Nakon ubjedljive pobjede od 4:0 u prvom kolu, danas su naši momci odigrali borbeno i hrabro protiv snažne reprezentacije Holandije. Propustili smo remi.
🇲🇰 Makedonija – Holandija 1,5 : 2,5
Uprkos užasno lošim i nehumanim uslovima za smještaj, naši reprezentativci pokazali su karakter, borbenost i profesionalan odnos prema reprezentaciji. 💪♟️
Današnji rezultat je tijesan poraz, ali borbenost i želja za nadigravanjem su na visokom nivou.
Aktuelni svjetski prvak, velemajstor Gukeš Domaradžu, pao je ispod rejtinga od 2700 poena na listi uživo, nakon što je remizirao sa indonežanskim internacionalnim majstorom Satrijom Dutom Čahajom (2428) u drugom kolu 46. FIDE Šahovske olimpijade 2026. u Samarkandu.
Gukeš, koji je igrao crnim figurama, nije uspio da pretvori svoju prednost u pobjedu, pa je partija završena remijem.
Ovo je prvi put da je Gukeš pao ispod 2700 otkako je u julu 2022. godine prvi put prešao tu granicu. Njegov trenutni rejting uživo iznosi 2699,5.
Uprkos Gukešovom remiju, Indija je ostvarila tijesnu pobjedu nad Indonezijom rezultatom 2,5:1,5. Velemajstor Nihal Sarin bio je jedini indijski igrač koji je ostvario pobjedu, dok su na preostale dvije table partije završene remijem.
U Samarkandu je danas završena 3.FIDE šahovska Olimpijada za osobe sa invaliditetom. Naša reprezentacija sastala se u poslednjem 7.kolu sa selekcijom Turske i okončala meč sa 2:2. Konačan plasman naše reprezentacije je 11.mesto, od ukupno 41 ekipe.
Crnogorske reprezentacije nastavile su u odličnom ritmu na Šahovskoj olimpijadi u Samarkandu. Muška selekcija ostvarila je drugu pobjedu, savladavši Zambiju ubjedljivih 3,5:0,5, dok su naše šahistkinje priredile jedan od zapaženijih rezultata drugog kola, odigravši 2:2 sa izuzetno jakom reprezentacijom Gruzije, drugim nosiocem Olimpijade.
Naše dame odigrale su jedan od najboljih mečeva u istoriji svojih nastupa na Olimpijadama. Sjajno su ušle u duel i nakon otvaranja imale ravnopravne pozicije na svim tablama, međutim previdi Aleksandre Žerebcove i Mateje Popović omogućili su Gruziji da povede sa 2:0. Odgovor crnogorskih šahistkinja, ipak, bio je impresivan.
Alena Skvorcova hrabro je žrtvovala dva pješaka, uspjela da razigra figure i krene u napad protiv jedne od najboljih gruzijskih šahistkinja, velemajstorke Bele Kotenašvili. Precizno vođenim napadom Skvorcova je isplela matnu mrežu i smanjila rezultat na 2:1.
Izjednačenje je donijela Aleksandra Milović, koja je crnim figurama savladala Lelu Džavakašvili. Izuzetno zanimljiva partija, u kojoj je dugogodišnja predvodnica naše selekcije strpljivo stvarala šanse, prešla je u nadmoćnu topovsku završnicu. Milović ukazanu priliku nije propustila, već je filigranskom tehnikom stigla do cijelog poena i postavila konačnih 2:2.
Veliki je to rezultat naših dama, koje su na najbolji način otvorile nastup na Olimpijadi i potvrdile da crnogorski tim u Samarkandu može ravnopravno da igra i sa samim vrhom ženskog šaha.
Muška reprezentacija opravdala je ulogu favorita protiv Zambije. Sigurni su bili Denis Kadrić, Luka Drašković i Nemanja Vukčević, dok je Nikola Đukić remizirao u duelu sa internacionalnim majstorom Kajondeom, nakon što je ispustio dobijenu poziciju.
Poslije maksimalnih 4:0 protiv Kurasaa na startu, naši šahisti poslije dva kola imaju dvije meč-pobjede i čak 7,5 osvojenih poena iz osam partija.
Nakon maksimalnog prvog dana i dvije veoma dobre predstave u drugom kolu, Crna Gora nastavlja Olimpijadu bez poraza u obje konkurencije. Muškarci imaju dvije pobjede, a djevojke pobjedu i remi – učinak koji predstavlja odličan uvod u ono što tek slijedi u Samarkandu.
Sjutra je na programu treće kolo, a protivnik naše muške reprezentacije biće Turska, dok se dame sastaju sa Češkom.
Danas je u Samarkandu odigrano 2. kolo na šahovskoj Olimpijadi. Naše dame nastavljaju turnir još jednom ubedljivom, maksimalnom pobedom, 4:0. Ovoga puta savladana je ekipa Škotske, a odmarala je Alina Bivol. Prvi poen postigla je Jovana Srdanović iskoristivši grubu grešku protivnice. Materijalnu prednost stekla je i Elif Mehmed, koju je potom lako realizovala. Teodora Injac je pojačavala pritisak od prvog poteza i uz seriju kombinacija ostvarila lepu pobedu, čime se revanširala Ketevan Arahamiji za poraz sa prethodne Olimpijade. Sofija Pogorelskih je prevela igru u dobijenu završnicu, što je donelo i konačni maksimalni rezultat za nas.
Kada su momci u pitanju Turkmenistan se pokazao kao vrlo tvrda ekipa. Iako je Sarana na prvoj tabli brzo i lako doneo prvi poen za našu reprezentaciju, na preostale tri table pozicije su bile potpuno izjednačene. Ipak, Predke zapada u ozbljne poteškoće, nije mnogo nedostajalo da partija ode na stranu naših takmaca, ali velemajstor je velemajstor! Dočekao je grešku protivnika i partiju odveo u remi ponavljanjem poteza. Na trećoj tabli dugo se vodio rovovski rat, pokušavao je Velja Ivić na sve načine da dođe do prednosti što mu je konačno pošlo za ruko. u dalekoj završnici, koristi grešku protivnika i donosi pobedu našoj reprezentaciji. Konačno, poslednja partija završava remijem. Bojan Maksimović ne može da dodje do prednosti u završnici sa materijalnom neravnotežom, naime naš velemastor ima dve figure za topa, međutim pozicija je takva da se više od remije nije moglo. Srbija- Turkmenistan 3.1.
Velemajstor Denis Lazavik će ovih dana nastupiti na Olimpijadi. Prije toga je Denis dao intervju u kojem je govorio o profesionalnom šahu. Evo nekoliko djelova iz intervjua.
O pripremama za Olimpijadu
– Nisam se uopšte pripremao. Tamo čak nema ni nagrada — zašto da se pripremam? Razumijem zašto treba da se pripremate za, recimo, Svjetski kup ili Svjetsko prvenstvo u rapidu. Tamo postoje nagrade: ako odmah izgubiš — malo zaradiš, ako stigneš do finala — mnogo zaradiš. A ovdje čak nema ni nagrada. Zašto trošiti snagu i pripremati se, pogotovo što mi klasični šah nije baš zanimljiv.
O taktici za Olimpijadu
– U najmanju ruku, možeš brzo odigrati remi na prvoj tabli i pustiti ostale da rade. Remi na prvoj tabli je uvijek dobar rezultat, bez obzira da li igraš bijelim ili crnim figurama. Izdržao si, postavio temelj, a onda neka se ostali pozabave slabijim šahistima — uslovno rečeno, repom ekipe.
O Global Chess League
– Da bi te negdje pozvali, moraš imati neke veze. Recimo, ja nemam nikakve veze. Evo, sada me nisu pozvali u Global Chess League. A gledam tamo — postoji ta U20 tabla. Ja sam tamo jači od većine učesnika! Ali oni svake godine imaju neke svoje sastave i manje-više se ništa ne mijenja, pa zato ni ne igram tamo.
O Mishri
– Mishra više nije takav supertalent. Godine prolaze. Već mu je 17. Ima rejting kao ja. U klasičnom šahu to je potpuno bezveze — 2630. Čemu to služi?
Ako nemaš podršku — trebalo je bolje da igraš za rejting, čovječe. Postao si velemajstor — trebalo je brzo da napraviš 2700. A sa svojih 2630 nikome nisi potreban u savremenom svijetu sa 17 godina. To je moj nivo. Dođi onda u Bjelorusiju — ovdje će te podržati.
O sponzorima
– Nepotreban si sponzoru ako si prosječan profesionalac i niko za tebe uopšte ne zna? Šta će ti sponzor? To može da se desi samo ako neki dobri čika, poput Djeda Mraza, odluči da ti daje nekoliko hiljada dolara mjesečno. Onda si imao sreće.
Drugi profesionalci kao muve
– Ponekad gledam neke turnire na koje ljudi idu da igraju klasičan šah — prva nagrada 4.000 eura, ili 3.000, 2.000. A postoje i turniri za koje stvarno ne razumiješ zašto ljudi uopšte dolaze. Profesionalci se sjate kao muve na pekmez, a ti se pitaš: „Šta vi uopšte radite ovdje? Radite za 4.000 eura ili šta?“
O treninzima sa Šereševskim
– Oni su mi se, začudo, dopali. Jedini problem je što je on pomalo nagluv. Ali uvijek ostaje mogućnost da nas je jednostavno ignorisao. Šereševski je, po pravilu, postavljao pozicije iz svojih knjiga i sve objašnjavao. U suštini, on samo putuje sa svojim materijalom. U tom smislu, vjerovatno su to bili jedni od najkorisnijih treninga, jer nije pokušavao da nam nešto „proda“ u otvaranju.
O muškim i ženskim treninzima
– Sjećam se da smo prošle godine sa Širovom pokušavali da gledamo neka otvaranja, ali to je bilo jednostavno nemoguće. Dobro je što su sada treninzi podijeljeni — na muške i ženske. Genijalna ideja! Jer baviti se šahom sa ženama je ludost, pogotovo gledati tamo otvaranja— razlika u nivou je ogromna. One ništa ne razumiju od onoga što nam objašnjavaju.
