Na završenom prvenstvu Engleske u šahu za žene, održanom u Piterborou (Velika Britanija) od 26. do 31. oktobra, na kojem je učestvovalo 14 šahistkinja, pobjedu je ostvarila Elmira Mirzojeva sa 7,5 poena iz devet partija. Ali to nije sve.
Nakon zlatne medalje u klasičnom šahu, osvojila je još jedan trofej – pobjedu u brzopoteznom šahu, sa 12,5 poena iz 14 partija.
Tako je sebi priredila divan poklon uoči 45. rođendana, koji je proslavila juče, 2. novembra.
Čestitamo!
Šahovski savez Srbije
U hotelu „Metropol“ održan je deseti po redu Memorijalni brzopotezni turnir „Moma Vučićević 2026“.
Učešće je uzelo više od 280 šahista iz 14 nacionalnih federacija.
Turnir je igran u 13 kola po švajcarskom sistemu.
Naš reprezentativac Bojan Maksimović zauzeo je treće mjesto, odmah iza Kopilova i Uskova, koji igraju pod zastavom FIDE.
Najbolje plasirana dama bila je reprezentativka Srbije Teodora Injac, koja je zauzela 19. mjesto i osvojila novih 40 rejting poena.
Na ovom turniru Stefan Tadić, koji je zauzeo 16. mjesto, osvojio je novih 81 rejting poen, a zapažene rezultate zabilježili su i Jovana Srđanović i Sofija Pogorelski, kao i Vuk Đorđević, Siniša Dražić i Miloš Perunović.
(Preneseno sa fejsbuka)
1.11.2026.
13.kola
Tempo 3’+2’’
Rezultati 13.kola 2026/11/01 u 16:30
Konačno stanje posle 13.kola
itd.
Posle pola vijeka predanog rada na bilježenju događaja i života srpske zajednice u kanadskom gradu Vindzoru, Branko Malešević odlučio je da se povuče i završi ovaj dugogodišnji stvaralački poduhvat.
U svom obraćanju istakao je da je najvažniju građu koju je tokom godina prikupio i zabilježio učinio dostupnom na posebnom sajtu. Među brojnim zapisima nalazi se i obimna građa o šahu u Vindzoru, ali i o šahovskim aktivnostima u širem okruženju.
Posebno je preporučio da se pogledaju njegove posljednje tri knjige, u kojima je, kako kaže, objedinjeno ono najvažnije o Srbima u Vindzoru, uključujući i njihov šahovski život.
U 90. godini Malešević smatra da je došlo vrijeme da se povuče i prepusti mlađima da nastave posao koji je on predano obavljao punih 50 godina.
Njegova poruka nije samo obavještenje o završetku jednog dugog rada već i podsjećanje na značaj čuvanja istorije, sjećanja i tragova koje je jedna zajednica ostavila tokom decenija.
Branko Malešević: „Sve to stoji na raspolaganju i dostupno je svakome koga može interesovati.“
Branko Malešević (Kukulje kod Srpca, 1937) srpski je publicista i prevodilac, koji je najveći trag ostavio kao hroničar sportskih i drugih aktivnosti Srba u kanadskom Vindzoru.
Jedan je od najaktivnijih predstavnika srpske zajednice u Vindzoru, koja postoji od 1910. godine. Osnovao je i bio prvi predsednik šahovskog kluba „Svetozar Gligorić” u Vindzoru i Srpskog šahovskog udruženja u Ontariju 1998.
Bavio se i novinarstvom – u ulozi urednika „Sportskih vesti” sportskog kluba „Vindzorski Srbi”, „Šahovskog biltena” Srpskog šahovskog udruženja i „Chess News” Vindzorskog šahovskog kluba i „The Maple Leaf Cyclist” Biciklističkog kluba „Javorov list” iz Vindzora. Bio je dopisnik i „Večernjih novosti”, „Vesti”, „Zavičaja”, Radio Beograda, „Glasa kanadskih Srba” i „Amerikanskog Srbobrana”.
Biografiju Branka Maleševića je u svoju sportsku kolekciju uvrstio kanadski sportista i hroničar Entoni Toni Teko (Anthony Tony Techko), a u „Enciklopediju nacionalne dijaspore” srpski hroničar dijaspore Ivan Kalauzović Ivanus.
Biblioteka
Srpski sportski klub „Vindzorski Srbi” 1973–1976 (1976) [Preuzmi PDF]
Vuk Stefanović Karadžić 1787–1987 (1987) [Preuzmi PDF]
Srbi u Vindzoru (2013) [Preuzmi PDF]
My Chess Book 1995–2013 (2013) [Preuzmi PDF]
Janko Maystorovich – Worker and Warrior (2019) [Preuzmi PDF]
Balote-klub „Vindzorski Srbi” (2020) [Preuzmi PDF]
Srbi u Vindzoru i šah 1956-2020 (2020) [Preuzmi PDF]
Sportska aktivnost vindzorskih Srba 1929–2023 (2023) [Preuzmi PDF]
Srpsko šahovsko udruženje 1998–2023 (2024) [Preuzmi PDF]
Sports Activities of Windsor Serbs 1929–2023 (2024) [Preuzmi PDF]
From Kukulje to Windsor – One Story (2024) [Preuzmi PDF]
Milan Vukadinov – šahovski olimpijac – 1936–2002 (2024) [Preuzmi PDF]
Milan Vukadinov – Chess Olympian – 1936–2002 (2024) [Preuzmi PDF]
Srbi u Vindzoru 1910–2025 – 115 godina u gradu ruža i automobila (2026) [Preuzmi PDF]
Biografske priče (2026) [Preuzmi PDF]
Biographical Short Stories (2026) [Preuzmi PDF]
Hemeroteka
Sportske vesti – Sportski klub „Vindozorski Srbi” (1977) [Preuzmi PDF]
Chess News 1997 (2023) [Preuzmi PDF]
Srpsko šahovsko udruženje – šahovski bilteni 1–3” (2023) [Preuzmi PDF]
The Maple Leaf Cyclist 1985–1989 (2023) [Preuzmi PDF]LocationWindsor, ON, CanadaPosted inLegatiTaggedBranko Malešević | Vindzor, Ontario
**************
Evo sada u nekoliko nastavaka dio teksta iz knjige Srbi u Vindzoru 1910–2025 – 115 godina u gradu ruža i automobila (2026)
Šah
Na Mitrovdan, osmog Novembra 1998 godine održan je prvi turnir tek osnovanog Srpskog šahovskog kluba u Vindzoru, koji sa ponosom nosi ime našeg najpoznatijeg velemajstora “Svetozara Gligorića”. Osnivač i prvi predsednik kluba bio je Branko Malešević. Turnir je održan u Trevi Restaurant & Pizza House kod tunela Vindzor-Detroit, poznatom mestu okupljanja šahista. Turniri su zatim održavani u privatnim kućama ili spomenutom restoranu čitave dve godine, a onda su Slobodan (Bob) Davidović i supruga Rada, menadžeri stanbenog kompleksa “Zavičaj” (“Homeland”) ustupili na privremeno raspolaganje izvanredne prostorije za potrebe kluba.
Najaktivniji period rada šahovskog kluba bio je upravo u to vreme i na tom mestu su održani brojni turniri i takmičenja. Ali, s obzirom da je to bio stanbeni objekat, moralo se tražiti drugo, trajnije rešenje. Izbor novog predsednika kluba Branka Stajića 2001 godine ukazao je i na potrebu da se reši pitanje prostorija gde bi klub mogao da radi na duže vreme. Postojala je nada u mogućnost da se klubu ustupi na korišćenje jedna od učionica škole u Srpskom centru, koje inače u vreme kada nema nastave stoje prazne. To nije odobreno s obrazloženjem da je to predviđeno samo za školsku nastavu, a umesto toga ponuđena je prostorija gde se toči alkohol (kafana). Ubrzo se pokazalo da to nije rešenje, jer za igru i učenje šaha potreban je pre svega mir, a takve uslove kafana ne može obezbediti. Za ozbiljan rad šahovskog kluba koji je imao nameru da osnuje i školu šaha za mlađe generacije, to je predstavljalo nerešiv problem i sve aktivnosti kluba su uskoro prestale.
(Nastaviće se)
*
Knjiga o otvaranjima iz 1980. godine, šesto izdanje, obuhvatala je sva šahovska otvaranja. Mnogi od nas su je proučavali jer su otvaranja bila veoma korektno i lijepo obrađena. Uz ChessBase, pružala je sasvim dovoljno znanja za napredovanje sve do titule FIDE majstora (FM).
Kasnije je Estrin, nakon Panovljeve smrti, objavio nova izdanja, ali, po mom mišljenju, ona nisu bila tako dobra kao prethodno.
— Stanimir ILIĆ
Moskva, 1978.
******************
Ljudski razum, kako s pravom ističe D. Miči, odlikuje se upravo svestranošću i ispoljavanjem sposobnosti u najrazličitijim oblastima. Uopšte, pitanje inteligentnosti šahovskog programa, postavljeno na ovaj direktan način, predstavlja svojevrsnu sholastiku, a odgovor na njega nije nimalo jednoznačan.
Bilo da se poslužimo logičkim kriterijumima — sposobnošću klasifikacije, uopštavanja, prepoznavanja obrazaca, indukcije i tako dalje — ili da sudimo prema rezultatu „crne kutije“, odnosno konačnom ishodu igre; bilo da pedantno tražimo kreativne komponente u njenim odlukama ili se zadovoljimo njenom sposobnošću učenja — teško da ćemo doći do uvjerljivog odgovora. Jer, još uvijek tako malo znamo o sopstvenom, ljudskom razumu i, htjeli-ne htjeli, nemamo nikakve neljudske kriterijume inteligencije. A, kako nas život podsjeća, ljudskih kriterijuma imamo napretek.
Još je složenije pitanje da li će šahovski program ikada moći da igra kreativno, s maštom, imaginacijom, „s božanskom iskrom“ i sličnim ljudskim kvalitetima.
Akademik A. N. Kolmogorov jednom je sasvim određeno rekao: da bi se računar naučio da piše dobre stihove, potrebno je u njega programirati čitavu istoriju ljudske civilizacije.
„Sadržaj naših pojmova određuje naš odnos prema njima“, govorio je drugi istaknuti matematičar A. A. Markov. Zato su naše procjene kreativnosti — kako mašinske tako i ljudske — uvijek duboko asocijativne i emocionalne.
I pritom one uopšte nisu toliko tačne koliko bismo željeli.
Šta da se radi: pitanje kreativnog karaktera igre programa jednostavno je potisnuto u drugi plan. „Mi istražujemo heurističke mehanizme mišljenja, sistematizovaćemo iskustvo, provjerićemo različite principe sastavljanja programa“, govorio je Dž. Makarti, rukovodilac rada na programiranju šahovske igre na Univerzitetu Stanford, tokom prvog sovjetsko-američkog meča šahovskih programa 1967–1968. godine.
Ali već tada se prestalo s principijelnim poistovjećivanjem pojmova heurističko i kreativno. Danas je pristup još praktičniji: šahista se već upoređuje s rukovodiocem privrednog sistema (V. A. Trapeznikov), a pojam složenog kreativnog zadatka jednostavno označava nivo koji programeri još nisu dostigli.
Ipak, svi smo uvjereni da programiranje šahovske igre ima neposredne veze s problemom vještačke inteligencije. Cijenimo mogućnost da objektivno procjenjujemo brzinu svog napredovanja ka rješavanju tog „problema kraja XX vijeka“, upoređujući snagu programa sa živom inteligencijom pomoću fleksibilnih i diferenciranih kriterijuma.
I konačno, neobično nam prija napeta atmosfera potrage, tajne i uzbuđenja u kojoj rade programeri šahovskih programa. Svima nama — i zanesenjacima i realistima, bez izuzetka.
„Govore nam: ‘Ludak i fantast’,
Ali, oslobodivši se tužne zavisnosti,
S godinama će vješti mozak mislioca
Umjetno stvoriti mislioca.“
— Gete, „Faust“
Kao što je poznato, sovjetski šahovski program „Kaissa“ je u avgustu 1974. godine pobijedio u četiri partije, a našim naučnicima uručena je zlatna medalja od 110 grama Međunarodne federacije za obradu informacija, s natpisom „Svjetsko prvenstvo šahovskih računara“.
Ovaj sasvim nedavni eksperiment pokazao je da su svi programi, na ovaj ili onaj način, zasnovani na principu pretraživanja varijanti. Razlika u snazi programa objašnjava se potpunošću i, ako se tako može reći, stepenom usklađenosti ugrađenih principa tog pretraživanja s karakterom pozicija koje se stvarno pojave u partiji.
To znači da neke pozicije program može igrati veoma snažno, dok u drugima počinje da „pliva“. Za određeni broj pozicija stvarna dubina proračuna može biti nedovoljna (na primjer, „Kaissa“ je računala pet polupoteza unaprijed), dok pomoćni postupci — recimo, proračun forsiranih varijanti — mogu ostati potpuno neiskorišćeni u situacijama kada veliku ulogu imaju pozicioni faktori.
Zbog toga u partijama šahovskih programa postoji izvjestan element „sportske sreće“. Program može dospjeti u pozicije, odnosno do ideja za koje je dobro pripremljen, i svoj debi-repertoar iskoristiti „punom snagom“. A može se dogoditi i da do takvih pozicija uopšte ne dođe.
„Kaissa“ je u izvjesnom smislu imala sreće. U odlučujućoj partiji protiv američkog programa „Ostrich“, nakon što je napravila elementaran „previd“, ostala je bez kvaliteta: štedeći vrijeme, ograničila je proračun na svega tri polupoteza. S druge strane, „Ostrich“ nije uspio da dobije kombinacijom sa žrtvom topa, za čiji je proračun bilo potrebno devet polupoteza.
U cjelini, ovo „Svjetsko prvenstvo“ još jednom je potvrdilo praktičnu neiscrpnost šahovskih pozicija, kao i, u izvjesnoj mjeri, principijelna ograničenja metoda koje se koriste pri programiranju.
Istorija šahovskih programa počinje radom I. Šenona, objavljenim još 1950. godine. Šenon nije ponudio program, ali je razmotrio osnovne probleme koji se ovdje javljaju.
Prema Šenonu, šah je igra s konačnim brojem mogućih pozicija, pri čemu za svaku poziciju postoji konačan broj mogućih poteza. Pravila igre garantuju da će se nakon konačnog broja poteza postići pobjeda, poraz ili remi. Zato se igra može opisati pomoću „stabla“, čiji vrhovi odgovaraju pozicijama, a grane — mogućim potezima.
Intuitivno je jasno da šah za igrača koji može sagledati čitavo stablo i vidjeti najdalje posljedice svake donesene odluke postaje jednostavna igra.
Šenon je predložio da se pri analizi stabla igre slijede sljedeći principi: prvo, razmotriti sve moguće poteze do određene dubine; drugo, svakom potezu dodijeliti numeričku ocjenu; treće, pri toj procjeni koristiti ponderisanje bodova koji se dodjeljuju figurama i njihovim pozicijama; i četvrto, izabrati potez s najvećom ocjenom.
U prvim programima ovi principi su praktično i primijenjeni. Međutim, dubina proračuna (pretraživanja) bila je veoma mala — svega četiri polupoteza — pa programi čak nisu uspijevali da do kraja izračunaju varijante izmjena i pravili su besmislene poteze (programi Bernštajna, de Grot-a i drugih).
Poznati stručnjaci za heurističko programiranje Njuvel, Sajmon i Šo pokušali su 1958. godine da odustanu od prvog Šenonovog principa. Oslonili su se na heuristička pravila koja se lako mogu pronaći u udžbeniku za početnike.
(Nastaviće se)
Moskva, 2005.
Talentovani dječak iz Simferopolja (rođen 12. januara 1990. godine) zavolio je šah sa svega pet godina. U porodici nije bilo jakih šahista: otac je po profesiji bio kuvar, a majka profesorica matematike.
„Jednom su na televiziji prikazivali neku reklamu čija je suština bila da pješak prolazi preko šahovske table i postaje dama“, prisjeća se njegova majka Tatjana Nikolajevna. „Serjoža je tada pitao oca šta su to pješak i dama.“
Prije toga dječak je već pohađao akrobatiku, plivanje i tenis, a išao je i na časove vajanja i engleskog jezika.
Otac je izvadio šah i objasnio sinu pravila igre. Dječak je bio oduševljen – šta može biti zanimljivije od toga? Sutradan se probudio i rekao majci:
„Ja bez šaha ne mogu da živim!“
Majka ga je ozbiljno saslušala i umjesto u vrtić odvela u šahovsku sekciju lokalnog Doma dječjeg i omladinskog stvaralaštva. Međutim, trener je odbio da primi petogodišnje dijete jer nije bilo odgovarajuće grupe za taj uzrast. Tek nakon mjesec dana uspjeli su da ga ubijede da primi Serjožu u grupu školskog uzrasta.
Sa sedam godina Karjakin je osvojio prvu šahovsku kategoriju, sa osam je zauzeo drugo mjesto na prvenstvu Ukrajine za djecu do deset godina, a sa devet godina bio je drugi na prvenstvu Krima za seniore! Potom je osvojio i titulu svjetskog prvaka među dječacima do 12 godina.
Nakon Serjožinih uspjeha u Ukrajini pojavila se potreba za odlascima na međunarodna takmičenja. Dječak je dobijao pozive za turnire u Španiji, Grčkoj i Mađarskoj. Na ta putovanja odlazio je praktično čitav porodični budžet, a u Krimu nisu uspijevali da pronađu sponzore.
„Pred Serjožin odlazak na Evropsko prvenstvo“, prisjeća se majka čuda od djeteta, „otišla sam u predstavništvo jedne kompanije mobilne telefonije u Simferopolju i ispričala im o svom sinu. Zainteresovali su se. Međutim, kada sam kasnije ponovo došla, rekli su mi da njihov direktor prati fudbal i da šahisti ne mogu pomoći.“
Sin je zatim postao prvak Evrope i trebalo je da putuje u Španiju na Svjetsko prvenstvo.
„Ponovo sam im se obratila, ali odgovor je bio isti.“
A zatim su dječaka zajedno sa roditeljima pozvali da se trajno preseli u Kramatorsk, u Donjeckoj oblasti. Tamo je već uveliko odjekivala slava Šahovskog kluba A. Momota, čiji je polaznik bio Ruslan Ponomariov, koji je postao najmlađi međunarodni velemajstor na svijetu i pobjednik zonskog turnira FIDE Svjetskog prvenstva.
Zamijeniti prijestonicu Krima za zadimljeni Donbas?! Šta sve roditelji neće učiniti zbog svog sina!
Klub je porodici Karjakin obezbijedio stan, Sergeju dodijelio stipendiju, a njegove roditelje zaposlio kao instruktore šaha. Pod vođstvom iskusnih trenera i u svakodnevnom druženju sa drugim mladim talentima, Sergej je brzo napredovao u šahovskom umijeću i kreativno sazrijevao kao igrač.
Gotovo dvije godine s njim je predano radio međunarodni majstor Aleksandr Aleksikov.
Više puta sam prisustvovao njegovim treninzima. Zadivljivala je ozbiljnost s kojom je pristupao učenju. Mogao je satima da sjedi za računarom proučavajući partije velikih majstora prošlosti i sadašnjosti koje su mu se dopadale. U tim trenucima kao da za njega nije postojalo ništa drugo oko njega.
A inače je bio sasvim obično dijete – živahno, radoznalo i sa blagom nestašnom iskrom u očima.
„S njim nema problema“, govorio je Serjožin otac Aleksandar Ivanovič. „Uvijek je miran, staložen i radoznao. Veoma ga zanima istorija i voli da čita.“
Sa 12 godina postao je najmlađi sekundant svjetskog šampiona u istoriji šaha.
Do toga je došlo kada se Ruslan Ponomariov pripremao za finalni meč protiv Vasylija Ivanchuka. Na pripremni kamp na Krimu pozvao je, pored iskusnih stručnjaka, i svog mladog klupskog prijatelja Sergeja Karjakina.
Tokom meča u Moskvi, Sergej je pomagao Ponomariovu u pripremama za naredne partije i analizi varijanti. Već tada se isticao fenomenalnim pamćenjem. Napamet je znao veliki broj varijanti otvaranja i mogao je za svega nekoliko sekundi da pronađe potreban odgovor. Pored toga, posjedovao je izuzetno razvijen osjećaj za kombinacije.
Iste, 2002. godine, Karjakin je postao međunarodni velemajstor i tako postavio rekord kao najmlađi velemajstor u istoriji šaha. Potrebne norme ispunio je čak tri puta.
A ko je još u veoma mladim godinama uspio da ispuni velemajstorsku normu?
(Nastaviće se)
Moskva 2012
U jesen 1956. godine u Moskvi je održana Šahovska olimpijada. Mene nisu uvrstili u reprezentaciju (od učesnika prvenstva države u tim je ušao samo šampion Tajmanov), ali su me, čini se kao neku vrstu nadoknade, poslali da nastupim u Indoneziji.
U to vrijeme Sovjetski Savez tek je uspostavljao veze sa zemljama Trećeg svijeta i, na molbu naše ambasade, radi uspostavljanja sportskih kontakata tamo je upućen jedan velemajstor. Tada mi je od velike koristi bilo poznavanje engleskog jezika: nastupilo je vrijeme „otopljavanja“, pa sam prvi put krenuo u inostranstvo potpuno sam, bez rukovodioca i pratilaca. Istina, prije puta pozvali su me na razgovor u Odjeljenje za inostrana putovanja Centralnog komiteta Partije, gdje su me detaljno uputili šta je sovjetskim građanima u inostranstvu dozvoljeno, a šta nije.
Postao sam prvi sovjetski šahista koji je otputovao u daleku Jugoistočnu Aziju, u koju tada nisu letjeli ni avioni Aeroflota. Do Džakarte se moralo putovati dugim zaobilaznim putem: preko Rige i Stokholma stigao sam u Kopenhagen, gdje je trebalo da se ukrcam na avion skandinavske kompanije SAS, koji je letio na liniji Kopenhagen – Tokio.
Kada sam pred ukrcavanje pokazao kartu, upitali su me da li sam primio vakcine protiv velikih boginja, kolere i žute groznice i da li posjedujem međunarodni sertifikat o vakcinaciji.
Naravno, nijednu od tih vakcina nisam primio: ni u Sportskom komitetu ni u Aeroflotu niko o tome nije znao niti me je na to upozorio.
Kada su čuli moj odgovor, službenici kompanije ponudili su mi da potpišem dokument u kojem je crno na bijelo pisalo da, ukoliko mi se na putu do Džakarte bilo šta dogodi (pod čim se podrazumijevalo da se razbolim), kompanija SAS neće snositi nikakvu odgovornost.
Nisam imao izbora – morao sam da potpišem taj dokument.
Propelerskim avionom DC-6 (u to vrijeme, osim britanskih turbopropelerskih „Kometa“, mlazni putnički avioni još nisu bili u redovnoj upotrebi) krenuo sam na dalek put. Kao na filmskom platnu smjenjivali su se gradovi: Dizeldorf, Cirih, Ženeva, Rim, Atina, Kairo, Abadan, Karači, Bombaj, Kalkuta i Rangun. U svakom od njih avion se zadržavao oko sat vremena, pa sam, istežući noge ukočene od dugog sjedenja, šetao aerodromskim terminalima.
U Rangunu mi je pažnju privukao pano sa tabelom u kojoj su bile navedene bolesti – kuga, kolera, velike boginje i tropska groznica. Brojevi u tabeli uvjerljivo su pokazivali da je u Rangunu tih bolesti znatno manje nego u Kalkuti. U tom trenutku prošla me je jeza: prije samo nekoliko sati šetao sam aerodromom u Kalkuti, a da nisam ni slutio da tamo haraju tako opasne bolesti!
Na sreću, sve se završilo bez ikakvih problema. Iz Ranguna sam odletio u Bangkok, gdje sam presjeo u avion indonežanske kompanije Garuda, koji me je doveo u Džakartu.
U glavnom gradu Indonezije pobijedio sam u kratkom meču protiv državnog prvaka, osvojio turnir i održao nekoliko simultanki za domaće šahiste. Tada su mi se obratili predstavnici holandske zajednice sa molbom da nastupim u njihovom šahovskom klubu. Htio sam da prihvatim poziv, ali me je službenik naše ambasade, koji je brinuo o meni tokom boravka, upozorio:
– Ne žurite, za to je potrebna saglasnost ambasadora.
Već sljedećeg jutra stiglo je strogo uputstvo:
– Pred kolonizatorima ne nastupati!
Završni banket domaćini su organizovali u jednom kineskom restoranu. Sjedili smo u sali u kojoj je na zidu visio veliki portret predsjednika Mao Cedunga. Međutim, kada sam izašao u drugu salu, tamo sam ugledao portret predsjednika Čang Kaj Šeka. Očigledno su, u zavisnosti od svojih političkih uvjerenja, gosti birali u kojoj će sali sjediti.
Putovanje u Indoneziju, na čelu studentske reprezentacije, ocijenjeno je kao uspješno, pa mi je već naredne godine ponuđeno da predvodim reprezentaciju Sovjetskog Saveza na Svjetskom prvenstvu za studente u Rejkjaviku.
Kada je moje imenovanje potvrđivano na Starom trgu, šef sektora za sport A. Skvorcov rekao mi je:
– Ako ekipa osvoji prvo mjesto i sve protekne kako treba, smatraj da si stekao novu profesiju!
Studentska šahovska takmičenja počela su da se održavaju 1952. godine. Tada je u Škotskoj organizovan mali turnir sa sedam učesnika, na kojem su Sovjetski Savez predstavljali Tajmanov i Bronštajn. Njih dvojica podijelili su prvo mjesto. U to vrijeme Tajmanov je zaista bio student Lenjingradskog konzervatorijuma, a kada su Bronštajna upitali gdje studira, dobili su odgovor – u sovjetskoj šahovskoj školi!
Od 1954. godine Međunarodna studentska unija počela je da organizuje ekipna svjetska prvenstva. Prvi šampioni bili su Čehoslovaci, drugi Sovjetski Savez. Sada je trebalo da bude održano treće prvenstvo.
Reprezentacija SSSR-a izgledala je zaista impresivno: Talj, Spaski, Polugajevski, Gipslis, a kao rezerve Gurgenidze i Nikitin. Trener je bio majstor I. Kan. Meni je pripala trostruka uloga – šefa delegacije, prevodioca i glavnog trenera.
Iako su i druge reprezentacije imale veoma jake igrače, među kojima Lajoša Portiša, Benta Larsena, Fridrika Olafsona, Pala Benka, Vilijama Lombardija, Miroslava Filipa i druge, naš tim bio je znatno jači od svih rivala i prilično lako je osvojio prvo mjesto.
