FIDE traži sponzore koji ne znaju gdje da potroše novac

„Meč za svjetskog prvaka u šahu pod okriljem FIDE predstavlja vrhunac ciklusa svjetskih prvenstava. Godine 2026. odlučiće se ko će vladati šahovskim svijetom naredne dvije godine — aktuelni svjetski prvak Gukesh D (Indija) ili izazivač Javokhir Sindarov (Uzbekistan). Predstojeći duel biće najmlađi meč za svjetskog prvaka u istoriji. I Gukesh i Sindarov imaće po 20 godina u trenutku početka meča.

Preliminarno, meč za svjetskog prvaka 2026. planiran je za period od 23. novembra do 17. decembra 2026. godine. FIDE otvara proceduru prijava za organizaciju događaja.

1.2 Osnovne odredbe su sljedeće:
a) Ukupno trajanje događaja — do 25 dana
b) Pravilnik mora biti odobren do 1. jula 2026. godine
c) Okvirni ukupni budžet događaja — 8.500.000 američkih dolara
d) Minimalni nagradni fond — 2.500.000 američkih dolara
e) Naknada za FIDE — 1.100.000 američkih dolara
f) Plaćanja za komercijalna, sponzorska i prava prenosa moraju biti navedena u ponudama učesnika tendera
g) Organizator je dužan da poštuje prava sponzora i partnera FIDE, uključujući i prava na video-prenos

1.3 Podnosilac prijave mora popuniti obrazac i navesti detaljnu strukturu budžeta po stavkama, uključujući prijedloge za isplate FIDE za komercijalna i sponzorska prava, prava prenosa, kao i raspodjelu sponzorskih prava između FIDE i organizatora.

Potpisana kopija mora biti poslata elektronski Sekretarijatu FIDE na adresu office@fide.com najkasnije do 31. maja 2026. godine u 23:59 po lozanskom vremenu. Uz prijavu treba priložiti odgovarajuću dokumentaciju. FIDE zadržava pravo da produži rok ukoliko to smatra potrebnim. Svi dokumenti moraju biti dostavljeni na engleskom jeziku.

1.4 FIDE zadržava pravo da uđe u dodatne pregovore sa bilo kojim od podnosilaca prijave radi poboljšanja ili izmjene ponude.

1.5 Konačna odluka FIDE biće zasnovana na ukupnosti svih ponuđenih uslova i interesa razvoja šaha.”

Mislim da se nameće glavno pitanje:

Ako je ukupni budžet 8,5 miliona dolara, a nagradni fond 2,5 miliona dolara, gdje će završiti preostalih šest miliona dolara?

Organizovati — i to sasvim solidno — meč dvojice šahista za jednim jedinim stolom u stvarnosti košta otprilike sto puta manje. 😎

GM Sergej Shipov (na fejsbuku)

Meč protiv Maxime Vachier-Lagravea bio je mnogo reprezentativniji, jer je Maksim aktivan top-igrač, profesionalac koji igra u ciklusu za svjetskog prvaka. Taj meč je dobio bez ijednog poraza — sve remiji i jedna pobjeda u klasičnom šahu.

Meč sa Petar Svidlerom takođe je zanimljiv — Petar je i dalje veoma jak igrač, iako se djelimično povukao iz profesionalnog šaha. Bio je među tri najbolja na svijetu kada je bio na svom vrhuncu, osmostruki prvak Rusije. U tom meču je bio i blic — i blic je dobio Petar. Klasični dio je izgubio, što i nije veliko iznenađenje: igrači Petrovog nivoa, koji su nekada bili apsolutni vrh, ali su se kasnije manje-više povukli, zadržavaju vještine brzog šaha. Pritom je Veselin Topalov više „udaljen“ od šaha nego Petar. Petar je i dalje u šahovskom svijetu — komentariše, radio je sa R Praggnanandhaaom, igra turnire, dijelio je prvo mjesto u Švedskoj sa Nodirbek Abdusattorovom i Arjun Erigaisijem. Nije potpuni profesionalac, ali je i dalje aktivan i drži nivo oko 2680–2690.

Topalov je druga priča. Bio je broj jedan na svijetu, svjetski prvak po verziji FIDE, na vrhuncu sa rejtingom 2820. Igrao sam s njim vjerovatno desetak puta u klasičnom šahu — veoma zanimljiv, dinamičan protivnik, imali smo mnogo beskompromisnih partija. Ali to je bilo davno. Posljednji put smo igrali vjerovatno 2015. ili 2016. godine. Deset godina bez vrhunskog šaha. Na posljednjem turniru Grand Chess Tour u Poljskoj osvojio je dva i po poena iz devet u rapidu i pet iz osamnaest u blicu.

To je jednostavno ono što se dešava kada ne radiš na šahu, ne igraš godinama, a onda se suočiš s igračem nivoa Erdogmuša — koji je već među 30 najboljih na svijetu, sa rejtingom oko 2700. Tada ćeš trpjeti. Mislim da Topalov sada uglavnom igra iz zadovoljstva. Njegov rejting je bio oko 2730 prije meča — bio je precijenjen. Ja bih njegov realni nivo sada procijenio na oko 2620. Zvuči veoma nisko za tako velikog šampiona, ali ako ne igraš deset godina — to se svima dešava. Isto važi i za Gari Kasparova — i dalje ima 2812 rejting, ali kada bi počeo da igra klasične partije, izgubio bi sto poena za šest mjeseci. Bez igre je nemoguće održavati vrhunski nivo.

Prvo što nestaje jeste sposobnost da jednostavno sjediš i radiš maksimalno šest sati. Ta vještina nestaje veoma brzo. Topalov je u drugoj partiji imao prednost, igrao dobro poziciono — ali je u ključnom trenutku napravio grubu grešku. Imao je dosta vremena na satu, ali nije želio da nastavi da radi šest sati pod tim pritiskom. A za mladog, gladnog igrača poput Erdogmuša — koncentracija od osam do deset sati vjerovatno je jedna od njegovih glavnih osobina. On sjedi i tokom cijele partije razmišlja samo o rezultatu, bez ometanja. Nema još ono razumijevanje koje dolazi iz deset godina igranja na vrhunskom nivou — ali zato ima druge kvalitete.

