Lea Garifulina.
Foto: Global Look Press
Lea Garifulina — intervju nakon pobjede na prvenstvu Rusije u šahu 2026: taj-brejk, novi tempo igre, pripreme i planovi.
Ruska šahistkinja govori o taj-brejku u Rostovu, planovima do kraja godine i svojim interesovanjima van sporta.
Pobjedu na prvenstvu Rusije u klasičnom šahu, završenom u Rostovu na Donu, ostvarila je velemajstor iz Jekaterinburga Lea Garifulina, svjetska prvakinja u brojnim uzrasnim kategorijama, pobjednica onlajn-olimpijade 2020. godine u sastavu reprezentacije Rusije i dobitnica mnogih drugih priznanja. O tome kako je protekao taj-brejk, ko trenira novu prvakinju zemlje i kako izgleda rad sa reprezentativkama, zašto je dobrotvorni rad važan u sportu i kako biti upečatljiva šahistkinja sa sopstvenim stilom ne samo za tablom već i u životu, junakinja Superfinala 2026. govorila je u intervjuu za „Sport-Express“.
„Od novog rukovodstva FIDE očekujem više međunarodnih ženskih turnira sa dobrim nagradnim fondom“
— Lea, čestitamo na zlatu sa prvenstva Rusije! Koliko je trajao put do ovog priznanja i kakav značaj ova titula ima za tebe lično?
Lea Garifulina – Svoje prvo Superfinale igrala sam 2020. godine. Ako računamo od tada, moj put do titule trajao je šest godina. Za mene je titula prvakinje Rusije, prije svega, prestižno priznanje, a zatim i važna prekretnica na putu ka osvajanju novih vrhova.
— Kako planiraš da iskoristiš automobil koji si osvojila kao nagradu?
Lea Garifulina – Zasad ne znam. Prvo ću vidjeti svoju nagradu, a onda odlučiti šta ću s njom.
— Jesi li razmišljala o nastupu na otvorenom turniru, zajedno sa muškarcima? Postoji li sportska razlika između nastupa na otvorenim turnirima i isključivo na ženskim?
Lea Garifulina – Da bi se nastupilo na otvorenom turniru, potrebno je izboriti učešće na osnovu sportskih rezultata. Naravno, teže je igrati protiv muškaraca jer će svaki od njih dati sve od sebe da pobijedi ženu.
— Hoćeš li nastaviti da igraš Superfinale? Neke prvakinje nakon osvajanja titule preskaču naredno izdanje.
Lea Garifulina – Ne planiram da propuštam Superfinale. Ako postoji prilika da odbranim titulu, nastupim pred svojim navijačima, održim formu i osvojim nagrade — to je sjajno!
— Očekuješ li poziv za učešće u seriji ženskog Gran prija FIDE?
Lea Garifulina – Da, ako uspijem da se kvalifikujem preko Velikog švajcarskog turnira ili Svjetskog kupa.
— Šta očekuješ od novog rukovodstva međunarodne federacije?
Lea Garifulina – Više međunarodnih ženskih turnira sa dobrim nagradnim fondom.
— FIDE je za pojedine turnire odobrila „novi klasični tempo“ — 60+30 i 45+30. Kako komentarišeš taj potez?
Lea Garifulina – Što se tiče novog klasičnog tempa, mogu da kažem da se u ovom svijetu sve mijenja i ubrzava. Sportisti će morati da se prilagode, ali mene to ne plaši. Ne volim duge partije.
— Kad smo već kod brzih kontrola vremena, o čemu si razmišljala prije taj-brejka u Rostovu na Donu? Kako si se psihološki pripremala za njega?
Lea Garifulina – Iskreno, sve moje misli bile su usmjerene na voz koji je trebalo da krene u devet uveče. O partijama sam u tom trenutku najmanje razmišljala…
Foto: društvene mreže
„Razdvajam sport od svakodnevnog života“
— Kako su, uopšteno, tekle pripreme za ovo takmičenje?
Lea Garifulina – Pripreme za turnir počele su dva mjeseca prije njegovog početka. Sa Denisom Hismatuljinom dva puta sam imala zajedničke pripreme u svom rodnom Jekaterinburgu. Ništa neobično — rad se odvijao u uobičajenom ritmu. Tri puta sedmično trenirala sam tenis i išla na fitnes kako bih bila u dobroj fizičkoj formi.
— Zašto šahisti često kriju imena svojih saradnika i trenera?
Lea Garifulina – Ne vidim razlog da se krije ime sekundanta. Osim ako se neko plaši da će ga drugi preoteti (smijeh). Moguće je da neki šahisti ne otkrivaju imena trenera specijalizovanih za određeno otvaranje kako drugi ne bi znali za šta da se pripremaju.
— Članica si prve postave reprezentacije Rusije, a prošle godine slavila si ekipnu pobjedu u Linaresu. Kako izgleda rad sa reprezentativkama?
Lea Garifulina – Uoči važnih ekipnih takmičenja obavezno se organizuju zajedničke pripreme. Treneri reprezentacije tokom godine prate naš napredak i individualne rezultate. Tokom takmičenja pomažu nam u pripremama na svaki mogući način.
Šahovska federacija Sverdlovske oblasti u potpunosti me finansijski podržava, tako da mi ništa ne nedostaje.
Kada se pripremate za turnire najvišeg nivoa, važni su svi aspekti. Tu su fizička spremnost i psihološka podrška. Ipak, ključno je izabrati pravog trenera, koji može da napravi optimalan raspored turnira, treninga i odmora, odredi strategiju i odabere materijal za proučavanje.
— Kako izgledaju zajedničke pripreme, kakvi su odnosi u ekipi i da li se često raspravljate za tablom?