Po dolasku u Rejkjavik najprije smo bili smješteni u studentskom domu. Međutim, pošto su uslovi bili prilično skromni, ubrzo smo se preselili u hotel, jer su sredstva koja su nam bila odobrena za reprezentaciju to omogućavala.
Zajedno sa nama u isti hotel preselila se i reprezentacija Mongolije, o kojoj sam morao da vodim računa. Osim njihovog vođe, koji je donekle govorio ruski, svi ostali govorili su isključivo mongolski. Zanimljivo je da su upravo oni bili prvi Mongoli koji su kročili na islandsko tlo!
Jedne večeri njihov vođa došao je kod mene veoma uznemiren i počeo da jadikuje:
– Oj, nije dobro, nije dobro!
– Šta se dogodilo? – upitao sam ga.
– Izgubio novac, novac!
Ispostavilo se da je izgubio 400 dolara. Odmah sam otišao kod glavnog sudije turnira, ispričao mu šta se dogodilo i zamolio ga da obavijesti policiju.
– Zašto policiju? – iskreno se začudio glavni sudija. – Treba dati oglas u novine!
Nije prošlo ni dvadeset četiri sata od objavljivanja oglasa, a na turnir je došla jedna žena i donijela izgubljenih 400 dolara. Po islandskom zakonu pripadalo joj je deset odsto od pronađenog iznosa, ali joj je presrećni Mongol dao čak pedeset dolara, pa je otišla veoma zadovoljna.
Poslije partija momci su se vraćali u hotel gladni kao vukovi – hrane na turniru očigledno nije bilo dovoljno. Zato sam se dogovorio sa vlasnikom hotela da nam, pored doručka koji je bio uključen u cijenu smještaja, obezbijedi i hladnu večeru, sastavljenu od sendviča, peciva i kafe.
To je dovelo do jednog manjeg incidenta.
Jednog jutra, za doručkom, primijetio sam da Gipslis ima modricu ispod oka.
– Šta se dogodilo?
– Pao sam iz kreveta! – objasnio je.
Međutim, istragom je utvrđeno da je uzrok tog „fenjera“ bio sasvim drugačiji. Prethodne večeri, za večerom, on i Spaski posvađali su se oko jednog peciva. Razjareni Gipslis nasrnuo je na Spaskog, a dok su ga ostali momci zadržavali, Boris je uspio da se oslobodi i zada mu udarac koji ga je oborio na pod.
Nisam želio da od toga pravim veliku priču, a pogotovo nisam o tuči obavijestio Sportski komitet. Ipak, već naredne godine službenik Šahovskog odjeljenja L. Garkunov zamolio me je da ispričam šta se zaista dogodilo. Razlog je bio taj što se Spaski usprotivio uvrštavanju Gipslisa u reprezentaciju i, u svom viđenju događaja, prijavio tuču.
Reprezentacija se vratila u Moskvu neposredno pred otvaranje Festivala omladine i studenata. Momci su se iskreno nadali da će biti pozvani makar na svečano otvaranje. Međutim, odmah po dolasku poslati su svojim kućama.
(Nastaviće se)
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007
…
Godine 1998. u Moskvi je objavljena knjiga „Život N. A. Zabolockog“, čiji je autor sin jednog od najvećih ruskih pjesnika Nikolaj Zabolocki – Nikita.
U predgovoru on piše: „Prilikom pisanja ove knjige autor je nastojao da se strogo drži stvarnog toka događaja i oslanjao se uglavnom na arhivske dokumente, književne materijale, usmena i pismena svjedočanstva savremenika. Međutim, budući da je sin pjesnika, autor se povremeno oslanjao i na vlastito pamćenje, kao i na predstave oblikovane u atmosferi roditeljskog doma.“
Pjesnik Nikolaj Zabolocki takođe je imao izuzetno dramatičnu sudbinu, završivši u mehanizmu Gulaga.
U martu 1938. godine uhapšen je u Lenjingradu (gdje je živio sa porodicom) pod optužbom za antisovjetsku djelatnost. Nakon neprekidnog četvorodnevnog „konvejerskog“ ispitivanja, mučenja i premlaćivanja, proveo je 10 dana u odjeljenju sudsko-psihijatrijske ekspertize.
Posebnim vijećem pri NKVD-u 2. septembra 1938. godine osuđen je zbog „kontrarevolucionarne trockističke djelatnosti“ na kaznu u ispravnom radnom logoru u trajanju od 5 godina. 8. novembra Nikolaj Zabolocki je upućen u transport, a u Sverdlovskoj tranzitnoj zatvorskoj stanici upoznaje Jurgen Georgijevič Totosov iz Groznog.
Konačna destinacija transporta bila je Kolima, ali je iz nekih razloga već tokom puta ešalon preusmjeren u Komsomolsk na Amuru. Tamo, u gradskom tranzitnom punktu, Zabolocki je ponovo sreo Totosova, koji je – prema opisu koji Nikita Zabolocki navodi u svojoj knjizi – taj tranzitni logor opisao ovako:
„Ogromna baraka, duga oko 35–40 metara, u kojoj je i danju i noću gorjelo svjetlo petrolejskih lampi ‘letuša miš’, bila je hladna i vlažna. Duž zidova, u dva nivoa, bili su zbijeni drveni ležaji. Umjesto dasaka bile su položene oblice. Možete zamisliti kako smo ležali. Kriminalci i politički zatvorenici bili su zajedno, što je stvaralo za nas pakleno stanje. Negdje u jednom uglu nasilno su skidali čovjeka, jer se bez njegovog znanja na njegovoj odjeći igrala kartaška igra. U drugom uglu tekla je krv u besmislenim tučama, koje su se vrlo često javljale zbog sitnica. Psovke – cinične, nepristojne, bogohulne – visjele su u vazduhu…“
Najprije su Zabolocki i Totosov zajedno sjeckali šumu u tajgi. Težak fizički rad nije ostavljao nikakvu nadu za preživljavanje. Ali Zabolocki je imao sreće – prebačen je na posao u projektni biro pri građevinskoj upravi, kao crtač. Nakon nekog vremena u biro je prebačen i Totosov, na pomoćne poslove.
„Načelnik projektnog biroa – piše Nikita Zabolocki – bio je privremeno zatvorenik Kormilicin, bivši načelnik službe veza Narodnog komesarijata željeznica. U birou su radili bivši glavni inženjer Tulske oružane fabrike Mamejev i drugi stručnjaci, ukupno oko dvanaest ljudi. Širokom erudicijom i visokom kulturom odlikovali su se i učesnici procesa ‘menjševičkog centra’ iz 1934. godine A. L. Sokolovski i bivši urednik šahovskog časopisa L. B. Zalkind. Obojica su bili zanimljivi sagovornici i pouzdani drugovi.“
N. A. Zabolocki
Ako je Nikolaj Zabolocki savladao profesiju crtača već u gulagovskom projektnom birou, onda su Zalkind i Sokolovski vjerovatno već i ranije, prije nego što su dospjeli u zatočeništvo, bili upućeni u crtačke i troškovničke poslove. I moguće je da su upravo oni iz zatvorenika Nižnjeamurskog logora bili prvi koje su uvrstili u projektno-troškovnički biro, formiran pri građevinskoj upravi koja je kroz tajgu gradila novu željezničku magistralu – BAM – i podizala naselja i preduzeća za proizvodnju građevinskog materijala u proljeće 1939. godine.
U logoru, smještenom u zabačenom naselju Start, u tu svrhu je izdvojen poseban barak, u koji su doneseni pisaći stolovi i crtaće table. Zatvorenici raspoređeni u projektni biro u početku su živjeli zajedno s kriminalcima i spavali na zajedničkim ležajevima, ali su radili odvojeno – u čistoj i toploj baraci. Radni dan počinjao je u 8 ujutro, od 16 do 19 časova bio je odmor, a zatim se rad nastavljao do 23 časa.
Krajem ljeta 1939. godine, kako dalje piše Nikita Zabolocki u svojoj knjizi, svih devetnaest radnika projektnog biroa premješteno je u posebnu baraku koja je zajedno s radnom barakom bila ograđena bodljikavom žicom. Sa dvije strane postavljene su stražarske kule, tako da je unutar ukupne zone formirana mala, posebna zona. Moguće je da je ova izolacija bila povezana sa potrebom čuvanja tajnosti projektnih radova.
Među inženjerima se našao i odličan radio-telegrafista I. I. Prohorov, koji je u baraci konstruisao radio-prijemnik, pa su mogli slušati radio-emisije. Dozvoljeno je bilo i čitanje lokalnih novina. U biro su dolazila i dva slobodna radnika; oni su se korektno odnosili prema zatvorenicima i povremeno im donosili knjige, pa čak i gramofon s pločama.
Može se pretpostaviti da je u toj „specijalnoj zoni“ Zalkind nastavio svoja šahovska istraživanja…
Drugog dana nakon početka rata, Priamurski logor je počeo žurno da se premješta dublje u tajgu. Zatvorenike su sa stvarima, pod pojačanom stražom, sproveli do pristaništa i počeli da ih raspoređuju po baržama za prevoz preko rijeke Amur do Pivanja.
Načelnik projektno-troškovnog odjeljenja tada je bio slobodni radnik Voroncov, čovjek koji nimalo nije simpatisao „kontrarevolucionare“, ali je shvatao da posao koji mu je povjeren nije moguće obavljati bez zatvorenih stručnjaka. Došavši na pristanište, pojurio je ka stroju zatvorenika i uz žestoke psovke počeo da izvlači svoje saradnike iz kolone i da ih prebacuje u posebnu grupu. Uprava i straža nisu mu se suprotstavljale – taj odlučni i autoritativni čovjek preuzeo je kontrolu nad situacijom.
Transport su ukrcali na barže i, uprkos olujnom vremenu – jakom vjetru i velikim talasima – počeli prevoz preko Amura. Barža sa grupom iz koje je Voroncov izdvojio svoje radnike potonula je zajedno sa svim zatvorenicima…
Grupa zatvorenika-projektanata potom je upućena na Ćelavu goru, na obali prelijepe tajge rijeke Hungari, gdje su ponovo dospjeli u zajedničku zonu sa kriminalcima i bili vraćeni na teški fizički rad na koji su već bili odviknuti.
Na Ćelavoj gori zatvorenici su gradili željezničku prugu u pravcu Sovjetska luka. Da bi se kroz stijenu probio trup pruge, trebalo je isjeći tzv. „policu“. Pored toga bio je potreban šljunak i drugi građevinski materijal.
Radilo se u grupama od po četiri čovjeka: dvojica su pijucima i polugama razbijala stijenu, jedan je utovarivao u kolica, a četvrti ih je vozio do ivice i istresao niz padinu. Normu je kontrolisao evidentičar. Četvorica u kojoj su radili Zabolocki i Totosov ponekad su uspijevali da upišu sebi više kolica nego što su zaista uradili i tako ispunjavali plan.
U jednom od pisama Nikiti Zabolockom, Jurgen Georgijevič Totosov se prisjećao:
„To je bilo kada smo radili na rijeci Hungari. Vrijeme za nas je bilo teško: slabo smo jeli, radili smo cijeli svijetli dan. Postojao je surov i nerazuman zakon da se ljudi koji ne ispune normu zadržavaju sve dok je ne ispune. Među nama je bilo i starijih ljudi, koji nikada ništa teže od pera nisu držali u rukama, i taj zakon se, naravno, najviše lomio preko njih. Koliko god da su ih zadržavali, normu nisu mogli ispuniti. Tada smo se svi dogovorili da ostajemo sa starima i da umjesto njih dovršavamo posao. Nas je bilo oko 12 u grupi. Straža je to rado prihvatila, jer ni njima nije odgovaralo da cijelu noć ostaju u kamenolomu, pa su nam „smanjivali“ normu. Prvi koji je govorio o pomoći tim nesretnim ljudima bio je Nikolaj Aleksejevič, i mi smo prihvatili njegov prijedlog, jer nismo mogli ostaviti ljude da umru. Kasnije, kada su se okolnosti promijenile, i Sokolovski i Zalkind (tada su imali oko 60 godina) bili su nam beskrajno zahvalni, i već za stolom u projektnom birou sjećali su se tih veoma teških dana…“
Na Hungariju su radili oko dva mjeseca. Režim u logoru bio je očigledno osmišljen tako da dovede do uništenja zatvorenika. Ali, srećom, ponovo su bili potrebni kao crtači, pa je stiglo naređenje da se Zabolocki i njegovi drugovi prebace bliže Komsomolsk na Amuru.
Uslijedio je izuzetno težak pješački marš od 120 kilometara kroz tajgu – do tzv. Šumske baze. Nekim čudom svi su stigli, uključujući i starije (Sokolovski – rođen 1884. godine). Nakon Šumske baze ponovo se nalaze u oblasti naselja Start, a zatim se njihovo projektno-troškovno biro vraća u Komsomolsk na Amuru.
U martu 1943. Zabolockom je istekao kazneni rok, a otprilike u isto vrijeme završio je i ponovni zatvor Zalkinda. Međutim, prema nekoj opštoj odluci, kako piše Nikita Zabolocki, oslobađanje zatvorenika kojima je istekao kazneni rok odlagano je do kraja rata…
U međuvremenu, dio logora prebacuje se u Altajski kraj, u tamošnji Altajski logor, gdje Zabolocki radi kao crtač u fabrici sode u naselju Malinovo jezero u Kulundinskoj stepi…
18.avgusta 1944. Nikolaj Aleksejevič je konačno oslobođen iz zatvora. Ali i dalje ostaje u sistemu logora, bez prava izbora posla i slobodnog kretanja.
Izgleda da je „oslobađanje“ Zalkinda bilo isto takvo – on je ostao u Komsomolsku na Amuru i napustiti taj kraj sa milionima bezimenih grobova, mučenika Gulaga, nije mu bilo suđeno.
(Nastaviće se)
V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
SISTEMI takmičenja
Postoji nekoliko sistema šahovskih takmičenja, u zavisnosti od broja učesnika, trajanja i ciljeva. Najčešći su sljedeći:
Kružni (liga) sistem – smatra se najpravednijom za određivanje najjačeg šahiste. Svi učesnici igraju međusobno jedan protiv drugog. Po ovom sistemu se održavaju turniri kandidata, ekipna prvenstva svijeta, međunarodni „superturniri“, u kojima u posljednjih nekoliko godina učestvuje obično 10–14 šahista.
Švajcarski sistem – jedan od najpopularnijih krajem 20. vijeka. Omogućava da se u kratkom vremenu održi takmičenje sa velikim brojem učesnika, kako u pojedinačnim, tako i u ekipnim prvenstvima. U 9–10 kola mogu se odigrati turniri sa do 200 šahista. Za određivanje protivnika u prvom kolu koristi se žrijeb, dok se u narednim kolima sastaju šahisti (ili timovi) koji imaju isti broj poena.
Olimpijski sistem – sistem eliminacije poraženog. Po ovom sistemu se, na primjer, održavaju mečevi kandidata, turniri u brzopoteznom šahu, posebno takmičenja poput „Immopag Trophy“ u Parizu.
Ševeninški (Scheveningen) sistem – svaki učesnik jedne ekipe igra protiv svih šahista druge ekipe, a rezultati se sabiraju (prvi put primijenjeno u holandskom gradu Ševeningenu 1923. godine). Ovaj sistem je pogodan za tradicionalne timske ili pokazne mečeve. Po njemu su se, na primjer, igrala popularna takmičenja „Dame – gospodo“.
Nokaut sistem – tako, zahvaljujući predsjedniku FIDE Kirsanu Iljumžinovu, naziva se sistem održavanja FIDE šampionata svijeta (od 1997). U principu, to je isti „olimpijski sistem“, sa eliminacijom nakon poraza u kratkom meču od dvije partije u klasičnom šahu (u slučaju remija – dvije partije u brzopoteznom šahu; ako je opet remi, pobjednika odlučuje blic).
SICILIJANSKA odbrana
1.e4 c5
Prvi istraživači ovog otvaranja bili su L. Lusena i Dž. Greko, koji su otvaranje nazvali „sicilijanska partija“ – il giuoco siciliano. Borba u ovom otvaranju je izuzetno beskompromisna. Nije slučajno što su među pristalicama ovog otvaranja velemajstori M. Talj, R. Fišer, M. Najdorf i G. Kasparov.
Danas se može čak reći da je ovo „sicilijanska kontra-igra“, jer crni imaju mnogo oštrih varijanti, poput „Čeljabinske varijante“ koju je razvio uralski velemajstor Jevgenij Svešnikov (1.e4 c5 2.Sf3 Sc6 3.d4 cd 4.S:d4 Sf6 5.Sc3 e5 6.Sdb5 d5 7.Lg5 a6 8.Sa3 b5!) ili Kasparovljev gambit (1.e4 c5 2.Sf3 e6 3.d4 cd 4.S:d4 Sc6 5.Sb5 d6 6.c4 Sf6 7.S1c3 a6 8.Sa3 d5!).
Zanimljive napadačke mogućnosti otvaraju se i za šahiste bijelim figurama. Na primjer, Matulovićev gambit (1. e4 c5 2. d4 cxd4 3. c3! ) ili Keresova napadačka varijanta (1. e4 c5 2. Sf3 e6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 Sf6 5. Sc3 d6 6. g4!).
Još uvijek jedno od centralnih mjesta u teoriji otvaranja zauzimaju klasični sistemi razvoja, poput zmajeve varijante, čija ideja pripada njemačkom majstoru Lui Paulsenu – 1. e4 c5 2. Sf3 g6! (savremena interpretacija ovog sistema: 1. e4 c5 2. Sf3 d6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 Sf6 5. Sc3 g6) – ili Ševeninškoj varijanti, prvi put viđenoj na turniru 1923. godine u Ševeningenu (1. e4 c5 2. Sf3 e6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 Sf6 5. Sc3 d6 6. Le2 a6 7. O-O Le7 8. f4 O-O).
Poznat je slučaj kada su sve partije na jednom međunarodnom turniru igrane ovim otvaranjem. To se dogodilo u oktobru 1994. na turniru u Buenos Airesu, održanom u čast 60. rođendana velemajstora L. Polugajevskog, velikog znalca i istraživača sicilijanske odbrane. Na turniru su igrali po dvije partije: Karpov, Anand, Salov, Ivančuk, Kamski, Širov, J. Polgar, Ljubojević. Pobjedio je velemajstor Salov (9 iz 14), na drugom mjestu Anand (8,5).
SKANDINAVSKA odbrana
1.e4 d5
Naziv je dobila zahvaljujući istraživanjima švedskih šahista početkom 20. vijeka. Autor prve monografije bio je Ž. Mizes 1918. godine.
Od prvih poteza crni teži aktivnoj igri figurama u centru. Glavni nastavak: 2. exd5 Dxd5. Bijeli nastoji iskoristiti rani izlazak dame, postižući prednost u razvoju: 3. Sc3 Da5 4. d4 Sf6 5. Sf3 Lg4 6. h3 Lxf3 7. Df3 c6 8. Ld2.
Drugi sistem je gambitna varijanta 2. exd5 Sf6, što vodi ka oštroj borbi sa uzajamnim šansama, na primjer: 3. d4 Sxd5 4. c4 Sb6 5. Sf3 Lg4, ili 3. c4 c6 4. dxc Sxc6 5. d3 e5 6. Sc3 Lf5.
SLAVENSKA ODBRANA
1.d4 d5 2.c4 c5
Prvi put je analizirana 1840-ih u 19. vijeku od strane peterburškog majstora K. Janiša. Kasnije su značajan doprinos teoriji ovog otvaranja dali S. Alapin, M. Čigorin i Z. Tarraš, koji je izdao specijalno djelo „Odbrana Daminog gambita. Kritička istraživanja“.
Glavni nastavci u ovom otvaranju su:
Sistem izmjene – 3. cxd5 cxd4 4. Sc3 Sf6 5. Sf3 Sc6 6. Lf4 Lf5 7. e3 e6 8. Lb5;
Češki sistem – 3. Sc3 Sf6 4. e3 (alternativno 4. g3 ili 4. Dc2);
Glavna varijanta – 3. Sc3 Sf6 4. Sc3 dxc4;
Botvinikov sistem – 3. Sf3 Sf6 4. Sc3 e6 5. Lg5 dxc4;
Slavenski gambit – 3. Sc3 e6 4.e4 de4. Sxe4 Lb4+ 6. Ld2 Dxd4 7. Lxb4 Dxe4+ 8. Le2.
Poznata je i Meranska varijanta: 3. Sc3 Sf6 4. Sc3 e6 5. e3 Sbd7 6. Ld3 dxc4 7. Lxc4 b5.
(Nastaviće se)
Ruski šahisti osvojili brojne nagrade
31. oktobra u tuniskom gradu Monastiru završena su glavna takmičenja Drugog međunarodnog šahovskog festivala Sahela (Sahel International Chess Festival). Tokom jedne sedmice više od 300 šahista iz 18 zemalja borilo se za nagrade na pet turnira sa klasičnim tempom igre, dok je 29. oktobra održano i posebno takmičenje u brzopoteznom šahu. Domaćin festivala bio je hotel El Habib sa četiri zvjezdice, smješten na obali Sredozemnog mora.
Program je bio namijenjen šahistima različitog nivoa znanja i uzrasta. Pet turnira sa klasičnim tempom igre odigrano je po švajcarskom sistemu, u devet kola: A („Elita“) – za učesnike sa FIDE rejtingom od 2000 i više, B – od 1700 do 1999, C – od 1500 do 1699, D – ispod 1500, dok je poseban turnir S50 okupio šahiste starije generacije. Ukupan nagradni fond festivala iznosio je oko 28.000 tuniskih dinara (približno 8.200 eura).
Glavni turnir A („Elita“) završen je ubjedljivom pobjedom velemajstora Batora Sambujeva (Kanada). U devet kola osvojio je osam poena, ostvarivši sedam pobjeda i dva remija. Obezbijedivši prvo mjesto kolo prije kraja, Sambujev je u posljednjem kolu bijelim figurama pobijedio holandskog velemajstora Frisa Najbura i potvrdio trijumf, uz povećanje rejtinga u klasičnom šahu za 20 poena. Drugo mjesto osvojio je mladi međunarodni majstor Hamed Vafa (Egipat) sa sedam poena, dok je treći bio međunarodni majstor Valerio Karniceli (Italija) sa 6,5 poena.
Novi veliki uspjeh ostvarila je šampionka Rusije u brzopoteznom šahu iz 2021. i 2026. godine, ženski međunarodni majstor Margarita Potapova. Osvojivši 5,5 poena u glavnom turniru, zauzela je šesto mjesto u generalnom plasmanu, ubjedljivo osvojila prvu žensku nagradu, povećala klasični rejting za 43 poena i ostvarila performans od 2401, što odgovara rejting-pragu za normu ženskog velemajstora. Sjajan poklon samoj sebi za rođendan, koji je proslavila 31. oktobra.
Četvrto i peto mjesto, sa po šest poena, zauzeli su međunarodni majstor Zaur Tekejev iz Stavropoljskog kraja i FIDE majstor Husejin Said Deveđi (Turska). Među deset najboljih našli su se i drugi ruski šahisti – velemajstor Jevgenij Vorobjov (osmo mjesto) i Maksim Popov (deseto mjesto), obojica sa po 5,5 poena. Ženski međunarodni majstor Jekaterina Smirnova iz Moskovske oblasti ostvarila je drugi najbolji rezultat među ženama u glavnom turniru; Jekaterina Šestakova osvojila je prvu žensku nagradu u turniru B, dok je osmogodišnji Vladislav Mihajlov iz Čuvašije bio najbolji mladi učesnik u turniru D.
Još jedan upečatljiv događaj festivala i trijumf ruske šahovske škole bio je brzopotezni turnir u devet kola, održan 29. oktobra po švajcarskom sistemu, uz tempo igre od tri minuta i dodatak od dvije sekunde po potezu. Velemajstor Vladimir Burmakin osvojio je prvu nagradu među veteranima, a Margarita Potapova među ženama. Najviše poena – osam od devet – osvojio je međunarodni majstor Zaur Tekejev, koji je u odlučujućoj partiji posljednjeg kola pobijedio velemajstora Faruha Amonatova (Tadžikistan). Po 7,5 poena osvojili su Bator Sambujev (Kanada) i FIDE majstor Maksim Popov (Rusija). Tako su Potapova, Sambujev i Tekejev postali glavni junaci sportskog programa festivala, istakavši se u dvije različite discipline.
Posebnost festivala Sahel bilo je povezivanje uzbudljivih šahovskih nadmetanja sa odmorom u turističkom kompleksu po sistemu „sve uključeno“. Učesnici i članovi njihovih porodica imali su priliku da upoznaju Monastir i njegove znamenitosti; kulturni program obuhvatao je, između ostalog, izlet brodom i turističke obilaske. Međunarodni sastav učesnika i druženje izvan turnirske sale bili su važan dio festivalske atmosfere. Velemajstor Aleksandar Rajetski, višestruki prvak Rusije među veteranima, održao je simultanku za mlade šahiste na otvorenom, uz pogled na Sredozemno more.
Svečanom ceremonijom zatvaranja predsjedavao je potpredsjednik Afričke šahovske konfederacije Vađi Šuari. Festival je organizovalo šahovsko udruženje Carré Royal iz Ksibet el Medjunija, u saradnji sa Smart Chess Academy, pod pokroviteljstvom Šahovskog saveza Tunisa i uz sponzorsku podršku kompanije Chess Mall. Direktor festivala bio je međunarodni organizator Šaher Eddin Miladi, a glavni sudija međunarodni arbitar Mohamed Ali Baktš.
Organizatori su najavili da će treći međunarodni šahovski festival Sahela biti održan u istom terminu naredne godine.
Tehničke informacije: https://chess-results.com/tnr1435375.aspx
Informacije i fotografije dostavila je pres-služba festivala.
https://ruchess.ru/news/all/v_monastire_zavershilsya_ii_mezhdunarodnyy_festival_sakhelya_
Evropska šahovska unija (ECU)
30. oktobar 2026.
Četvrta sjednica Odbora Evropske šahovske unije u 2026. godini održana je 22. i 23. oktobra u Budvi, u Crnoj Gori, uz dobro poznato gostoprimstvo Šahovskog saveza Crne Gore.
Predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore, gospodin Jovan Milović, srdačno je poželio dobrodošlicu članovima Odbora ECU u Budvu.
Najvažnije informacije i odluke
Statut ECU
Odbor ECU pokrenuo je postupak razmatranja i izmjena Statuta ECU. Glavni doprinos ovom procesu daće novoosnovana Komisija za pitanja šahovskih olimpijada.
Finansije
Odbor ECU primio je k znanju izvještaj o prihodima i rashodima ECU, kao i očekivane prihode i troškove za treći kvartal 2026. godine.