Rejting-poeni koje je dobio iz tog meča pomalo su prenaglašeni. Obično ne pobjeđuje igrača od 2720 rezultatom 5:1. Meč je bio donekle „podešen“ da mu odgovara.

Što se tiče cilja 2900 — to je relativno. Ja sam dostigao 2850, i u to vrijeme to je bilo oko 20 poena ispod Magnus Carlsena i prvog mjesta na svijetu. Rejtinzi se stalno mijenjaju. Ako pitate može li biti 50 poena jači od Magnusa — ne. Može li biti 120 poena jači od najboljih na svijetu — takođe ne. Ali ako pod tim misli da želi biti broj jedan na svijetu — to je dostižan cilj, ako mu se karijera bude razvijala kako treba. Samo je još prerano govoriti o tome.

Piše: GM Sergej Šipov

Dobar dan, poštovani gledaoci.
Dozvoliću sebi jedno malo zapažanje po svježim utiscima.

Boris Postovski je svojevremeno primijetio da se ishod velikog ekipnog turnira, na primjer Olimpijade, često odlučuje jednim jedinim potezom u jednoj kritičnoj partiji.

Evo, i ja primjećujem kako tok kandidatskih borbi u velikoj mjeri zavisi od nekog trenutnog poteza. Ponekad čak i u prvom kolu!

O Turniru kandidata u Ekaterinburgu, gdje je Giri izgubio u prvom kolu od Nepomnjaščija, a kasnije se ispostavilo da je to bio odlučujući rezultat, već sam govorio.

A pogledajmo šta se desilo na Kipru.

U prvom kolu Sindarov je dobio lošu poziciju protiv Esipenka. Mirno pojačavanje pozicije crnih moglo je dovesti do njihove pobjede. I tada bi se za samog Andreja turnir drugačije razvijao… Ne, ne, očigledno nije imao šanse za prvo mjesto. Ali rezultat bi bio bolji. Međutim, mnogo je važnije šta bi se dalje desilo sa Sindarovim. Momak je čvrst i bio je fantastično pripremljen. Ali poraz bijelim figurama na startu može svakoga izbaciti iz kolosijeka.

Jasno je jedno — u tom slučaju šanse Girija da zauzme prvo mjesto višestruko bi porasle.

Kod žena je u prvom kolu, u partiji Gorjačkina – Lagno, na tabli stajala jednostavna dvopotezna pobjeda za bijelu. Da je to Saša pronašla — tok daljih događaja bio bi drugačiji. Imate pobjedu nad principijelnom suparnicom, dobro raspoloženje i nema nikakvog „remi mulja“ koji se desio u stvarnosti.

Čak i svojom uobičajenom, čvrstom igrom, Gorjačkina je mogla… ma jednostavno morala da osvoji svojih zasluženih +3 ili +4 na kraju turnira.

Priznaćete, bilo bi zanimljivo vidjeti razvoj događaja na Turniru kandidata nakon takvog prvog kola u nekoj paralelnoj stvarnosti. 😎

P.S. Juče je Nojer već u prvom minutu utakmice u Minhenu postigao autogol. Ali to nije spriječilo Bajern da na kraju pobijedi Real. Tako da neuspjeh na startu ne briše dobre izglede. Kao što ni uspjeh ne garantuje ukupni trijumf. Praganananda je, usput, pobijedio Girija u prvom kolu. A kako su završili? I tako dalje.

(Preneseno sa fejsbuka)

Piše: GM Aleksej Shirov

U posljednje vrijeme sve više, malo po malo, postajem kritičan prema „alternativnom svijetu“ mog sporta — šaha. Kada sam prije nekih sedam godina prvi put čuo riječ „strimer“, prihvatio sam to mirno; činilo mi se kao nov i zanimljiv pravac koji može ići paralelno sa samim sportom kojim sam odlučio da nastavim da se bavim, iako bi karijera u medijima takođe mogla biti privlačna. Zbog opšteg nedostatka „rutinske“ discipline odlučio sam da je bolje da ostanem u sportu dok god mogu. Čak sam i vrijeme pandemije iskoristio da poboljšam fizičku spremu i psihološku snagu, nakon čega sam ostvario značajne uspjehe 2021. i 2022. godine, a kasnije nešto manje. Svoj posljednji nastup takođe mogu smatrati uspjehom, iako je to, naravno, uspjeh više lokalnog karaktera.

U svakom slučaju, ovaj jaki turnir na Menorci neće ostati upamćen ni po velikoj pobjedi mog mladog prijatelja Mišre, ni po mom korektnom rezultatu u okruženju vrlo mladih igrača, ni… ni… ni…

Priča turnira je nedolazak Faustina Ora u posljednjem kolu (nakon što je već bio uparen), iz pomalo nejasnih razloga.

Faustino Oro je briljantan, veoma mlad sportista koji je ove godine imao priliku da obori rekord Mišre i postane najmlađi velemajstor u istoriji šaha. Zatim je pokušao da postane drugi najmlađi velemajstor u istoriji. Na kraju nije ostvario te visoke ciljeve, ali je jasno da će uskoro postati velemajstor i da mu se u šahu pruža blistava budućnost.

Međutim, sada je napravio nesportski potez, jer ne pojaviti se na partiji nakon uparivanja je veoma, veoma ozbiljna stvar.

Ne znam da li je to što nije ostvario svoje ciljeve samo slučajnost ili nešto više. Ne želim da spekulišem.

Ipak, vidim tu sudar s „paralelnim svijetom“ šaha. Pokušaću da objasnim.

Na Menorci je Faustino Oro uvijek igrao za istim stolom broj 26 (ali odvojenim od ostalih), zbog prenosa i sličnih stvari. Ne znam tačno kako to funkcioniše, ali smatram da na sportskom turniru svako treba da igra za svojim predviđenim stolom. U konkretnom slučaju, većina igrača nije ni primijetila njegov nesportski potez, jer je njegov sto bio negdje izdvojen.

Faustino ima dvije (od potrebne tri) velemajstorske norme, a prvu je osvojio u Madridu u septembru 2025. godine. Taj turnir organizovao je „Divis i ekipa“, i uticaj „medijskog svijeta“ djelovao je veoma snažno, iako to ne umanjuje njegov odličan rezultat.