O EWC-u u Parizu
– Tamo sam za jedno kolo donio bežičnog miša, a oni su izgubili USB adapter. Zbog toga nisam mogao da ga koristim. Na kraju sam morao da koristim svog starog miša. To nije mnogo uticalo na rezultat, ali je ipak ostao neprijatan osjećaj.
Što se tiče organizacije, sve ostalo je bilo odlično. Postoji čet i bukvalno samo napišeš: „Pošaljite mi automobil“ — i pošalju ti automobil. Poslije prvog meča sa Nakamurom, koji sam izgubio, napisao sam: „Hoću da idem.“ Oni mi odgovore: „Imamo automobil možeš da ideš sa Nakamurom.“ Ja napišem: „Može li, molim vas, neki drugi automobil, ne sa Nakamurom?“ I poslali su mi drugi automobil.
Saopštenje FIDE o problemima sa smještajem na Šahovskoj olimpijadi 2026.
FIDE sa dubokim žaljenjem konstatuje da su, tokom prvog dana Šahovske olimpijade 2026, propusti u organizaciji smještaja doveli do toga da neke reprezentacije ostanu bez adekvatnog smještaja, zbog čega su bile prinuđene da o svom trošku iznajme sobe u gradu.
Iako pitanja smještaja spadaju u nadležnost lokalnog Organizacionog odbora, a FIDE nema ovlašćenja u tom pogledu, FIDE ipak smatra svojom obavezom da pomogne federacijama koje su pogođene ovom situacijom.
U skladu sa tim, FIDE je obezbijedila dodatna finansijska sredstva i zvanično potvrđuje da će svim ekipama koje su morale same da obezbijede smještaj biti refundirani troškovi boravka u smještaju odgovarajućeg standarda, u trajanju do tri dana.
Pored toga, sve ekipe koje su tokom Olimpijade primorane da borave u zvaničnim hotelima koji ne ispunjavaju standarde odobrene od strane FIDE dobiće od FIDE dodatnu kompenzaciju.
FIDE duboko žali zbog nastalih organizacionih problema i izvinjava se pogođenim federacijama i ekipama. Iako su propusti nastali na nivou Organizacionog odbora, prioritet FIDE je da nijedna federacija zbog ove situacije ne pretrpi finansijski gubitak.
Naš osnovni cilj ostaje jasan: svaka federacija učesnica mora biti tretirana ravnopravno i mora imati uslove koji su predviđeni za Šahovsku olimpijadu.
Hrvatska reprezentacija krenula na 46. Šahovsku olimpijadu
Hrvatska muška i ženska reprezentacija otputovale su u Uzbekistan gdje se u Samarkandu održava 46. Šahovska olimpijada koja se igra od 16. do 27. rujna u 11 kola. Samarkand se često naziva „Rimom Istoka” (kao i „Biserom Svilene ceste”).
Taj nadimak nosi prvenstveno zbog svoje bogate povijesti, kulturne važnosti, monumentalne arhitekture i uloge ključnog središta civilizacije u Središnjoj Aziji, slično ulozi koju je Rim imao u europskoj i mediteranskoj povijesti.
Muška reprezentacija igrat će u sastavu: Ivan Šarić, Ante Brkić, Leon Livaić, Saša Martinović i Marin Bosiočić. Izbornik je Zdenko Kožul. Hrvatska je rangirana kao 17-ti nositelj od ukupno 208 muških ekipa. Ženska reprezentacija: Ena Cvitan, Tihana Iveković, Ana Berke, Kristina Šarić i Lara Zagorac. Izbornica: Mirjana Medić. Ženska ekipa je rangirana kao 40-ta od ukupno 191 ekipe. Voditelj hrvatske delegacije je Borna Vlašić, a u Samarkand putuje i iskusni IA Mladen Bratošević, koji će biti jedan od sudaca na Olimpijadi.
##
Međugorje matira granice: 88 šahista iz 11 država i jedna velika šahovska priča
Marija Buhač otvorila Međugorje open
U Međugorju, jednom od duhovnih središta svijeta okupilo se 88 šahista iz 11 država koji će se boriti na 44 šahovske ploče kroz 9 kola od 13 do 19 rujna . Od toga nastupa 6 velemajstora, 5 međunarodnih majstora te ukupno 23 igrača sa međunarodnom titulom. Najviše igrača je iz Hrvatske 32, zatim 23 iz Bosne i Hercegovine. Kao kuriozitet navedimo da nastupa čak 10 šahista iz Indije i devetorica iz Turske. A tu je i jedan FM iz Novog Zelanda. Ako niste znali ,zračna udaljenost Međugorja i Novog Zelanda je 18 tisuća kilometara.
Organizator turnira je Šahovski klub Brotnjo iz Čitluka. Direktor turnira je Ivan Pehar. Glavni sudac je Mirza Miralem, a pomoćnici su Ivo Petrović, Željko Soldo i Mateo Petričević. Turnir se na prvih 20 ploča prenosi uživo putem interneta na dvije najveće svjetske šahovske platforme lichess i chess.com.
Maja Prusina i Sara Brkić su nam uljepšale svečano otvaranje odsviravši Bethovenovu Odu radosti te Šostakovičev duet za dvije violine.
Predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona Marija Buhač simbolički je otvorila turnir Međugorje Open tako da je povukla prvi potez na prvoj ploči protiv prvog nositelja velemajstora Mladena Palca.
Nakon 3 kola sa sve 3 pobjede u vodstvu su se izdvojila 4 igrača i to Dejan Omorjan, Kayra Kamer, Andrej Šuković i Ozgur Akman.
Najveće iznenađenje u prva 3 kola priredio je mladi Sinjanin Stipe Poljak student druge godine matematike u Zagrebu i član ŠK “Petar Žaja“ iz Aržana. On je pobijedio crnogorskog velemajstora i reprezentativca Nikčevića.
Prošlo je tek nešto više od mjesec dana otkako smo bili ovdje vraćajući se iz Sjedinjenih američkih država, a evo nas ponovo na aerodromu u Stockholm…
— Znam vas, skoro ste već bili ovdje — rekao je uredni i dotjerani službenik pasoške kontrole, još prije nego što je pogledao naše dokumente. — Koliko ste samo puta već prolazili kroz Stokholm, teško je i izbrojati! Kuda sada putujete? — upitao je, pošto je avion u koji smo ulazili letio kroz nekoliko evropskih prijestonica.
Odgovorili smo da letimo za Amsterdam, gdje će biti održana naredna XI šahovska olimpijada, koja će odrediti najjaču šahovsku reprezentaciju svijeta.
— A šta je to? — upitao je Šveđanin kada je vidio da velemajstor Igor Bondarevski pažljivo nosi neki zamotani predmet.
— To je takozvani Kup Hamilton-Rasel, prelazni pehar za ekipu koja osvoji titulu prvaka svijeta — objasnio je Bondarevski. — Naši šahisti osvojili su ga 1952. godine na prethodnoj olimpijadi u Helsinki i sada smo dužni da ga donesemo u Holandiju kako bismo ga predali novom svjetskom šampionu.
— I koliko će trajati olimpijada? — upitao je Šveđanin.
— Gotovo mjesec dana — odgovorio je Bondarevski.
— Onda ću za mjesec dana opet vidjeti ovaj pehar — rekao je naš sagovornik uz osmijeh.
Taj razgovor živo me podsjetio na uzbudljive događaje sa prethodne olimpijade, pa sam tokom leta, gledajući sjeverni pejzaž koji je sporo promicao ispod nas, u mislima ponovo prošao kroz sve što se tada dogodilo.
Svjetska ekipna prvenstva, šahovske olimpijade, organizovane po uzoru na sportske olimpijske igre, ili kako ih češće nazivaju — turniri nacija — održavaju se od 1927. godine. U početku je svaka zemlja slala po četiri učesnika, ali kako je ubrzo na šahovske olimpijade počelo da dolazi veoma mnogo reprezentacija, zemlja domaćin više nije mogla dugo da organizuje takav broj šahista.
Zbog toga su pokušali da skrate trajanje turnira i igralo se uz krajnje naporan raspored — ujutro i uveče. Međutim, takvo opterećenje mnogima je teško padalo, pa je odlučeno da svaka reprezentacija može da dovede šest igrača, kako bi tokom turnira mogla da postavlja bilo koju četvorku i svakoga dana dvojici šahista omogući odmor.
Naša šestorka, koja je doputovala na prethodnu olimpijadu u Helsinki, sastojala se gotovo od istih šahista kao i sada. Samo je u Helsinkiju umjesto Mihaila Botvinika igrao Isaac Boleslavski. Ostala petorica bili su isti: Vasilij Smislov, David Bronštajn, Paul Keres, Efim Geller i Aleksandar Kotov.
Prvi put smo igrali na turniru nacija, nismo imali iskustva u ovom takmičenju i nismo poznavali mnoge nijanse i posebnosti borbe za ekipno prvenstvo svijeta. Upravo zato napravili smo mnogo grešaka u pripremi za olimpijadu i tokom same olimpijade, što nam je dovelo do velikih poteškoća na putu ka osvajanju prvog mjesta.
Jedna od grešaka bila je to što je ekipa pogrešno izabrala kapitena — autora ovih redova — i evo zašto.
Obaveze kapitena tokom turnira nacija izuzetno su zahtjevne. Ujutro treba razgovarati sa svakim članom ekipe i procijeniti njegovu sportsku formu. Nakon što odmjeri sve okolnosti, kapiten mora da odluči koja će četvorka tog dana igrati, da preda sastav i potom organizuje pripremu za meč.
Tokom igre mora pratiti sve četiri partije. Treba stići da ohrabri igrača koji je zapao u tešku poziciju, ponekad da posavjetuje da ponudi remi protivniku, a u drugim slučajevima odlučno da zabrani takav dogovor. Sve se to određuje na osnovu ukupnog rezultata ekipe, kao i uzimajući u obzir tok borbe u mečevima drugih reprezentacija.
Zbog takvog opterećenja, u drugoj polovini turnira naša ekipa odlučila je da oslobodi igre kapitena, koji je bio prilično iscrpljen. Tako je na finišu moralo da igra samo petorica, a to je značilo da smo protivnicima davali određenu prednost, jer naši velemajstori nisu imali dovoljno odmora.