Sponzorstva
Podrška razvoju
U okviru sprovođenja programa za period 2027–2030. godine, a nakon pristiglih zahtjeva, Odbor ECU odlučio je da pruži podršku sljedećim projektima:
ECU će pripremiti smjernice za podnošenje prijava i izvještavanje o projektima koje finansira ECU.
Zahtjevi za institucionalnu podršku
ECU će o svom stavu u svim ovim slučajevima zvaničnim dopisima obavijestiti FIDE.
Evropska prvenstva‚
ECU otvara postupak za podnošenje kandidatura za organizaciju evropskih prvenstava planiranih za 2028. godinu. Postupak je bio odložen zbog izbornog perioda. Detaljno obavještenje biće objavljeno u novembru.
Komisije ECU za period 2027–2030.
Na osnovu prijedloga predsjednika komisija i prijava pristiglih putem javnog poziva, Odbor ECU odobrio je sastav komisija za period 2027–2030. godine, kako slijedi.
Napominjemo da članovi komisija ECU svoje funkcije obavljaju pojedinačno i nezavisno, a ne kao predstavnici svojih nacionalnih šahovskih saveza.
Komisija za trenere
| Funkcija | Ime i prezime |
|---|---|
| Predsjednik | Ivan Sokolov (NED) |
| Sekretar | Efstratios Grivas (GRE) |
| Članovi | Miguel Illescas (ESP), Antoaneta Stefanova (BUL), Laurent Fressinet (FRA), Vladimir Grabinsky (UKR) |
Socijalna komisija
| Funkcija | Ime i prezime |
|---|---|
| Predsjednik | Geert Bailleul (BEL) |
| Članovi | Prodromos Gerontopoulos (GRE), Luis Blasco de la Cruz (ESP), Susana Alexandra Paiva da Silva Gonçalves (POR), Anders Petterson (SWE), Ayhan Kartal (TUR), Attila Balla (HUN) |
Savjet arbitara
| Funkcija | Ime i prezime |
|---|---|
| Predsjednik | Takis Nikolopoulos (GRE) |
| Sekretar | Melih Cicek (TUR) |
| Članovi | Alon Shulman (ISR), Tamas Gyomber (HUN), Frank Jaeger (GER), Aleksander Sokolski (POL), Arta Driza (ALB), Agim Shemshiji (MKD), Javier Perez Llera (ESP), Zsolt Kardkovacs (IRL), Kristoffer Gressli (NOR), Klara Vidmar (SLO) |
| Član po posebnom pozivu | Marco Biagioli (ITA) |
Komisija za događaje
| Funkcija | Ime i prezime |
|---|---|
| Predsjednik | Paris Klerides (CYP) |
| Članovi | Bojana Bejatović (SRB), Nikolaos Kalesis (GRE), Sandra Schmidt (GER), Milan Roman (SVK) |
| Članovi po posebnom pozivu | Petr Pisk (CZE), Ion Dobronauteanu (ROU) |
Komisija za ženski šah
| Funkcija | Ime i prezime |
|---|---|
| Predsjednik | Eva Repkova (SVK) |
| Sekretar | Christelle Jager-Hafstad (UK) |
| Članovi | Elena-Luminita Cosma (ROU), Nandita Kanyamarala (IRL), Tereza Rodshtein (CZE) |
Komisija za obrazovanje
| Funkcija | Ime i prezime |
|---|---|
| Predsjednik | Jesper Hall (NOR) |
| Sekretar | Brigitta Peszleg (HUN) |
| Članovi | Madalina Lejean (ROU), Pep Suarez (ESP), Philippe Vukuojevic (BEL), Alessandro Dominici (ITA), Walter Raedler (GER), John Foley (ENG), Vera Avramidou (GRE), Mykola Spiridonov (UKR) |
Komisija za pitanja šahovskih olimpijada
| Funkcija | Ime i prezime |
|---|---|
| Predsjednik | Hakan Jalling (SWE) |
| Članovi | Nina Rob (SLO), Majlinda Pilinci (ALB), Polina Tsedenova (GRE), Alisa Marić (SRB) |
24.10-1.11.2026.
Konačno stanje
| Rk | Name | Ti | FED | Rtg | TB1 |
| 1 | Maroroa Jones, Gawain | GM | ENG | 2630 | 7.5 |
| 2 | Adams, Michael | GM | ENG | 2597 | 6.5 |
| 3 | Clarke, Brandon Gi | IM | ENG | 2480 | 6.5 |
| 4 | Gormally, Daniel W | GM | ENG | 2382 | 6.5 |
| 5 | Ghasi, Ameet K | GM | ENG | 2490 | 6 |
| 6 | Harvey, Marcus R | IM | ENG | 2468 | 6 |
| 7 | Roberson, Peter T | IM | ENG | 2438 | 6 |
| 8 | Willow, Jonah B | IM | ENG | 2426 | 6 |
| 9 | Badacsonyi, Stanley | FM | ENG | 2320 | 6 |
| 10 | Crawford, Owen | NM | ENG | 2230 | 6 |
| 11 | Cancedda-Dupuis, Livio | ENG | 2206 | 6 | |
| 12 | Hebden, Mark L | GM | ENG | 2343 | 5.5 |
| 13 | Han, Qixiang | FM | ENG | 2226 | 5.5 |
| 14 | Khoury, Theo | FM | ENG | 2162 | 5.5 |
| 15 | Brewer, Callum D | NM | ENG | 2157 | 5.5 |
| 16 | Verbytski, Oleg | NM | ENG | 2131 | 5.5 |
| 17 | Willson, Ollie | CM | ENG | 2105 | 5.5 |
| 18 | Merry, Alan B | IM | ENG | 2401 | 5 |
| 19 | Mcdonald, Neil R | GM | ENG | 2388 | 5 |
| 20 | Vaidyanathan, Adithya | FM | ENG | 2240 | 5 |
| 21 | Finn, Peter | CM | ENG | 2212 | 5 |
| 22 | Pereslavtsev, Alexandr | NM | ENG | 2186 | 5 |
| 23 | Zhao, George | CM | ENG | 2080 | 5 |
| 24 | Zhu, Richard | ENG | 2078 | 5 |
Maroroa Jones,Gawain C B (2630) – Boswell,Jacob Connor (2297) [B23]
English Open 2026 Peterborough ENG (2.1), 26.10.2026
1.e4 c5 2.Nc3 Nc6 3.Bb5 g6 4.Bxc6 bxc6 5.d3 Bg7 6.f4 d6 7.Nf3 Nf6 8.0–0 0–0 9.Qe1 Rb8 10.b3 Ne8 11.Bd2 Nc7 12.Rc1 Nb5 13.Ne2 Nd4 14.Kh1 f5 15.e5 Nxf3 16.Rxf3 dxe5 17.Bc3 exf4 18.Bxg7 Kxg7 19.Nxf4 Qd6 20.Qh4 Qf6
21.Nh5+ gxh5 22.Qg3+ Kh8 23.Qxb8 Be6 24.Qf4 Bd5 25.Re3 Rg8 26.Rg3 Rxg3 27.hxg3 e5 28.Qh4 Qxh4+ 29.gxh4 Kg7 30.Kg1 Kf6 31.Re1 1–0
Hebden,Mark L (2343) – Khoury,Theo (2162) [A06]
English Open 2026 Peterborough ENG (2.11), 26.10.2026
1.Nf3 d5 2.e3 Nf6 3.c4 e6 4.Nc3 dxc4 5.Bxc4 a6 6.0–0 b5 7.Bb3 Bb7 8.d4 Nbd7 9.Qe2 c5 10.Rd1 Qc7 11.h3 Be7 12.Bd2 0–0 13.Rac1 Rac8 14.e4 Qb8 15.e5 Ne8 16.d5 c4 17.Bc2 b4 18.d6 Bxf3 19.Qxf3 Bd8 20.Ne4 Nxe5 21.Qe2 Nf6 22.Bf4 Qb5 23.d7 Nexd7 24.Nd6 Qb8 25.Nxc8 Qxf4 26.Nd6 Bc7 27.g3 Qh6 28.Nxc4 Qxh3 29.Rd4 g5 30.Rcd1 e5 31.Rxd7 Nxd7 32.Qd2 Qe6 33.Qxg5+ Kh8
34.Rxd7 1–0
Hotel „ALEKSANDAR PALACE“ Skopje, Makedonija, 9.kola, 1.11.2026.
Tempo igre: 10’+ 5’’
140 igrača, 2 GM, 1 WGM, 4 IM, 1 WIM, 8 FM, 2 WFM
| Bo. | White | FED | Rtg | Result | Black | FED | Rtg | ||
| 1 | GM | Plat, Vojtech | SVK | 2556 | 1 – 0 | Manevski, Saso | MKD | 2136 | |
| 2 | IM | Nikolovski, Nikola | MKD | 2406 | 1 – 0 | FM | Ristic, Nebojsa B | SRB | 2259 |
| 3 | FM | Bango, Lukas | SVK | 2323 | ½ – ½ | IM | Lazov, Toni | MKD | 2411 |
| 4 | IM | Dragojlovic, Andjelko | SRB | 2189 | 0 – 1 | FM | Zlatkov, Anton | MKD | 2424 |
| 5 | WGM | Krasteva, Beloslava | BUL | 2249 | 1 – 0 | Spirliadis, Achileas | GRE | 2059 | |
| 6 | Karanfiloski, Stane | MKD | 2160 | 1 – 0 | Spasov, Aleksandar | MKD | 1900 | ||
| 7 | Iskos, Alexandros | GRE | 1993 | ½ – ½ | Dimkovski, Stojancho | MKD | 2157 | ||
| 8 | FM | Biljanic, Ljubomir | SRB | 2212 | 1 – 0 | Abdurahman, Ahmet Selim | MKD | 2164 | |
| 9 | FM | Andonovski, Ljubisa | MKD | 2177 | ½ – ½ | Stojkoski, Acko | MKD | 1963 | |
| 10 | FM | Bogoevski, Jani | MKD | 2065 | 1 – 0 | Krstev, Emil | MKD | 1881 | |
| 11 | FM | Kralevski, Aleksander | MKD | 2067 | 1 – 0 | WFM | Manova, Ivana | MKD | 1873 |
| 12 | GM | Todorovic, Goran M | SRB | 2360 | 1 – 0 | AGM | Gavrilov, Igor | MKD | 1953 |
| 13 | Velkov, Ilija | MKD | 1834 | 0 – 1 | IM | Kizov, Atanas | MKD | 2312 | |
| 14 | Jankov, Saso | MKD | 1832 | ½ – ½ | FM | Veleski, Robert | MKD | 2123 | |
| 15 | Batkoski, Nenad | MKD | 1816 | 0 – 1 | WFM | Karaivanova, Petya | BUL | 2129 |
Konačno stanje posle 9.kola
Hotel Saraj, Sarajevo, 28.10-2.11.2026.
Konačno stanje posle 9.kola
| Rk. | Name | FED | Rtg | Pts. | ||
| 1 | IM | Grachev, Alexey | FID | 2468 | 7,5 | |
| 2 | IM | Ajay, Santhosh Parvathareddy | IND | 2494 | 6,5 | |
| 3 | GM | Kovchan, Alexander | UKR | 2463 | 6 | |
| 4 | Mayukh, Majumder | IND | 2256 | 5,5 | ||
| 5 | GM | Dizdarevic, Emir | CRO | 2272 | 5,5 | |
| 6 | Babakekhyan, Artem | FID | 2195 | 4,5 | ||
| 7 | WIM | Sreekarthika, Velmurugan | SGP | 2117 | 3,5 | |
| 8 | IM | Sutkovic, Damir | BIH | 2266 | 2,5 | |
| 9 | CM | Joel, Paul Ganta | IND | 2180 | 2 | |
| 10 | WFM | Anishka, Vikram | IND | 2089 | 1,5 |
Autor: André Schulz
01.11.2026.
Rođen 1. novembra 1906. godine, Vasilij Panov nije pripadao vodećim sovjetskim šahistima svoje generacije. Ipak, bio je istaknuta ličnost kao autor i teoretičar. Mnogi šahisti poznaju njegovo ime kao tvorca Panovljevog napada, koji je po njemu dobio naziv. Međutim, Panovljeva karijera imala je i svoju mračniju stranu.
Vasilij Nikolajevič Panov rođen je 1. novembra 1906. godine u Kozelsku, gradu u Kaluškoj oblasti, jugozapadno od Moskve. Njegov otac, Nikolaj Aleksandrovič Panov, bio je finansijski službenik, dok je majka, Jevgenija Vasiljevna Panova, rođena Asjonova, bila kćerka poznatog lokalnog istoričara i radila kao učiteljica. Vasilij Panov odrastao je u Kalugi. Godine 1916. porodica se preselila u Moskvu.
Vasilij Panov naučio je da igra šah od oca kada je imao sedam godina. Sa petnaest godina nastupio je na svojim prvim turnirima u Moskvi.
Kao mladić ostvario je pobjedu na simultanci koju je održao svjetski šampion José Raúl Kapablanka.
Kapablanka, Jose Raul – Panov, Vasily N, simultanka Kapablanka, Moskva, 07.10.1925.
Godine 1929. Panov je postao šampion Moskve, dok je 1935. i 1939. godine osvajao drugo mjesto. Bronzane medalje osvojio je 1941. i 1946. godine.
Panov, Vasily N – Rudakovsky, Iosif, prvenstvo RSFSR, polufinale, Moskva, 1934.
Najveći turnirski uspjeh Panov je ostvario pobjedom u polufinalu prvenstva SSSR-a u Kijevu 1938. godine. Ukupno se pet puta plasirao u finale prvenstva SSSR-a, u periodu od 1935. do 1948. godine. Njegov najbolji rezultat bilo je jedanaesto mjesto 1939. godine.
Panov, Vasily N – Makogonov, Vladimir Andreevich, prvenstvo SSSR-a, finale, Tbilisi, 04.05.1937.
Godine 1950. FIDE je Panovu dodijelila titulu međunarodnog majstora (IM).
Poslije 1957. godine Panov je zbog narušenog zdravlja samo povremeno učestvovao na turnirima. Posljednji turnir odigrao je 1963. godine. Nakon toga povukao se iz takmičarskog šaha, iako je 1970. godine još jednom nastupio na turniru u Skoplju.
Tokom dvadesetih godina Panov je povremeno slijedio primjer svog starijeg brata N. N. Panova, pjesnika i autora pomorskih pripovijetki, pa je pod pseudonimom „Pila“ objavljivao nekoliko pjesama i feljtona, često povezanih sa šahom, u listu Rabočaja Moskva. U tom periodu napisao je čak i jedan pozorišni komad.
Tokom Drugog svjetskog rata Panov je održavao simultanke i predavanja za pacijente u moskovskim bolnicama.
Kao šahovski autor, Panov je objavljivao priručnike za učenje šaha, kao i biografije poznatih majstora, poput Čigorina, Kapablanke i Aljehina. Od 1942. do 1965. godine bio je šahovski dopisnik lista Izvestija. Objavljivao je i članke u omladinskom časopisu Pionerskaja pravda.
U svojim člancima i lekcijama Panov je bio beskompromisan, a ponekad i zajedljiv dogmatičar. Savremenici su ga opisivali kao svadljivog čovjeka, ali i kao osobu sa prilično izraženim smislom za humor. Svoje članke i teorijske studije pripremao je veoma marljivo i temeljno. Međutim, veoma teško je podnosio poraze u sopstvenim partijama.
U njegovo vrijeme svaki oblik novinarstva, pa čak i izvještavanje o šahu, bio je pod snažnim uticajem ideoloških i političkih ciljeva državnog rukovodstva. Zbog toga su Panovljevi članci, uključujući čak i prikaze knjiga, bili prožeti komunističkom ideologijom tog perioda, budući da je bio član partije.
Međutim, kako se saznalo tek kasnije, Panov je u svom političkom dogmatizmu išao i korak dalje. Bio je doušnik. Genadi Sosonko je u časopisu New in Chess (2014/3), u članku „Panovljev napad“, izvijestio da je Panov 1950. godine, pišući prikaz knjige Paula Keresa o otvorenim igrama, optužio autora za širenje „buržoasko-zapadnih“ i „antimarksističkih“ teorija. Odgovarajuće pismo pronađeno je u arhivi KGB-a nakon raspada SSSR-a. Osim političkog dogmatizma, vjerovatno su i ogorčenost i zavist bili motivi koji su stajali iza postupaka Vasilija Panova u ovom slučaju.
Keres je tokom nacističke ere igrao na turnirima u Njemačkom Rajhu, a kada je Crvena armija 1945. godine okupirala Estoniju, pokušao je da pobjegne u Finsku. Međutim, uhapšen je i za dlaku izbjegao deportaciju u Sibir. Keres je morao da se prilagodi novim vlastodršcima.
U svojim novinskim tekstovima Panov se često predstavljao i kao neka vrsta „šahovskog inkvizitora“, osuđujući „antimarksističke tendencije“ i „iskorijenjeni kosmopolitizam“ i pozivajući na političko čišćenje šahovske literature.
Ovaj napad nije imao neposredne posljedice po Keresa. Kao igrač svjetske klase, bio je previše vrijedan za sovjetsku propagandu. Estonski velemajstor odgovorio je za šahovskom tablom: osvojio je prvenstvo SSSR-a 1950. godine.
Panov je ostvario značajan uspjeh svojim publikacijama i teorijskim istraživanjima otvaranja. Razvio je brojne nove ideje. Najpoznatije otvaranje koje nosi njegovo ime jeste varijanta Karokan odbrane koja nastaje poslije poteza 1.e4 c6 2.d4 d5 3.cxd5 cxd5 4.c4, poznata kao Panovljev napad.
Panov, Vasily N – Mudrov, Sergey, prvenstvo Moskve, Moskva, 1929.
Protiv Ševeniške varijante Sicilijanske odbrane Panov je istraživao sistem za bijelog sa 6.g3, nakon čega slijedi fijanketo lovca. Napadačka ideja sa 6.g4 protiv Ševeninške varijante takođe potiče od Panova, prije nego što ju je četrdesetih godina prihvatio Paul Keres i po njemu dobila naziv. Moguće je da je upravo Panovljeva netrpeljivost prema Keresu poticala i odatle.
Panov, Vasily N – Boleslavsky, Isaak, prvenstvo Moskve, Moskva, 1942.
Panov je istraživao i planove za bijelog u Modernoj varijanti protiv Aljehinove odbrane (4.Nf3, a zatim h3), kao i sistem sa ...Bb7 u Čigorinovoj varijanti Španske partije.
Poslije 1.d4, Panov je preporučivao odbranu za crnog sa 1…c5 2.d5 e5 3.e4 d6 4.c4 Nf6 5.Nc3 Be7 (ili, transpozicijom, 1…Nf6 2.c4 c5 3.d5 e5 4.Nc3 d6 5.e4 Be7), koja je kasnije postala poznata kao Češki Benoni.
Alatortsev, Vladimir – Panov, Vasily N, prvenstvo Moskve, Moskva, 1942.
Panov, ljubitelj mačaka.
Vasilij Panov umro je 18. januara 1973. godine u Moskvi. Sahranjen je na moskovskom groblju Vostrjakovskoje (Centralno groblje), u porodičnoj grobnici, u odjeljku 32.
https://en.chessbase.com/post/vasily-panov-influential-theoretician-dark-side
V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
SIMAGIN Vladimir Pavlovič (1919–1968), međunarodni velemajstor (1962). Trener Vasilija Smislova i Aleksandra Kotova. Šahovski teoretičar i novinar.
Vladimiru je rano umro otac, pa je njega i brata odgajala majka. Dječaka su odlikovali ne baš snažno zdravlje, kratkovidost, strast prema književnosti i ljubav prema muzici. Susret sa šahom doživio je kao upoznavanje sa potpuno drugim svijetom – i zavolio ga je strastveno, za cijeli život.
Već 1935. bio je igrač treće kategorije, a ubrzo je stekao i prvu kategoriju, kao i njegov drug Vasilij Smislov.
Tokom ratnih godina Simagin je radio kao tokar po 12 sati dnevno. Prvi veliki uspjeh postigao je na prvenstvu Moskve (1946), gdje je zauzeo drugo mjesto, a već naredne godine postao je prvak glavnog grada, pobijedivši u meč-turniru Davida Bronštajna i Grigorija Ravinskog.
Originalni talenat, maštovitost, borbenost, potraga za novim putevima u teoriji, odnos prema šahu kao umjetnosti i strast prema analizi – to su glavne osobine šahiste Simagina. Mnogima su njegove originalne ideje djelovale suprotno zdravom razumu. Tim povodom je jednom rekao: „Moj stil nazivaju ‘stilom krive puške’, aludirajući na to da težim nepravilnoj igri. Da, ponekad svojim potezima dajem protivniku šanse, ali takve koje nije lako iskoristiti za tablom.“
Zbog toga je „kriva puška“ Simagina često pucala bez promašaja. Ostvario je značajne sportske uspjehe: više puta je osvajao prvenstva Moskve i društva „Spartak“, pobjeđivao na međunarodnim turnirima u Cinovicu (1965), Varni (1966) i Sočiju (1967). Sedam puta je učestvovao u finalu prvenstva SSSR-a, a bio je i prvak SSSR-a u dopisnom šahu (1963–1964).
Tokom niza godina Simagin je bio trener Smislova, koji je u šahu najviše cijenio logiku. Možda mu je upravo zato, za svestrano usavršavanje – i kao sparing-partner i u teorijskoj pripremi – bio potreban tako originalan šahista kakav je bio V. Simagin.
U nizu otvaranja – Grinfeldovoj odbrani, Sicilijanskoj i Holandskoj odbrani, Stauntonovom gambitu i Daminom gambitu – Simagin je razvio originalne sisteme i varijante koje nose njegovo ime. Prema svjedočenjima savremenika, kada se Simagin upoznao s bivšim svjetskim prvakom Maksom Eveom, Holanđanin je bio dobro upućen u njegova zanimljiva istraživanja otvaranja.
Tek u 43. godini Simagin je dobio titulu velemajstora.
Kao istinski umjetnik šaha, ostavio je bogato stvaralačko nasljeđe, prije svega veličanstvene partije.
„Dosljedno vođena partija, završena lijepom kombinacijom – to je moj šahovski ideal“, pisao je Simagin u knjizi „Najbolje partije“. Među njima je uvijek izdvajao pobjedu nad L. Štajnom na 8. prvenstvu SSSR-a (1961), koja je nagrađena za ljepotu.
Simagin – Štajn
Moskva, 1961
28. prvenstvo SSSR-a
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 a6 6.Bg5 e6 7.f4 h6 8.Bh4 Qb6 9.Qd2 Qxb2 10.Rb1 Qa3 11.Bxf6 gxf6 12.Be2 h5 13.0–0 Nd7 14.Kh1 Qc5 15.Rf3 Be7 16.Rh3 h4 17.f5 Nb6 18.Nd1 Nc4 19.Qc3 Ne5 20.Qb2 b5 21.Ne3 Bd7 22.c3 Rc8 23.Rc1 Bd8 24.Qb3 Ke7 25.Qd1 Bb6 26.Qf1 Qa3 27.Rd1 Rxc3 28.fxe6 fxe6 29.Ndf5+ Kd8 30.Nxd6 Rf8 31.Rxh4 Rxe3 32.Rh8 Rxh8 33.Qxf6+ Kc7 34.Qxe5 Kc6 35.Nxb5 Qc5 36.Rd6+ Kb7 37.Rxd7+ Kc8
38.Rc7+! Qxc7 39.Nxc7 Rxh2+ 40.Qxh2 Rxe2 41.Qh8+ Kxc7 42.Qc3+ Kb7 43.Qc4 Re1+ 44.Kh2 Bc7+ 45.Kh3 Rh1+ 46.Kg4 Rh2 47.Kf3 Rh6 48.Qb4+ Kc6 49.Qc3+ Kb7 50.Qb2+ Kc8 51.Qg7 Rh5 52.Qg8+ Kb7 53.Qxe6 Ra5 54.g4 1–0
Susret prijatelja u Moskvi tokom turnira 1955. godine. S desna na lijevo: velemajstori Vladimir Simagin, Aleksandar Kotov i češki međunarodni majstor Karel Opočenski.
SIMENON o šahu
Složena analiza zločina na neki način podsjeća na analitički proces u šahovskoj igri. Ovu ideju je razradio u jednom od svojih detektivskih psiholoških romana o policijskom komesaru Megru poznati francuski pisac Žorž Simenon (1903–1989).
U njegovom djelu „Megre i pošteni ljudi“ (1961) igra šaha se misteriozno povezuje sa nerazjašnjenim okolnostima ubistva gospodina Žoselena, suvlasnika fabrike kartona.
Roman počinje tako što, kasno uveče po povratku iz pozorišta, supruga i ćerka Žoselena pronalaze ga ubijenog u fotelji pored šahovskog stola. Na tabli su još stajale figure „kao da je partija prekinuta“. Muž ćerke, dječiji ljekar Fabr, priznao je da je te večeri zaista igrao šah sa Žoselenom. Ali u 10 sati i 15 minuta napustio je kuću zbog hitnog poziva. I tu počinju složena istraživanja okolnosti ubistva. Na prvi pogled, „sve indicije“ djelovale su protiv Fabra. Komesar policije razmatra različite verzije.
„Megre je pokušao da zamisli scenu: dvojica muškaraca za šahovskom tablom, tihi i ozbiljni, kao svi šahisti tokom igre; u nekom trenutku doktor ustaje i ide ka komodi, u čijoj fioci leži automatski pištolj… Megre je odmahnuo glavom. Nešto nije u redu. Nije mogao da zamisli Fabra kako se okreće prema tastu držeći prst na obaraču.“
Zaista, tokom istrage sumnje prema Fabru su se pokazale neutemeljenim. Kao što je objasnio porodični ljekar Laru, „oni su se međusobno poštovali. Žoselen se, može se reći, ponosio svojim zetom, a uz to su dijelili zajedničku strast prema šahu“. Sumnje Megrea su se na kraju pokazale tačnim. Nakon dugih istraživanja, utvrđeno je da ubistvo Žoselena nije počinio Fabr, nego osoba koja je dobro poznavala ubijenog i koja je upala u kuću dok je Fabr bio odsutan. Ta osoba bila je brat gospođe Žoselen, koji je od sestre i zeta pokušavao da iznudi novac.
Šahovski motivi u djelima Simenona nisu bili slučajni. Evo šta je pisac napisao jednom od autora ove knjige 1971. godine, odgovarajući na tri pitanja:
(Nastaviće se)
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007
Među uhapšenima u vezi sa procesom iz 1931. godine nisu svi ni u prošlosti bili menjševici (Sokolovski, Tejtelbaum, Fin-Enotajevski), dok su ostali zvanično napustili partiju početkom 20-ih godina. Među njima je bio i Zalkind, koji je dva mjeseca nakon hapšenja priznao da je „kriv za učešće u štetničkoj organizaciji pri Narodnom komesarijatu trgovine SSSR-a, koja je sebi postavila cilj povećanja teškoća na tržištu industrijske robe“ (ovu nespretnu formulaciju vjerovatno je sastavio neko od scenarista OGPU-a za ovaj montirani proces).