Ovdje se nakratko vraćam na svoj lični sukob s Divisom iz oktobra (o kojem se tada dosta pisalo), jer je nakon šest mjeseci ostavio određeni trag za razmišljanje.

Mislim da Divis jednostavno nije uspio da dobro uskladi svoje obaveze medijskog profesionalca i kapitena sportskog tima, što je i dovelo do konflikta u oktobru.

Zanimljivo je da Divis nikada nije dao nikakvo saopštenje o onome što se desilo prije pola godine, pa se tako Sabrina Vega, koja ga na neki način misteriozno brani u svim situacijama — ponekad i gubeći logiku (posebno u poznatoj priči o „lošim uzorima“) — pretvorila u neku vrstu njegovog portparola.

Sa Sabrinom sam imao više rasprava tokom ovog perioda, pa sam tako naučio i riječi poput „pratioci“ i „marketing“. Možda jednog dana naučim još nešto. 🙂

Faustinu Oru želim niz uspjeha u šahu — i da ne postane „Faustino Srebro“! Greška koju je napravio prije dva dana samo je greška, ništa strašno. Ali treba je priznati i ići dalje!

(Preneseno sa fejsbuka)

Piše: GM Sergej Šipov

Andrej Esipenko je večeras napisao:

„Pravio sam remije, ali kakva je razlika — 50% ili minus tri? U prvoj polovini su makar postojale šanse za pobjedu — pritiskao sam Hikarua, imao sam malu šansu protiv Blubauma. U drugoj polovini sam samo pravio remije, ništa zanimljivo.

Nivo je veoma visok — nikada ranije nisam igrao na takvom nivou. Samo nekoliko superturnira može se uporediti s tim — na primjer, Svjetski šampionat. To je impresivno. Pokušaću i sam jednog dana da dostignem taj nivo.

Iskreno, osjećam se normalno. Prije toga sam igrao i Svjetski kup u Goi. Mislim da bih mogao odigrati ovaj turnir dva puta zaredom — i bio bih u redu.

Žavohir je igrao fantastičan šah — apsolutno je zaslužio. Uz to je i sjajan čovjek, s njim je veoma prijatno provoditi vrijeme. Želim mu sreću u meču. Usput, nismo igrali Counter-Strike — samo FIFA-u. On je u Counter-Strikeu mnogo bolji od mene, pa nismo rizikovali. A u FIFA-i — čas on, čas ja.“

Čudno!
Andreje, zar zaista ne vidiš razliku između željenih 50% i trenutnog rezultata „-4“?
Između dostojnog rezultata na tako jakom turniru i pozicije očiglednog autsajdera?

Čudno…

Uvijek sam navijao i i dalje se trudim — zaista se trudim da navijam za Andreja.
Ali poslije ovakvih njegovih izjava, vjerujte, to je izuzetno teško raditi. 😡

(Preneseno sa fejsbuka)

Dobro jutro, dragi gledaoci. Danas je na Kipar i kod nas dan odmora u prenosu.

Vrijeme je da procijenimo situaciju četiri kola prije kraja.

Na muškom turniru intriga je gotovo mrtva. Postoji samo jedno „ali“ – Žavohir Sindarov ima još direktne mečeve sa Anishom Girijem i Fabiano Caruanom. U, kako razumijete, određenom raspletu borba za prvo mjesto može ponovo da se rasplamsa.

A Andrej Esipenko još uvijek ima šanse da napusti posljednje mjesto. Treba se potruditi.

Na ženskom turniru vidimo izuzetnu zbijenost rezultata. Po mom mišljenju, sedam od osam šahistkinja ima šanse da se bori za prvo mjesto. Čak i Divja Deshmukh.

Jer par pobjeda može je izvesti u pozitivan skor…

Vjerujem da ćemo na kraju vidjeti podjelu prvog mjesta i željeni taj-brejk 16. aprila. Jer se još nikada na Turnirima kandidata nije desio taj-brejk. Na muškom turniru ga vjerovatno nećemo vidjeti, ali na ženskom je to sasvim moguće.

Nastavljamo da pratimo!

(Preneseno sa fejsbuka)

Završen je prvi krug Turnira kandidata. Hajde da sumiramo trenutne rezultate.

Javokhir Sindarov, naravno, ostavlja snažan utisak. Ima samo dvije remi partije — i u njima je, usput rečeno, takođe jako pritiskao. Javohir pokazuje šampionski karakter i samopouzdanje. Pored toga, postoji utisak da igra s rezervom.

Fabiano Caruana igra na svom uobičajenom nivou. Ako pobijedi Sindarova u međusobnom duelu, moći će da se bori za prvo mjesto.

Anish Giri i R Praggnanandhaa su čvrsti borci kojima pomalo nedostaje agresivnosti. U određenim okolnostima i oni se mogu uključiti u borbu za glavni dobitak.

Matthias Bluebaum prijatno iznenađuje svojom izdržljivošću i kvalitetom pripreme. Ipak, dobar je prije svega u odbrani.

Wei Yi, naprotiv, nije ničim posebno iznenadio. Bori se, trudi se, ali teško da će napraviti veliki iskorak.

Hikaru Nakamura sasvim očekivano potvrđuje da dug odmor od ozbiljnog šaha vodi ka naglom padu forme. Kako je sijao, tako i žanje. Ipak, Hikaru je još sposoban da se bori za željenih „plus pet“.

Andrey Esipenko se pokazao mentalno nespremnim za ovako važno i teško iskušenje. Moguće je da bi mu bilo lakše da se pripremi za borbu da se turnir održavao negdje na sjeveru, u surovijoj klimi. Ali, nije imao sreće.

(Preuzeto sa fejsbuka)

Američki elitni šah je neka vrsta prevare. Hikaru Nakamura, Fabiano Caruana, Hans Niemann su sposobni da kod kuće odigraju po 20–30 jedinih poteza za sekundu onlajn. A ovdje Hikaru, imajući 30 minuta, ne može da se snađe sa svoje 3 figure i pronađe dobitak. Isto je danas u svojoj partiji pokazao i „super“ igrač 2800+ Caruana.