Ovaj put odlučili smo da ne ponavljamo greške iz prošlosti i postupili smo kao većina drugih zemalja — za kapitena smo izabrali velemajstora Igora Bondarevskog, koji nije igrao u sastavu ekipe.
Teško je tada došla pobjeda našoj ekipi. Gotovo čitavo vrijeme uz nas, a ponekad i ispred nas, nalazile su se reprezentacije Argentina i Jugoslavije. Tek nekoliko ubjedljivih pobjeda u završnici takmičenja omogućilo je reprezentaciji USSR da se odvoji za poen i po i osvoji prvo mjesto.
Svih šest učesnika dobilo je zlatne medalje svjetskih šampiona, a ekipi je uručen zlatni pehar svjetskog prvaka, na kojem je prvi put bio ugraviran natpis: „SSSR 1952. godina“.
Tako je bilo prije dvije godine. „Šta li će biti sada u Holandiji, gdje treba da branimo pravo na ovaj pehar?“ — razmišljao sam, posmatrajući pejzaž koji se neprestano mijenjao ispod krila aviona.
Let od Stockholma do Amsterdama nije dug. Već poslije nekoliko sati bili smo u prijestonici Holandije.
Tamo su uveliko trajale pripreme za svjetsko šahovsko prvenstvo. Novine su pisale o dolasku reprezentacija i objavljivale izjave stručnjaka sa prognozama predstojeće borbe. U tim prognozama prvo mjesto gotovo bez izuzetka bilo je namijenjeno reprezentaciji sovjetskih šahista. Neke novine čak su objavile da je jedan preduzimljivi Holanđanin inicirao organizaciju meča između ekipe SSSR-a i reprezentacije ostatka svijeta, koji bi trebalo da bude održan poslije šahovske olimpijade u Amsterdamu.
Od čitave naše ekipe samo David Bronštajn i Efim Geler prvi put su bili u Holandiji. Meni i Vasiliju Smislovu ovo je bio treći dolazak, dok su Mihail Botvinik i Paul Keres više puta posjećivali ovu zemlju.
Bronštajnu i Geleru bilo je zanimljivo da upoznaju život najvećeg holandskog grada, dok je ostalima bilo zanimljivo da uporede kakve su se promjene dogodile u Holandiji posljednjih godina.
Prijestonica Holandije živjela je užurbanim životom. Tokom ljeta i jeseni 1954. godine u gradu je održavano toliko kongresa, konferencija i skupova da za nas čak nije bilo mjesta u hotelima, pa smo se smjestili u malom privatnom pansionu na periferiji grada. To je bilo blizu mjesta održavanja partija, domaćica pansiona obezbijedila nam sve potrebne uslove, i nimalo nismo žalili što nismo završili u hotelu.
U Amsterdam, kao i u drugim gradovima zemlje, jasno se osjeća posebnost holandskog nacionalnog načina života. Grad je pun prijatnih vrtova, fasade kuća obrasle su bršljanom i divljom lozom, a svuda se vide raskošne cvjetne leje. Kuće su niske, obojene različitim bojama, a krovovi pokriveni šarenim crijepom. Zbog toga grad izgleda kao živopisna ilustracija iz slikovnice. Ulični saobraćaj je veoma intenzivan, naročito u centru grada.
— Kuda li samo jure — rekao je jednom David Bronštajn, kada ga je automobil koji je vozio brzinom većom od osamdeset kilometara na čas natjerao da potrči sa kolovoza na trotoar. — Gledaš ih, djeluju mirno, čak pomalo flegmatično, sjede kraj prozora u slobodno vrijeme, odmaraju se, maštaju, a čim izađu na ulicu — jure kao da gori.
Ali još više od automobilskog saobraćaja zadivilo nas je mnoštvo biciklista. Bicikl u Holandiji predstavlja gotovo obaveznu stvar za svakoga ko nema mogućnost da kupi automobil. Pomoću njega štedi se novac za tramvajske i autobuske karte. U Amsterdamu se biciklom ide na posao, u bioskop ili u šetnju. Nije slučajno što neki bicikl nazivaju „okruglim nogama“, pa čak nije ni potrebna registracija da bi se dobila posebna oznaka.
Umijeće vožnje bicikla zaista zadivljuje. Holanđani sjedaju na bicikl već sa tri ili četiri godine, a silaze s njega tek u dubokoj starosti. Često se na ulicama Amsterdama može vidjeti čitava porodica na jednom biciklu: otac naprijed, majka pozadi, a na upravljaču i iza sjedišta, u posebnim korpicama, po jedno dijete, pa još i lutke smještene tu negdje sa strane!
Parovi odlaze u šetnju na dva bicikla: pređu tridesetak kilometara tokom večeri i smatraju da su se sjajno proveli. Sa zebnjom smo posmatrali holandske djevojke koje bezbrižno ćaskaju o svojim stvarima dok zagrljene na dva bicikla vješto prolaze između automobila usred najgušćeg saobraćaja.
Poslije takvih prizora shvatili smo zašto Holanđani gotovo uvijek zauzimaju jedno od prvih mjesta na međunarodnim biciklističkim takmičenjima.
Holandska šahovska federacija dobro je organizovala turnir. Igrali smo u velikoj sportskoj dvorani „Apollo Hall“, gdje su bila smještena i pedeset dva stola za učesnike, i biro dopisnika, a ostalo je još mjesta i za gledaoce, kojih se nekih dana okupljalo više od dvije hiljade.
Na šahovsku olimpijadu stiglo je dvadeset šest ekipa sa svih krajeva svijeta. Čak su i najsiromašnije šahovske federacije uspjele da prikupe potreban novac kako bi došle u Holandiju. Samo jedna zemlja nije mogla poslati svoje najbolje majstore da se bore za titulu svjetskog prvaka. Ta zemlja bile su Sjedinjene Američke Države.
Svih dvadeset šest ekipa koje su došle u Amsterdam bile su podijeljene u tri polufinalne grupe. Prve četiri ekipe — pobjednici polufinala — činile su finalni turnir, koji je određivao svjetskog šampiona u šahu. Ostale ekipe igrale su u posebnom „utješnom“ turniru.
Ekipa Sovjetskog Saveza bez većih poteškoća osvojila je prvo mjesto u polufinalu. Predstojalo je finale — najvažnija etapa, gdje su odlučivali izdržljivost i smirenost svih članova ekipe, kolektivni duh borbe, usmjerenost svakog šahiste ka zajedničkom cilju — pobjedi.
V. I. Linder, I. M. Linder Šahovska enciklopedija Moskva, AST • Astrel, 2004
MAESTRO (od italijanskog maestro – „učitelj“) – tako su se, počev od XIX–XX vijeka, nazivali šahisti koji su postizali krupne uspjehe na takmičenjima i stekli međunarodno priznanje. U Rusiji su, na primjer, krajem XIX i početkom XX vijeka majstorima smatrani oni šahisti koji su na kongresima Njemačkog šahovskog saveza i na drugim velikim međunarodnim turnirima uspijevali da osvoje najmanje trećinu mogućih poena.
Od početka 1900-ih u Rusiji se počela dodjeljivati titula „maestro“ pobjednicima sveruskih turnira amatera.
MEĐUNARODNI TURNIRI – takmičenja uz učešće šahista iz različitih zemalja. Prvi je održan u London 1851, a drugi u New York 1857. U naredne dvije decenije organizovana su po četiri turnira, u osamdesetim godinama XIX vijeka – 10, a u devedesetim – 13. Naglo je porastao njihov broj u XX vijeku. Ako je u drugoj polovini XIX vijeka održano ukupno 33 međunarodna turnira, u istom periodu XX vijeka (1900–1950) bilo ih je više od 600. Njihov broj raste iz godine u godinu. Na primjer, samo u prvom polugodištu 1990. u raznim zemljama održano ih je 88.
Najistaknutiju ulogu u razvoju šahovske umjetnosti u XIX i početkom XX vijeka odigrali su turniri u: London (1851, 1899, 1922); Pariz (1867, 1900); Hastings (1895); Beč (1898, 1908, 1922); Sankt Peterburg (1895/96, 1909, 1914); Budimpešta (1896); Berlin (1897); Monte Karlo (1901, 1902, 1903); Cambridge Springs (1904); Prag (1908); San Sebastijan (1911, 1912); Karlove Vari (1911, 1923, 1929); Moravska Ostrava (1923); New York (1924, 1927); Baden-Baden (1925); Moskva (1925, 1935, 1936); Sanremo (1930); Bled (1931); Cirih (1934); Notingem (1936); AVRO-turnir u Holandija (1938) i drugi.
Među tradicionalnim godišnjim takmičenjima posebno su se izdvojili Božićni turniri u Hastingsu, koji se održavaju od 1920/21. Tokom 1970–1990-ih pojavili su se novi tradicionalni međunarodni turniri, ponekad u okviru šahovskih festivala, na primjer: u Holandiji – Amsterdam, Vajk an Ze i Tilburg; u Italiji – Rim i Ređo Emilija; u Španiji – Madrid, Palma de Majorka, Linares, Dos Hermanas; u Njemačkoj – Minhen, Dortmund, Berlin („Berlinsko ljeto“), Frankfurt na Majni; na Islandu – Rejkjavik; u Argentini – Buenos Ajres i Mar del Plata; na Kubi – Havana; u Rusiji – Moskva, Sankt Peterburg, Soči, Veliki Novgorod i dr.
Otvoreni turniri (uz učešće nekoliko desetina velemajstora i majstora, zahvaljujući švajcarskom sistemu omogućavaju da se već u 9–12 kola utvrde pobjednici) održavaju se u New York-u, Filadelfiji, Ostendeu, Cirihu, Parizu, Stokholmu i drugim gradovima.
Geografija zemalja koje organizuju velike međunarodne turnire stalno se širi. Tokom dugih decenija to su pretežno bile Engleska, Njemačka, Francuska, Rusija, Austrija, Mađarska, Italija, Holandija i SAD. Zatim su se sve češće počeli održavati u Španiji, Jugoslaviji, Argentini, na Kubi, u zemljama Centralne i Sjeverne Evrope, a u posljednje vrijeme i na Filipinima, u Indiji, Izraelu, Kini i drugim državama Azije i Evrope.