7.marta glavni tužilac Nikolaj Krilenko zatražio je smrtnu kaznu za Gromana, Šera, Jakuboviča, Gincburga i Suhanova, kao i maksimalnu izolaciju za Zalkinda, Arona Sokolovskog, bivšeg savjetnika Vrhovnog savjeta narodne privrede SSSR-a, i još dvojicu optuženih.
„Istinite riječi presude proći će kroz sve prepreke laži i kleveta kapitalističkih zemalja i doprijeti do srca miliona radnika“, završio je Krilenko svoju optužnicu, a posljednje riječi, prema zapisniku, „bile su ispraćene gromkim aplauzom“.
Konačna presuda bila je nešto „blaža“: vodećoj petorci po 10 godina, Zalkindu i Sokolovskom po 8 godina zatvora.
Svi osuđeni u „menjševističkom procesu“ upućeni su u Verhneuralski politički izolator, gdje su bili izloženi bojkotu drugih zatvorenika koji su ih smatrali „podlacima“ jer nisu htjeli da nazovu montirani proces „proizvodom OGPU-a“.
Od početka 30-ih godina Verhneuralski politički izolator OGPU-a „prihvatio“ je mnoge menjševike. Jedan od njih, Sergej Cederbaum-Ježov (brat Juri Martov), koji je kasnije bio u internaciji u Kazanju, prenio je tamošnjim izgnanicima da je tokom istrage Zalkind bio premlaćivan i da su inscenirana pogubljenja kako bi mu se slomio „moralni otpor“. Suhanov je govorio onima koji su izbjegavali kontakt s njim u Verhneuralskom izolatoru: „Volio bih da znam šta biste vi radili da su vam palili pete“.
1999.godine u Moskvi je objavljena dvotomna zbirka dokumenata o menjševističkom procesu iz 1931. godine, a u prvom tomu ukratko je prikazano kako su završili osuđeni „štetnici“.
Zalkind:
„Nalazio se u Verhneuralskom izolatoru, zatim u jednom od ITL logora na području Habarovskog kraja. Dana 23. avgusta 1938. godine Posebno vijeće NKVD-a osudilo ga je zbog „kontrarevolucionarne djelatnosti“ na još 5 godina zatvora. Dalja sudbina nije poznata. Rehabilitovan je 13. marta 1991. godine.
Već početkom 90-ih pojavljuju se članci o tragičnoj sudbini Zalkinda u šahovskim časopisima. Njegov učenik, velemajstor, majstor sovjetske šahovske kompozicije, profesor-metalurg A. Guljajev, napisao je (časopis „Šah u SSSR-u“, 1991):
„Osam godina, od prvog do posljednjeg dana, proveo je L. B. Zalkind u Verhneuralskom političkom izolatoru. Ipak, duh ovog izuzetnog čovjeka nije bio slomljen. Našao je snage i, vjerovatno kao utjehu, sastavljao šahovske zadatke i studije. U toj ‘ustanovi’ ostale su njegove šahovske bilježnice – 34 sveske. Naš zadatak je da ih pronađemo i, možda, djelimično ili u cjelini objavimo.“
Treba reći da u publikacijama Guljajeva i istoričara šaha S. Drozdenski („Do posljednjeg daha“, „64 – Šahovsko posmatranje“, 1991) postoje određene netačnosti.
Tako Guljajev piše: „1909. godine oženio se. Imao je dvoje djece: kćerku Jelenu (1910–1989), s kojom me Zalkind upoznao, ali sam je vidio samo jednom, i sina Borisa (1925–1943), koji je poginuo u ratu.“ Takođe navodi (kao i Drozdenski) da je Zalkind predavao na Moskovskom univerzitetu, bio docent i držao kurs „Ekonomija i robni promet“. Međutim, prema ranije navedenom zapisniku saslušanja, Zalkind je imao tri kćerke i jednog sina i nije predavao na Moskovskom državnom univerzitetu.
Što se tiče ITL-a u koji je Zalkind kasnije dospio (nakon što mu je 1938. Posebno vijeće dodalo još 5 godina kazne), Drozdenski navodi da se nalazio u Komsomolsku na Amuru. Režim je bio takav da se zatvor gotovo mogao smatrati „domom za odmor“. Od brze smrti bivšeg ekonomiste spasila ga je mogućnost da radi kao knjigovođa u fabrici koja se bavila šivenjem odjeće.
Godina 1943. donijela je novu tešku tragediju – smrt sina Borisa. Osamnaestogodišnji sin „neprijatelja naroda“ poginuo je na Prvom bjeloruskom frontu. Iste godine istekao je petogodišnji rok kazne po odluci OSO. Ali i tada oslobađanje nije bilo potpuno – ostao je status „slobodnog“ u izgnanstvu, bez prava napuštanja mjesta boravka i bez mnogih osnovnih ljudskih prava.
Zdravlje Lazara Borisoviča u to vrijeme već je bilo ozbiljno narušeno. Njegov život u tom periodu donekle je uljepšavalo poznanstvo s E. Plinka, koja se također nalazila u izgnanstvu, a ranije je studirala kod mlađeg brata Lazara Borisoviča, Arona Zalkinda.
Ovo su redovi iz pisma Emilije Davidovne Plinke upućenog ćerki L. B. Zalkinda:
„U arhivu Verhneuralskog zatvora (gdje je L. B. proveo 8 godina) ostale su 34 sveske njegovog naučnog rada o teoriji šahovske igre. On je, očigledno, mnogo radio na tom pitanju i, po mom mišljenju, taj rad bi mogao biti veoma zanimljiv, tim više što, kako mi je govorio, niko drugi time nije ozbiljno bavio.“
Pismo je datirano 24. juna 1945. godine, a iz drugog pisma saznajemo da je 25. juna u 4 sata ujutro Lazar Borisovič umro od infarkta.
Činilo se da se danas više ne mogu saznati nikakvi novi detalji o boravku Zalkinda u „jednom od ITL logora Habarovskog kraja“, s obzirom na to koliko je vremena prošlo. Međutim – ispostavlja se da je to ipak moguće, i to ne iz specijalnih arhiva ili tajnih dosijea označenih kao „strogo povjerljivo“.
(Nastaviće se)
Moskva 2012
Blisko se družeći sa Botvinikom tokom nekoliko godina, pokušavao sam da shvatim njegov karakter, njegovu suštinu. U početku me je, kao sagovornik, prosto očarao. Njegovi pogledi i razmišljanja bili su nekonvencionalni, originalni, ponekad čak i paradoksalni. Rasuđivao je trezveno i logično, uvijek nastojeći da prodre do same suštine pojave. Otopljavanje političke klime tih godina pružalo je dovoljno tema za razmišljanje. Iz poštovanja, ali i zbog razlike u godinama, obično sam ga slušao ne prekidajući ga i ne pokušavajući da osporim njegove zaključke. Međutim, jednom sam ipak pokušao da mu u nečemu protivrječim. Istog trenutka naišao sam na zid. Moji argumenti ga nisu zanimali; činilo se da je sopstvene stavove smatrao posljednjom i konačnom istinom.
Prije mene je, osim Ragozina, trening partije sa Botvinikom igrao i I. A. Kan, takođe u njegovoj vikendici. A u slobodno vrijeme između partija morao je da sluša monologe svjetskog prvaka.
– Ne možete ni da zamislite kakav je čudak taj Kan – rekao mi je jednom Botvinik. – Jednom smo mirno razgovarali, kad je on, ni iz čega, odjednom postao uvrijeđen, otišao sam da šeta po šumi i demonstrativno se nije pojavio na ručku!
Kasnije sam se usudio da o tom događaju upitam Ilju Abramoviča. Uz zajedljiv osmijeh odgovorio je:
– Botvinik smatra da je svjetski prvak ne samo u šahu, iako je u svemu ostalom sasvim običan čovjek!
Težnja Mihaila Moisejeviča da o svemu ima sopstveno mišljenje mogla ga je skupo koštati. Godine 1954. uputio je pismo sekretaru Centralnog komiteta KPSS za ideologiju, P. N. Pospelovu, u kojem je iznio svoje stavove o pitanju da li je socijalistička revolucija na Zapadu moguća bez Trećeg svjetskog rata.
Botvinikov stav bio je oštro kritikovan u zabilješci partijskog funkcionera pod naslovom „O greškama M. M. Botvinika“, koja se čuva u arhivu Centralnog komiteta.
Posebno je upečatljiv posljednji pasus tog dokumenta:
„’Bilješke’ Botvinika predstavljaju interesantan primjer ispoljavanja buržoaske ideologije lejburističkog tipa i straha od kapitalističkog okruženja. Smatram da M. Botvinika treba pozvati u Odjeljenje za propagandu i agitaciju Centralnog komiteta i objasniti mu antimarxistički karakter njegovih bilježaka. Ukoliko, pak, bude istrajavao u svojim nekomunističkim pogledima, čini mi se da ne može ostati član Partije.“
Očigledno je razgovor u Centralnom komitetu ipak održan. Na to ukazuje pokajničko pismo svjetskog prvaka, koje se takođe čuva u istom arhivu. U njemu se zahvaljuje na ukazanoj pažnji i strpljivom objašnjenju njegovih grešaka. Time je incident bio okončan.
Sjećam se jedne novogodišnje večeri koju smo, zajedno sa porodicom Botvinik, dočekivali u društvu. Bio je izuzetno raspoložen. Popio je čitavu čašu šampanjca, iako inače gotovo nikada nije pio alkohol. Zatim je počeo ples. Mihail Moisejevič je sa velikim žarom zaigrao čarlston, ples svoje mladosti, prilično vješto izvodeći složene plesne korake. Iznenadio sam se i rekao da nikada ne bih pretpostavio da posjeduje takav talenat. On je to primio kao nešto sasvim prirodno i odmah se pohvalio da je jednom imao priliku da pleše sa Galinom Ulanovom i da je čak i ona, sama Ulanova, u plesu zaostajala za njim!
Kan je, izgleda, bio u pravu: Botvinik je sebe smatrao šampionom doslovno u svemu.
Iako je u Botviniku bilo mnogo dobrih osobina, u cjelini mi se činio kao mizantrop koji od ljudskog roda nije očekivao ništa naročito dobro. Otuda njegovo nepovjerenje prema ljudima, sumnjičavost i podozrivost. To se jasno vidi i u njegovoj autobiografskoj knjizi „Ka ostvarenju cilja“. Pišući o ljudima koje je sretao na svom životnom putu, gotovo za svakoga uspijeva da pronađe neku tamnu stranu, oboji ga posebnom nijansom crne.
Nije isključeno da u šahu osobine poput sumnjičavosti, nepovjerenja, pa čak i izvjesne paranoje mogu biti korisne, jer igrača tjeraju da stalno strahuje od protivnikovih namjera, da uvijek bude oprezan i na oprezu. Ali u svakodnevnom životu…
Jedne nedjelje moja supruga je došla u vikendicu Botvinikovih i donijela svježu tortu iz kafea „Nacional“, koji je tih godina bio čuven po vrhunskim poslastičarskim proizvodima. Trebalo je vidjeti s kakvim su zadovoljstvom svi za stolom navalili na tortu. Sam domaćin, međutim, nije je ni dotakao. Prošao je cio dan, i tek za večerom, kada se torta ponovo našla na stolu, Botvinik je sebi dozvolio da je proba, pošto se prethodno uvjerio da su svi koji su je jeli za ručkom živi, zdravi i da im ništa nije bilo.
Nema sumnje da je Botvinikova najveća osobina bila njegova izuzetna usmjerenost ka cilju. Još kao mladić postavio je sebi zadatak da postane svjetski prvak u šahu i dosljedno je išao ka tom cilju, odlučno odbacujući sve što bi moglo da ga omete na tom putu.
Usmjerenost ka cilju odlikovala je ne samo Botvinika kao šahistu, već podjednako i Botvinika kao čovjeka. Kada bi sebi postavio neki cilj, nije bilo sile koja bi ga mogla zaustaviti.
Evo priče koju mi je mnogo godina kasnije ispričao zamjenik predsjednika Sportskog komiteta Postnikov (prenosim je svojim riječima).
Pošto je postao svjetski prvak, Botvinik je odlučio da sagradi sebi vikendicu. I to ne bilo gdje, već na jednom od najprestižnijih mjesta u Podmoskovlju – na Nikolinoj gori, gdje je tih godina živjela sama elita sovjetske inteligencije: pjesnik S. Mihalkov, akademik L. Kapica, pisac F. Panferov i konstruktor aviona V. Mjasiščev.
Nikolina gora nalazi se u blizini rijeke Moskve, u zoni zaštite gradskog vodoizvorišta, koja je tada bila pod neposrednom nadležnošću ministra unutrašnjih poslova Lavrentija Berije. Pošto je Beriji uputio pismo sa molbom, Botvinik se istovremeno obratio tadašnjem predsjedniku Sportskog komiteta A. Apolonovu (o kojem sam već govorio), zamolivši ga da podrži njegov zahtjev.
Poslije izvjesnog vremena Apolonov je naložio Postnikovu da pozove Botvinika i saopšti mu da je Berija odbio njegovu molbu. Postnikov je pozvao Mihaila Moisejeviča i prenio mu riječi predsjednika Sportskog komiteta.
– Dozvolite da se poslužim vašom „vertuškom“ – iznenada je zamolio Botvinik.
„Vertuška“ je bio naziv za posebnu državnu telefonsku mrežu kojom su se koristili najviši državni funkcioneri. Dobivši dozvolu, Botvinik je brzo okrenuo broj. Bilo je očigledno da je bio spreman na ovakav razvoj događaja i da nije imao namjeru da odustane.
U slušalici se začuo glas:
– Kod telefona Maljenkov. S kim razgovaram?
– Dobar dan, Georgije Maksimilijanoviču! Ovdje govori svjetski prvak Botvinik. Molim vas da me primite zbog jednog manjeg pitanja.
(U to vrijeme, krajem četrdesetih godina, Maljenkov je bio jedan od Staljinovih najbližih saradnika.)
– Odakle zovete?
– Iz Komiteta za fizičku kulturu.
– Čekam vas za dvadeset minuta na Starom trgu. Propusnica će vas čekati.
Istorija ne bilježi kako je protekao taj razgovor. Međutim, već poslije sedam dana u Sportski komitet stigla je službena depeša. U njoj je pisalo:
„Povodom molbe druga M. M. Botvinika…“
Ministru šumarstva, drugu Orlovu. Izdvojiti toliko i toliko kubnih metara drvne građe za druga M. M. Botvinika.
Ministru saobraćaja, drugu Beščevu. Obezbijediti prevoz drvne građe do naselja Nikolina gora.
Predsjedniku Moskovskog gradskog sovjeta, drugu Popovu. Dodijeliti plac na Nikolinoj gori za vikendicu druga M. M. Botvinika.
Glavnoj arhitektonskoj upravi Moskovskog gradskog sovjeta. Staviti drugu M. M. Botviniku na raspolaganje tipski projekat vikendice.
Sve troškove snosi drug M. M. Botvinik.
Ali najvažniji je, naravno, bio potpis – I. Staljin.
Tako je Botvinik uspio da nadigra svemoćnog Beriju!
Sa Botvinikom sam se razišao 1959. godine. Bilo je to ovako.
Vraćao sam se avionom iz Tbilisija u Moskvu sa još jednog prvenstva države. Sa mnom su putovali i Talj, kao i njegov trener A. Koblenc.
– Imam jedan prijedlog za tebe – obratio mi se Koblenc, sa kojim sam odavno bio u prijateljskim odnosima. – Miša i ja smo odlučili da ti ponudimo da učestvuješ u njegovim pripremama za Turnir kandidata, a da na samom turniru budeš njegov zvanični sekundant.
Ponuda da sarađujem sa Taljem me je zainteresovala. Iako prema Botviniku nisam imao nikakvih obaveza, ipak sam, mirne savjesti radi, odlučio da se prethodno posavjetujem s njim.
Saslušao me je, ali nije rekao ni riječ.
Njegovo ćutanje shvatio sam kao znak odobravanja i odmah sam poslao telegram u Rigu da prihvatam ponudu.
Koliko sam, ipak, slabo poznavao Botvinika!
Moj postupak doživio je kao izdaju i od tada mi više nikada nije ponudio da zajedno igramo trening partije.
(Nastaviće se)
Moskva, 2005.
– Kako provodiš slobodno vrijeme? Imaš li omiljeni način odmora?
– Živim pored mora – time je sve rečeno. Volim da se bavim sportom: igram tenis i stoni tenis, šutiram fudbalsku loptu. Ponekad jednostavno šetam gradom.
– Kada izađeš na kaspijsko šetalište, prepoznaju li te prolaznici?
– To se dešava već dugo, vjerovatno nekih pet godina. Počeli su da me prepoznaju poslije prvih ozbiljnijih uspjeha – na omladinskim prvenstvima svijeta i Evrope, kao i kada sam igrao protiv Garija Kasparova u finalu moskovskog Gran prija.
A kada sam ga pobijedio u Linares 2003, o tome su izvještavali svi mediji, a na televiziji je čak emitovana i posebna informativna emisija posvećena tom događaju!
– Mijenja li se stereotip da je Baku grad Kasparova pojavom Tejmura Radžabova?
– Postepeno ljudi počinju da nas porede. Naravno, poslije teškog jermensko-azerbejdžanskog sukoba promijenio se i mentalitet ljudi. Ranije su u Bakuu svi navijali za Kasparova. Sada je Kasparov Rus. Zato mogu sa sigurnošću da kažem da su u našem malom „meču“ u Linaresu svi u Azerbejdžanu navijali za mene.
– Kako objašnjavaš to što se za samo nekoliko godina kod vas pojavilo toliko talentovanih momaka? Ti, Mamedjarov, Husejnov, Gašimov…
– Oni su oduvijek postojali. Samo je šira javnost malo znala o njima. A sada su momci počeli da pobjeđuju na turnirima, pa se o njima i priča!
Sjećam se da smo jednom Vugar Gašimov, Gadir Gusejnov i ja zauzeli prva tri mjesta na prvenstvu Evrope. Tako smo se redom smjenjivali po uzrastima. Ja sam bio malo ispred, ali to nije mijenjalo suštinu – među nama je uvijek postojala žestoka konkurencija. Međutim, privatno smo bili i ostali u dobrim odnosima.
Sada je prosječna starost olimpijske reprezentacije Azerbejdžana svega 17 godina, a svi momci imaju rejting blizu 2600! Takvo nešto ne postoji nigdje drugo i, naravno, borićemo se za najviša mjesta na svim ekipnim takmičenjima.
Osim toga, osjeća se briga državnog rukovodstva za sportiste. Predsjednik države postao je Ilham Alijev, koji istovremeno vodi (i ranije je vodio) Nacionalni olimpijski komitet Azerbejdžana. Mnogo je uradio za razvoj sporta u Azerbejdžanu, a posebno za šah.
– Da li se lično poznajete? Jeste li razgovarali?
– Dok Ilham nije bio predsjednik, razgovarali smo. Interesovao se za moj život, uspjehe i planove za budućnost. Pomagao je svima nama, mladim šahistima, i moralno i materijalno.
-Kakvi su planovi za 2004. godinu?
– Igrati, raditi, napredovati – sve kao i uvijek! Kada pola godine živiš u stalnoj napetosti, kada svake dvije-tri sedmice slijedi novi turnir, veoma je teško stati i mirno pogledati oko sebe. Sada ću imati vremena da bez žurbe analiziram rezultate svoje igre i izvučem potrebne zaključke. Posla još ima napretek.
– A ako te ne budu pozivali na velike turnire, hoćeš li se razočarati?
– To me ne bi uvrijedilo. Takve stvari se dešavaju: pruže ti priliku da odigraš nekoliko turnira, a onda, bez ikakvog objašnjenja, prestanu da te pozivaju. Ne treba ići daleko po primjere. Ruslan Ponomarjov je sa rejtingom blizu 2700, sa 18 godina, imao vrlo malo ozbiljnih poziva; oni su počeli da stižu tek kada je postao svjetski prvak. Ili Aleksandar Griščuk – poslije Nju Delhija, gdje je stigao do polufinala, stalno je igrao, a sada, kada pripada eliti, čini se da igra čak i manje.
Meni je sada najvažnije da radim na sebi i da postajem jači. Uspjeh na nekom zatvorenom turniru ili jakom openu nije mi toliko važan koliko da naučim da zaista dobro igram šah!
Godine 2004. Tejmur Radžabov se ponovo našao među učesnicima superturnira u Linaresu. Ovoga puta nastupio je znatno bolje: osvojio je 50% poena, zabilježio dvije pobjede i dva poraza, te podijelio četvrto-peto mjesto sa Veselinom Topalovom. Zaostao je samo pola poena za Garijem Kasparovom i Peterom Lekom, odnosno jedan poen za Vladimirom Kramnikom. Iza njega su ostali Aleksej Širov i Fransisko Valjeho. U drugom kolu pažnja javnosti bila je usmjerena na partiju Kasparov – Radžabov. Svima je još bilo svježe sjećanje na njihov susret iz prethodne godine, kada je mladi šahista iz Bakua senzacionalno savladao prvog igrača svijeta. Poznavajući Kasparovljev karakter, nije bilo teško pretpostaviti da Radžabova u ovom duelu čeka veoma težak zadatak. Ipak, zahvaljujući upornoj i preciznoj odbrani, uspio je da izbori remi.
********
Na Svjetskom prvenstvu u Libiji (jun–jul 2004) Tejmur Radžabov uspio je da stigne do polufinala. Redom je pobijedio Bartela (Poljska), Nilsena (Danska), Bakroa (Francuska), Smirnova (Rusija) i Domingeza (Kuba).
U polufinalu je protivnik mladog Bakuanca bio iskusni Majkl Adams. Njihov meč od četiri partije završen je rezultatom 2,5:1,5 u korist Engleza. U finalu je, kao što je poznato, Adams izgubio od Rustama Kasimdžanova (Uzbekistan), koji je tako postao novi FIDE svjetski prvak.
Može se reći da je upravo u tom ciklusu Radžabov bio bliže nego ikada tome da se popne na šahovski tron.
Međutim, 2004. godine Tejmur je imao svega 17 godina. Može se pretpostaviti da su njegove najveće pobjede tek bile pred njim.
(Nastaviće se)
Moskva, 1978.
******************
Velemajstori i majstori s blagonaklonim interesovanjem posmatraju partije koje su odigrali programi. „Za našeg vijeka biće dovoljno naših šahovskih partija“, primjećuju oni, „uostalom, to nije naš posao.“ Stručnjaci za vještačku inteligenciju i modelovanje procesa rješavanja zadataka pomoću računara vide u šahovskim programima plodno područje za istraživanje, iako, u cjelini gledano, nisu skloni da precjenjuju ni postignute uspjehe ni perspektive koje su se pojavile.
Novinari, naučni i šahovski komentatori u ekspresnom roku reaguju na takmičenja programa i profesionalno uzbuđuju široku javnost procjenama i prognozama koje se uglavnom međusobno isključuju. A javno mnjenje se pomalo oblikuje od svih tih oprečnih procjena; istina, ipak preovlađuju optimistička raspoloženja — takva je već atmosfera naučnog fetišizma u kojoj svi živimo.
Nedavno je „Literaturnaja gazeta“ (1975, br. 4), sasvim u skladu s kanonima savremenog novinarstva, odlučila da šestoro tada živih bivših svjetskih šahovskih prvaka postavi tradicionalno pitanje: „Da li će biti stvoren elektronski velemajstor?“
Glasovi bivših prvaka podijelili su se — baš kako to nalažu ti kanoni. Nepokolebljivi optimizam i autoritet doktora tehničkih nauka čuli su se u glasu M. Botvinika — biće! Drugi stručnjak, M. Eve, koji je u mladosti bio profesionalni matematičar, priznao je da računari igraju sve jače i čak izrazio žaljenje zbog toga, ali je izbjegao da pruži direktan odgovor.
Naši ostali velemajstori bili su, naravno, humanistički orijentisani i dali su neodređene odgovore. Jedino je B. Spaski, iskreno priznajući da nije kompetentan za ovu temu, odmah odbio da učestvuje u raspravi.
V. Smislov je dao negativan odgovor, pozivajući se na to da samo čovjek posjeduje originalno mišljenje. T. Petrosjan izrazio je skeptičan stav, ali je, očigledno prisjetivši se prvog svjetskog prvenstva šahovskih programa, održanog u ljeto 1974. godine, dodao da ne isključuje takmičenja mašina, kao ni, naravno, takmičenja ljudi.
A M. Talj se jednostavno nada da elektronskog velemajstora neće biti, jer bi se u suprotnom broj ljubitelja šaha smanjio — nikoga neće zanimati apsolutno bezgrešna igra.
„Literaturnaja gazeta“ je tako, uz pomoć bivših svjetskih prvaka, još jednom skrenula našu pažnju na jedno od gorućih pitanja savremenog naučno-tehničkog razvoja.
Možda smo samo iz obične taštine ubijeđeni da igramo — i da ćemo igrati — bolje od mašina? A možda je u pravu Stanislav Ježi Lec, koji obećava da će „tehnika uskoro dostići takvo savršenstvo da će čovjek moći da se odrekne samoga sebe“?
Nekada davno, čovjek skriven u sanduku pobijedio je Napoleona u šahu. U ta davna vremena niko nije ni slutio o moćnim silama mašinskog XX vijeka. U tim varkama sa sandukom učestvovali su mnogi jaki šahisti; nije bez razloga što su od otprilike trista odigranih partija izgubili samo šest. Napoleona je pobijedio Algaier, jedan od najjačih bečkih šahista — sjećate li se Algaierovog gambita?
Danas uspjesi računara djeluju gotovo mistično. Oni, zaista, nisu sasvim u skladu s prirodnim poretkom stvari kakav je uobičajen za običnog smrtnika (N. Viner). Ali elektronska mašina današnjih „sanduka“ — to je stvarnost. I danas osjećamo da na sva pitanja tipa „može li mašina ovo da uradi?“ treba dati potvrdan odgovor.
Vjerovatno je jedan od najprivlačnijih aspekata savremenog mašinskog šaha upravo mogućnost takmičenja čovjeka i mašine. Željezni robot s vratancima na stomaku i ukočenim koljenima, naravno, neće biti ravan čovjeku — osim možda kada treba podizati težak teret ili juriti po nekom fantastičnom, usijanom bespuću. Sasvim je druga stvar kada su u pitanju ljudski i elektronski mozak.