Problem nije u tome što prave greške (svi ih prave), ali ne možeš igrati vrhunski u onlajn partijama i kod kuće, a ovako podbaciti u partijama uživo.

Naravno, tehnički nismo u stanju da dokažemo varanje — ali ono negdje postoji. Mask je nešto govorio o čipovima u mozgu — možda oni zaista i postoje.

(Preneseno sa fejsbuka)

Velemajstor Petar Svidler je imenovao autsajdera Turnira kandidata 2026, koji uskoro treba da počne na Kipru.

– Ako govorimo o očiglednom autsajderu – mislim da se on sam neće uvrijediti zbog takve definicije – to je Blubaum. Po rejtingu se malo izdvaja na dnu liste.

Ali njegova igra u Vajk-an-Zeu bila je, u neku ruku, veoma čudna: ostvario je sasvim solidan rezultat. Da je realizovao sve dobijene pozicije koje je imao, moguće je da bi čak i osvojio turnir.

Pobjeđivao je veoma jake igrače, ali istovremeno nije uspijevao da dobije neke od njih iako je imao potpuno nadmoćne pozicije. Imao je toliko dobijenih pozicija protiv najjačih šahista svijeta da, kad to posmatraš, pomisliš: i nije baš autsajder za Turnir kandidata. Ako odigra sličan turnir, ali bude malo bolje realizovao svoje pozicije, to može biti veoma zanimljivo.

Pratio sam Vajk-an-Ze sa sve većim osjećajem iznenađenja: svaki dan je dobijao poziciju od +5 protiv narednog igrača sa rejtingom 2780. Nešto je dobijao, nešto ne. Siguran sam da je to za njega bilo vrlo frustrirajuće, ali je stalno nadigravao protivnike. Njegova igra me je veoma impresionirala – osim realizacije.

Na Turniru kandidata ne smiju se propuštati šanse. To je jedna od ključnih stvari: moraš realizovati gotovo svaku priliku. U suprotnom, jednostavno nećeš biti konkurentan – objasnio je Svidler.

Šanse Fabijana Caruane na Turniru kandidata, prema mišljenju Jan Gustafssona, trenera reprezentacije Njemačke, analitičara i komentatora.

Ukratko o glavnom
Karuana je svojevrsna živa legenda Turnira kandidata i već godinama se nalazi na samom vrhu svjetske šahovske elite. Gotovo je sigurno da savršeno razumije da ne postaje mlađi, dok se u svjetsku elitu sve energičnije probijaju brojni dvadesetogodišnji igrači.

Njegov zaštitni znak
Mislim da Fabi odlično shvata da je ovo njegova šansa. Ne sumnjam da će se za ovaj turnir pripremati izuzetno savjesno – mnogo i veoma kvalitetno. Njegov zaštitni znak oduvijek je bila, pored preciznog računanja varijanti, vrhunska priprema u otvaranju.

O saradnicima
U jednom trenutku pojavila se informacija – da li je bila riječ o „curenju“ informacija ili jednostavno o izjavi Maurice Ashley – da se, između ostalog, priprema zajedno sa Levonom Aronianom. To uopšte ne iznenađuje: obojica žive u St. Louisu i često rade zajedno. Takve informacije se obično nastoje zadržati unutar tima.

Osim toga, ima i svoje uobičajene saradnike. Grigory Oparin, veoma jak velemajstor, često je bio njegov sekundant. Cristian Chirila, s kojim vodi podkast, takođe mu ponekad pomaže u šahovskom radu. Sigurno postoje i drugi ljudi koji ostaju u sjeni.

Ukratko o problemima
Jedan od Fabijevih problema u posljednje vrijeme je Hikaru Nakamura. Iz nekog razloga jednostavno mu ne ide igra protiv Hikaru. Ako se gleda ukupni skor, on je izjednačen: 15:15 u pobjedama u klasičnom šahu. Međutim, u posljednje vrijeme mini-mečevi među njima gotovo uvijek završavaju u Nakamurinu korist.

Na turniru Norway Chess čini se da je Karuana dva puta izgubio od Hikarua, a i na prethodnom Turniru kandidata. Tamo je bila tipična Karuanina partija: osjećaj kao da je odigrano četrdeset poteza teorije u otvorenoj španskoj partiji, a na kraju – poraz od Hikaru. A Nakamura je prvi nosilac na ovom turniru. Ako Karuana ponovo izgubi jednu partiju od njega, ili čak obe, sve će naravno postati mnogo teže.

O stilu
Što se tiče njegovog stila, to sam već djelimično pomenuo. On je nevjerovatno dobro pripremljen i fantastično računa varijante. Ne boji se i često ulazi u borbu otvoreno i hrabro. S godinama je možda postao malo pragmatičniji i smireniji, ali Fabi sigurno nije igrač koji igra na remi ili se boji komplikacija. On je agresivan igrač – vrlo direktan i fokusiran na suštinu.

Osim Hikaru
Ako pokušamo pronaći slabosti, osim problema s Nakamurovom, to bi mogle biti neke strateške, pomalo suve pozicije u kojima nije moguće igrati u tom „fišerovskom“ stilu – direktno, linearno i uz stalni pritisak. Može se reći i da ponekad izgubi interesovanje, mada se to, po mom mišljenju, više odnosi na brže kontrole vremena. Zaista može upasti u „tilt“, što se vidjelo i na prošlom Turniru kandidata. Ipak, od Fabijana Karuane i dalje očekujem veoma, veoma jak nastup.

O šansama
Sada o njegovim šansama. Mislim da je to prilično očigledno: za većinu ljudi Karuana je glavni favorit. Nakamura ima nešto veći rejting, ali je u posljednjih godinu dana igrao relativno malo i nema tako snažan „dosije“ na Turnirima kandidata kao Karuana, koji je ovo takmičenje već jednom osvojio i najmanje dva puta, a možda i tri, dočekao posljednje kolo sa realnim šansama da izbori meč za svjetsku krunu.