MEĐUZONSKI TURNIRI – etapa borbe za pojedinačno svjetsko prvenstvo. U njima su igrali pobjednici zonskih turnira i učesnici prethodnih mečeva kandidata. Održavaju se od 1948. godine. Za 45 godina ukupno je održano 25 međuzonskih turnira, iako je u tom periodu bilo 16 trogodišnjih ciklusa svjetskog prvenstva, jer se broj turnira u pojedinom ciklusu mijenjao (od 1 do 3). Mijenjao se i broj šahista koji su se plasirali u kandidatsku fazu – od 6 do 12.
Do 1990. svi turniri (sa 14 do 24 učesnika) igrani su po kružnom sistemu, dok su 1990. u Manila i 1993. u Bil održani po švajcarskom sistemu, uz učešće 64 šahista.
Pobjednici međuzonskih turnira bili su sljedeći velemajstori.
David Bronštajn – 1948, Saltsjöbaden; 1955, Geteborg. Aleksandar Kotov – 1952, Stokholm. Mihail Talj – 1958, Portorož; 1964, Amsterdam; 1979, Riga. Robert Fišer – 1962, Stokholm; 1970, Palma de Majorka. Bent Larsen – 1964, Amsterdam; 1967, Sus; 1976, Bil. Vasilij Smislov – 1964, Amsterdam. Boris Spaski – 1964, Amsterdam. Anatolij Karpov – 1973, Lenjingrad. Viktor Korčnoj – 1973, Lenjingrad; 1987, Zagreb. Henrike Meking – 1973, Petropolis; 1976, Manila. Tigran Petrosjan – 1979, Rio de Žaneiro. Lajoš Portiš – 1979, Rio de Žaneiro; 1982, Toluka. Robert Hübner – 1979, Rio de Žaneiro. Zoltan Ribli – 1979, Las Palmas. Eugenio Torre – 1982, Toluka. Gari Kasparov – 1982, Moskva. Artur Jusupov – 1985, Tuniz. Jan Timman – 1985, Bil. Rafael Vaganian – 1985, Bil. Dmitrij Saks – 1985, Subotica. James Spilman – 1985, Subotica. Nigel Short – 1985, Subotica. Valerij Salov – 1985, Sirak. Jóhannes Hjartarson – 1987, Sirak. Vasyl Ivanchuk – 1990, Manila. Boris Gelfand – 1990, Manila; 1993, Bil.
Zanimljivo je primijetiti da su od svih pobjednika međuzonskih turnira samo šestorica u istom trogodišnjem ciklusu savladala barijeru mečeva kandidata i stekla pravo da se takmiče sa svjetskim prvacima: David Bronštajn (1948–1951), Mihail Talj (1958–1960), Boris Spaski (1964–1966), Robert Fišer (1970–1972), Anatolij Karpov (1973–1975), Gari Kasparov (1982–1984).
U Bil 1993. godine, po prvi put u takmičenju za muško svjetsko prvenstvo učestvovala je šahistkinja Judith Polgar.
Favorit Olimpijade, reprezentacija SAD, nije uspjela da počne turnir maksimalnim rezultatom. Reprezentacija Iraka uzela je Amerikancima pola poena: remi sa Aronianom izborio je Ali Ehsan Arjan, čvrsti kandidat za majstora. I to čvrst u svakom smislu te riječi.
– Je li tačno da ste bokser?
– Moj trener svima tako priča, ali to nije baš tako – pojašnjava Arjan. – Već četiri ili pet godina uopšte nisam stavio rukavice, jer su mi koljena već potpuno dotrajala. Ja sam šahovski trener, šahista, a uz to i veterinar. To mi je posao.
– Da li biste mogli da pobijedite Levona Aronjana u šah-boksu?
– U šahovskom dijelu – ne, ali u bokserskom…
– Danas ste s njim odigrali remi u šahu.
– Pa, izgleda da mi je za to bila dovoljna samo jedan runda – zaključio je Ali.
U poslednja tri kola velemajstor Luka Budisavljević je sakupio 2 poena i osvojio sa 6,5 poena treće mjesto na turniru. Prvo mjesto osvojio je meksički velemajstor Obregon Rivero Juan Carlos sa 7 poena.
Crnogorske šahovske reprezentacije uspješno su započele nastup na 46. Šahovskoj olimpijadi u Samarkandu. I muška i ženska selekcija ostvarile su maksimalne pobjede u prvom kolu, pa je iza našeg tima odličan prvi takmičarski dan.
Muška reprezentacija Crne Gore bila je ubjedljiva protiv selekcije Kurasaa – 4:0. Nikita Petrov je na prvoj tabli savladao Ursusa van Bemmelena, Nikola Đukić bio je bolji od Johana van Deldena, Luka Drašković pobijedio je Rurika Capellu, dok je Nemanja Vukčević kompletirao maksimalan trijumf pobjedom nad Tjerkom Albregtseom.
Selektor Dragan Kosić odmarao je u prvom kolu Denisa Kadrića, čelnu tablu naše reprezentacije.
Jednako sigurne bile su i crnogorske šahistkinje, koje su rezultatom 4:0 savladale Sudan. Selektor Dušan Lekić odmarao je Aleksandru Žerebcovu, ali Aleksandra Milović, Nikolina Koljević i povratnica u nacionalni tim, Mateja Popović zabilježile su rutinske pobjede za tablom, dok je Alena Skvorcova osvojila poen bez igre, pa su naše dame upisale maksimalan trijumf.
Favorizovane crnogorske selekcije tako su bez problema završile prvi zadatak u Samarkandu i na najbolji način otvorile Olimpijadu.
Već od narednog kola očekuju ih znatno ozbiljniji izazovi, a prvi nastup svakako može da raduje – maksimalan učinak, osam osvojenih poena.
Drugo kolo na programu je sjutra od 15h po lokalnom vremenu, odnosno tri sata ranije po vremenu u Crnoj Gori. Muška reprezentacija za protivnika će imati selekciju Zambije, dok dame očekuje duel sa drugim nositeljkama, selekcijom Gruzije.
Sam start takmičenja doneo nam je lakše protivnike, tako da su dame igrale sa zaista nejakom reprezentacijom Madagaskara. Rezultat u potpunosti očekivan 4:0 .Bez problema, zaista lagano, naročito ako dodamo da Teodra Injac nije nastupila u ovom kolu.
Muška ekipa se u prvom kolu sastala sa reprezentacijom Južnog Sudana, što je bila i prava prilika da mladi Bojan Maksimović debituje u timu. Naravno, ispunio je očekivanja i zabeležio ubedljivu pobedu i to u minijaturi. Krajnji rezultat 3,5:0,5 za Srbiju.Jedino Velja Ivić nije uspeo da donese ceo poen, dok je prvo kolo preskočio Aleksandar Predke.
U prvom kolu skoro sve naše ekipe su pobijedile 4:0, a u prvom kolu to je prilično čest slučaj. Ipak kod nekih poznatih ekipa desila su se iznenađenja, pa rezultat nije bio maksimalan. Ekipa SAD je pobijedila ekipu Iraka 3,5:0,5, jer je na trećoj tabli GM Levon Aronian remizirao sa CM Aryan Ali Ehsanom. Još je veće iznenađenje pobjeda Indije 3:1 nad ekipom –Tajlanda. GM Arjun Erigaisi je izgubio od IMLaohawirapapa! Ekipa Mađarske sa četiri velemajstora je jedva, rezultatom 2,5:1,5 savladala Maltu za koju igraju četiri igrača sa titulom kandidata za majstora.Ekipa Srbije je pobijedila Južni sudan 3,5:0,5 (remijem je završena partija GM Velimira Ivića i sudanskog šahista CM Gong Thon Gonga, jer je Ivić u 47 potezu ispustio pobjedu).Vrlo lijepu i brzu pobjedu postigao je velemajstor Bojan Maksimović.
Svjetski šampion Gukeš je igrao na trećoj tabli za Indiju (ekipu su slagali po rejtingu, pa je četvrta tabla, ali nije igrao Praggnanandhaa R, pa je Gukeš bio u prvom kolu treća tabla, a rezervni igrač Vidit četvrta). On je pobijedio tajlandskog šahistu Alriyami Farisa (1909).
Poznati su sastavi i raspored igrača kod favorita Olimpijade. Glavna dilema bila je gdje će se naći svjetski šampion Gukeš: na prvoj tabli Indije? Na drugoj? Na trećoj?
Ne! Ispostavilo se da su Gukeša stavili na posljednju, četvrtu tablu. U suštini, Indijci su odlučili da se postave striktno prema rejtingu: Pragnanandhaa, Erigaisi, Sarin, tek onda Gukeš, dok je Vidit u ulozi rezerve.
Međutim, nisu se svi držali rejtinga. Tako je kapiten Uzbekistana Rustam Kasimdzhanov na prvu tablu postavio Abdusattorova, iako ima nešto niži rejting od Sindarova. Nakon toga sve je bilo očekivano: Sindarov, Jakubboev, Vohidov i Madaminov.
Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, oni su se odlučili za raspored: Caruana–So–Niemann–Aronian–Liang. Kinezi su se rasporedili ovako: Ding, Wei, Yu, Xu i Kun.
Parovi prvog kola: Jamajka–Uzbekistan, Irak–Amerika, Indija–Tajland, Kina–Uganda, Farska Ostrva–Njemačka i tako dalje.
(Preneseno sa fejsbuk stranice GM Rashita Ziatdinova)
Nakon što sam pažljivo pratio izbornu kampanju, proučio programe kandidata i lično se sastao i razgovarao sa njima, odlučio sam da na predstojećim izborima za predsjednika FIDE-a podržim Wadima Rosensteina.
Imam poštovanje prema svim kandidatima. Svaki od njih predstavlja drugačiju viziju budućnosti FIDE-a i smatram da je konkurencija različitih ideja i programa zdrava i korisna za šahovski svijet.