Čak i prekinutom električnom kontaktu negdje u mašini možemo pronaći analogiju u nervnom sistemu čovjeka, gdje se, doduše, veze prekidaju mnogo češće. Ostavimo po strani razmišljanja o tome da je mašina proizvod čovjekovog uma i ruku, kao i sva razmatranja humorističke prirode. Postavimo naše suparnike u jednake uslove.
Zar to nije izvanredan događaj u ljudskoj istoriji: čovjekov razum može biti oslobođen svoje ljudske ljušture, izvagan, izmjeren i procijenjen prema uobičajenim ljudskim mjerilima.
Upravo u takvom takmičenju možemo jasno shvatiti koliko smo daleko odmakli u proučavanju inteligencije i ljudske duše; možemo shvatiti koliko još malo znamo o mišljenju, o čovjeku i o samoj igri šaha.
Naravno, ne poistovjećujemo sebe s mašinom, osim možda u onome što se tiče „stepena nepoznavanja procesa koji se odvijaju“ (G. Copf). Ali po svojoj ljudskoj prirodi skloni smo da prije vjerujemo očiglednim posljedicama nego maglovitim pretpostavkama.
Zato smo toliko uzbuđeni kada čujemo o računaru koji igra šah — nije važno da li igra protiv čovjeka ili protiv slične mašine.
Šah, kako mnogi smatraju, predstavlja idealan materijal za istraživanje vještačke inteligencije. Sve ono čime se ljudski razum s pravom ponosi, a prije svega sposobnost predviđanja posljedica donesenih odluka i planiranja sopstvenih postupaka, koristi se pri programiranju.
Međutim, nije jasno da li se program koji igra šah s punim pravom može nazvati inteligentnim. On je relativno, odnosno ograničeno inteligentan — u tom smislu što je potpuno nepogodan za rješavanje drugih intelektualnih zadataka, na primjer diferencijalnih jednačina, kao što je i svaki program za rješavanje diferencijalnih jednačina beskoristan za igranje šaha.
(Nastaviće se)
11.kola, 24.10-1.11.2026.
Članovi prvoplasiranih ekipa Proleter Čoka, Novosadski šah klub i Car Uroš Jazak
FM Leonid Ivanović, igrač Novosadskog šah kluba, najsupješniji igrač Lige, sa 9 sakupljenih poena iz 11 partija, osvojio je prvu normu za internacionalnog majstora
| Rk. | Team | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | TB1 | TB2 |
| 1 | PROLETER Coka | * | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 33 | 46 |
| 2 | NOVOSADSKI SK Novi Sad | 0 | * | 3 | 1 | 0 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 25 | 44,5 |
| 3 | CAR UROS Jazak | 0 | 0 | * | 0 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 24 | 38,5 |
| 4 | SPARTAK Subotica | 0 | 1 | 3 | * | 3 | 0 | 0 | 3 | 3 | 3 | 3 | 3 | 22 | 40,5 |
| 5 | JUGOVIC Kac | 0 | 3 | 0 | 0 | * | 0 | 3 | 3 | 3 | 1 | 3 | 3 | 19 | 35 |
| 6 | LAJOS SEGI Bajsa | 0 | 0 | 0 | 3 | 3 | * | 3 | 0 | 0 | 3 | 3 | 3 | 18 | 33 |
| 7 | MLADOST Nova Pazova | 0 | 0 | 0 | 3 | 0 | 0 | * | 1 | 3 | 3 | 3 | 3 | 16 | 34 |
| 8 | KRALJICA PTT Petrovaradin | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 3 | 1 | * | 3 | 1 | 3 | 3 | 14 | 33,5 |
| 9 | RADNICKI Kovin | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 3 | 0 | 0 | * | 1 | 3 | 3 | 10 | 28 |
| 10 | BACKA Pacir | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 1 | * | 3 | 3 | 9 | 27,5 |
| 11 | SLOVEN Ruma | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | * | 1 | 1 | 17,5 |
| 12 | STARA PAZOVA Stara Pazova | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | * | 1 | 17 |
Brenjo,Slavisa (2386) – Jesenski,Tibor (2262) [B09]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
1.e4 d6 2.d4 Nf6 3.Nc3 g6 4.f4 Bg7 5.Nf3 0–0 6.Bd3 Nc6 7.0–0 Bg4 8.e5 dxe5 9.dxe5 Nd5 10.h3 Nxc3 11.bxc3 Bf5 12.Qe2 Qd7 13.Be3 Rfd8 14.Rad1 Bxd3 15.cxd3 f5 16.d4 e6 17.c4 Ne7 18.Bf2 b5 19.Bh4 bxc4 20.Bxe7 Qxe7 21.Qxc4 Bf8 22.Rc1 Rac8 23.Qc6 h6 24.Rb1 a5 25.Rb5 Qd7 26.Rc1 a4 27.Qxd7 Rxd7 28.Rc6 Kf7 29.Kf2 Be7 30.g4 Bd8 31.gxf5 gxf5 32.Ra5 Rb8 33.Rxa4 Rb2+ 34.Ke3 Rd5 35.Raa6 Rdb5 36.Rxe6 Rxa2 37.Rf6+ Bxf6 38.Rxa2 Be7 39.Ra6 Rb3+ 40.Kf2 h5 41.Rc6 Rb7 42.d5 h4 43.Nd4 Rb2+ 44.Ke3 Bd8 45.Nxf5 Rb3+ 46.Ke4 Rxh3 47.e6+ Kf8
48.d6 1–0
Stamenkovic,Aleksandar (2052) – Jacimovic,Dragoljub (2345) [A48]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
1.d4 Nf6 2.Nf3 g6 3.Bf4 Bg7 4.h3 0–0 5.e3 c5 6.Nbd2 Nc6 7.c3 cxd4 8.exd4 d6 9.Be2 e5 10.dxe5 dxe5 11.Bg5 h6 12.Bxf6 Bxf6 13.0–0 Bg7 14.Ne4 f5 15.Qb3+ Kh7 16.Rfd1 Qe7 17.Nd6 e4 18.Nxc8 Raxc8 19.Nd4 Nxd4 20.cxd4 Rfd8 21.d5 Qe5 22.Rab1 Rd6 23.Rbc1 Rxc1 24.Rxc1 Rb6 25.Qd1 Qxb2 26.Bc4 Be5 27.Bb3 Bd6 28.Qe1 Qe5 29.g3 f4 30.Rc4 fxg3 31.Qxe4 gxf2+ 32.Kxf2
32…Bc5+ 33.Ke2 Qh2+ 34.Kd1 Rf6 35.Qe2 Qg1+ 0–1
Popovic,Milan S (2379) – Girgis,Lazar (2167) [B86]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
Popovic,Milan S (2379) – Girgis,Lazar (2167) [B86]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 a6 6.Bc4 e6 7.Be3 Be7 8.Bb3 b5 9.a3 Bd7 10.g4 h6 11.h4 Nc6 12.f3 Rc8 13.Qd2 Na5 14.Rg1 Nh7 15.g5 hxg5 16.hxg5 Nxg5 17.Qg2 Nxb3 18.cxb3 e5 19.Nde2
19…Rh2 0–1
Balla,Tamas-Kristof (2321) – Apaar,Saxena (2355) [D56]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
1.d4 d5 2.c4 e6 3.Nc3 Nf6 4.Bg5 Be7 5.e3 h6 6.Bh4 0–0 7.Nf3 Ne4 8.Bxe7 Qxe7 9.Rc1 c6 10.Qc2 Nd7 11.Bd3 Nxc3 12.Qxc3 dxc4 13.Bxc4 b6 14.0–0 Bb7 15.Rfd1 c5 16.dxc5 Nxc5 17.Qe5 Rac8 18.Nd4 Nd7 19.Qg3 Rc5 20.Bf1 Nf6 21.Nb3 Ne4 22.Qg4 Rf5 23.f4 h5 24.Qe2 e5 25.g3 Rf6 26.Nd2 h4 27.Nxe4 Bxe4 28.Rc3 hxg3 29.hxg3 Rg6 30.Kf2 Rh6 31.Ke1 Rh1 32.Rd2 Qb7 33.fxe5 Bf3 34.Qc4 Re8 35.Qf4 Bg2 36.Rf2 Qd5 37.Qc4
37…Bxf1 38.Rxf1 Rxf1+ 39.Qxf1 Qxa2 40.Qb5 Qb1+ 41.Ke2 Rd8 42.Qb3 Qe4 43.Rc7 Qg2+ 44.Ke1 Qxg3+ 45.Ke2 Qg2+ 46.Ke1 Qh1+ 47.Ke2 Qh5+ 48.Ke1 Re8 49.Rxa7 Rxe5 50.Qxb6 Rd5 51.Qb3 Qh1+ 52.Ke2 Qg2+ 53.Ke1 Qd2+ 0–1
Yermolinsky,Alex (2360) – Nestorovic,Nikola (2455) [D37]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
1.Nf3 d5 2.d4 Nf6 3.c4 e6 4.Nc3 a6 5.cxd5 exd5 6.Bg5 Be6 7.e3 Nbd7 8.Bd3 h6 9.Bh4 g5 10.Bg3 Nh5 11.Qc2 Nxg3 12.hxg3 Bg7 13.Bf5 Qf6 14.Bxe6 Qxe6 15.0–0 Nb6 16.Na4 Nxa4 17.Qxa4+ c6 18.b4 f5 19.Qb3 0–0 20.Rfe1 Rae8 21.Qd3 Bf6 22.Rab1 h5 23.a4 g4 24.Nd2 Be7 25.Qc3 Rc8 26.Nb3 Bd6 27.Nc5 Qe7 28.Kf1 h4 29.gxh4 Qxh4 30.Nxb7 f4 31.Ke2 Bb8 32.Rh1 Qf6 33.Nc5 f3+ 34.gxf3 Qxf3+ 35.Kd3 Qf5+ 36.Kd2 Qxf2+ 37.Kc1 Rce8 38.Qd3 Rf5 39.Rb2 Qf3 40.Re1 g3 41.Kb1 Rg5 42.Nd7 g2 43.Rg1
43…Bh2 44.Rgxg2 Rxg2 45.Rxg2+ Qxg2 46.Nf6+ Kf7 47.Nxe8 Kxe8 48.Qxa6 Kd7 49.Qb7+ Bc7 50.b5 Qf1+ 51.Kb2 Qe2+ 52.Kb1 Qd1+ 53.Kb2 Qd2+ 54.Kb1 Qb4+ 55.Kc1 Qc3+ 56.Kd1 Qd3+ 57.Ke1 Qxe3+ 58.Kf1 Qc1+ 59.Kf2 Qd2+ 60.Kf1 Qd3+ 61.Kg2 Qe2+ 62.Kg1 Qg4+ 63.Kf1 Qf4+ 64.Ke2 Qe4+ 65.Kf1 cxb5 66.Qxb5+ Kd8 67.Qb4 Qf3+ 68.Kg1 Qd1+ 69.Kf2 Qc2+ 70.Kf3 Qd3+ 71.Kf2 Kd7 72.a5 Qa6 0–1
Zegarac,Vuk (2288) – Mijatovic,Dejan (2130) [D02]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
1.d4 d5 2.Bf4 Nf6 3.e3 e6 4.Nd2 Bd6 5.Ngf3 c5 6.c3 Nc6 7.Bg3 Bxg3 8.hxg3 Qe7 9.Bb5 Bd7 10.0–0 a6 11.Bxc6 bxc6 12.Nb3 Ne4 13.Nfd2 Nxd2 14.Qxd2 e5 15.Nxc5 e4 16.c4 Bg4 17.cxd5 cxd5 18.f3 exf3 19.gxf3 Bc8 20.Rfe1 0–0 21.Rac1 Rb8 22.Nd3 Rb6 23.Kg2 Bf5 24.Nf4 Qb7 25.b3 g5
26.Nxd5 g4 27.Nxb6 gxf3+ 28.Kf2 Qxb6 29.e4 Bg6 30.Qe3 f5 31.exf5 Bxf5 32.Rc5 1–0
Krstic,Petar (2297) – Vuckovic,Uros (2063) [D02]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (10), 31.10.2026
1.d4 Nf6 2.Nf3 d5 3.Bf4 c5 4.e3 Nc6 5.Nbd2 e6 6.c3 cxd4 7.exd4 Nh5 8.Be3 Bd6 9.Bd3 Nf4 10.Bxf4 Bxf4 11.0–0 0–0 12.g3 Bd6 13.Re1 Bd7 14.a3 Rc8 15.h4 h6 16.Rc1 f5 17.c4 Qf6 18.Nb3 f4 19.g4 e5 20.g5 Qe6 21.Nh2 e4 22.f3 Qh3 23.cxd5 exd3 24.dxc6 bxc6 25.Qxd3 hxg5 26.Qc4+ Kh8 27.Nc5 Bxc5 28.Qxc5 Qxh4 29.Re5 Rf6 30.Rxg5 Rh6 31.Rg2 Bh3 32.Rg5 Re8 33.Kh1 Re1+ 34.Rxe1 Qxe1+ 35.Rg1
35…Bg2+ 36.Kxg2 Qe2+ 37.Kh1 Rxh2# 0–1
Radmila Milošević
Biblioteka šahovske škole Dijagonale od nedavno je obogaćena ličnom šahovskom bibliotekom prof. MAKSIMA LUTOVCA – voljom i naporom da desetak paketa knjiga dopremi iz Bara u Podgoricu njegovog sina dr Miluna Lutovca!
Dva dana biram, razvrstavam, prelistavam i slažem pristigle knjige… Mnoge su sa posvetom znamenitih autora koji su ih poklanjali Maksimu. U ponekoj nalazim zabiljeske ili zavrnutu stranicu sa nekom šahovskom partijom koju je Maksim posebno izučavao…
Iz kartonskih kutija izranja istorija šaha: enciklopedije otvaranja, središnjica i završnica, kultni Šahovski informatori, knjige Petrosjana, Smislova, Aljehina, Botvinika, Kotova, Keresa, Fajna, Fišera, Laskera, Šereševskog, Romanovskog, Kapablanke, Nimcoviča, Svetozara Gligorića, Bore Ivkova, Vlada Kovačevića, Rudolfa Marića, Dragoslava Andrića, Božidara Ivanovića, Milana Draška, Anta Rmuša, Vlada Lukšića…
Istovremeno, redjaju se slike i sjećanja na profesora Lutovca.
Prisjećam se naše saradnje na projektu ,,Šah u školama“, turnira javnih ličnosti u šahu i promocije njegove knjige ,,Vrtovi drevne igre“ koju sam organizovala u okviru jednog od tih turnira, njegovog poziva da budem gost o trošku organizatora na međunarodnom turniru ,,Sozina“ u Baru čiji je bio organizator i direktor, njegove posjete Dijagonalama sa poklonom od desetak primjeraka tada izašle knjige ,,Anegdote i minijature“ (jedne od 16 knjiga koje je napisao) i naravno, obavezne partije šaha koju smo odigrali…
Početkom decembra će biti 20 godina postojanja i kontinuiranog rada šahovskog kluba i škole ,,Dijagonale“.
Krajem decembra će biti 3 godine otkako nas je Maksim napustio do zadnjeg časa pišući svoju poslednju knjigu ,,DRUG“.
Hvala MILUNU LUTOVCU na ovom prelijepom gestu…
(Preneseno sa fejsbuka)
Vjenčanje u Srbiji! Evropski šampion Aleksej Sarana, najbolji igrač Srbije, i Jelena Oršonova, Burjatkinja, šampionka Irkutske oblasti i Sibirskog federalnog okruga. Diplomirala je na Ruskom državnom socijalnom univerzitetu (RGSU) u Moskvi.
Evropski šampion iz 2023. godine Aleksej Sarana vjenčao se 4. oktobra 2026. godine. Najbolje rejtingovani igrač Srbije objavio je ovu vijest u zajedničkoj objavi na Instagramu sa suprugom Jelenom Oršonovom, koja je napisala: „Nekako se dogodilo da sam u ovom ogromnom svijetu svoj dom pronašla u tebi. 04.10.2026.“
I Jelena igra šah. Nije profesionalna šahistkinja, ali je prilično jaka – njen FIDE rejting iznosi oko 2000 poena. Posebno dobro igra blic!
U razgovoru za ChessBase India Aleksej je rekao: „Moja supruga je studirala marketing, a sada mi uglavnom pomaže u svemu. Na neki način, ona je moj menadžer.“
Sarana je ispričao i priču koja stoji iza popularnog snimka na kojem Jelena pobjeđuje Jana Nepomnjaščija. Prema njegovim riječima, to se dogodilo u jednom šahovskom baru u Parizu, gdje se tog dana okupilo mnogo poznatih šahista. Jelena je tada pobijedila i Nema Zhoua i Annu Cramling.
Nepomnjašči je očigledno potcijenio protivnicu. Ona ga na tabli demonstrativno nadigrava, a on u ruci drži koktel.
Autor: Carlos Alberto Colodro
Daniil Dubov preuzeo je samostalno vođstvo na turniru KazChess Masters u Almatiju, nakon što je ostvario dvije uzastopne pobjede u petom i šestom kolu. Ruski velemajstor ima 4,5 poena iz šest partija, pola poena više od Shamsiddina Vokhidova i Denisa Lazavika. Zanimljivo je da su ista trojica igrača – Dubov, Vokhidov i Mahammad Muradli – pobijedila u oba posljednja kola. Dosadašnji lideri Edgar Mamedov i Denis Makhnev sada zaostaju čitav poen za Dubovom.
Foto: Niki Riga / FIDE
Daniil Dubov preuzeo je samostalno vođstvo na turniru KazChess Masters u Almatiju, ostvarivši uzastopne pobjede u petom i šestom kolu. Ruski velemajstor osvojio je 4,5 poena iz šest partija i nalazi se pola poena ispred Shamsiddina Vokhidova i Denisa Lazavika.
Turnir su u početku predvodila dvojica kazahstanskih igrača, Edgar Mamedov i Denis Makhnev, koji su obojica nakon tri kola imali po 2,5 poena. U četvrtom kolu, odigranom u četvrtak, Lazavik im se pridružio na vrhu tabele pobjedom protiv Vokhidova. Mamedov i Makhnev remizirali su svoje partije, dok je četrnaestogodišnji Mark Smirnov ostvario drugu uzastopnu pobjedu, ovog puta protiv Sauata Nurgaliyeva.
Peto i šesto kolo donijeli su neobičnu podudarnost. Oba dana završena su sa po tri odlučene partije, a pobjednici su bili isti: trojica najbolje rejtingovanih učesnika turnira – Mahammad Muradli (2662), Dubov (2654) i Vokhidov (2649).
| Bijeli | Rtg. | Rezultat | Crni | Rtg. |
| Mamedov, E. | 2474 | ½–½ | Lazavik, D. | 2636 |
| Makhnev, D. | 2581 | 0–1 | Dubov, D. | 2654 |
| Vokhidov, S. | 2649 | 1–0 | Smirnov, M. | 2451 |
| Nurgaliyev, S. | 2526 | ½–½ | Hakobyan, A. | 2638 |
| Nurman, A. | 2460 | 0–1 | Muradli, M. | 2662 |
| Bijeli | Rtg. | Rezultat | Crni | Rtg. |
| Vokhidov, S. | 2649 | 1–0 | Mamedov, E. | 2474 |
| Lazavik, D. | 2636 | ½–½ | Makhnev, D. | 2581 |
| Smirnov, M. | 2451 | ½–½ | Hakobyan, A. | 2638 |
| Dubov, D. | 2654 | 1–0 | Nurman, A. | 2460 |
| Muradli, M. | 2662 | 1–0 | Nurgaliyev, S. | 2526 |
Foto: Nils Rohde / ChessBase
Put trojice najbolje rangiranih igrača do uzastopnih pobjeda bio je prilično različit. Muradli je turnir počeo sa dva poraza i dva remija, pa su mu dvije uzastopne pobjede omogućile da se vrati na učinak od 50 odsto. Dubov je, s druge strane, prije posljednja dva kola imao jednu pobjedu i tri remija, a novim uspjesima stigao je do 4,5 poena iz šest partija, bez poraza. Vokhidov je imao neujednačen početak, sa dvije pobjede, remijem i porazom, ali je sada stigao do četiri poena.
Lazavik je jedini igrač, osim Dubova, koji je i dalje neporažen, pošto je remizirao u petom i šestom kolu. Bjeloruski velemajstor sada dijeli drugo mjesto sa Vokhidovom.
Dosadašnji lideri Mamedov i Makhnev, u međuvremenu, pretrpjeli su prve poraze i sada imaju po 3,5 poena iz šest partija, čitav poen manje od Dubova.
U nedjeljnom sedmom kolu sva trojica vodećih igrača igraće crnim figurama. Do kraja su ostala još tri kola, a Dubov ima malu prednost, dok su dvojica kazahstanskih igrača koji su obilježili početak turnira i dalje u konkurenciji za prvo mjesto.
| Mj. | Igrač | Rtg. | Poeni | Perf. |
| 1. | Dubov, D. | 2654 | 4,5 | 2735 |
| 2. | Lazavik, D. | 2636 | 4,0 | 2704 |
| 3. | Vokhidov, S. | 2649 | 4,0 | 2711 |
| 4. | Mamedov, E. | 2474 | 3,5 | 2685 |
| 5. | Makhnev, D. | 2581 | 3,5 | 2653 |
| 6. | Muradli, M. | 2662 | 3,0 | 2554 |
| 7. | Smirnov, M. | 2451 | 3,0 | 2594 |
| 8. | Hakobyan, A. | 2638 | 2,5 | 2467 |
| 9. | Nurgaliyev, S. | 2526 | 1,5 | 2351 |
| 10. | Nurman, A. | 2460 | 0,5 | 2184 |
PROBLEMI SU NAMJERNO STVARANI
Kao što je poznato, reprezentacija Indije imala je određenih problema sa smještajem na Olimpijadi. Međutim, nisu samo oni imali takva iskustva. Ispostavilo se da je i Fabiano Caruana doživio nekoliko neprijatnosti.
– Vodeće ekipe obično imaju dobre uslove – priča Fabiano. – Dobri hoteli i tako dalje. Znam da su Indijci čekali na svoje sobe, ali, po mom mišljenju, to nije bilo ništa ozbiljno. Neću govoriti u njihovo ime, ali čekali su nekoliko sati.
Meni su na početku rekli isto. Stigneš u hotel rano ujutro, poslije dugog leta, a oni ti kažu: „Soba će biti spremna tek u…“ A ja stojim tamo u šest ujutro. Jednostavno sam rekao recepcioneru: „Idem u sobu. Dajte mi ključ. Idem u sobu.“ Oni kažu: „Ne.“ Uglavnom, nije se mnogo opirao. Probio sam se silom. [smijeh]
Soba je bila čista, sve je bilo u redu. Osoblje je izmišljalo izgovore: prijava je od tri sata, danas je vaš dan dolaska i nije važno da li je soba čista ili nije. To mi je bilo čudno, jer je dio igrača stigao prethodnog dana, što znači da je soba sigurno bila rezervisana još od juče. Pitao sam šefa delegacije (ne kapitena, već upravo šefa delegacije). Rekao mi je: „Da, rezervisali smo je od juče.“
Dakle, hotelsko osoblje je ljudima jednostavno, bez ikakvog razloga, stvaralo probleme – dodao je Caruana.
Prvo mjesto na turniru veterana osvojio je GM Sergej Shipov sa 8 poena (iz 9 partija). Drugi je GM Sergej Smagin sa 7 poena, a zatim IM Jevegenij Dragomarecki sa 6 poena. GM Jurij Balašov je u grupi šahista sa po 5 poena (na 18.mjestu).
Rapid, 10’+5“
Moskva, 1. 11. 2026.
1. novembar 2026.
Filipinska šahovska legenda, velemajstor Eugene Torre, i dalje želi da predstavlja svoju zemlju na Šahovskoj olimpijadi, nakon što je tokom više od pet decenija međunarodnog takmičenja izgradio izuzetnu karijeru.
Torre je o svom putu razgovarao sa predsjednikom Filipinskog olimpijskog komiteta (POC) Abrahamom „Bambolom“ Tolentinom, u jednoj od emisija POC-a „Philippine Olympic Hour“ na kanalu Bilyonaryo News Channel. Tom prilikom osvrnuo se na svoje istorijsko učešće na ovom prestižnom ekipnom takmičenju.
Prvi azijski velemajstor debitovao je na Šahovskoj olimpijadi 1970. godine, sa samo 18 godina, nakon što je osvojio titulu prvaka Filipina. Time je započeo izuzetan put tokom kojeg je kao igrač predstavljao svoju zemlju na čak 23 olimpijade. Tolentino je takođe podsjetio da je Torre pet puta obavljao funkciju kapitena reprezentacije.
„Tačno. Nisam propustio nijednu Olimpijadu od 1970. godine“, rekao je Torre, potvrđujući Tolentinove riječi o svom učešću na ovom međunarodnom takmičenju.
Šahovska legenda izrazila je i želju da ostane uključena u buduća izdanja ovog prestižnog događaja.
„Dakle, kompletno. Nadam se da ću biti tamo i na sljedećoj Olimpijadi“, dodao je.
Torreov doprinos međunarodnom šahu dodatno je priznat 2021. godine, kada je uvršten među dobitnike priznanja Svjetske šahovske kuće slavnih (World Chess Hall of Fame). Time je postao prvi Filipinac i prvi azijski šahista koji je dobio ovo priznanje. Svečana ceremonija prijema održana je u oktobru 2022. godine u Sent Luisu, u saveznoj državi Misuri.
Pored sopstvenih dostignuća, Torre je istakao i razvoj mlađih filipinskih šahista, ukazujući na napore Nacionalne šahovske federacije Filipina u otkrivanju i podsticanju mladih talenata.
„Da, ima ih mnogo. Naravno, jedan od onih koje smo razvili jeste Wesley So, zar ne? Ali njega su preuzeli Amerikanci“, rekao je Torre.
„U svakom slučaju, naša Nacionalna šahovska federacija Filipina veoma je aktivna u organizovanju takmičenja i otkrivanju mladih talenata“, dodao je, navodeći turnire po uzrasnim kategorijama kao dio razvoja šaha od najmlađih uzrasta.
Torreov posljednji međunarodni angažman bio je na Šahovskoj olimpijadi 2026. godine u Samarkandu, u Uzbekistanu, gdje je obavljao funkciju kapitena muške reprezentacije Filipina. Njegovo kontinuirano učešće svjedoči o trajnom doprinosu jednog od najuglednijih pionira filipinskog šaha.
(Jesus Nathaniel Valdez)
Lionel Messi ima 517 milijuna sljedbenika na Instagramu i na drugom je mjestu na svijetu iza Christiana Ronalda. U nedavnoj reklami Open AI je podijelio na Instagramu Mesijevu šahovsku reklamu i lekciju .