Spoj iskustva i pripreme
Ipak mu ne bih davao ogromne šanse, jer je svjetska elita sada izuzetno izjednačena, a Karuana u posljednje vrijeme nije djelovao toliko dominantno da se jasno izdvoji od ostalih. Ali spoj iskustva baš na ovakvom turniru, vrhunskog nivoa igre, veće turnirske aktivnosti i – pretpostavljam – veoma ozbiljne pripreme za ovaj turnir čini Karuanu, po mom mišljenju, glavnim favoritom.

Piše: Dmitrij Krjakvin
7. mart 2026, 15:30 MSK

„Aeroflot Open“ pokazao se srećnim za najpoznatijeg ruskog šahistu, ali ne i za argentinsko čudo od djeteta.

Prvih dana proljeća u Moskvi je završen jedan od najprestižnijih turnira ruskog i svjetskog šahovskog kalendara – „Aeroflot Open“. Za impresivan nagradni fond od 20 miliona rubalja (oko 220.000 eura) došlo je da se bori 169 šahista iz više od dvadeset zemalja. Ipak, glavne zvijezde bili su lideri domaće šahovske škole: dvostruki učesnik mečeva za svjetsku titulu Jan Nepomniachtchi, učesnik Turnira kandidata 2026. Andrej Esipenko, kao i svjetski prvaci u rapidu i blicu Danil Dubov i Aleksandar Griščuk.

Zanimljivih priča bilo je mnogo. O njima govorimo detaljnije.

Šahovski Mesi ostao bez rekorda

Vjerovatno najveća intriga bilo je učešće mladog Argentinca Faustina Oroa, koji je želio da u Moskvi ispuni završnu normu za velemajstora i tako postane najmlađi nosilac ove titule u istoriji.

Međutim, dvanaestogodišnjem čudu od djeteta nije se posrećilo – Faustino nije ostvario ni normu ni rekord. Ipak, treba odati priznanje Orou i njegovim bližnjima – hrabro su prihvatili poziv iz Rusije, umjesto da pokušaju pronaći lakši turnir za ostvarenje norme. Ali u Moskvi je Faustinu bilo veoma teško. Dobro je počeo, ali ga je sredinom takmičenja nokautirao velemajstor iz Vologde Ivan Rozum – jak i uporan borac, koji nema naročito visok rejting, ali je, na primjer, igrao u Superfinalu prvenstva Rusije.

Faustino Oro
Foto: ruchess.ru

Oro nije odustao i krenuo je da dostigne rivale. Međutim, u posljednjem kolu za njega se nije razvila najbolja situacija – žrijeb mu je za protivnika odredio Alekseja Grebnjeva, mladog šahistu iz Samarske oblasti, koji je sve u životu postigao sam upornim radom. Ljoša se probio kroz vatru otvorenih ruskih turnira i blistao na međunarodnim dječjim forumima, pobjeđujući opasne Indijce, a tokom posljednje godine ostvario je ogroman napredak – na Svjetskom kupu mogao ga je zaustaviti samo Esipenko.

To je bila prava borba živaca koju je pratio cijeli svijet. Obojici je bila potrebna samo pobjeda! Međutim, u vremenskoj oskudici do izražaja su došli iskustvo i čelični živci Alekseja – potpuno je nadigrao svog mladog protivnika. Oro je ostao bez rekorda, ali je u Rusiji stekao neprocjenjivo iskustvo koje nikada neće zaboraviti.

Demonstracija snage Jana Nepomniachtchija

Glavni rezultat turnira „Aeroflot Open“ za ruske navijače – Jan Nepomniachtchi se vratio! Posljednja sezona nije bila najbolja za našeg izuzetnog šahistu: nije uspio da se plasira na novi Turnir kandidata i pao mu je rejting. Ali „Aeroflot Open“ je za Jana mjesto ispitivanja snage! Osvojio ga je već peti put, i to drugi put zaredom! Nepomniachtchi je pobijedio veoma uvjerljivo – osvojio je 7,5 od 9 i za čitav poen nadmašio veliku grupu pratilaca. Poslije turnira vratio se među 20 najboljih na svijetu po rejtingu! Ostaje da se nadamo da je time započet i povratak u top-10.

Esipenko se čuva pred TP-2026?

Andrej Esipenko završio je na diobi drugog mjesta, ali je po tabeli dodatnih kriterijuma ostao tek deveti. Razlog je to što na „Aeroflot Openu“ važe posebni dodatni pokazatelji prema kojima prednost imaju igrači koji su odigrali više partija crnim figurama, a Andrej je imao više partija bijelim. Ipak, na drugom mjestu našao se šef trenerskog štaba Esipenka – velemajstor David Paravjan. Jasno je da je naša nada na Turniru kandidata morao malo da prikrije karte pred Kipar, ali očigledno je da je kod njegovog trenera sve u redu i s idejama i s motivacijom.

Glavni turnir u životu Esipenka – za mjesec dana!

Na trećem mjestu je još jedna nada ruskog šaha – mladi velemajstor Rudik Makarian. U velikoj grupi igrača sa po 6,5 poena (uprkos konkurenciji Ajka Martirosjana iz Jermenije, Bardije Danešvara iz Irana i niza jakih mladih stranih talenata) našli su se i aktuelni prvak Rusije Arsenij Nesterov, i Artjom Uskov, i jedan od najpopularnijih savremenih komentatora Aleksandar Šimanov, i junak posljednjeg Svjetskog kupa Aleksej Grebnjev, kao i Vadim Zvjaginjcev, koji nastavlja svoju jedinstvenu seriju bez poraza.

Do Magnusa Karlsena ostao je još jedan korak!

O Zvjaginjcevu treba reći posebno. On je već odigrao 124 partije bez poraza – to je ruski rekord! Čuvena serija Magnusa Karlsena bez poraza iznosila je 125 partija, i Vadim može nadmašiti rezultat norveškog titana već u aprilu na etapi Kupa Rusije u Jakutsku. Međutim, ove godine rekord Karlsena već je oborio kineski velemajstor Džou Điančao. Sada rekord iznosi 158 partija. Tako da će Zvjaginjcev morati još dosta da se potrudi i odigra bez poraza još nekoliko turnira u 2026. godini.