Moj izbor se prvenstveno zasniva na tome kako bih želio da se FIDE razvija u narednoj fazi svoje istorije.
Veoma dobro poznajem mnoge ljude koji su trenutno uključeni u rukovodstvo FIDE-a i imam veliko lično poštovanje i simpatije prema nekoliko članova sadašnjeg Upravnog odbora. Zbog toga moj stav ni na koji način ne treba tumačiti kao negativnu ocjenu pojedinaca ili njihovog rada.
Istovremeno, čvrsto vjerujem da je, nakon određenog perioda, svakoj međunarodnoj organizaciji potrebno osvježenje — novi ljudi, nove ideje i, ako mogu tako da kažem, malo „nove krvi“. U idealnom slučaju, to bi trebalo da bude zdrava kombinacija iskustva ljudi koji već poznaju sistem i energije, ideja i perspektiva onih koji dolaze izvan njega.
To je jedan od aspekata Wadimovog pristupa koji mi se posebno dopada. Vidio sam njegovu sposobnost da praktično od nule izgradi snažan i istinski međunarodni tim, okupljajući ljude različitog porijekla, iskustva i perspektiva.
Naravno, kao predsjedniku Evropske šahovske unije, važno mi je i da razumijem kako se saradnja između FIDE-a i ECU-a može razvijati u budućnosti. U razgovorima sa Wadimom vidio sam konkretnu spremnost da se ovo partnerstvo ojača, pruži podrška evropskom šahu i zajedno razvijaju novi projekti.
U politici i sportu mogu postojati različiti periodi, neslaganja, pa čak i ozbiljne razlike. Ali uvijek sam vjerovao da je važnije gledati naprijed, pronaći zajednički jezik i procjenjivati ljude prema onome što su spremni da urade danas i sjutra.
Iz tih razloga, moj izbor na ovim izborima je Wadim Rosenstein.
Takođe želim potpuno jasno da istaknem da je ovo moja lična odluka i moj lični stav. U potpunosti poštujem pravo svake nacionalne federacije i svakog delegata da donese sopstvenu, nezavisnu odluku.
Želim Wadimu i njegovom timu mnogo uspjeha na izborima i, što je još važnije, želim šahovskom svijetu snažnu, modernu i ujedinjujuću FIDE.
Zurab Azmaiparashvili
(Preneseno sa fejsbuka GM Zuraba Azmaiparashvilija)
U 1. kolu Olimpijade trebalo je da bude odigran meč između Pakistana i Izraela. Međutim, muška reprezentacija Pakistana odbila je da igra protiv izraelske selekcije i nije izašla na zakazani meč.
Predsjednik Šahovske federacije Pakistana, Sajed Zishan Nakvi, izjavio je da Pakistan ima jasnu i dosljednu politiku prema Izraelu i da federacija ne može učestvovati u meču koji je u suprotnosti sa stavom vlade te zemlje.
„Bojkotovali smo meč kako bismo izrazili solidarnost sa palestinskim narodom“, rekao je on.
Dodao je da će Pakistan nastaviti da učestvuje na međunarodnim sportskim takmičenjima, ali da će se federacija pridržavati zvaničnog stava vlade Pakistana prema Izraelu.
(Preneseno sa fejsbuk stranice GM Rashita Ziatdinova)
Almas: Godine 2024. upoznao sam Vasilija Mihajloviča Ivančuka na turniru u Dubaiju. Od tada smo redovno bili u kontaktu putem Skajpa. A onda, samo nedjelju dana prije jednog od najjačih turnira na svijetu, Grand Swiss-a, on mi se javlja i predlaže da radimo zajedno. Bio sam prijatno iznenađen.
U početku sam se dvoumio. Činilo mi se da ja, kao obični međunarodni majstor, teško mogu biti od koristi šahisti takvog nivoa. Ipak, nakon nekoliko dana razmišljanja, odlučio sam da prihvatim i otputovao u Samarkand.
Proveli smo zajedno 11 intenzivnih dana: pripremali smo se za partije, mnogo razgovarali — ne samo o šahu, već i o životu i svijetu. Za mene je to bilo nevjerovatno vrijedno iskustvo.
Prvi put u ulozi sekundanta — i odmah uz tako izuzetnog velemajstora!
Otvaranje konferencije za novinare 46. FIDE šahovske olimpijade
15.09.2026.
Panelu visokog profila, kojim je moderirala Charlize van Zyl, prisustvovali su Viswanathan Anand, vršilac dužnosti predsjednika FIDE-a, Alisher Sadullaev, prvi potpredsjednik Šahovske federacije Uzbekistana, Gulrukhbegim Tokhirjonova, članica reprezentacije Uzbekistana u ženskoj konkurenciji, i Nodirbek Abdusattorov, predstavnik reprezentacije Uzbekistana u open konkurenciji.
Charlize van Zyl otvorila je konferenciju predstavljanjem gostiju i skretanjem pažnje na brojke vezane za Olimpijadu: u glavnom takmičenju učestvuje gotovo 400 ekipa — 208 u open konkurenciji i 191 u ženskoj konkurenciji — dok je i Šahovska olimpijada za osobe sa invaliditetom privukla rekordan broj učesnika.
Petostruki svjetski šampion, a od jula i vršilac dužnosti predsjednika FIDE-a, Viswanathan Anand, bio je prvi gost koji je uzeo riječ i saopštio tužnu vijest: preminuo je Georgios Makropoulos, potpredsjednik FIDE-a i počasni predsjednik Grčke šahovske federacije.
Govoreći o pozitivnijim stvarima, objasnio je zbog čega je Olimpijada toliko posebna:
„Olimpijada je turnir koji obara rekorde, sa ogromnim brojem ekipa koje učestvuju. To je mjesto gdje šahisti svih nivoa igraju na istom turniru, proslava šaha, i upravo zbog toga je svaka Olimpijada posebna.“
Kada je riječ o brojnim pritužbama na smještaj i druge organizacione probleme koje su se pojavile na društvenim mrežama, Anand je priznao da je bilo određenih poteškoća:
„Želio bih da priznam da su se pojavili određeni problemi, poput smještaja učesnika, akreditacija, viza — neke ekipe imaju poteškoće. Samo želim da napomenem da veoma naporno radimo zajedno sa lokalnim organizacionim komitetom kako bismo riješili te probleme. Već su riješili veliki broj pitanja i nadam se da ćemo preostala riješiti što je prije moguće.“
Nakon toga riječ je uzeo Alisher Sadullaev. Prvi potpredsjednik Šahovske federacije Uzbekistana, jedan od ljudi koji su posljednje dvije godine radili na tome da ovaj grad pretvore u šahovsko središte, poželio je svima dobrodošlicu na događaj.
„Ova Olimpijada je, prirodno, u centru pažnje cjelokupne istorije i nasljeđa uzbekistanskog šaha pred svjetskom javnošću. Uzbekistan je pripremio veliki broj programa za čitav događaj. Ovo je jedan od najtežih izazova jer istovremeno organizujemo tri događaja: FIDE Šahovsku olimpijadu za osobe sa invaliditetom, FIDE Kongres i samu Olimpijadu, za koju se pripremamo već četiri godine.“
Treća članica panela bila je Gulrukhbegim Tokhirjonova. Prije dvije godine igrala je na prvoj tabli reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država i pomogla ekipi da osvoji bronzanu medalju u Budimpešti. Ove sedmice, međutim, prvi put od 2018. godine nastupa na Olimpijadi pod zastavom Uzbekistana.
„Ponovo su me pozvali Uzbekistanska federacija i vlada i bila sam zaista srećna i zadovoljna. Otišla sam iz nekih ličnih razloga, ali volim svoju zemlju: moje saigračice su sjajne i srećna sam što igram za svoj tim.“
Prije nego što je otvorila prostor za pitanja ostalih predstavnika medija, Charlize je predstavila četvrtog i posljednjeg člana panela. Domaćina u open konkurenciji predstavlja svjetski šampion u brzopoteznom šahu iz 2021. godine, ovogodišnji pobjednik turnira u Wijk aan Zeeu i igrač Uzbekistana na prvoj tabli kada je ta reprezentacija osvojila zlato u Čenaju — Nodirbek Abdusattorov.
Na pitanje kako se osjeća dok se takmiči kod kuće, pred domaćom publikom, uz dodatni pritisak i odgovornost, Abdusattorov je rekao:
„Velika je čast predstavljati našu zemlju na Olimpijadi. Samarkand je već bio domaćin nekoliko velikih FIDE turnira i ima veliko organizaciono iskustvo. Većina igrača je upoznata sa ovim mjestom i okruženjem. U poređenju sa Olimpijadama u Čenaju i Budimpešti, naš tim je u ovom periodu mnogo napredovao: danas imamo dvojicu igrača među deset najboljih na svijetu, a naš igrač na trećoj tabli ima rejting preko 2700. Mislim da ovdje dolazimo u veoma dobroj formi.“
Piše Michael A. Rahal, FIDE službenik za odnose s javnošću
Do sada sam prisustvovao velikom broju ceremonija otvaranja i zatvaranja: na turnirima Grand Prix serije, nekoliko Svjetskih kupova i Šahovskih olimpijada, pa čak i ceremonijama otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine.
Ali nijedna od njih nije ni približno nalikovala onome čemu je šahovska zajednica svjedočila večeras u Samarkandu, u Uzbekistanu.
Amfiteatar Boqiy Shahar, smješten na obalama kanala Puta svile, pružio je spektakularan ambijent za ceremoniju otvaranja 46. Šahovske olimpijade, kojoj je prisustvovalo više od 2.000 gledalaca.
Kao dio kompleksa Vječni grad u Samarkandu, ovaj amfiteatar na otvorenom za ovu priliku pretvoren je u pozornicu za veče koje je objedinilo šah, muziku i bogato kulturno nasljeđe Uzbekistana.
I kakav je to samo spektakl bio! Gotovo dva sata publika je uživala u spektakularnom nizu nastupa, koji su uključivali vojne jedinice, koreografisani ples, operu, tradicionalne nošnje i podjelu slatkiša u prelijepo ukrašenim korpama.