Messi je na španjolskom pitao:
“Chat, znaš moj stil. Pokaži mi neko dobro šahovsko otvaranje, korak po korak koje odgovara mom stilu“. Odgovor je bio neočekivan: Chat GPT mu je sugerirao rane poteze pješacima a6 i c6 i to 1.e4 a6 2.d4 c6 . Treba znati da se radi o igri riječi na engleskom jeziku pa je otvaranje dobilo ime „kozji rogovi” u čast argentinskog nogometnog velikana. Naime, Messija se na engleskom često zove GOAT što je kratica od -Greatest of all time (najveći svih vremena). Ali riječ goat na engleskom znači -koza!
Dakle,pješaci a6 i c6 “strše“ i doslovno liče na vrhove kozjih rogova.
Mesijev video o novom otvaranju može sa pogledati na Instagramu i Youtubeu.
Kao zanimljivost napomenimo da je ovo druga ultrapopularna Mesijeva reklama u kojoj je prikazan za šahovskom pločom .U studenome 2022., nedugo prije Svjetskog prvenstva u Kataru, pojavio se uz Ronalda u kampanji za Louis Vuitton, koju je fotografirala legendarna Annie Leibovitz. Messi i Ronaldo reklamirali su putnu škrinju odnosno luksuzni kofer u šahovskom stilu. Šahovska ploča na fotografiji zapravo je kofer u kojem se tradicionalno prenosi službeni trofej FIFA Svjetskog prvenstva. Zanimljivost iza kulisa: Messi i Ronaldo nisu bili zajedno u prostoriji tijekom fotografiranja. Fotografkinja Annie Leibovitz fotografirala ih je odvojeno u različitim terminima, nakon čega su fotografije digitalno spojene u jednu.
##
Nakon Mesijevog novog otvaranja “Kozji rogovi “ na najvišoj razini isprobao ga je drugi igrač svijeta Hikaru Nakamura na brzopoteznom turniru na najvećoj online šah platformi chess.com i pobijedio na turniru.
Bortnyk Olexandr (3196) – Nakamura Hikaru (3471)
Obrana -Kozji rogovi
1.e4 a6 2.d4 c6 3.Sc3 d5 4.h3 dxe4 5.Sxe4 L f5 6.Sg3 L g6 7.Sf3 Sd7 8.L d3 L xd3 9.Dxd3 e6 10.L f4 Da5+ 11.c3 Sgf6 12.0–0 Td8?! 13.Tfe1 L e7 14.a4 0–0 15.Sf5 Dxf5 16.Dxf5 exf5 17.Txe7 Sd5 18.L d6 S7b6 19.L c5 Sxe7 20.L xe7 Sc4 21.b3 Sa5? 22.Tb1?! Tde8 23.L xf8 Kxf8 24.Kf1 b6 25.Se5 f6 26.Sd3 Tc8 27.Ke2 Sb7 28.f3 g5 29.Kd2 a5 30.b4 Ta8 31.Kc2 axb4 32.Txb4 Ta6 33.Sb2 c5! 34.Tb5 Sd6 35.dxc5 Sxb5 36.axb5 Ta5 37.c4?! bxc5 38.Sd3 Ke7 39.Kb3 Kd6 40.Sb2 Ta8 41.Kc2 h5 42.Kd2 Ta2 43.Kc2 g4 44.Kc3 gxh3 45.gxh3 Ta3+ 46.Kd2 Txf3 47.Sd3 Txh3 48.Sf4 Th4 49.Ke3 Th1 50.b6 h4 51.Sd5 h3 52.Kf2 Tc1 53.Kg3 Kc6 54.Kxh3 Txc4 55.Sxf6 Kxb6 bijeli predaje
##
Novu varijantu bodovanja Clutch chess je osmislio velemajstor Maurice Ashley, a ideja je jednostavna: ulozi neprestano rastu. Prvi dan pobjeda vrijedi 1 bod,drugi dan 2 boda,a treći dan 3 boda. Remi prvog dana donosi pola boda, a nakon toga vrijedi 1 bod. Četvorica igrača sastaju se u tri dvokružna turnira po Bergerovom sustavu, igrajući šest partija dnevno, ukupno 18 partija, uz tempo od 10 minuta i dodatak od pet sekundi po potezu. Kuriozno je da ne postoji odgovarajući prijevod na hrvatski novog engleskog termina “clutch chess“ pa se predlaže -šah pod pritiskom povišenih uloga.
Bilo kako bilo, izazivač prvaka svijeta Sindarov je za 3 dana u Saint Louisu pobijedio na turniru četvorice vrhunskih igrača i zaradio 168 tisuća dolara. Konačan poredak: 1.Sindarov 20,5 ,2.Praggnanandhaa 19, 3.Caruana 16,5, 4.Nakamura 12.
Odigrao je i fantastičnu partiju u kojoj je crnima uzastopnim žrtvama razbio poziciju drugog igrača svijeta Nakamure.
Nakamura,Hikaru (2792) – Sindarov,Javokhir (2782)
Ben-Oni
1.d4 Sf6 2.c4 g6 3.Sc3 L g7 4.e4 d6 5.f3 0–0 6.L g5 c5 7.d5 a6 8.a4 e6 9.Dd2 exd5 10.cxd5 Te8 11.Sge2 Sbd7 12.Sg3 Dc7 13.L e2 c4 14.0–0 Tb8 15.L e3 h5 16.Tfc1 h4 17.Sh1 h3 18.g4 b5 19.axb5 axb5 20.b4 cxb3 21.Sxb5 Dd8 22.Tab1 Se5 23.Sd4 L xg4 24.fxg4 Sxe4 25.Dd1 b2 26.Tc2 Dh4 27.L f2 Sxf2 28.Sxf2 Tb4 29.Sf3 Txg4+ 30.Kf1 Sxf3 31.Sxg4 Txe2 32.Txe2 Dxg4 33.Tf2 Dg1+ 34.Ke2 Sd4+ 35.Ke3 L h6+ 36.Kxd4 Dxf2+ 37.Kc4 Dxh2 38.Kb5 L c1 bijeli predaje
##
Za sebe kaže da je iskren, naivan, zaljubljen (u suprugu), tolerantan i objektivan. Od super moći volio bi da može da oživi mrtve. Zlatnoj ribici tražio bi da Crna Gora osvoji Svjetsko fudbalsko prvenstvo. Na dan bi se mijenjao sa Šekspirom… To je Dragan Popadić
Portal Analitika
Dragan Popadić je istaknuti crnogorski šahovski radnik i FIDE majstor, koji je svojim dugogodišnjim angažmanom dao značajan doprinos razvoju i afirmaciji šaha u Crnoj Gori. Predsjednik je i kapiten ŠK “Mimoza” iz Tivta, bio je pet godina selektor muške reprezentacije Crne Gore i aktuelni je predsjednik Skupštine Šahovskog saveza Crne Gore.
Takođe, šah nije njegovo jedino životno opredjeljenje – dugogodišnji je novinar i književni stvaralac.
Foto: privatna arhiva
Popadić je rođen 26. avgusta 1961. godine u Zrenjaninu. Osnovnu školu završio je u Radanovićima, srednju u Kotoru, a studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Od 1985. godine profesionalno je vezan za Radio Tivat, gdje je tokom karijere radio kao novinar, direktor i urednik. Za novinarski rad dobio je više nagrada, među kojima i „Nagradu za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva“, koju mu je dodijelilo Društvo crnogorskih novinara.
Popadić je autor osam knjiga različite tematike – od grčke, sumerske i romske mitologije, basni i šaha, do poezije. Njegova posljednja knjiga se zove “Odsjaji Kurana”.
Foto: privatna arhiva
Takođe, bavio se i fudbalom, a igrao je za budvanski Mogren, tivatski Arsenal, Mladenovac, beogradsku Avalu i Grbalj, gdje je kao kapiten završio igračku karijeru.
Oženjen je Slavicom, otac ćerke Bojane i ponosni djed unuka Nika i Ilije. Ima brata blizanca, poznatog akademskog slikara Ljuba Popadića.
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Bezbrižnost.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Što mogu da pomognem ljudima.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Fudbal, bio sam veoma talentovan. Ali škola mi je dobro išla – nažalost.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Lakovjernost.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Iskrenost.
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– “Ko to tamo peva”, Dragan Nikolić.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Iskren, naivan, zaljubljen (u suprugu), tolerantan, objektivan.
Foto: Privatna Arhiva
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Pita sa krompirom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Da oživim mrtve ljude.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Sa Šekspirom.
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Pišem.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– “Još ne sviće rujna zora”. Ostavio sam amanet da me sa njom i sahrane.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– Kuran i “Ćelava pjevačica”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Gdje želi moja supruga.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Avion.
Kome sve ispričate?
– Supruzi.
Čemu se uvijek obradujete?
– Unucima.
Da li za nečim žalite?
– Za sinom koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Bez čega ne možete?
– Bez slatkiša.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Rijetko se izvinjavam. Dobro pazim da ne pravim greške.
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Da Crna Gora osvoji Svjetsko fudbalsko prvenstvo, da mi napravi bazen u dvorištu, da me unuci poljube svaki put kad zamolim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Suprotstavio se nepravdi devedestih i ostao bez posla.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– Pišući mahnito.
Kako biste voljeli da umrete?
– U dubokoj starosti zdrav i čio.
Koji bi bio Vaš epitaf?
– Pokrila me mlada trava, hoće l’ biti zaborava?
Rapid turnir, tempo 10’+3’’
Berane, 9.kola, 24.10.2026
31 igrač, 2 FM.
| Bo. | White | Rtg | Result | Black | Rtg | ||
| 1 | Obadovic, Zeljko | 1810 | ½ – ½ | FM | Musovic, Armin | 2332 | |
| 2 | Andjic, Vladan | 2098 | 0 – 1 | FM | Vulevic, Vjekoslav | 2254 | |
| 3 | Andjic, Milonja | 1943 | 0 – 1 | Dedeic, Huso | 2109 | ||
| 4 | Scekic, Nenad | 2110 | 1 – 0 | Radic, Ivan | 1865 | ||
| 5 | Raicevic, Todor | 1884 | 1 – 0 | Muric, Tafil | 1956 | ||
| 6 | Nurkovic, Omer | 1849 | 0 – 1 | Ivanovic, Ilija | 1884 | ||
| 7 | Nedic, Nikola | 1881 | 0 – 1 | Merdovic, Miroljub | 1916 | ||
| 8 | Sekularac, Milo | 1991 | ½ – ½ | Cimbaljevic, Aleksandar | 1868 | ||
| 9 | Petrovic, Slavko | 1883 | ½ – ½ | Vukovic, Krsto | 1837 | ||
| 10 | Milicevic, Nikola | 1732 | 0 – 1 | Krgovic, Radoje | 1771 | ||
| 11 | Dedejic, Veljko | 1805 | ½ – ½ | Rmus, Radovan | 1736 | ||
| 12 | Babovic, Milorad | 1722 | 1 – 0 | Stanic, Ilija | 1721 | ||
| 13 | Femic, Radonja | 1593 | 0 – 1 | Radojevic, Milos | 1659 | ||
| 14 | Juskovic, Matija | 1461 | 1 – 0 | Cimbaljevic, Miljan | 1726 | ||
| 15 | Lukac, Anis | 0 | 0 – 1 | Husovic, Nusret | 1798 | ||
| 16 | Stojanovic, Veselin | 1792 | 1 | bye |
| Rk. | Name | FED | Rtg | Pts. | TB1 | |
| 1 | FM | Musovic, Armin | MNE | 2332 | 7,5 | 47,5 |
| 2 | Dedeic, Huso | MNE | 2109 | 6,5 | 47 | |
| 3 | FM | Vulevic, Vjekoslav | MNE | 2254 | 6,5 | 46 |
| 4 | Andjic, Vladan | MNE | 2098 | 6 | 45 | |
| 5 | Scekic, Nenad | MNE | 2110 | 6 | 44,5 | |
| 6 | Andjic, Milonja | MNE | 1943 | 6 | 43,5 | |
| 7 | Merdovic, Miroljub | SRB | 1916 | 5,5 | 44 | |
| 8 | Obadovic, Zeljko | MNE | 1810 | 5,5 | 44 | |
| 9 | Radic, Ivan | MNE | 1865 | 5,5 | 41,5 | |
| 10 | Ivanovic, Ilija | MNE | 1884 | 5,5 | 39 | |
| 11 | Raicevic, Todor | MNE | 1884 | 5,5 | 38 | |
| 12 | Muric, Tafil | MNE | 1956 | 4,5 | 41 | |
| 13 | Vukovic, Krsto | MNE | 1837 | 4,5 | 39,5 | |
| 14 | Nurkovic, Omer | MNE | 1849 | 4,5 | 39 | |
| 15 | Petrovic, Slavko | MNE | 1883 | 4,5 | 38,5 | |
| 16 | Krgovic, Radoje | MNE | 1771 | 4,5 | 37 | |
| 17 | Sekularac, Milo | MNE | 1991 | 4,5 | 35,5 | |
| 18 | Cimbaljevic, Aleksandar | MNE | 1868 | 4,5 | 35,5 | |
| 19 | Babovic, Milorad | MNE | 1722 | 4,5 | 34,5 | |
| 20 | Nedic, Nikola | MNE | 1881 | 4 | 43 | |
| 21 | Rmus, Radovan | MNE | 1736 | 4 | 38 | |
| 22 | Stojanovic, Veselin | MNE | 1792 | 4 | 36,5 | |
| 23 | Milicevic, Nikola | MNE | 1732 | 4 | 36 | |
| 24 | Dedejic, Veljko | MNE | 1805 | 4 | 36 | |
| 25 | Radojevic, Milos | MNE | 1659 | 4 | 30 | |
| 26 | Stanic, Ilija | MNE | 1721 | 3,5 | 37 | |
| 27 | Femic, Radonja | MNE | 1593 | 3,5 | 35,5 | |
| 28 | Cimbaljevic, Miljan | MNE | 1726 | 3,5 | 35,5 | |
| 29 | Husovic, Nusret | MNE | 1798 | 3,5 | 32 | |
| 30 | Lukac, Anis | MNE | 0 | 2 | 32,5 | |
| 31 | Juskovic, Matija | MNE | 1461 | 2 | 31,5 |
Nakon odigranih 5 kola pobedu i pehar na Ekipnom prvenstvu prosvetnih radnika Srbije u šahu osvojila je Zemunska gimnazija, drugo mesto osvojila je škola „Nikola Tesla“ iz Medveđe, dok je treće mesto pripalo Farmaceutsko-fizioterapeutskoj školi.
Pojedinačne medalje za najbolji rezultat po tablama osvojili su 1. Podenic Bojan („Milan Blagojevic“ Lucani)
2. Aleksic Petar (Farmaceutsko-fizioterapeutska skola)
3. Knezevic Dragisa („Nikola Tesla“ Medveđa)
Pehare,medalje i poklone uručili su predsednik ŠSS Andrija Jorgić i generalni sekretar ŠSS Bojana Bejatović.
Rezultati:
https://s2.chess-results.com/tnr1522918.aspx?lan=14&art=0…
| 5. Коло | ||||||||
| Бо. | 1 | Земунска Гимназија | Ртг | – | 12 | Фармацеутско – физиотерапеутска школа | Ртг | 2 : 1 |
| 1.1 | FM | Jelic, Goran | 2192 | – | Jeremic, Goran | 0 | 1 – 0 | |
| 1.2 | Cipovic, Ninoslava | 1696 | – | Aleksic, Petar | 0 | 0 – 1 | ||
| 1.3 | Ackovic, Petar | 1608 | – | Karan, Aleksandar | 0 | 1 – 0 | ||
| Бо. | 4 | “ Јован Цвијић“ Лозница | Ртг | – | 5 | „Никола Тесла“ Медвеђа | Ртг | 0 : 3 |
| 2.1 | Pavlovic, Dobrica | 1812 | – | Manasijevic, Branislav | 1693 | 0 – 1 | ||
| 2.2 | Markovic, Miroslav | 0 | – | Miletic, Dragan | 0 | 0 – 1 | ||
| 2.3 | Djuric, Zoran M | 0 | – | Knezevic, Dragisa | 0 | 0 – 1 | ||
| Бо. | 11 | Гимназија Параћин | Ртг | – | 9 | „Рајко Боснић“ Буково | Ртг | 0 : 3 |
| 3.1 | Brkic, Ivica | 0 | – | Grujic, Dragan | 0 | 0 – 1 | ||
| 3.2 | Jovanovic, Dejan | 0 | – | Prvulovic, Miodrag | 0 | 0 – 1 | ||
| 3.3 | Brkic, Danijel | 0 | – | Przic, Miroljub | 0 | 0 – 1 | ||
| Бо. | 3 | Техничка школа Лозница | Ртг | – | 8 | „Дрвоарт“ Београд | Ртг | 3 : 0 |
| 4.1 | Rikalovic, Milan | 2011 | – | Spasenovic, Bojana | 0 | 1 – 0 | ||
| 4.2 | Pajic, Milos | 1730 | – | Vukcevic, Zarko | 0 | 1 – 0 | ||
| 4.3 | Maksimovic, Milorad | 0 | – | Baric, Ksenija | 0 | 1 – 0 | ||
| Бо. | 6 | „Владислав Рибникар“ Београд | Ртг | – | 2 | „Милан Благојевић“ Лучани | Ртг | 0 : 3 |
| 5.1 | Milosevic, Nenad | 0 | – | IM | Podinic, Vladimir | 2346 | 0 – 1 | |
| 5.2 | Padjan, Djura | 0 | – | Zekavcic, Dejan | 0 | 0 – 1 | ||
| 5.3 | Ivkovic, Davorin | 0 | – | Milosavljevic, Mirjana | 0 | – – + | ||
| Бо. | 7 | „Драгојло Дудић“ Београд | Ртг | – | 10 | „11. мај“ Јагодина | Ртг | 2 : 1 |
| 6.1 | Boskovic, Milan | 0 | – | Vojinovic, Stefan | 0 | 1 – 0 | ||
| 6.2 | Jovanovic, Dusan | 0 | – | Stojadinovic, Ilija | 0 | 1 – 0 | ||
| 6.3 | Milicevic, Dusan | 0 | – | Veljkovic, Jasmina | 0 | 0 – 1 | ||
| Мј | Екипа | Партије | + | = | – | ТБ1 | ТБ3 |
| 1 | Земунска Гимназија | 5 | 4 | 0 | 1 | 12 | 11 |
| 2 | „Никола Тесла“ Медвеђа | 5 | 4 | 0 | 1 | 12 | 10,5 |
| 3 | Фармацеутско – физиотерапеутска школа | 5 | 4 | 0 | 1 | 12 | 10 |
| 4 | Техничка школа Лозница | 5 | 3 | 0 | 2 | 9 | 10 |
| 5 | “ Јован Цвијић“ Лозница | 5 | 3 | 0 | 2 | 9 | 9 |
| 6 | „Рајко Боснић“ Буково | 5 | 3 | 0 | 2 | 9 | 9 |
| 7 | Гимназија Параћин | 5 | 2 | 0 | 3 | 6 | 6 |
| 8 | „Владислав Рибникар“ Београд | 5 | 2 | 0 | 3 | 6 | 6 |
| 9 | „Драгојло Дудић“ Београд | 5 | 2 | 0 | 3 | 6 | 4 |
| 10 | „Милан Благојевић“ Лучани | 5 | 1 | 1 | 3 | 4 | 7,5 |
| 11 | „Дрвоарт“ Београд | 5 | 1 | 0 | 4 | 3 | 3 |
| 12 | „11. мај“ Јагодина | 5 | 0 | 1 | 4 | 1 | 4 |
Moskva, 1978.
******************
Sjećate li se — u „Evgeniju Onjeginu“?
„Udaljivši se od svih daleko,
oni nad šahovskom tablom,
oslonjeni laktovima na sto, ponekad
sjede, duboko zamišljeni,
i Jenjsku topa uzima
u rasejanosti svojoj.“
Riječ je prije o emocionalnom stanju, o stalnoj emocionalnoj pozadini koja se iznenada može probiti u neshvatljivoj, racionalno neobjašnjivoj „grešci prsta“.
Pokušaji da se grube greške, „previdi“, klasifikuju i da im se pronađe neki drugi, šahovski uzrok („zaboravljena figura“, „nestalo polje“ i slično), kao što je to davno činio A. F. Iljin-Ženevski, a u naše vrijeme čini N. Krogius, svakako su zanimljivi, ali psihološka priroda tih grešaka i dalje ostaje pod sedam pečata.
Naravno, pozivanje na emocionalnu sferu malo toga objašnjava, ali makar pokazuje pravac potrage.
A naše jedva primjetno nepovjerenje prema naporima psihologa koji istražuju šah ima za svoj izvor čeličnu logiku Spinoze:
„Ljudi sebe smatraju slobodnima samo zato što su svjesni svojih postupaka, a ne znaju za uzroke kojima su ti postupci određeni.“
Napomenimo da mnogi istraživači u inostranstvu (R. Fine, G. Schonberg i drugi), kada objašnjavaju psihološke aspekte šaha, pribjegavaju grubim spekulacijama koje se, u osnovi, svode na ponavljanje ideja Alfreda Adlera i Sigmunda Freuda, popularnih početkom vijeka.
„Šah je izlaz za čovjekovu agresivnost“, „privlačnost šaha objašnjava se njegovim simboličkim projekcijama na seksualnu sferu“ i tako dalje.
Autori ovih tvrdnji otvoreno koriste današnje masovno interesovanje za šah i istraživanje sopstvene ličnosti.
Sukob ličnosti u šahu je, naravno, složena pojava i tu složenost, izgleda, nije moguće objasniti „iz samog“ šaha.
Pokušaji da se u objašnjenjima izađe izvan granica šahovske table imali bi naučnu vrijednost kada se ne bi svodili na krajnje uske i neproduktivne sheme psihoanalize, kao što je to slučaj u radovima R. Finea i drugih.
Teško da postoji savremeniji i savršeniji izraz sukoba ličnosti u šahu od pokušaja da se oponaša način razmišljanja i donošenja odluka protivnika i da se on navede da postupi na određeni, naravno, za nas povoljan način. Takvo upravljanje protivnikom ponekad se naziva refleksivnim upravljanjem. Česti blef samo je jedna od metoda refleksivnog upravljanja.
Kod refleksivnog upravljanja protivniku se prenosi određena informacija. Svrha tog prenosa najčešće je sljedeća: uticati na psihičko i emocionalno stanje protivnika, djelovati na njegovu radnu sposobnost. Informacija se može prenositi i na nivou nedovoljno osviješćenih uticaja, na nivou „osjećaja“.
„Protivniku treba uliti uvjerenje da je slabiji“, kaže Karpov.
Samouvjerenost u vašoj igri, brzina i odlučnost primoravaju protivnika da se nervira. On misli (ili „osjeća“) da vi znate kako treba igrati. A vi mislite da on misli da vi znate kako treba igrati i svom licu dajete izraz nepokolebljivog samopouzdanja u pobjedu.
Ponekad postupate upravo suprotno — svojim potištenim izgledom pokazujete da ste pomireni sa sudbinom ili spremni na remi.
Sasvim otvoreno, Mihail Botvinik, a za njim i Viktor Vasiljev (vidi „Teatar“, 1974, br. 8), govorili su o sličnim zanimljivim trikovima.
Došavši na nastavak jedne od prekinutih partija, Botvinik je svoje spoljašnje ponašanje unaprijed oblikovao na određeni način. Čak je i čuveni termos tog puta bio sklonjen u stranu, kako bi Mihailu Talju ulio uvjerenje da je ishod partije već odlučen i da će se nastavak brzo završiti.
Takav trik, sračunat na slabljenje pažnje i radne sposobnosti protivnika, nije rijedak.
Botvinik je imao prethodnika. U posljednjem kolu III Moskovskog međunarodnog turnira 1936. godine, Kapablanka, poznati ljubitelj baleta, stavio je na sto karte za pozorište. Čitav njegov izgled govorio je da ne želi ništa drugo osim da što prije završi partiju i ode u pozorište.
Njegov protivnik, velemajstor Eliskazes, spreman na remi, malo se opustio i… Kapablanka je briljantno dobio veoma tešku završnicu.
Ipak, takvi trikovi danas prolaze sve rjeđe. Šahisti su se međusobno dobro upoznali i odlično poznaju individualne obrasce ponašanja svojih protivnika, kao i njihova neočekivana odstupanja.
Igra se često koncentriše oko pozicija nestabilne ravnoteže, koja neko vrijeme odgovara objema stranama. Ta nestabilna ravnoteža može biti razriješena eksplozijom ili prećutnim obostranim pristankom.
Izbor odluke u takvim pozicijama posebno je težak i odgovoran, pa se zato često nastoji protivnik dovesti upravo u takvu poziciju.
Onaj ko u praktičnoj igri umije da formira i sprovede desetine metoda refleksivnog upravljanja, značajno povećava svoje šanse za pobjedu.
Autorima novih udžbenika šahovske igre, ako žele da budu u skladu sa svojim vremenom, neće biti lako da izbjegnu uključivanje i ovih metoda. A možda je dovoljno analizirati, samo iz novog ugla, izvrsne stare knjige Laskera, Kapablanke, Nimcoviča i Evea.
Autori mole čitaoce da sa pažnjom pristupe refleksivnom tumačenju psihologije šahovske borbe. Mečeve za svjetsku titulu nikako ne igraju početnici; igraju stručnjaci-profesionalci u najvišem smislu tih riječi. Za velemajstore glavna teškoća uopšte nije u tome da prepoznaju tip pozicije, pronađu kombinacioni udar ili način da izgrade zid od pješaka. Svim tim praktičnim, tehnološkim postupcima savremeni velemajstor vlada kao stablo bananama.
Pitanje je, međutim, drugačije: čime se od tog obilja postupaka koristiti, šta primijeniti prvo, a šta kasnije i kako će protivnik reagovati na ovaj ili onaj postupak? I nipošto posljednje mjesto u tim razmišljanjima (i osjećanjima) zauzimaju refleksivna razmatranja.
Metode refleksivnog upravljanja koje se zasnivaju na isključivo šahovskom sadržaju, da tako kažemo, unutrašnješahovske metode, naravno, prirodno su oružje borbe, kao i druga tehnička sredstva.
Međutim, metode ponašanja koje zadiru u psihičku sferu, a zasnivaju se na obmani i laži, po našem mišljenju su nemoralne i opasne. O tome treba govoriti otvoreno, bez uvijanja.
Tim prije što čak ni ljudi kompetentni u šahu ne razlikuju uvijek dovoljno jasno šahovske i vanšahovske metode borbe.
Tako Tigran Petrosjan smatra da „nekorektna žrtva (samo to! — autori) i drugi postupci slične prirode, koji protivnika dovode u zabludu i obećavaju nezaslužen uspjeh“, predstavljaju ispoljavanje pragmatizma.