Vadim Zvjaginjcev
Foto: ruchess.ru

Odlično su nastupili mnogi mladi ruski šahisti. Na primjer, Lev Zverev, jedan od najboljih šahista naše mlade zvjezdane generacije (u koju spadaju i Ivan Zemljanski, i Savva Vetohin, i Artjom Uskov), ne samo da je s rezervom ispunio velemajstorski rezultat, nego je uspio i da se na prvom stolu suprotstavi Nepomniachtchiju. Velemajstorsku normu je ispunio i dobio šahovsku lekciju od Jana i zvijezda u usponu šaha iz Podmoskovlja Maksim Čertkov. Među ženama su briljantno igrale Dijana Preobraženska, Iren Lucinger i Olga Karmanova, ali je normu ostvarila Ana Žurova – sve su to šahistkinje koje bi u bliskoj budućnosti mogle ući u reprezentaciju Rusije.

Usput, paralelno s glavnim turnirom održana su još dva takmičenja – u jednom su igrale sasvim mlade ruske zvijezde, a u drugom legendarni veterani. Turnir legendi prošlosti bio je posvećen jubileju 12. svjetskog prvaka Anatolija Karpova, a ovdje su igrali oni koji su se za tablom susretali s Anatolijem Jevgenjevičem: Rafael Vaganjan (Jermenija), Sergej Makaričev i Jurij Balašov (obojica – Rusija), Anatolij Vajser (Francuska) i Eugenio Torre (Filipini). Pobjeda po dodatnim kriterijumima pripala je Vaganjanu.

„Glas Jermenije“ objavio je analitički materijal na temu: „Kako se u zemlji razvija situacija sa muškim i ženskim šahom i šta možemo očekivati u budućnosti“.

-Kriza u našem šahu se produbljuje. U ažuriranom FIDE rejtingu za februar, među prvih sto pozicija ostao je samo jedan predstavnik Jermenije – Šant Sargsjan (2659, 55. mjesto).

Ovim tempom, naš GM bi mogao podijeliti sudbinu svojih kolega-sugrađana: Aika Martirosjana, Gabriela Sargsjana, Roberta Oganesjana, Manuela Petrosjana… Lista se može nastaviti. U svjetlu napretka Uzbekistana, kao i Kazahstana, povlačenje jermenskog šaha izgleda zaista tužno.

Usput, upravo su u Kazahstan pozvani brojni naši velemajstori-treneri, poput Armana Pašikjana, koji su značajno doprinijeli razvoju lokalnog šaha.

Veliki broj šahovskih škola, koje su bile osnovane za vrijeme prethodnih vlasti, omogućavaju masovnost, ali nedostatak jasne državne strategije dovodi do toga da se većina talentiranih djece gubi u masi. A oni koji stignu do visokog nivoa, zbog nedostatka finansiranja, već sa nešto više od 20 godina počinju razmišljati o prestanku sportske karijere ili prelaze na „lajt-režim“ sa rijetkim učešćem na turnirima. Na ovom fonu, drugo mjesto muške reprezentacije na Olimpijadi 2022. godine izgleda kao pravo čudo.

Shvatajući da je vrijeme za ulazak u elitu nepovratno prošlo, mladi šahisti su primorani napustiti omiljenu igru ili se okrenuti trenerskom radu kako bi zarađivali za život.

Sjajan primjer je novoizabrani šampion Jermenije, Manuel Petrosjan. Potekao iz Stepanakerta, već sa 27 godina planirao je većinu svog vremena posvetiti trenerskom radu zbog nedostatka ozbiljnih perspektiva i motivacije. I tek pobjeda na šampionatu zemlje, koja mu je osigurala automatski ulazak u reprezentaciju i nastup na Svjetskoj Olimpijadi 2026, naterala je Petrosjana da preispita svoje planove, iako je vjerovatno da će to biti samo privremeno.

Isto se dogodilo i dešava s čitavim nizom perspektivnih jermenskih šahista. Priča nije samo o predstavnicima jačeg pola. Talentirana Ana Sargsjan (2372, 69. mjesto) je, poput Levona Aronjana, otišla u SAD i počela nastupati za žensku reprezentaciju te zemlje. A upravo ona je mogla postati punopravna zamjena za iskusne Elinu Danieljan i Lilit Mkrtčjan, koje već godinama nose teret lidera nacionalnog tima. A postepeno bi i mlađa generacija odrasla.

Umjesto toga – gubici. Ipak, ženska reprezentacija nastavlja dostojno da nastupa na Olimpijadama i Svjetskim prvenstvima, iako bez osvajanja medalja.

U novom FIDE rangiranju među ženama, Danieljan je na 42. mjestu (2402), Mkrtčjan na 77. (2366). To znači da je Sargsjan već mogla nastupati na drugoj tabli. Od predstavnica Jermenije, najveći napredak u rangiranju postigla je druga perspektivna šahistkinja – Mariam Mkrtčjan, koja je sa 90. pozicije napredovala na 72. (2368).

Šampionka svijeta i Evrope iz 2022. godine među djevojkama nedavno se putem društvenih mreža obratila sa molbom za podršku potencijalnim sponzorima. Ona i dalje planira da se profesionalno bavi šahom, ali bez sistemske podrške dalji napredak bit će vrlo otežan.

I upravo nedostatak mogućnosti za redovno takmičenje na međunarodnoj areni jedan je od glavnih razloga regresije gotovo svakog perspektivnog šahista. Masovnost u sportu bez izgrađenog sistema ne dovodi do velikih rezultata. Usput, naši rezultati na svjetskim i evropskim juniorskim prvenstvima takođe postaju sve skromniji.

Na osnovu svega, izgleda da vlasti ne planiraju ozbiljno da podrže šah, ograničavajući se na standardno budžetsko finansiranje, zaključuje „Glas“.

Indijska šahovska javnost zabrinuta je zbog neuspeha na Tata Steel Masters, gdje nijedan od četiri Indijca nije uspio da završi turnir sa plusom. Uzrok vide u tome što Gukesh, Prag i Arjun igraju previše.

Finansijski stimulans
Jedan od razloga zbog kojih indijsko trojstvo igra toliko mnogo mogu biti finansijski stimulansi. Na nekim turnirima startne nagrade premašuju nagrade za plasmane. Zato je teško reći „ne“. U drugim slučajevima igrači su u prijateljskim odnosima sa organizatorima koji ih lično mole da učestvuju, pa je neprijatno odbiti.