Više od 100 muzičara i preko 200 plesača i pjevača učestvovalo je u programu, stvarajući izvanredan spektakl koji je dočarao bogatstvo i raznolikost uzbekistanske kulture.
Zvanični dio večeri obuhvatio je dva govora. Prvi je održao premijer Republike Uzbekistan, Abdulla Aripov, prenoseći pozdrave predsjednika Uzbekistana. Nakon njega uslijedilo je emotivno petominutno obraćanje Viswanathana Ananda, privremenog predsjednika FIDE-a i petostrukog svjetskog šahovskog šampiona.
Na polovini ceremonije, himne Republike Uzbekistan i FIDE-a izveli su Počasni hor Uzbekistana i Državna horna kapela, unijevši u veče svečan i ceremonijalan trenutak.
Jedan od najiščekivanijih trenutaka večeri bilo je tradicionalno izvlačenje boja, kojim je određeno koje će ekipe u prvom kolu sjutrašnjeg dana imati bijele, a koje crne figure na prvoj tabli.
Čast da obave izvlačenje pripala je Zhu Chen, devetoj svjetskoj šampionki u šahu za žene, i Rustamu Kasimdzhanovu, uzbekistanskoj šahovskoj legendi i nekadašnjem FIDE svjetskom šampionu. Dvoje gostiju izvukli su figure obje boje iz tradicionalnih kutija, pri čemu je bijela pripala najbolje rangiranoj ekipi u ženskoj konkurenciji, a crna prvom nosiocu u Open konkurenciji.
Publiku je posebno oduševio spektakularni 3D vizuelni mapping i svjetlosni šou dronova, koji su ispunili noćno nebo prikazima šahovskih figura i blistavim svjetlosnim efektima.
A kao šlag na tortu, vesela pop pjesma i ples doveli su stotine igrača na pozornicu, gdje su se svi zajedno pridružili masovnom slavlju, dok je vatromet obasjavao nebo iznad njih.
Bio je to prikladan i nezaboravan način da se ovo veče privede kraju.
Ne propustite kompletan spektakl na FIDE-ovom YouTube kanalu.
Komisija FIDE za etiku i disciplinska pitanja izrekla je dvogodišnju zabranu nastupa maloljetnom igraču nakon što je tokom turnira u Sloveniji uhvaćen sa mobilnim telefonom skrivenim u cipeli. Na telefonu je bila otvorena pozicija partije na Chess.comu.
Odluka Komisije FIDE za etiku i disciplinska pitanja (EDC), duga pet strana, datirana je 9. aprilom ove godine, ali je objavljena prošle sedmice. Ona se odnosi na incident na turniru Ljubljana Chess Festival u Sloveniji, na kojem je učestvovalo 165 igrača i koji je održan od 28. aprila do 4. maja 2025. godine. Incident ranije nije bio javno objavljen.
FIDE je u svojoj odluci navela ime igrača, ali je Chess.com odlučio da ga ne identifikuje jer je u vrijeme incidenta bio maloljetan.
Prema izvještaju glavnog arbitra turnira, telefon je pronađen tokom kontrole nakon završetka partije, poslije pete runde. EDC je zaključio:
„Vijeće EDC-a takođe utvrđuje da je [igrač] pokušao da vara, budući da je na Chess.comu bila otvorena pozicija njegove partije.“
Vijeće je ocijenilo da incident nije predstavljao samo unošenje zabranjenog elektronskog uređaja u prostor za igru, već pokušaj varanja u skladu sa članom 11.7(e) Etičkog i disciplinskog kodeksa FIDE.
FIDE je u svojoj odluci navela ime igrača, ali je Chess.com odlučio da ga ne identifikuje jer je u vrijeme incidenta bio maloljetan.
Prema izvještaju glavnog arbitra turnira, telefon je pronađen tokom kontrole nakon završetka partije, poslije petog kola. EDC je zaključio:
Vijeće EDC-a dalje utvrđuje da je [igrač] pokušao da vara, budući da je na Chess.comu bila otvorena pozicija njegove partije.
Vijeće je presudilo da je incident prevazišao samo unošenje zabranjenog elektronskog uređaja u prostor za igru i da je predstavljao pokušaj varanja u skladu sa članom 11.7(e) Etičkog i disciplinskog kodeksa FIDE.
Slučaj je proslijeđen FIDE-ovoj Komisiji za fer-plej (FPL), koja je pokrenula istragu i u više navrata pokušala da stupi u kontakt sa igračem i njegovom majkom. Prema odluci, nijedno od njih nije odgovorilo.
Na Ljubljana Chess Festivalu 2025. učestvovalo je 165 igrača iz 24 zemlje. Foto: Ljubljana Chess Festival — zvanični sajt.
Nakon što je slučaj dospio pred EDC, igraču je ponovo pružena mogućnost da odgovori na optužbe, a obavještenje je poslato njegovoj majci jer je bio maloljetan. Do isteka roka nije stigao nikakav odgovor.
Prilikom odlučivanja o sankciji, Vijeće je uzelo u obzir nekoliko olakšavajućih okolnosti. Igraču je to bio prvi prekršaj; imao je uredan disciplinski dosije; u vrijeme incidenta bio je maloljetan; imao je malo iskustva, nije posjedovao zvaničnu FIDE titulu i imao je relativno nizak rejting.
Međutim, Vijeće je navelo:
„Nesaradnja tuženog tokom postupka istrage i odlučivanja uzeta je u obzir kao otežavajuća okolnost.“
Igrač je proglašen krivim za kršenje člana 11.7(e) i izrečena mu je dvogodišnja zabrana nastupa u čitavom svijetu, koja je stupila na snagu 9. aprila. Na odluku je bilo moguće uložiti žalbu Žalbenom vijeću EDC-a u roku od 21 dana od dana kada je igrač primio odluku. U javno dostupnoj odluci ne navodi se kada je odluka saopštena porodici, a na sajtu EDC-a nije objavljena nikakva žalba.
Ovaj incident podsjeća na slučaj holandskog tinejdžera kojem je 2024. godine izrečena trogodišnja zabrana, od čega je jedna godina bila uslovna, nakon što je telefon pronađen u njegovoj čarapi na HZ University Chess Tournamentu u Vlisingenu.
U tom slučaju igrač je u početku odbio da prođe skeniranje, a kasnije je odbio da otključa telefon. EDC ga je proglasio krivim za varanje i nesaradnju, uprkos ranijoj odluci Holandskog šahovskog saveza da nema dovoljno dokaza da se utvrdi da je namjeravao da koristi uređaj.
U najnovijoj odluci navedena su tri najpoznatija slučaja varanja pomoću telefona u istoriji šaha:
Godine 2025. bivšem velemajstoru Kirilu Ševčenku izrečena je trogodišnja zabrana, od čega je jedna godina bila uslovna, nakon što su tokom Prvenstva Španije za ekipno prvenstvo 2024. godine pronađeni telefoni. Ševčenko je priznao da je tokom partije koristio telefon za pristup Lichessu. Na kraju mu je oduzeta titula velemajstora. Njegova zabrana traje do 18. oktobra 2026. godine, dok uslovni dio kazne ostaje na snazi još godinu dana.
Godine 2015. Gruzijac Gajoz Nigalidze kažnjen je trogodišnjom zabranom nastupa i oduzeta mu je titula velemajstora nakon što je u kabini toaleta pronađen iPod sa analizom računarskog šahovskog programa njegove partije koja je bila u toku.
Najstroži presedan odnosi se na pokojnog Igorsa Rausisa, koji je dobio šestogodišnju zabranu i ostao bez titule velemajstora nakon što je 2019. godine uhvaćen kako koristi telefon tokom Strasbourg Opena. Rausis je priznao da je varao pomoću telefona u tri partije i da je unaprijed dogovorio rezultat još jedne partije.
Tarjei J. Svensen
Tarjei Svensen je počeo da piše o šahu za chess24 2020. godine, a Chess.comu se kao novinar pridružio 2023. godine. Bavi se vijestima i statistikama iz svijeta šaha i uvijek je u potrazi za dobrom pričom. Imate informaciju? Pošaljite mu je imejlom na tarjei.svensen at chess.com.
Dominacija Bobija Fišera nad šahovskim svijetom bila je zaista izuzetna. Godine 1972. njegov rejting dostigao je 2785 poena, čime je napravio impresivnu razliku od 125 poena u odnosu na drugoplasiranog igrača. To nije bio samo rezultat — postao je simbol jedne epohe u kojoj se činilo da Fišer gotovo sam stoji na šahovskom Olimpu.
Najveća šahovska prednost ne mjeri se uvijek titulama; ponekad je određuje razlika između prvog mjesta i svih ostalih.
Bivši svjetski šampion, velemajstor Vladimir Kramnik, podnio je građansku tužbu protiv FIDE, tvrdeći da su povrijeđena njegova lična prava. Kramnikov pravni tim je 15. septembra podnio zvaničnu građansku tužbu Sudu u Lozani. Odštetni zahtjev iznosi približno 675.000 dolara.
Kramnik je rekao da žali što je bio primoran da preduzme ozbiljne pravne korake protiv FIDE-a i naveo da će novi predsjednik FIDE-a i njegov tim morati da se suoče s posljedicama postupaka prethodnog rukovodstva.
Tužba je uslijedila nakon disciplinskog postupka protiv Kramnika. Komisija FIDE za etiku i disciplinska pitanja je 3. jula utvrdila da je odgovoran za višestruke povrede Etičkog i disciplinskog kodeksa FIDE-a, uključujući maltretiranje i sajber-maltretiranje, kršenje prava na dostojanstvo i odnos s poštovanjem, psihološko zlostavljanje, kao i iznošenje lažnih ili neopravdanih javnih optužbi.
Kramnik se 9. jula žalio na tu odluku, tražeći od Žalbenog vijeća EDC-a da je u potpunosti poništi i utvrdi da je postupak u osnovi bio manjkav.
Pravni spor između Kramnika i FIDE-a sada će biti nastavljen u Lozani, a očekuju se dalji događaji.
u okviru sprovođenja obuke za mlade šahiste, NŠK organizuje predavanja i prezentaciju šahovskih lekcija u nedelju, 18. septembra u prostorijama Novosadskog šahovskog kluba sa početkom u 18 časova.