Lea Garifulina – Zajedničke pripreme uvijek protiču u prijateljskoj i radnoj atmosferi. Rasprava za tablom uglavnom nema. Svi se trude da poštuju tuđe mišljenje i pogled na poziciju. Sa svim protivnicama u šahu nastojim da održavam dobre odnose i razdvajam sport od svakodnevnog života.
— Koji su tvoji dalji planovi za ovu sezonu?
Lea Garifulina – Evropski klupski kup u Crnoj Gori, finale ženske serije WR Chess, Svjetsko prvenstvo u ubrzanom i brzopoteznom šahu. Nakon toga slijede pripreme za glavna takmičenja 2027. godine. Očekuju nas Veliki švajcarski turnir na ostrvu Men i Svjetski kup.
Foto: društvene mreže
„U djetinjstvu sam se bavila ne samo ritmičkom gimnastikom već i baletom“
— Tvoje ime se ponekad može vidjeti u društvenim hronikama: na aukcijama, zatvorenim događajima na kojima prisustvuju vodeće ličnosti regiona. Ispričaj nam nešto o tim događajima.
Lea Garifulina – Ove godine sam zaista imala sreću da učestvujem na dobrotvornoj Katarininoj skupštini, na kojoj su bili poznati privrednici i vodeće ličnosti regiona. U okviru dobrotvorne akcije predstavljala sam predsjednika naše federacije Andreja Simanovskog (prim. „Sport-Expressa“). On nije mogao lično da prisustvuje, pa sam imala težak zadatak da na pravi način raspolažem novcem koji mi je povjeren. Nadam se da sam u tome uspjela. Sav novac koji sam potrošila bio je namijenjen dobrotvornim svrhama, dok su šahovi koje mi je poklonio gubernator ostali kod mene za uspomenu.
— Baviš li se društvenim aktivnostima i popularizacijom šaha?
Lea Garifulina – Koliko mi mogućnosti dozvoljavaju. Ako me pozovu i imam vremena, nikada ne odbijam. Na primjer, ove godine pozvali su me da održim simultanku u Sisertu. Bilo mi je veoma drago da razgovaram sa djecom koja tamo treniraju, odgovorim na njihova pitanja, podijelim autograme i fotografišem se s njima. Često gostujem na radiju i televiziji. Govorim o tome kako šah pomaže u životu, koliko je zanimljiv i kako povezuje ljude.
— U djetinjstvu si se bavila ritmičkom gimnastikom. Da si nastavila, misliš li da bismo danas imali Leju, svjetsku prvakinju u ritmičkoj gimnastici? Ili bi se ipak posvetila šahu?
Lea Garifulina – Bavila sam se ne samo ritmičkom gimnastikom već i baletom. U oba sam bila uspješna. Međutim, uslijedila je prinudna pauza i upravo tada je šah ušao u moj život. Vjerovatno mi je šah bio suđen!
— Kako si shvatila da je upravo drevna kraljevska igra tvoj poziv i da će čitav tvoj život biti povezan sa šahom?
Lea Garifulina – Shvatila sam to odmah, čim me je brat naučio pravilima. Toliko sam se zanijela da sam bila spremna da igram neprestano. Zatim sam nagovorila majku da me upiše u šahovsku sekciju. Dugo se protivila jer je smatrala da šah nije baš prikladan za djevojčicu. Međutim, nakon pola godine treninga, kada su stigli prvi uspjesi, povjerovala je da je to moj životni poziv i od tada me podržava u svemu.
— Ispričaj nam kako je izgledalo tvoje školovanje u „Siriusu“.
Lea Garifulina – „Sirius“ je bio važan dio mog ranog razvoja kao šahistkinje, zajedno sa seminarima Jurija Jakoviča. Tada sam počela da razumijem osnove šaha, njegove tajne i unutrašnju suštinu — ne onu računarsku, već ljudsku. Takvu stručnu pomoć mladom sportisti teško je pronaći, naročito u regionima.
Lea Garifulina Ipak, postoje i određene poteškoće. Najveća mana „Siriusa“ jeste to što mi je, nakon čestih boravaka tamo, bilo teško da nadoknadim školsko gradivo, jer je opšteobrazovni program bio veoma površan i skraćen.
— Podržavaju li te porodica i najbliži? Kolika je njihova uloga u tvojim uspjesima?
Lea Garifulina – Naravno. Moja porodica pruža mi punu podršku, od organizacione do moralne. Najvažnije je to što su, uprkos svim teškoćama, uvijek pronalazili načine da me podrže u mojim nastojanjima i vjerovali u moj uspjeh.
Foto: Global Look Press
— Šta te zanima, kako voliš da provodiš slobodno vrijeme i kako se odmaraš od šaha?
Lea Garifulina – Volim svoju porodicu i svog mačka. Volim da idem na koncerte, u bioskop i restorane, da posjećujem muzeje i istorijska mjesta u različitim zemljama i gradovima. Bavim se i tenisom.
— Prijaju li ti poređenja sa Leom Organom iz filmske sage „Ratovi zvijezda“ Džordža Lukasa?
Lea Garifulina – Više bih voljela da me ne porede sa princezom Leom, jer se to dešava suviše često.
— Da li je tvoj prepoznatljiv, elegantan stil rezultat saradnje sa profesionalnim stilistima ili lične inspiracije?
Lea Garifulina – Kada je riječ o odijevanju, o tome se sama brinem. Ako u prodavnici vidim nešto što mi se dopada, trudim se da to odmah kupim kako se kasnije ne bih kajala. Zatim za svaki turnir biram određene kombinacije iz svog ormara za koje smatram da su prikladne i da odgovaraju značaju takmičenja.
Aleksandra Ponkratova