Nemoguće igrati cijelu godinu
– Ne vjerujem da je šahista sposoban da igra svoj najbolji šah 365 dana u godini. Potrebno je vrijeme za odmor – smatra starješina indijskog šahovskog ceha, Pravin Tipsai. – Ponekad igrači misle da je učešće na turnirima u brzopoteznom šahu i blicu prihvatljivo, jer su partije kraće i ne iscrpljuju fizički toliko koliko klasične. Ali sa stanovišta mentalnog napora, brze i blic partije mogu trošiti jednako mnogo energije kao i klasična igra.

Gubitak svoje igre
Još jedan razlog pogoršanja rezultata može biti gubitak originalnog razmišljanja. Danas vodeći igrači dobijaju veći dio pripreme otvaranja od svojih trenera i jednostavno im se daje gotov plan. Originalnost se gubi jer se ideje otvaranja nameću spolja i ne odgovaraju uvijek individualnom stilu igrača.

Gdje se završava priprema
To je problem. Kada se završe znanja iz knjiga ili pripremljenih fajlova, igrači su prisiljeni da troše previše vremena na razmišljanje o poziciji. Ili se nađu u pozicijama koje im nisu poznate ili im ne odgovaraju.

Svako ima svoj stil
Kažem „ne odgovaraju“, jer svako ima svoj stil. Na primjer, u defanzivnim pozicijama, gdje bi Karpov pobijedio bez problema, Vishi Anand nikada ne bi želio da igra. Anand je dovoljno mudar da ne bira defanzivne pozicije. Sam je govorio da nije jak u odbrani i da ne voli da se brani. Zato bi, umjesto pasivne odbrane, preferirao žrtvu i aktivnu kontranapad. Dobro je poznavao samog sebe.

Igra šampiona „tada“
Gukesh je izvanredan u odbrani i sposoban je da igra sve te „karpovske“ pozicije. Na Olimpijadi 2022. godine bio je kao Karpov. Igrao je pozicije koje su običnom gledatelju izgledale sumnjivo. Ali kada sam ih provjeravao motorom, ispostavljalo se da je uvijek bio u pravu.

U 2022. i 2023. godini Gukesh je igrao sa preciznošću od oko 99%. Igrao je potpuno originalne partije. Ponekad je trošio mnogo vremena već u ranoj fazi – do 10. poteza – ali je potom nalazio „Gukeshov potez“.

Igra šampiona „sada“
Tada se manifestovala njegova originalnost: bio je igrač koji je izbjegavao pojednostavljenja. Sada pravi mnogo taktičkih grešaka. U partiji protiv Nakamure u Global Chess League, kada mi se činilo da ima veoma dobru poziciju, iznenada je napravio grubu grešku. Dobijena pozicija odmah je pretvorena u izgubljenu. Do Olimpijade 2022. Gukesh gotovo nije pravio takve greške.

Nove ideje
Arjun je takođe predlagao nove strateške ideje u poznatim pozicijama. Njegova velika prednost bila je pronalaženje noviteta. Išao je već poznatim putem, ali je iznenada nalazio potpuno novu ideju.

Gubitak originalnosti
Negdje su prestali igrati u skladu sa svojim stilovima. Izgubili su dio originalnosti i kreativnosti. Smatram da Gukesh, posebno sada, gotovo uopšte ne igra u svom prirodnom stilu.

Isti protivnici
Još jedan ozbiljan problem je što igraju protiv preuskog kruga protivnika. Učestvuju u zatvorenim pozivnim turnirima, a ne na otvorenim, pa se rijetko susreću sa onima sa kojima su igrali prije dvije godine. Na takvim turnirima gotovo svi igraju oprezno. Remi svima odgovara. Znaju da protivnik ima približno isti rejting, i remi je prihvatljiv rezultat.

Gubitak taktičkog instinkta
Kada vodeći igrači stalno igraju samo među sobom u zatvorenim turnirima, gube taktičku oštrinu. Mnoge partije svedene su na standardne pozicije, gdje imaš malo prednosti, ali nema direktnih prijetnji. Kao rezultat, gubi se taktički instinkt – zaključio je ekspert.

Tri titana
Petostruki svjetski šampion Magnus Carlsen označio je dvojicu Amerikanaca — 38-godišnjeg Hikaru Nakamuru i 33-godišnjeg Fabiana Caruanu — kao glavne favorite za pravo da izazovu Gukesha. Ako tome dodamo i 31-godišnjeg Anisha Girija, slika Turnira kandidata izgleda ovako: tri iskusna titana starija od 30 godina, koji stoje pred, vjerovatno, posljednjom realnom šansom da se bore za svjetsku krunu.

Analitičar Pravin Thipsay
Veteran indijskog šaha, velemajstor Pravin Thipsay, koji je nedavno sarađivao s Caruanom, kao i s kandidatima Praggnanandhom i Girijem tokom pobjedničkog nastupa ekipe SG Pipers u Globalnoj šahovskoj ligi 2025, smatra da ulozi za ovu trojku nikada nisu bili veći.

Na koga se kladiti
„Po mom mišljenju, jedan od njih (između Caruane, Praggnanandhe i Girija) sigurno će izaći kao pobjednik — a to može biti bilo ko“, rekao je Thipsay za Times of India u ekskluzivnom intervjuu.
„Ako pogledate Carlsenovu listu, kod njega je Praggnanandha na trećem mjestu, a Anish je trenutno u veoma dobrom psihološkom stanju u međusobnim duelima. Čisto po statistici imam osjećaj da će se neko od njih kvalifikovati.“

Tamna konjica (Autsajderi)
Istovremeno, Thipsay je oprezan u procjeni igrača koji su se u Turnir kandidata plasirali putem Svjetskog kupa: Javokhir Sindarov, Wei Yi i Andrey Esipenko.