Predavanja će vršiti velemajstor i nacionalni trener Aleksandar Kovačević.
Osim mladih šahista članova kluba, predavanja su otvorena za sve mlade šahiste koji žele da dođu.
Prikaz po pet najjačih reprezentacija na muškoj i ženskoj olimpijadi u Samarkandu 2026.
Iako nije u prvih pet, Srbija ima jak tim pa očekujemo da ponovi dobru igru kao na prošloj Olimpijadi, a što da ne, uz malo sportske sreće da prođe i bolje. Zato evo i pitanje za čitaoce bloga:
„Pobijediće na turniru onaj ko pobijedi Petra!“ — Talj
1950. Dubrovnik. Petar Trifunović postao je šampion kao član reprezentacije Jugoslavije. Međutim, u šahovskom svijetu ostao je upamćen kao „specijalista za remije“.
„Pobijediće na turniru onaj ko uspije da pobijedi Trifunovića“, našalio se jednom Mihail Talj.
U četvrtom kolu FM Dejan Omorjan je prilično lako pobijedio Akmana Ozgura i sa 4 poena izdvojio se na vrhu tabele. FM Andrej Šuković je remizirao sa IM Kayra Kamerom pa sada ima 3,5 poena, kao i Kamer i GM Mladen Palac. Velemajstor Dragiša Blagojević je pobijedio Stipu Poljaka i sada ima 3 poena. Velemajstor Nebojša Nikčević se nalazi u grupi šahista sa 2,5 poena.
V. I. Linder, I. M. Linder Šahovska enciklopedija Moskva, AST • Astrel, 2004
МEČ-TURNIR, takmičenje u kojem učesnici igraju jedni s drugima po nekoliko partija. Prvi takav međunarodni turnir održan je u Pariz 1867. godine, gdje je 13 učesnika igralo svako sa svakim po 2 partij
Ponekad su se radi utvrđivanja najjačeg organizovali meč-turniri u 4–5, pa čak i 6 krugova, kakav je bio, na primjer, čuveni turnir u Sankt Peterburg 1895/96, uz učešće četvorice pobjednika turnira u Hastings (1895): Hari Nelson Pilsberi, Mihail Čigorin, Emanuel Lasker i Vilhelm Štajnic (1. mjesto – Lasker).
Sankt-Peterburški meč-turnir 1895/96. Slijeva nadesno: Emanuel Lasker, Mihail Čigorin, Vilhelm Štajnic, Hari Nelson Pilsberi.
Poznata su i dva međunarodna turnira u 6 krugova: Ostende, 1907 (1. mjesto Zigbert Taraš), te New York, 1927 (Hoze Raul Kapablanka). Najveći od poslijeratnih meč-turnira održan je 1948. u Hag – Moskva. Njegovih pet učesnika – Maks Eve, Semjuel Reševski, Paul Keres, Mihail Botvinik i Vasilij Smislov – borili su se za titulu svjetskog prvaka (pobijedio je Botvinik).
Meč-turnir za naslov svjetskog prvaka, 1948 (1. mart – 16. maj, Hag – Moskva).
Nakon smrti u martu 1946. svjetskog prvaka Aleksandra Aljehina, šahovski tron ostao je upražnjen. Pred FIDE (Međunarodnom šahovskom federacijom) stajao je zadatak da odluči ko i na osnovu rezultata kojih takmičenja treba da ga zauzme. Na kongresu FIDE, održanom ljeta 1946, od brojnih varijanti prednost je data sljedećoj: organizovati meč-turnir uz učešće šestorice najjačih šahista svijeta, a pobjednika proglasiti prvakom.
Petorica učesnika – šahisti koji su ostvarili velike uspjehe na predratnim takmičenjima – imenovani su na istom kongresu: M. Botvinik i P. Keres (SSSR), S. Reševski i R. Fajn (SAD), te bivši svjetski prvak M. Eve (Holandija). Šesti kandidat za najvišu titulu trebalo je da postane šahista koji se na predstojećem velikom međunarodnom turniru u Groningen pokaže boljim od ostalih. U konkurenciji 20 uglednih učesnika to je bio mladi sovjetski velemajstor V. Smislov, koji je zauzeo 3. mjesto, iza Botvinika i Evea.
Konačna odluka da se 1948. održi meč-turnir šestorice za titulu svjetskog prvaka donesena je na kongresu FIDE u Hagu 1947.
U posljednjem trenutku R. Fajn je odustao od učešća, navodeći zauzetost osnovnim poslom. Tada je odlučeno da se turnir održi sa petoricom učesnika, u pet krugova. Prva dva kruga igrana su u Hagu (Holandija), a preostala u Moskvi. Svake sedmice trebalo je da budu odigrana tri kola. Kontrola vremena za razmišljanje o potezima iznosila je dva i po sata za prvih 40 poteza i po jedan sat za svakih narednih 16 poteza.
Za glavnog sudiju imenovan je velemajstor Milan Vidmar (Jugoslavija), a za njegove zamjenike predstavnici triju zemalja učesnica turnira. Prije početka meč-turnira nije nedostajalo prognoza.
Većina komentatora i šahovskih autoriteta predviđala je pobjedu Mihaila Botvinika. Njegovi nastupi tokom posljednjih godina bili su najstabilniji. Pobjede Botvinika na poslijeratnim turnirima u Groningen (1946) i Moskva (1947) uvjerile su čitav svijet da je upravo on najdostojniji kandidat za šahovski tron. U njegovu korist govorila je i statistika prethodnih susreta s budućim protivnicima: Botvinik je dobio 10, izgubio 3 i remizirao 18 partija. Ukupan procenat uspješnosti u tim susretima iznosio je 61%, dok su na 2–3. mjestu bili Paul Keres i Maks Eve sa po 52%.
Dakle, Botvinik je započeo takmičenje kao favorit; Eve – s prijatnim uspomenama; na strani Vasilij Smislov bila je mladost; Keres se nalazio u punom stvaralačkom naponu; a u uspjeh nije sumnjao ni Semjuel Reševski, koji se s pravom smatrao jednim od najjačih šahista svijeta.
Prvu partiju Botvinik je igrao protiv Maksa Evea. Skor njihovih prethodnih susreta bio je +2, −0, =4 u korist Evea. Igrajući crnim figurama, Eve je očigledno težio remiju. Međutim, to nije odgovaralo Botviniku. Stekavši pozicionu prednost, realizovao ju je i odnio pobjedu. Tako je savladao i određenu psihološku barijeru.
Titulu svjetskog prvaka Mihail Botvinik osvojio je tri kola prije kraja takmičenja. Dobio je mini-mečeve protiv svih protivnika i za tri poena nadmašio drugoplasiranog Vasilija Smislova, koji je odigrao veoma jako turnir. Treće–četvrto mjesto podijelili su Paul Keres i Semjuel Reševski. Maks Eve nije uspio da se popne više od petog mjesta.
Učesnici meč-turnira za titulu svjetskog prvaka, 1948. Slijeva nadesno: Paul Keres, Vasilij Smislov, Semjuel Reševski, Maks Eve i Mihail Botvinik
Na svečanoj ceremoniji proglašenja novog svjetskog prvaka predsjednik FIDE, dr Aleksander Rueb, rekao je, obraćajući se ovjenčanom lovorikama Mihailu Botviniku: „Sada stupate u red proslavljenih ljudi sa zasluženim trijumfom i autoritetom, priznatim od šahovskog svijeta, koji je ujedinjen u brojne šahovske organizacije. Taj svijet priznaje Vašu nadmoć i Vaše pravo da branite ovu titulu.“
Sljedećeg dana nastupili smo u masovnim simultankama. Bondarevski je od 28 partija dobio 23, a 5 remizirao. Meni je uspjelo da pobijedim 25 partija uz dva poraza i jednu remi. Odmah nakon simultanki otputovali smo vozom za Montreal — posljednji grad koji smo posjetili u Kanadi, gdje smo održali po jednu simultanku.
Gradovi Kanade koje smo obišli tokom putovanja po zemlji u mnogo čemu se razlikuju jedni od drugih. Iz male prijestonice preselili smo se u veće gradove, sve dok nismo stigli u najveći — Montreal. Iz činovničke Otave prešli smo u trgovački Vinipeg, a zatim u centar kanadske industrije, mjesto najvećih industrijskih izložbi — Toronto. Ako je u prva tri grada preovladavao engleski jezik, u četvrtom — Montrealu — većina stanovnika su Francuzi.
Ali u jednom su svi ti gradovi bili slični za nas: svuda su nas dočekivali srdačno, svuda smo bili željeni gosti. U svim gradovima su nas pozdravljali kao predstavnike zemlje daleke po udaljenosti, ali bliske običnim Kanađanima. Bilo je mnogo toplih susreta, mnogo sati provedenih u iskrenim razgovorima: na svakom koraku nailazili smo na pažljivu brigu i ljubaznost običnih ljudi Kanade.
Nakon nastupa u Torontu, Bondarevski i ja smo se uveče vraćali u hotel. Slučajno se okrenuvši, primijetili smo da nas prati neki muškarac. Odmah nam je prišao i rekao:
— Izvinite što sam vas pratio, ali mi se jedan čovjek veoma nije dopao. Poznajem ga, to je loš čovjek. Došao je na vaš simultani nastup, a zatim pošao za vama. Za svaki slučaj sam odlučio da pogledam da ne napravi neku nevolju. Na sreću, upravo je skrenuo za ugao, u drugom pravcu.
Mnogo smo morali da slušamo žalbe o teškim uslovima za razvoj šaha u Kanadi, o nedostatku podrške od strane vlade i slaboj finansijskoj osnovi. Radovali smo se što su ulaznice prodane za naše nastupe barem donele malu finansijsku pomoć kanadskoj šahovskoj federaciji. Usput, za Kanađane je bilo potpuno iznenađenje da smo mi, dva velemajstora, ne samo nastupali besplatno, nego je čak i naš put i boravak u Kanadi plaćala sovjetska šahovska organizacija. To je za njih bila novost i prihvaćeno je kao dirljiv prijateljski gest.