Teško je bivšeg svjetskog šampiona osumnjičiti za naivnost; prije će biti da ovdje jednostavno nije želio otvoreno da govori o sredstvima za postizanje „nezasluženog uspjeha“ u sportskoj borbi.
Jer jedno je nekorektna žrtva figure, a sasvim drugo — igrati spoljašnjim izgledom i mimikom, prikazujući „duševni potres“.
Pitanje društveno-etičke ocjene laži u sportskim takmičenjima složeno je, i bilo kakav plebiscit pokazaće čitav spektar različitih mišljenja — od onih koji je kategorički odbacuju do onih koji je kategorički opravdavaju.
Mi smo na strani prvih.
Nemoralnost laži nije ništa manje očigledna od nemoralnosti podvaljivanja. Začudo je jedino to što se odbacivanje optužbe za podvaljivanje smatra pitanjem časti (šahovska istorija puna je sličnih primjera), dok se o obmani, ili, bolje rečeno, dovođenju protivnika u zabludu pomoću određenog ponašanja, može pisati gotovo sa simpatijama.
Ne smijemo zaboraviti koliko je velik moralni nivo poštene borbe.
Vaspitavajući kod djece ljubav prema lijepom i poštovanje prema partneru (ne protivniku!), čvrstinu duha i sposobnost da podnesu neuspjeh, samokritičnost i duševnu velikodušnost, moramo svu pažnju usmjeriti upravo na te psihološke osobine — osobine dostojnog čovjeka.
Šah ne bi trebalo da postane nešto poput životnog ispita koji se po svaku cijenu mora položiti.
Igrajte za svoje zdravlje, za radost sebi, učiteljima i roditeljima, i budite pošteni i plemeniti u toj igri i toj borbi.
(Nastaviće se)
Moskva, 2005.
Govorilo se da si negdje pred kraj Vajk-an-Zea iscrpio svoje pripreme otvaranja…
– Opet je riječ o repertoaru otvaranja na sasvim drugom nivou. Igrao sam Francusku odbranu protiv šahista rejtinga oko 2600 i sve je bilo u redu – činilo se da boljeg otvaranja na svijetu nema. Probao sam da je igram i protiv igrača od skoro 2700 poena – i to je takođe prolazilo! Ispostavilo se, međutim, da stvari nijesu tako jednostavne… Poslije Linaresa imao sam osjećaj da s Francuskom treba završiti.
Ali kasnije sam je ponovo pogledao i otkrio nove nijanse. Otvaranje funkcioniše! Klasika je ipak klasika.
Uostalom, odakle dolazi prednost u otvaranju Kasparova ili Kramnika? Oni ne igraju toliko često, a mnogo rade na šahu, pa se vremenom nakupi ogromna zaliha noviteta i svježih ideja. Meni za ozbiljan rad na otvaranju nije ostajalo vremena – turniri su se nizali jedan za drugim. Morao sam da se snalazim, da usput učim nove stvari i krpim rupe. Jasno je da u takvim okolnostima nema mjesta za ozbiljna istraživanja.
Danas je moj repertoar otvaranja prilično ograničen, a kakav će biti sutra – vidjećemo. Elita igra veoma precizno: čak i kada napravi grešku, ona je gotovo neprimjetna za obične smrtnike.
– Ispada da elita igra nekakav antišah, a ljudi žele da uživaju gledajući partije sa superturnira.
– Naravno, danas na superturnirima niko ne igra kao mladi Talj. Kasparov s vremena na vrijeme obraduje publiku. Tu su još Širov i Ivančuk. Ali svjetski prvak i drugi igrač svijeta po rejtingu (Kramnik) igra potpuno drugačije – on diktira modu i mnogima je nametnuo svoj pažljiv, veoma profesionalan stil igre, zasnovan na vrhunskoj tehnici i razvijenom osjećaju za harmoniju.
Nažalost, u eri kompjuterskog šaha pragmatičnost je postala važnija od ljepote, i teško da to raduje gledaoce. Međutim, Kramnik je počeo da se mijenja. Dodaje agresivnost kada je potrebno, preuzima rizik. I… moda se mijenja!
– Ne plašiš li se da bi superturniri mogli postepeno da „isuše“ i tebe?
– Nadajmo se da neće. Iako je pragmatizam neophodan – samo na entuzijazmu ne može se daleko dogurati. Uzmimo, na primjer, Širova: on ima fantastičan talenat i izuzetan taktički dar. Ali ponekad gubi poene zato što „pretjera“. Njegov meč za svjetsku titulu FIDE protiv Ananda bio je veoma ilustrativan u tom smislu – pragmatizam se pokazao jačim od stvaralačkog nadahnuća.
Zato i Kasparov u posljednje vrijeme ponekad igra neke rutinske, dosadne partije, potpuno netipične za njega. Ali pragmatičnost u savremenom šahu takođe predstavlja visoku umjetnost.
– Mnogi te smatraju prirodnim talentom.
– Ne mogu reći da mi bilo kakve odluke dolaze lako i bez napora – uvijek moram mnogo da radim. Ako ljudi tako sude na osnovu mojih partija u blicu na ICC-u, neka znaju da tamo ne pristupam igri ozbiljno – to mi je zabava.
Neki kažu i da sam čisti taktičar, ali ni to nije tačno. Zadovoljstvo mi pričinjava da igram suptilan pozicioni šah. A najljepše je kada uspiješ da lijepu taktiku uklopiš u strogi pozicioni okvir.
Dodao bih i da nisam lijen, ali nisam ni šahovski robot. Rad na šahu mi i dalje pričinjava veliko zadovoljstvo.
– Radiš li uglavnom samostalno?
– Uglavnom da. Jedno vrijeme sam blisko sarađivao sa Zurabom Azmajparašvilijem i odradili smo dva ili tri pripremna kampa. Međutim, zbog njegove velike zauzetosti u FIDE, nismo mogli da uspostavimo redovnu saradnju.
Pisalo se i da mi je trener Mihail Gurevič. A to samo zato što su nas nekoliko puta fotografisali zajedno! Niko zapravo ne želi da se udubi u činjenice: vide me u društvu nekoliko velemajstora ili prijatelja i odmah objave da su to moji treneri.
Mislim da bi mi bilo mnogo lakše da igram kada bi mi zaista pomagao makar dio ljudi koje nazivaju mojim trenerima. Sjećam se da je jednom Peter Leko rekao, pa čak i napisao, da sa mnom radi Gari Kasparov. E, to bi već bilo sjajno! 😄
– Zar je šahisti tvog nivoa zaista teško da pronađe pomoćnika?
– Kao prvo, zaista nije lako pronaći odgovarajuću osobu. Kao drugo, dugo nismo mogli da shvatimo ko mi je zapravo potreban: kada sam pobjeđivao igrače rejtinga 2400, tražili smo trenera od 2500; kada sam počeo da pobjeđujem „dvijestosedamdesetice“, počeli smo da tražimo trenera od 2600 i tako dalje. To pitanje je i dalje aktuelno.
Uglavnom radim sam. Za sada se ne žalim…
– Radiš li svakog dana ili sebi dozvoljavaš pauze?
– Sve zavisi od kreativnog raspoloženja. Mogu da radim veoma mnogo, ali u radu imam i prekide. Nemam „propisano radno vrijeme“ – najmanje tri dana sedmično uopšte ne radim. Ipak, današnji šah zahtijeva da mu se posveti više pažnje. Ali, kao i uvijek, postoji mnogo „ali“…
Mogu da pretpostavim da bi Gari Kasparov, čak i kada se nekoliko mjeseci ne bi bavio šahom, mogao da ostane ono što jeste. Mada, vjerovatno i on, sa svojim ogromnim iskustvom i znanjem, mora stalno da održava formu.
(Nastaviće se)
Moskva 2012
Kada smo se pripremali za meč sa Amerikancima, Botvinik mi je predložio da odigramo nekoliko trening partija. Naravno, bilo mi je zanimljivo da treniram sa svjetskim prvakom, pa sam pristao. Neću kriti da me je iznenadio uslov koji je postavio – da igramo uz uključen radio, kako bi se partija što više približila stvarnoj atmosferi bučne dvorane pune gledalaca.
Naši dueli odigravali su se u njegovoj vikendici u Podmoskovlju. Sjedimo tako za tablom, razmišljamo o potezima, šahovski sat ritmično otkucava. A iz crnog zvučnika, koji je visio tačno iznad šahovskog stočića, neprekidno je tekla bujica informacija o radnim uspjesima kolhoznika Moskovske oblasti – o košenju sijena, prinosima mlijeka i vađenju krompira. Poslije pet sati igre uz takvu pratnju osjećao sam se potpuno ošamućeno. Isprva mi se ideja da se igra uz radio činila, u najmanju ruku, diskutabilnom. Međutim, kasnije, kada sam bolje upoznao Botvinika, shvatio sam „u čemu je stvar“.
Bio je to čovjek koji je posjedovao rijetku sposobnost autosugestije, možda čak i samohipnoze. Kasnije, kada se posvetio računarima, smislio je poseban izraz – „samoprogramiranje“. Ako bi mu tokom partije buka u turnirskoj sali počela da ide na živce, uvjeravao bi sebe: „Pa ja sam se namjerno pripremao za igru u buci – znači, buka ne bi trebalo da mi smeta!“ I zaista, više mu nije smetala. Još ranije, da bi se navikao na protivnike koji puše, Botvinik je igrao trening partije sa Ragozinom, koji je imao poseban zadatak da ga što više „zadimi“.
Izgleda da sam Mihailu Moisejeviču odgovarao kao sparing-partner. Kasnije me je često pozivao da igramo trening partije. Ukupno smo od 1955. do 1957. godine odigrali oko dvadeset pet partija.
Trening partije bile su zaštitni znak sistema pripreme patrijarha našeg šaha. Bio je duboko uvjeren u njihovu korist, a te partije su mu zaista pomagale da dostigne pravu formu uoči zvaničnih takmičenja.
Kontrola vremena bila je standardna: dva i po sata za prvih četrdeset poteza. Ako partija do tada ne bi bila završena, po pravilu se nije nastavljala. Izuzetak su predstavljala samo dva meča. Prvi je odigran u avgustu 1956. godine, kada se Botvinik pripremao za Moskovsku olimpijadu i Memorijal Aljehina, a drugi u januaru 1957. godine, uoči drugog meča za titulu svjetskog prvaka protiv Smislova. Ti susreti igrani su uz prekid nakon četrdesetog poteza i naknadno nastavljanje.
U prvom meču odigrali smo pet partija: +1 =4 u korist Botvinika. Tri su bile prekinute i dovršene tek na samom kraju meča. U njima sam imao pozicionu prednost i računao da ću osvojiti najmanje dva poena. Nažalost, uspio sam da osvojim samo jedan. U čemu je bio problem?
Prije svega, treba odati priznanje analitičkom umijeću svjetskog prvaka, njegovoj domišljatosti i upornosti. Moja analiza, s druge strane, ostavljala je mnogo prostora za napredak. Ne radi opravdanja, već istine radi, reći ću da su za to postojali i objektivni razlozi: svega nekoliko dana prije nastavka partija dobio sam prve korektorske otiske svoje prve knjige „Kako rješavati šahovske studije“. Umjesto da „brusim“ odložene pozicije, morao sam da se posvetim korekturi, jer je otiske trebalo što prije vratiti u štampariju.
Kada je nastavak partija završen, Mihail Moisejevič nije krio zadovoljstvo. Uz osmijeh je primijetio:
– Znate, Jura, od tri prekinute partije sa približno jednakim pozicijama, jednu po pravilu uvijek dobijem.
Završna etapa Botvinikove pripreme za drugi meč sa Smislovom trebalo je da bude naš meč od dvanaest partija. Planirali smo da počnemo odmah poslije Nove, 1957. godine, ali sam se iznenada prehladio i nedjelju dana proveo bolestan. Na kraju smo odigrali samo deset partija, pri čemu prekinuta deveta nikada nije bila nastavljena. Rezultat meča bio je +3 −2 =4 u korist Botvinika, ali sam u nedovršenoj partiji imao kvalitet više i realne izglede za pobjedu.
Sjećam se da je taj meč protekao u izuzetno napetoj atmosferi. Ponijele su nas emocije i borili smo se sa žestinom neuobičajenom za trening susrete. U nizu partija zapali smo u strašnu vremensku oskudicu, što je često dovodilo do grubih grešaka. Sada, poslije više od pola vijeka, ponovo pregledajući te partije i kao da iznova proživljavam sve peripetije tih okršaja, pomislio sam da su takvi dvoboji mogli da oduzmu isuviše mnogo snage i nervne energije. Nije isključeno da Botvinik, kada je mjesec dana kasnije sjeo za tablu naspram Smislova, nije uspio potpuno da se oporavi, pa je i to, u izvjesnoj mjeri, moglo uticati na ishod njihove borbe.
O uticaju Botvinika na moju generaciju vrijedi govoriti posebno. Još od djetinjstva proučavao sam njegove partije i učio iz njih. Sjećanje mi je i danas sačuvalo sliku iz 1936. godine: u pionirskom kampu, okružen vršnjacima, stojim bez daha kraj radio-prijemnika, iščekujući vijesti iz engleskog grada Notingema, gdje se naš Botvinik borio protiv šampiona kapitalističkog svijeta. I pobjeđivao ih!
Sjećam se i kako sam 1943. godine, kao kandidat za majstora, prvi put sjeo za šahovsku tablu naspram njega. Na zapisnik sam upisao prezime „Botvinik“ i nisam mogao da povjerujem svojim očima. Toliko nisam vjerovao da sam, dok se okrenuo na drugu stranu, uštinuo sam sebe za ruku. Zar to nije san? Zar zaista igram protiv Botvinika, licem u lice? Od početka tridesetih godina Botvinik je bio neprikosnoveni lider sovjetskog šaha. Njegovi izvanredni uspjesi donijeli su mu ogroman autoritet i popularnost. Ljudi su mu se divili, slijedili ga i oponašali.
Danas, kada je Botvinikova šahovska karijera postala dio istorije, moguće je nepristrasno i objektivno ocijeniti njegovo mjesto u svjetskom šahu. Nema sumnje da je od kraja tridesetih godina pa do 1948, kada je i formalno postao svjetski prvak, Botvinik bio faktički najjači šahista na svijetu.
Njegova nadmoć se, po mom mišljenju, najubjedljivije pokazala na XIV prvenstvu SSSR-a 1945. godine, kada je osvojio prvo mjesto uz svega četiri remija i bez ijednog poraza.
Pošto je osvojio šahovsku krunu, Botvinik se posvetio izradi doktorske disertacije, koju je potom uspješno odbranio. To mu je, svakako, donijelo dodatni ugled, ali ga je na pune tri godine udaljilo od ozbiljnog takmičarskog šaha. Uoči njegovog meča sa Bronštajnom 1951. godine većina ljubitelja šaha vjerovala je da će Botvinik lako slomiti izazivača. Međutim, tek je u samoj završnici uspio da izjednači rezultat i sačuva titulu svjetskog prvaka. I drugi meč za svjetsku krunu protiv Smislova, 1954. godine, koji je takođe završen neriješeno, jasno je pokazao da je Botvinik izgubio nekadašnju nadmoć nad svojim rivalima i da je, kako je i sam govorio, postao samo „prvi među jednakima“. Boginja šaha, Kaissa, nije mu oprostila višegodišnje odsustvo iz takmičarske igre – sustigli su ga predstavnici mlađe generacije.
(nastaviće se)
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007
Godine 1928. sovjetska šahovska štampa naširoko je obilježila 25 godina Zalkindovog stvaralačkog rada. Članak o njemu, praćen fotografijom, objavljen je i u časopisu „64. Šah i dama u radničkom klubu“, čiji je glavni urednik bio Krilenko.
„Prvog šahistu zemlje“, predsjednika revolucionarnog tribunala, tada još nimalo nije zabrinjavala Zalkindova nekadašnja kratkotrajna povezanost s menjševicima. Naime, 1917. godine Lazar Borisovič je kao predstavnik menjševičke partije izabran za odbornika Moskovske gradske dume.
A upravo to će se kasnije pokazati kao mina sa odloženim dejstvom…
…U decembru 1930. godine Maksim Gorki poslao je Staljinu iz svog italijanskog izgnanstva pismo u kojem je s oduševljenjem opisao upravo završeni proces u takozvanom „slučaju Industrijske partije“ kao „genijalno režiran proces“.
Vjesnik revolucije tada još nije znao da vođa priprema novu fantazmagoriju – proces protiv navodnog Saveznog biroa Centralnog komiteta menjševika. I taj proces bio je „genijalno režiran“. Tačnije rečeno, bio je to još jedan lažni politički spektakl.
…„Slučaj kontrarevolucionarne organizacije menjševika“ (list „Izvestija“, 2. mart 1931. godine):
„Još mnogo prije otvaranja vrata Kolonske sale Doma sindikata, ispred ulaza se okupila ogromna masa ljudi. Tačno u pet časova vrata Doma sindikata su otvorena, a prostrana sala brzo se ispunila.
U 18 časova i 15 minuta uvedeni su optuženi. U 18 časova i 30 minuta za sudijski sto dolazi predsjednik Specijalnog vijeća Vrhovnog suda SSSR-a drug Švernik. Članovi vijeća bili su drugovi Muranov i Antonov-Saratovski, a rezervni članovi suda Artjuhina i Prjanišnikov. Za tužilačkim stolom nalazili su se drugovi Krilenko i Roginski. Na mjestima predviđenim za odbranu sjedili su članovi Moskovskog kolegijuma branilaca drugovi Konodov i Braude. Prvi je branio optuženog Fin-Enotajevskog, a drugi optužene Rubina i Volkova.
Procedura utvrđivanja identiteta optuženih protekla je brzo. Svi su na pitanje predsjedavajućeg izjavili da pripadaju menjševičkoj partiji.
…Uz duboku pažnju i u potpunoj tišini prisutni su saslušali optužnicu, čije je čitanje trajalo gotovo četiri sata.
Po završetku čitanja optužnice predsjedavajući drug Švernik poziva optužene pred sudski sto i postavlja im pitanje:
– Da li se osjećate krivim za djela navedena u optužnici?
U napetoj tišini odjeknule su riječi prvog među optuženima, Zalkinda:
– Da, priznajem svoju krivicu…“
– Da, priznajem – odgovarali su redom svi optuženi koje je sud pozivao: Volkov, Šer, Groman, Jakubovič, Gincburg, Suhanov, Berlacki, Ikov, Tejtelbaum, Rubin, Fin-Enotajevski, Petunjin i Sokolovski.
(Izvestija, 2. mart 1931.)
„…U jednoj od bočnih sala Doma sindikata visi slika umjetnika Pčelina. Na platnu su oči radnika razrogačene od užasa, izopačeni profil eserke Kaplanove, a na zemlji, kraj automobilskog točka, klonuo je ranjeni Vladimir Iljič.
Nema slika koje prikazuju menjševike u uniformama ministara bjelogardejskih vlada, u ulozi organizatora antisovjetskih ustanaka ili podstrekača štrajkova u najtežim i najdramatičnijim danima građanskog rata i poratnog rasula. Ali može li se to zaboraviti?
Menjševički okot, poražen i smrvljen u otvorenoj borbi, odbačen od radničkih masa, činio je sve da podsjeti na svoje postojanje.
Evo ih kako jedan za drugim brzo ustaju, praćeni stražom Crvene armije. Da, to su Groman, Suhanov, Rubin. Upravo oni…“
Zalkind je uhapšen 30. avgusta 1930. godine. U zapisniku njegovog prvog saslušanja nema ni najmanjeg pomena postojanja „Saveznog biroa menjševika“, organizacije koja je navodno bila ustrojena po uzoru na Centralni komitet boljševičke partije, sa odjeljenjima za agitaciju, propagandu, privredu i drugim strukturama.
Sve je to, prema kasnijim istraživanjima, konstruisano tokom istrage. Istoričar Roj Medvedev i drugi savremeni istraživači primijetili su da se tokom procesa protiv takozvane „Industrijske partije“ (od 25. novembra do 7. decembra 1930. godine) organizacija menjševika nijednom nije pominjala, iako su kasnije vlasti pokušale da predstave oba slučaja kao dijelove jedinstvene „kontrarevolucionarne organizacije“.
„Br. 214. Zapisnik o saslušanju Lazara Borisoviča Zalkinda“
Operativni službenik Drugog odjeljenja EKU OGPU-a A. A. Nasedkin saslušao je u svojstvu optuženog građanina Lazara Borisoviča Zalkinda, koji je na postavljena pitanja izjavio:
v)Gdje je bio i šta je radio tokom Februarske revolucije 1917. godine; da li je aktivno učestvovao i na koji način:
– Bio je član Revolucionarne komune gradskih sekcija, a zatim član Komiteta društvenih organizacija grada Moskve.
g)Od Februarske revolucije 1917. do Oktobarske revolucije 1917:
– U maju 1917. pristupio je menjševičkoj partiji, preko koje je izabran za odbornika Moskovske gradske dume. Kao predstavnik Gradske dume bio je član Komiteta saveza gradova.
Lazar Zalkind
d) Gdje je bio i šta je radio tokom Oktobarske revolucije 1917. godine:
– Pošto sam bio protiv oružane borbe i zalagao se za koaliciju sa boljševicima, povukao sam se iz političkog rada. Nakon toga sam još godinu do godinu i po dana održavao slabe veze sa menjševicima, a potom sam ih potpuno prekinuo.
e) Od Oktobarske revolucije 1917. do danas:
– Od kraja 1917. do 1922. godine radio sam u zadružnim organizacijama u Moskvi. Od 1922. godine pa do danas službovao sam u Narodnom komesarijatu za prehranu (još od njegovog osnivanja pod tim nazivom). Obavljao sam dužnost načelnika Ekonomske uprave, člana predsjedništva Trgovinskog plana i načelnika sektora za evidenciju i statistiku.
12. Podaci o ranijim osudama (prije i poslije Oktobarske revolucije):
– Nisam osuđivan.
Zapisano prema mojim riječima, tačno. Zapisnik mi je pročitan.
Lazar Borisovič Zalkind.
(Nastaviće se)
V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
SERVANTES o šahu.
U najvećem romanu renesanse – „Domišljati plemić Don Kihot od Manče“, koji je napisao španski pisac Migel Servantes de Saavedra (1547–1616), šahovska igra se pominje dva puta: u prvom dijelu (glava XXXII) i u drugom (glava XII), gdje se spominje tokom razgovora Don Kihota sa njegovim perjanikom Sančom Pansom o pozorištu i smislu života.
„Komedije“, naglasio je Don Kihot, „predstavljaju tok našeg života: nakon raspleta svim glumcima se oduzimaju kostimi po kojima su se razlikovali, isto kao što poslije smrti u grobu svi postaju jednaki.“
Don Kihot i Sančo Pansa. Spomenik junacima romana Migela Servantesa „Domišljati plemić Don Kihot od Manče“, postavljen u Madridu
„Sjajno poređenje“, zaključio je Sančo, „samo što nije novo; ne jednom i u raznim prilikama sam ga čuo, kao i poređenje našeg života sa šahovskom igrom: dok partija traje, svaka figura ima svoju posebnu ulogu, a kada se partija završi, sve figure se izmiješaju, promiješaju, zgrnu na gomilu i stave u jednu vreću, baš kao što sve živo odlazi u grob.“
„Svakim danom, Sančo, postaješ sve manje prostodušan, a sve razumniji“, primijeti Don Kihot.
Navedeno poređenje – „naš život je poput šahovske igre“ – postalo je popularna izreka. Ono je, između ostalog, uzeto kao epigraf prvog šahovskog časopisa na svijetu „Palamed“, koji je izlazio u Parizu od 1836. do 1847. godine.
Se Đun (Xie Jun) (rođ. 30. oktobra 1970, Peking), kineska šahistkinja, međunarodni velemajstor među muškarcima i ženama, 7. svjetska prvakinja u šahu.
Se Đun se rano, već sa 7 godina, upoznala s kineskim šahom – sijangći, koji je nastao još u ranom srednjem vijeku spajanjem tradicionalne domaće igre i igre čaturanga, pristigle iz Centralne Azije. Već godinu dana kasnije pobjeđivala je odrasle, zadivljujući sposobnošću brzog i dubokog računanja varijanti i taktičkom pronicljivošću koja joj je pomagala da se dobro snalazi u složenim pozicijama. Na nju je obratio pažnju trener kineske reprezentacije u međunarodnom šahu Van Bi Jun… Djevojčica u početku nije željela da se „prekvalifikuje“, ali je ubrzo osjetila svu ljepotu nove igre; sa 13 godina ušla je u nacionalnu reprezentaciju, a već godinu kasnije (1984) bila je šesta među kineskim šahistkinjama, a još godinu poslije – treća. Već njen prvi nastup na međunarodnom takmičenju bio je uspješan – na Šahovskoj olimpijadi u Solunu (1988) osvojila je 10 poena iz 13. Godine 1989. osvojila je prvenstvo Kine i dobila titulu nacionalnog majstora.
Brz je bio uspon Se Đun 1990. godine: predvodila je žensku reprezentaciju Kine na Šahovskoj olimpijadi u Novom Sadu (Jugoslavija), gdje je u sjajnom stilu pobijedila bivšu svjetsku prvakinju N. Gaprindašvili, ostvarila odličan rezultat na međuzonskom turniru u Kuala Lumpuru, gdje je zauzela drugo mjesto. Na turniru kandidata u Bordžomiju podijelila je 1–2. mjesto s A. Marić, a početkom 1991. u dodatnom meču pobijedila je jugoslovensku šahistkinju rezultatom 4,5 : 2,5.
To je bila senzacija. Prvi put je protivnica svjetske prvakinje bila predstavnica azijskog kontinenta. Dvadesetogodišnja Se Đun još nije imala dovoljno iskustva, pa je većina šahovskih analitičara davala prednost M. Čiburdanidze, koja je već 13 godina držala titulu. Međutim, Kineskinja je u kandidatskim takmičenjima pokazala ne samo šahovski talenat, već i snagu volje, čvrstinu karaktera i sposobnost da hladnokrvno podnosi poraze. U Kini su pronašli „svoj put“ pripreme za meč za svjetsku titulu, o čemu je kasnije govorila sama Se Đun:
„U početku ni ja ni treneri nismo imali iskustva, ali čini se da smo izabrali pravi put. Prije meča s Čiburdanidze nekoliko desetina mladih majstora analiziralo je 219 partija koje je ona odigrala u posljednjih osam godina. Na osnovu toga sastavili su šesnaest ‘sintetičkih’ partija, koje su obuhvatale njene omiljene ideje, kombinacije i pozicije u kojima su se pokazivale jake strane moje protivnice. Te partije su dobro savladala četiri iskusna šahista. Igrajući s njima, učila sam kako da pobijedim Maju.“
U jesen 1991. u Manili Se Đun je igrala smireno i sigurno. U trećoj partiji prva je nanijela poraz svjetskoj prvakinji. Zatim je izgubila dvije partije zaredom – četvrtu i petu – i mnogima se učinilo da će meč pripasti Čiburdanidze. Tada je Se Đun pokazala izuzetnu izdržljivost: nakon dvije kratke remi partije pobijedila je u osmoj i izjednačila rezultat, a pobjedom u jedanaestoj preokrenula tok meča u svoju korist. Na kraju je Se Đun pobijedila rezultatom 8,5 : 6,5 i osvojila titulu sedme svjetske šampionke u istoriji šaha.
