslužuje robotska ruka, u drugom se njihov lik štampa na pjeni kapućina, negdje porudžbina stiže malim modelom voza, dok se ljubiteljima selfija nudi zid ukrašen ružama.
Postoji i nekoliko mjesta na kojima možete igrati društvene igre. Ali u Pragu postoji samo jedan kafić namijenjen prvenstveno ljubiteljima šaha, a nalazi se u modernom kvartu Karlín.
Dominika Palka (FIDE rejting 1843), vlasnica kafića „Gambit“, bivša je profesionalna šahistkinja iz Varšave, u Poljskoj. Dominika je imala dva sna: jedan je bio da se preseli i živi u Pragu, a drugi da pronađe način da zarađuje za život radeći nešto što je na neki način povezano sa šahom.
„Kada sam došla u Prag, počela sam da radim u knjižari i kafiću ‘Řehoř Samsa’ i dobila dozvolu da tamo organizujem mali šahovski klub. Ubrzo su ljudi počeli da dolaze i pokazuju interesovanje. Zato sam odlučila da pokušam da otvorim sopstveni šahovski kafić.“
Dominika Palka pronašla je odgovarajući prostor u Karlínu, glas se brzo proširio i kafić je ubrzo postao okupljalište profesionalnih i amaterskih šahista.
„Ovo je mjesto na koje svako može da dođe da uživa u šahu, a ovdje vlada posebna atmosfera. Okupljaju se šahisti svih nivoa — od početnika i rekreativaca do iskusnih profesionalaca. Vrata su otvorena za sve.
Imamo stalne goste koji dolaze jednom ili dva puta sedmično da odigraju nekoliko partija šaha, opuste se i druže sa ljudima koji dijele istu strast. Prijateljstva se stvaraju između ljudi koji tek počinju da igraju i onih koji su već dugo u šahovskom svijetu. Čak smo imali i trenera koji je ovdje pronašao dvojicu talentovanih igrača.“
I profesionalci dolaze u „Gambit Café“ da se pripremaju za takmičenja, isprobavajući nove ideje protiv igrača svog nivoa.
Ali šah nije jedino što ćete ovdje pronaći. Dominika kaže da je počela da proširuje ponudu kako bi kafić učinila privlačnim i široj publici.
„Počeli smo da organizujemo i kulturne događaje. Imamo galerije u kojima mladi umjetnici predstavljaju svoje radove — kako češki, tako i strani. Organizujemo pjesničke večeri, književne promocije i susrete posvećene književnosti.“
Dakle, čak i ako šah nije vaša velika strast i samo prolazite pored „Gambit Caféa“ u Karlínu, ne brinite da ćete se osjećati kao da ne pripadate tu. Kafa je odlična, atmosfera prijateljska i svi su dobrodošli.
A ko zna — možda upravo ovdje otkrijete da u vama čuči neki uspavani talenat koji samo čeka da bude otkriven.
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)