— U početku mi čak nismo htjeli da povjerujemo u to, — izjavio nam je jedan od kanadskih šahovskih radnika. — Jer velemajstori koji su dolazili prije vas tražili su za simultanke prilično velike sume.
Dugo će nam ostati u sjećanju posljednje veče provedeno u Montrealu. Grupa lokalnih šahista, ljudi daleko od bogatih, pozvala nas je na večeru u mali restorančić sa čudnim imenom „Benc“. To nije bilo mjesto gdje se sjedi satima i uživa u skupocjenim jelima. Ovdje je sve bilo „poslovno“ — posjetioci su imali samo jedan cilj: što prije se najesti i krenuti dalje svojim obavezama. I želje vlasnika restorana bile su očigledne — privući što veći broj stanovnika grada. Tome su služile brojne reklame i svijetla obavještenja, okačena i unutar i ispred restorana.
„Kroz ova vrata prolaze najbolji ljudi svijeta — naši posjetioci!“ — glasio je ogroman natpis na ulazu u restoran.
— Konačno smo i mi ušli u red najboljih ljudi svijeta, i to tako jednostavno, — primijetio je povodom toga velemajstor Bondarevski.
Unutra je visio oglas o prisustvu u jelovniku najrjeđeg i najskupljeg jela u Kanadi: „Luks! — sendviči sa crvenim kavijarom — 55 centi“.
Tu je bio i sasvim mali natpis, koji je očigledno štitio vlasnika od mogućih neprijatnosti: „Ne odgovaramo za odjeću i imovinu“. Uostalom, taj natpis smo viđali i na mnogim drugim javnim mjestima u Kanadi.
Nakon večere otišli smo u goste jednom od šahovskih ljubitelja iz Montreala. U njegovom prijatnom stanu na periferiji grada okupilo se petnaestak lokalnih šahista i šahistkinja. Svi su došli da se sretnu s nama, razgovaraju i raspitaju o Sovjetskom Savezu. Kao i obično, razgovor je završio blic partijama. Pošto Bondarevski nikada ne igra brze partije, ja sam morao naizmjenično da se borim sa svima prisutnima. Srećom, oni nisu imali dovoljno prakse u igranju munjevitih partija.
Kada je došao red da u igru uđe jedan od dva dječaka od oko deset godina, čuo sam među Kanađanima neki razgovor vođen tihim glasom. Pogledao sam u pravcu onih koji su govorili, pa su mi brzo objasnili o čemu se radi.
– Ovim postupkom, velemajstore, najviše ste nas iznenadili. Nismo očekivali da ćete igrati partije s djecom.
Ako sam ja njih iznenadio, onda su i oni ovim riječima ništa manje iznenadili mene. Mi smo u Sovjetskom Savezu toliko navikli na jake šahiste među našom djecom da sam, iskreno govoreći, ozbiljno strahovao da među svim prisutnima u tom kanadskom stanu upravo djeca ne budu najopasniji protivnici. Ali to nije bilo tako.
Dirljivo i toplo smo se rastajali s našim novim poznanicima. Jedna od šahistkinja zamolila je Bondarevskog za kutiju cigareta „Kazbek“, dugo je posmatrala naslikanog konjanika na njoj i pažljivo je spremila u svoju tašnu. Prilikom rastanka razmijenili smo sitne uspomene.
Pri oproštaju domaćin je rekao:
– Imam osjećaj kao da se s vama poznajemo već deset godina.
„Sljedećeg jutra napuštali smo avionom zapadnu hemisferu. Ponovo prelet preko Atlantskog okeana, i nakon dvadeset četiri sata u Stokholmu smo sustigli naše drugove, koji su za to vrijeme s velikim uspjehom odigrali mečeve sa reprezentacijama Engleske i Švedske.
Nodirbek Abdusatorov:„Ako osvojimo ovu Olimpijadu, niko to neće nazvati iznenađenjem.“
Kratki izvodi iz onoga što je rekao tokom konferencije za novinare.
O ekipi
„Ako uporedimo naš tim sa 2024. godinom i Čenajem, objektivno je naša ekipa postala jača. Danas imamo dvojicu igrača iz top 10, a treća tabla je gotovo na 2700 rejtinga. Za nas je Olimpijada prilika da odbranimo titulu iz 2022. godine i vratimo trofej u Uzbekistan.“
O pritisku kod kuće
„Pritisak će, naravno, postojati, to je očigledno. Ako počnemo mirno i oslobodimo se tog ranog pritiska, naše šanse će iz kola u kolo samo rasti. A s druge strane, kod kuće i zidovi pomažu.“
O „sreći“ 2022. godine
„To nije bila sreća niti slučajnost — to je rezultat sistematskog rada i sistematske podrške države.“
Nakon pobede na Svetskom prvenstvu u rapidu 2021. godine, predsednik je potpisao ukaz o podršci šahu.
„Godine 2022. počeli smo negde sa dvadesetog ili tridesetog mesta, a sada krećemo kao treći nosioci. Sve je u našim rukama.“
O prethodnim Olimpijadama
U Čenaju — „Hotel je bio neverovatan, sa izlazom na plažu — i to je takođe bio deo našeg uspeha.“
U Budimpešti — „Bilo je problema sa organizacijom, veoma tipičan evropski stil, gde je prioritet da se Olimpijada održi kao običan turnir.“
O favoritima
„Nije toliko važno da li sebe smatramo favoritima. Ako smo u formi, možemo biti nezaustavljiva sila. Sve će se svesti na dva ili tri ključna meča, a jedan od njih će sigurno biti protiv Indije.
U Čenaju i Budimpešti oba puta smo sa njima odigrali 2:2, tako da mislim da ni ova Olimpijada neće biti izuzetak.
Indija je jedan od glavnih favorita, zajedno sa SAD i Kinom.“
Izgubio sam svog prijatelja kojeg sam volio kao starijeg brata, svog mentora u šahu, Makroa — Georgiosa Makropoulosa.
Plačem. Tugujem.
Makro je bio zaista izuzetna osoba. Ogroman dio svog života posvetio je grčkom šahu i šahu širom svijeta.
Prvi put sam ga upoznao krajem sedamdesetih godina, na Balkanskom prvenstvu u šahu. U godinama koje su uslijedile, bio je predsjednik Grčke šahovske federacije, generalni sekretar FIDE i potpredsjednik FIDE.
Nakon 2000. godine postao je moj mentor u pravom smislu te riječi. Bio je jedan od veoma rijetkih ljudi koji su me vodili i savjetovali tokom transformacije koju smo ostvarili u turskom šahu — i među njima je, bez ikakve sumnje, bio na prvom mjestu.
Šah u školama; uvođenje juniorskih i ženskih tabli u naša ligaška takmičenja; organizovanje međunarodnih turnira; odnosi sa igračima; politički stav koji smo zauzimali u međunarodnim pitanjima… Njegova mudrost, iskustvo i savjeti bili su temelj mnogih stvari koje smo izgradili i ostvarili.
Koliko sam samo bio srećan — i kao čovjek i kao predsjednik Turskog šahovskog saveza — što sam poznavao ovog divnog Grka, ovog istinskog prijatelja Turske, i što sam mogao da ga zovem svojim bratom.
Želio bih da podijelim jedno lično sjećanje.
Kad god bi Makro dolazio u Istanbul — a dolazio je često — provodili bismo vrijeme zajedno. Jednom prilikom otišli smo da posjetimo mog voljenog oca. Makro i moj otac razgovarali su međusobno na grčkom jeziku. Nakon toga, Makro mi je rekao da moj otac govori grčki veoma raskošnim, starinskim dijalektom. A moj otac mi je rekao: „Makro je veoma dobar čovjek. Mnogo te voli i rekao mi je divne stvari o tebi.“
To sjećanje ostalo je sa mnom sve do danas.
Makro je bio džentlmen u najdubljem smislu te riječi. Govorio je istinu. Kada bi neko pogriješio, pružio bi mu ruku, oprostio mu i pokazao pravi put. Nikada nije izdao one koji su mu vjerovali. Bio je, u svakom smislu te riječi, čovjek od integriteta.
Ovo duboko boli.
Izgubio sam nekoga koga sam veoma volio — kao starijeg brata, svog mentora i svog dragog prijatelja.
Počivaj u miru, Makro, divna dušo.
Nikada te neću zaboraviti i uvijek ću biti zahvalan za sve čemu si me naučio.
Fotografija je iz Bakua, 2013. godine.
(Preneseno sa fejsbuk stranice Ali Nihat Yazićija)
♟️ NOVE ŠAHOVSKE VIJESTI — više od 12 minuta zanimljivog šahovskog sadržaja!
Donosimo niz izvanredno obrađenih video priloga i priča iz svijeta šaha:
🇷🇸 Aleksandar Inđić iz Samarkanda — srpski velemajstor direktno sa Šahovske olimpijade govori o ambicijama i planovima reprezentacije Srbije.
🏆 Magnus Carlsen i fer-plej potez za primjer! — nakon ekipnog rapid turnira Globalne lige u Indiji, Carlsen je nagradu za najbolju partiju protiv Sindarova prepustio Viditu, smatrajući da je Viditova partija protiv Dubova bila još bolja.
🤖 Hoće li vještačka inteligencija potpuno „riješiti“ šah? — upravo to tvrdi Elon Musk u diskusiji sa Chess.com-om. Čućete komentar i analizu doktora računarstva i velemajstora Bojana Vučkovića.
♟️ Debata kandidata za predsjednika FIDE — Vadim Rozenštajn obećao je da će biti dostupan 24 sata dnevno, a zatim… trajno nestao iz video prenosa i debate. Šta se dogodilo?
🔥 Topalov protiv Kasparova! — Veselin Topalov pobijedio je Garija Kasparova u meču po Fišerovim pravilima.
🇹🇷 Šahovski bum u Turskoj! — petnaestogodišnji Atila Kuru postao je velemajstor. O njegovom velikom uspjehu govori njegov trener, velemajstor Borki Predojević.
🎥 Pogledajte novu epizodu i budite u toku sa najzanimljivijim događajima iz svijeta šaha!