Se Đun – Čiburdanidze
Manila, 1991, 11. partija meča
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 Nc6 6.Be2 g6 7.Nb3 Bg7 8.0–0 0–0 9.Bg5 a6 10.a4 Be6 11.Kh1 h6 12.Be3 d5 13.exd5 Nxd5 14.Nxd5 Qxd5 15.Nc5 Bxb2 16.Qxd5 Bxd5 17.Rad1 Nb4 18.Nd7 Bc6 19.Nxf8 Rxf8 20.Bc5 a5 21.Bxe7 Re8
22.Rd8 Rxd8 23.Bxd8 Bxa4 24.Bxa5 Nc6 25.Rb1 Bd4 26.Bc7 Bxc2 27.Rxb7 Be4 28.Bc4 g5 29.f4 Kg7 30.Bd6 Nd8 31.Rd7 Bb6 32.Be5+ Kf8 33.fxg5 hxg5 34.Bf6 1–0
Dalji nastupi Se Đun, uključujući i učešće na moskovskom festivalu posvećenom 100-godišnjici rođenja A. Aljehina, pokazali su da kineska šahistkinja nastavlja uporno da usavršava svoje majstorstvo. Ona je, kao i N. Gaprindašvili, M. Čiburdanidze, Ž. i J. Polgar, P. Kramling, uspjela da ispuni normu muškog velemajstora.
Godine 1993. njena protivnica u borbi za svjetsku titulu ponovo je bila predstavnica Gruzije, trostruka kandidatkinja za najviši naslov – N. Joselijani. Ovoga puta Se Đun i njeni treneri analizirali su čak 400 (!) partija koje je Nana odigrala još od svoje 13. godine. Znala je o protivnici sve! Važnu ulogu u timu Se Đun (ukupno 6 članova) imao je i ljekar, koji je kontrolisao jelovnik, odjeću, rute šetnje, temperaturu u sobi, raspoloženje… U pripremi za takav meč nema sitnica!
Meč je održan u Monaku (1993) i završio se ubjedljivom pobjedom šampionke 8,5 : 2,5 (+7, -1, =3).
Poslije meča došao je red na studije – Se Đun je tada bila na trećoj godini Pekinškog pedagoškog univerziteta. Slava joj je donijela više obaveza, ali nije promijenila njen način života. I dalje je živjela s roditeljima i na univerzitet išla biciklom…
Šampioni nemaju mogućnost da se opuste. Prošle su dvije godine i nova izazivačica, Mađarica Ž. Polgar, bacila je rukavicu Se Đun. Pripremajući se za meč s predstavnicom najpoznatije šahovske porodice na svijetu, Se Đun je odigrala trening-meč s Viktorom Korčnojem i izgubila 1:3. U meču s Polgar, održanom 1995. u Španiji, Se Đun je izgubila 4,5 : 8,5.
Još četiri godine kasnije Se Đun je ponovo osvojila svjetski tron. Žuža nije mogla da brani titulu zbog rođenja djeteta, pa su se za svjetsko prvenstvo 1999. borile ruska šahistkinja A. Galjamova i Se Đun. U neizvjesnoj borbi – meč je igran u Kazanju i Šenjangu – Kineskinja je pobijedila rezultatom 8,5 : 6,5 (+5, -3, =7).
Osamdesetih godina šahovska sudbina sedme svjetske prvakinje među ženama ukrstila se sa sudbinom sijedog veterana, sedmog svjetskog prvaka V. Smislova. Njihovo rivalstvo u okviru tradicionalnog meč-turnira „Dame – seniori“ uvijek je privlačilo veliku pažnju.
U prvom „susretu“ protivnici su se razišli neriješeno 0,5 : 0,5; „senior“ je primijetio: „Se Đun je prošla turnir bez poraza. Odlikuju je upornost, preciznost i visoka tehnika. Sigurno se osjeća u završnici.“
Već u sljedećem susretu Se Đun je opravdala ocjenu majstora, pobijedivši ga u mini-meču od dvije partije rezultatom 1,5 : 0,5.
Se Đun – Smislov
Beč, 1993
1.e4 e6 2.d4 d5 3.Nd2 c5 4.exd5 Qxd5 5.Ngf3 cxd4 6.Bc4 Qd6 7.0–0 Nf6 8.Nb3 Nc6 9.Nbxd4 Nxd4 10.Nxd4 a6 11.Re1 Bd7 12.c3 0–0–0 13.Qe2 Qc7 14.h3 Bd6 15.a4 e5 16.Nc2 Bf5 17.Ne3 Bg6 18.b4 e4 19.Ba3 Bh2+ 20.Kh1 Bf4 21.b5 Bxe3 22.fxe3
22…Rd3 23.Qa2 h5 24.Kg1 Ng4 25.hxg4 hxg4 26.g3 Qxg3+ 27.Qg2 Rxe3 28.Qxg3 Rxg3+ 29.Kf2 Rhh3 30.bxa6 bxa6 31.Bxa6+ Kc7 32.Bc5 Rf3+ 33.Ke2 Rh2+ 34.Kd1 Rxc3 35.Bd4 Rcc2 36.Be5+ Kb6 37.Bxh2 Rxh2 38.Be2 f5 39.a5+ Ka7 40.Rc1 Be8 41.Rc7+ Kb8 42.Rxg7 Ba4+ 43.Kc1 e3 44.a6 Rh6 45.Kb2 Rd6 46.Ka3 Bc6 47.Rb1+ Ka8 48.Rb6 1–0
(Nastaviće se)
Rapid turnir, tempo 10’+3’’
Podgorica, Multimedijalna sala UCG
27.10.2026, 9.kola
32 igrača, 1 IM, 2 FM
| Bo. | White | Rtg | Result | Black | Rtg | ||||
| 1 | IM | Tomic, Aleksandar | 2364 | 1 – 0 | Sekularac, Milo | 1991 | |||
| 2 | Popovic, Nikola | 1880 | 0 – 1 | Miletic, Vuk | 2250 | ||||
| 3 | Milovic, Ilija | 2079 | 1 – 0 | FM | Begus, Drasko | 2270 | |||
| 4 | Peric, Toman | 1824 | 0 – 1 | CM | Alivodic, Dario | 2167 | |||
| 5 | FM | Kisic, Bozidar | 2279 | 1 – 0 | Kovacevic, Dragoljub | 2013 | |||
| 6 | Koprivica, Andrija | 1863 | ½ – ½ | Raonic, Ljubisav | 1714 | ||||
| 7 | Mosurovic, Milena | 1817 | 1 – 0 | Trubina, Vasilina | 1429 | ||||
| 8 | Milosevic, Vuk | 1694 | 0 – 1 | Ilgnerov, Arkadii | 1783 | ||||
| 9 | Pejovic, Vuk | 0 | 0 – 1 | Dzeverdanovic, Damjan | 1740 | ||||
| 10 | Trubina, Amelija | 1461 | ½ – ½ | Kovac, Nikola | 1619 | ||||
| 11 | Vukovic, Krsto | 1837 | 0 – 1 | Agic, Zejn | 1655 | ||||
| 12 | Radusinovic, Luka | 0 | 1 – 0 | Kurbegovic, Ibrahim | 1544 | ||||
| 13 | Trubina, Adelina | 1472 | 1 – 0 | Raskovic, Vuk | 1509 | ||||
| 14 | Dlabac, Ivan | 0 | 0 – 1 | Fustic, Aleksandar | 0 | ||||
| 15 | Vukovic, Stefan | 1463 | 1 – 0 | Jokic, Petar | 0 | ||||
| 16 | Kurbegovic, Serif | 0 | 0 – 1 | Tosic, David | 0 |
| Rk. | Name | sex | FED | Rtg | Pts. | ||
| 1 | IM | Tomic, Aleksandar | MNE | 2364 | 8 | ||
| 2 | Miletic, Vuk | MNE | 2250 | 7,5 | |||
| 3 | CM | Alivodic, Dario | MNE | 2167 | 6,5 | ||
| 4 | FM | Kisic, Bozidar | MNE | 2279 | 6 | ||
| 5 | Milovic, Ilija | MNE | 2079 | 6 | |||
| 6 | Sekularac, Milo | MNE | 1991 | 6 | |||
| 7 | FM | Begus, Drasko | SRB | 2270 | 5,5 | ||
| 8 | Koprivica, Andrija | MNE | 1863 | 5 | |||
| 9 | Kovacevic, Dragoljub | MNE | 2013 | 5 | |||
| 10 | Popovic, Nikola | MNE | 1880 | 5 | |||
| 11 | Ilgnerov, Arkadii | MNE | 1783 | 5 | |||
| 12 | Dzeverdanovic, Damjan | MNE | 1740 | 5 | |||
| 13 | Raonic, Ljubisav | MNE | 1714 | 5 | |||
| 14 | Mosurovic, Milena | w | MNE | 1817 | 5 | ||
| 15 | Peric, Toman | MNE | 1824 | 5 | |||
| 16 | Agic, Zejn | MNE | 1655 | 5 | |||
| 17 | Trubina, Amelija | w | MNE | 1461 | 4,5 | ||
| 18 | Kovac, Nikola | MNE | 1619 | 4,5 | |||
| 19 | Milosevic, Vuk | MNE | 1694 | 4 | |||
| 20 | Radusinovic, Luka | MNE | 0 | 4 | |||
| 21 | Pejovic, Vuk | MNE | 0 | 4 | |||
| 22 | Trubina, Vasilina | w | MNE | 1429 | 4 | ||
| 23 | Vukovic, Stefan | MNE | 1463 | 4 | |||
| 24 | Fustic, Aleksandar | MNE | 0 | 4 | |||
| 25 | Vukovic, Krsto | MNE | 1837 | 3,5 | |||
| 26 | Kurbegovic, Ibrahim | MNE | 1544 | 3 | |||
| 27 | Raskovic, Vuk | MNE | 1509 | 3 | |||
| 28 | Trubina, Adelina | w | MNE | 1472 | 3 | ||
| 29 | Tosic, David | MNE | 0 | 3 | |||
| 30 | Kurbegovic, Serif | MNE | 0 | 2 | |||
| 31 | Dlabac, Ivan | MNE | 0 | 2 | |||
| 32 | Jokic, Petar | MNE | 0 | 1 |
Sa najjačim učesnicima radio je Aleksej Lugovoj.
Od 25. do 31. oktobra, u centru „Etker“ u Čeboksariju, prvi put u istoriji republike održani su Velemajstorska šahovska sesija i specijalizovani šahovski kamp. Učestvovala su 34 mlada šahista iz Čuvašije. Petnaest najuspješnijih svakodnevno je radilo sa međunarodnim velemajstorom Aleksejem Lugovojem iz Sankt Peterburga, dok su ostali trenirali sa trenerima iz republike.
Projekat je realizovan u okviru sporazuma o saradnji između šahovskih federacija Sankt Peterburga i Republike Čuvašije, uz podršku Ministarstva sporta Čuvašije i konditorske fabrike „AKKOND“, generalnog partnera sveruskog takmičenja „Čokoladni kup“.
Na svečanom zatvaranju učesnike su pozdravili poslanik Državne dume Anatolij Aksakov, zamjenik ministra obrazovanja Čuvašije Aleksandar Kirilov i predsjednik Šahovske federacije Republike Čuvašije Dmitrij Fadejev.
Osam učesnika sesije nastupiće na prvenstvu Privolškog federalnog okruga.
Informacije i fotografije dostavila je Šahovska federacija Republike Čuvašije.
Hotel Fantastiko, Senta, 11. kola, 24.10-01.11.2026.
| Rk. | Team | TB1 | TB2 |
| 1 | PROLETER Coka | 30 | 42 |
| 2 | NOVOSADSKI SK Novi Sad | 25 | 42 |
| 3 | CAR UROS Jazak | 24 | 36 |
| 4 | SPARTAK Subotica | 19 | 37 |
| 5 | JUGOVIC Kac | 16 | 31,5 |
| 6 | MLADOST Nova Pazova | 16 | 31,5 |
| 7 | LAJOS SEGI Bajsa | 15 | 29,5 |
| 8 | KRALJICA PTT Petrovaradin | 13 | 31 |
| 9 | RADNICKI Kovin | 10 | 26 |
| 10 | BACKA Pacir | 8 | 25 |
| 11 | SLOVEN Ruma | 0 | 14,5 |
| 12 | STARA PAZOVA Stara Pazova | 0 | 14 |
Mijatovic,Dejan (2130) – Draskovic,Luka (2451) [A21]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.Nf3 d6 2.c4 e5 3.Nc3 f5 4.g3 Be7 5.d3 Nf6 6.Bg2 0–0 7.0–0 Qe8 8.e3 Kh8 9.Ne1 c6 10.f4 Be6 11.b3 Nbd7 12.Rb1 Rd8 13.Qe2 Qg6 14.Nf3 Qh5 15.Ng5 Qxe2 16.Nxe2 Bg8 17.Nh3 d5 18.fxe5 Nxe5 19.d4 Nd3 20.Bd2 Ne4 21.Bxe4 fxe4 22.c5 g5 23.Nf2 Nxf2 24.Rxf2 Rxf2 25.Kxf2 Be6 26.Kg2 Rf8 27.Ng1 Kg7 28.h3 Bd8 29.Rf1 Rg8 30.Ne2 h5 31.b4 Bc7 32.Rb1 Rf8 33.Ng1 Bd7 34.a4 b6 35.a5 bxa5 36.bxa5 Bc8 37.Be1 Ba6 38.Bd2 Bd3 39.Rb7 Bf1+ 40.Kh1 Rf7 41.Be1 a6 42.Rb2 Bb5 43.Kg2 Bf1+ 44.Kh1 Kg6 45.Rb1 Bd3 46.Rb7
46…Bb5 47.Kg2 Kf6 0–1
Strugnell,Carl (2211) – Uskov,Artem (2537) [E52]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nf3 b6 4.Nc3 Bb4 5.Bd2 Bb7 6.e3 0–0 7.Bd3 d5 8.cxd5 exd5 9.Rc1 a6 10.0–0 Bd6 11.Qc2 Re8 12.Rfd1 Nbd7 13.Bf1 c5 14.b3 Rc8 15.Qb1 Qe7 16.Ne2 Ne4 17.Be1 Ndf6 18.Nf4 Bb8 19.Nd3 Nd7 20.g3 Nf8 21.Bh3 Rcd8 22.Bg2 Ne6 23.Nf4 Nxf4 24.exf4 f6 25.dxc5 bxc5 26.b4 c4 27.Nd4 Ba7 28.Qb2 Qd7 29.f5 Bxd4 30.Rxd4 Qxf5 31.Rcd1 Ng5 32.b5
32…Nf3+ 33.Bxf3 Qxf3 34.bxa6 Bc8 35.g4 Bxg4 0–1
Nestorovic,Dejan (2289) – Peovic,Milos (2126) [E32]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.d4 Nf6 2.c4 b6 3.Nc3 Bb7 4.Qc2 e6 5.e4 Bb4 6.Bd3 Bxc3+ 7.bxc3 d6 8.Ne2 e5 9.0–0 Nc6 10.f4 Qd7 11.fxe5 dxe5 12.d5 Na5 13.Ba3 c5 14.Ng3 0–0–0 15.Rf5 Rde8 16.Raf1 Re7 17.Rxf6 gxf6 18.Rxf6 Kb8 19.Nf5 Ree8 20.Nd6 Ref8 21.Bc1 Qe7 22.Qf2 Rhg8 23.Bh6 Rd8 24.Nxf7 Rd7
25.Nxe5 Rdd8 26.Nf7 Rd7 27.e5 b5 28.Bxh7 Rg4 29.Bf5 Rxc4 30.Bxd7 Qxd7 31.Nd6 Bxd5 32.Nxc4 Bxc4 33.h3 1–0
Juhasz,Bence R (2367) – Yermolinsky,Alex (2360) [B12]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.e4 c6 2.d4 d5 3.e5 Bf5 4.Nd2 e6 5.Nb3 Nd7 6.Nf3 Ne7 7.Be2 h6 8.0–0 Bh7 9.a4 a5 10.Bd2 Qb6 11.Rc1 Nf5 12.c3 Be7 13.g4 Nh4 14.Nxh4 Bxh4 15.Be3 0–0 16.f4 Be7 17.Nd2 f6 18.exf6 Nxf6 19.g5 Ne4 20.Bg4 c5 21.Nf3 hxg5 22.fxg5 Bf5 23.Ne5 Bxg5 24.Bxg5 Nxg5 25.Nd7 Qxb2 26.Nxf8 Rxf8 27.Bxf5 Rxf5 28.Rxf5 exf5 29.Qc2 Qa3 30.Rb1 cxd4 31.Qxf5 Qe7 32.Qxd5+ Kh8 33.cxd4 Qe3+ 34.Kh1 Ne4 35.Rf1 Nf6 36.Qe5 Qd3 37.Kg1 Qb3 38.d5 Qxa4 39.d6 Qg4+ 40.Kh1 Qc4 41.Rd1 Qc2 42.Qd4 Ne4 43.Kg1 Ng5 44.Rf1 Nh3+ 45.Kh1
45…Qc6+ 0–1
Farkas,Tibor (2127) – Gusev,Mikhail (2211) [B47]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.e4 c5 2.Nc3 e6 3.Nf3 Nc6 4.d4 cxd4 5.Nxd4 Qc7 6.g3 a6 7.Bg2 Nf6 8.0–0 Nxd4 9.Qxd4 Bc5 10.Bf4 d6 11.Qd2 h6 12.Rad1 e5 13.Be3 Be6 14.Bxc5 dxc5 15.Qd6 Qxd6 16.Rxd6 Ke7 17.Rb6 Rhb8 18.Nd5+ Bxd5 19.exd5 Nd7 20.d6+ Ke6 21.Rb3 Kxd6 22.Rd1+ Kc7 23.Rd5 Rd8 24.Bh3 c4 25.Rc3 b5 26.b3 Nb6 27.Rxe5 Rd1+ 28.Kg2 Nd5 29.Rf3 f6 30.Re4 cxb3 31.axb3 a5 32.c4 a4 33.cxd5 a3 34.Rc3+ Kd6
35.Rc6+ Kxd5 36.Ree6 Rd8 37.Ra6 Ra1 38.Rec6 Kd4 39.Be6 Kd3 40.Rc5 b4 41.Rc4 Rb8 42.Rd6+ 1–0
Milanovic,Marko (2273) – Kecskemeti,Arpad (2062) [B81]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 a6 6.h3 e6 7.g4 Be7 8.g5 Nfd7 9.h4 b5 10.a3 Bb7 11.Be3 Nb6 12.Qd2 d5 13.Nb3 dxe4 14.Na5 Qxd2+ 15.Kxd2 Bd5 16.Bxb6 e3+ 17.Kxe3 Bxh1
18.Nxb5 Bd8 19.Nc7+ Bxc7 20.Bxc7 Nd7 21.f3 h6 22.g6 fxg6 23.Bh3 Rc8 24.Bd6 Rxc2 25.Rxh1 Kf7 26.Nb3 Rc6 27.Bg3 Nb6 28.Nd4 Nc4+ 29.Kf2 Rb6 30.b3 Nxa3 31.Bc7 Rb4 32.Rd1 Nb5 33.Bxe6+ Kf6 34.Nxb5 Kxe6 35.Rd6+ Ke7 36.Nd4 Kf7 1–0
Munizaba,Slobodan (2357) – Subasic,Zarko (2089) [B39]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.Nf3 Nf6 2.c4 c5 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nc6 5.Nc3 g6 6.e4 Bg7 7.Be3 Ng4 8.Qxg4 Nxd4 9.Qd1 Ne6 10.Rc1 Qa5 11.Be2 Bxc3+ 12.Rxc3 g5 13.h4 Rg8 14.hxg5 Nxg5 15.Rh5 h6
16.f4 Qxa2 17.Qc1 1–0
Ivanovic,Leonid (2270) – Desnica,Vladan (2286) [C47]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Nc3 Nf6 4.h3 d5 5.exd5 Nxd5 6.Bb5 Nxc3 7.bxc3 Bd6 8.0–0 0–0 9.d4 exd4 10.cxd4 Bf5 11.c4 Be4 12.Bb2 Qf6 13.Re1 Bxf3 14.Qxf3 Qxf3 15.gxf3 Rad8 16.Re4 Bb4 17.a3 Bd2 18.d5 Nb8 19.Rd1 Ba5 20.Re7 Bb6 21.c5 Ba5 22.d6 a6 23.Bc4 Nc6 24.Rd5 b5 25.cxb6 cxb6
26.Rf5 1–0
Nadj Hedjesi,Balind (2248) – Davidov,Lazar (2004) [C01]
Druga liga Srbije – grupa Vojvodina 20 Hotel Fantastiko Senta (9), 30.10.2026
1.e4 e6 2.d4 d5 3.Nc3 Nf6 4.exd5 exd5 5.Bd3 Bb4 6.Nge2 c5 7.dxc5 Nc6 8.0–0 0–0 9.Bg5 Be6 10.Nf4 Bxc3 11.bxc3 h6 12.Bh4 Qc7 13.Qf3 Ne5 14.Qg3 Ne4 15.Bxe4 dxe4 16.Rfe1 Qxc5 17.Bf6 Ng6
18.Bxg7 Rfe8 19.Bxh6 Kh7 20.Nxg6 fxg6 21.Bg5 1–0
Magnus Carlsen trenira sa Nodirbekom Abdusattorovim. Foto: Magnus Carlsen/Instagram.
Velemajstori Magnus Carlsen i Nodirbek Abdusattorov udružili su se na zajedničkom treningu u Španiji, uoči turnira Total Chess World Championship Tour Pilot. Njima se pridružuju velemajstor David Howell i Carlsenov dugogodišnji trener, velemajstor Peter Heine Nielsen.
Carlsen i Abdusattorov biće među 24 učesnika turnira koji će se održati u Budimpešti od 10. do 20. novembra. Na takmičenju će biti isproban format koji kombinuje ubrzani klasični šah, rapid i blic. Riječ je o probnom izdanju turneje koju je odobrila FIDE, a koja počinje 2027. godine i na čijem će kraju biti proglašen svjetski šampion u kombinovanom formatu.
U subotu je objava na Carlsenovim nalozima na društvenim mrežama pružila uvid u pripreme koje se odvijaju u njegovoj kući za odmor u Španiji. Objavljene su tri fotografije na kojima su Howell i Nielsen, kao i video-snimak dvojice vrhunskih igrača koji zajedno igraju blic. „Neko je unio šahovsku tablu u ovu kuću“, stoji u opisu objave.
Objava Magnusa Carlsena na Instagramu.
Fotografije otkrivaju zanimljivu saradnju između Carlsena, koji dominira svjetskim šahom gotovo dvije decenije, i Abdusattorova, trenutno petog igrača svijeta i jednog od mogućih njegovih nasljednika.
Rijetkost je vidjeti dvojicu igrača ovog nivoa kako zajedno treniraju i razmjenjuju ideje, jer šahisti iz svjetskog vrha uglavnom nastoje da svoje pripreme i zamisli zadrže u tajnosti. Umjesto toga, Carlsen i Abdusattorov zajedno se pripremaju za turnir na kojem bi se uskoro mogli naći jedan naspram drugog. Ova saradnja okuplja i dvojicu najbolje rangiranih blic igrača na svijetu.
Norvežanin teško da je mogao poželjeti boljeg sparing-partnera od Abdusattorova, koji ove godine postiže odlične rezultate. Nakon što je 2025. godinu završio osvajanjem turnira London Chess Classic, uz najbolji rejting-performans godine, Uzbekistanac je uspješan niz nastavio i u 2026. pobjedama na turnirima Tata Steel Chess i Prague Masters.
Carlsen predaje partiju Abdusattorovu na Svjetskom prvenstvu u rapidu 2021. godine. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
Carlsen je u više navrata pohvalno govorio o Abdusattorovu nakon njegovog velikog proboja i pobjede na Svjetskom prvenstvu u rapidu 2021. godine, kada je imao samo 17 godina. Tada je na društvenim mrežama njegov uspjeh opisao kao „nevjerovatno dostignuće“.
Kasnije je posebno istakao takmičarske kvalitete Uzbekistanca. U intervjuu za norveški podkast Sjakksnakk 2023. godine rekao je:
„Njegova koncentracija i disciplina su izuzetno impresivne.“
Tokom prenosa turnira Tata Steel Chess na Chess.com, Carlsen je o Abdusattorovu izjavio:
„Čim dobije priliku, nemilosrdan je. Savršeno računa varijante, osjeća trenutak kada se momentum mijenja i psihološki je potpuno spreman.“
U Budimpešti će ovog novembra te osobine biti stavljene na ozbiljnu provjeru kroz tri različita tempa igre.
Takmičenje će biti održano u hotelu Anantara New York Palace Budapest, a počeće blic turnirom po švajcarskom sistemu, koji će odrediti početni redosljed za potrebe dodatnih kriterijuma. Nakon toga slijedi grupna faza ubrzanog klasičnog šaha, uz tempo od 45 minuta za cijelu partiju i dodatak od 30 sekundi po potezu.
Grupnu fazu zamijeniće nokaut-mečevi koji objedinjuju sva tri formata. Pobjede u partijama sa dužim tempom imaće veću težinu.
„Uvijek je zanimljivo isprobati nove formate“, izjavio je Carlsen u avgustu, kada je najavljeno njegovo učešće.
Carlsen i Abdusattorov tokom Svjetskog prvenstva u blicu 2022. godine. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
Međutim, treniranje sa potencijalnim protivnikom nije novost za Carlsena. Ranije je na trening-kamp pozivao mladog velemajstora Alirezu Firouzju, kao i velemajstora Ding Lirena. U ranijem periodu karijere i sam je bio u sličnoj situaciji, kada je kao tinejdžer boravio u Madridu, u domu velemajstora Viswanathana Ananda.
Da li će zajednički trening u Španiji donijeti veću korist Carlsenu ili Abdusattorovu, saznaćemo kada 10. novembra počne takmičenje u Budimpešti.
Tarjei J. Svensen
Tarjei Svensen počeo je da piše o šahu za chess24 2020. godine, a 2023. pridružio se redakciji Chess.com kao novinar. Bavi se šahovskim vijestima i statistikom, uvijek tragajući za dobrom pričom.