„Pomalo zazirem od onih koji su se kvalifikovali preko Svjetskog kupa“, priznao je. „Format Svjetskog kupa je drugačiji: jedna partija bijelim, jedna crnim figurama, postoje pauze. Turnir kandidata je nemilosrdni maraton.“

Samuraj
„Iskreno, Nakamura će biti prvi nosilac“, nastavio je Thipsay. „Ali u posljednje vrijeme nije igrao protiv samog vrha. Ako stalno igraš protiv rejtinga 1800–1900, tvoje napadačke vještine mogu otupjeti, jer je njihova odbrana slaba. Jednostavno ne moraš koristiti cio arsenal da bi ih pobijedio.“

Stil igre Girija
Kada je riječ o Giriju, njegov glavni problem je stil igre. Poznat po sklonosti ka remijima, Anish se može suočiti s određenim poteškoćama.

„U klasičnom šahu Anish ima veoma specifičan stil“, objašnjava Thipsay. „On često igra remi. Vidjeli smo to na Grand Swissu — stalno je pravio remije, a kada je došao odlučujući trenutak, dobio je posljednju partiju.“

Idealan stil
Ovakav pristup često je davao rezultate — kao, na primjer, na Grand Swissu 2025, gdje je Giri prošao turnir bez poraza, osvojio prvo mjesto i kvalifikovao se za Turnir kandidata, uz šest remija u 11 kola.

„Ako napraviš 10 remija i dobiješ dvije ili tri partije, već imaš osam poena“, ističe Thipsay. „To savršeno odgovara Anishovom stilu.“

Vremena se mijenjaju
„Gukesh je osvojio 9 poena iz 14 (kada je osvojio Turnir kandidata 2024. godine)“, podsjetio je Thipsay. „Tako da će Anish, vjerovatno, morati više da pobjeđuje. Jedna pobjeda i 13 remija više neće biti dovoljni. Možda će biti bolje četiri pobjede i jedan poraz. To znači promjenu strategije — od pouzdanog igrača ka agresivnijem. Moraće da preuzme veći rizik.“

Brojevi iz prošlosti
„Pobijedio je Carlsena 2010. godine, kada je imao samo 16 godina. Ali sada je Anish već u tridesetim. Ovo mu je posljednja šansa da postane izazivač.“

Posljednja šansa
„Za Anisha, Caruanu i Hikarua — ovo je posljednja šansa, po mom mišljenju“, rekao je otvoreno. „Ako se sada ne kvalifikuju, više se nikada neće kvalifikovati. Caruana je igrao meč za titulu svjetskog prvaka 2018. godine. Poslije sedam–osam godina, ovo bi mogla biti njegova posljednja prilika.“

https://tinyurl.com/y3786xeh

Poštovani gospodine Tomiću,

U rubrici “ Trenutak kada se rodila legenda“ od 11.01.2026 godine prenesena sa Fejsbuka kao P.S. ( Post scriptum) je navedeno citiram: „Meni izgleda da se radi o analizi poslije upravo završene partije“ ( završen citat).

 Ne bih ja to ni primijetio i to me je ponukalo da dam slijedeći komentar:

U dotičnom Fejsbuku piše da je ova fotografija nastala samo nekoliko trenutaka prije legendarne žrtve, a iz konteksta rečenice proizlazi da je jednim potezom koji je šokirao svijet Fišer je učinio nezamislivo: žrtvovao je damu. Kada se pogleda ova fotografija vidljivo je da na šahovskoj tabli stoji pješački lanac bijelog c4,d5,e4,f3, ali valja zapaziti da pješak bijelog nikada nije došao na polje d5  jer je pješak bijelog na d4 uzet potezom crnog 20..Sd4 u šta se možemo uvjeriti kada se pregleda ova partija na Chessbase u pgn formatu odigrana između Donalda Berna (bijeli) i Roberta Fišera(crni) u New York 1956 godine. Vjerovatno se misli o legendarnoj žrtvi potezom crnog 17…Le6, ostavljajući na udaru svoju damu na b6 koju bijeli uzima svojim potezom 18. Lxb6 i komentatori su rekli da mališan bije kao maljem.

Sve pohvale radi objektivnog informisanja javnosti.

S poštovanjem,

Vaš redovni čitalac

Muris Šabić

Komentator lista Der Standard FM Anatol Vitjuš razmišlja o situaciji koja se razvija oko projekta Freestyle Chess.

– Jedan visoki funkcioner FIDE još mi je 2025. godine predviđao da će Bjutneru prije ili kasnije – vjerovatnije prije nego kasnije – dosaditi njegov freestyle turneja. I to onog trenutka kada shvati koliko novca troši uz razmjerno mali interes javnosti.

Da li je taj trenutak sada nastupio? U svakom slučaju, trenutno nije jasno da li će se Freestyle Chess Grand Slam Tour 2026 uopšte održati. Novo svjetsko prvenstvo u Vajsenhausu ima nagradni fond od svega 300.000 američkih dolara i zato organizatora Bjutnera košta relativno malo.

Upravo je tu činjenicu kritikovao aktuelni svjetski prvak u „Fišerovom šahu“ Hikaru Nakamura, koji je želio da igra na Freestyle Touru 2026, ali je odustao od učešća na na brzinu organizovanom svjetskom prvenstvu u Vajsenhausu. U javnom saopštenju Nakamura je kritikovao izuzetno kratak rok najave turnira („možda rekord po najbržoj organizaciji svjetskog prvenstva u istoriji“), smanjenje nagradnog fonda i, uopšte, saradnju sa FIDE.

Sama FIDE je još prošle godine insistirala na tome da se naziv „svjetsko prvenstvo“ ne bi smio koristiti za privatni turnir koji nema transparentan sistem kvalifikacija za sve učesnike. Sada se, međutim, nakon dogovora sa Bjutnerom, o tome više ne govori: sedam od osam učesnika svjetskog prvenstva u Vajsenhausu kvalifikovalo se na osnovu rezultata privatnog Freestyle Chess Grand Slam Toura 2025, dok će osmi i posljednji učesnik biti na brzinu određen 14. i 15. januara na onlajn turniru na platformi Chess.com.

Magnus Karlsen, koji će, naravno, igrati u Vajsenhausu, ima odlične šanse da u februaru osvoji jedinu titulu svjetskog šampiona u šahu koja mu do sada nije pošla za rukom. Tim prije što će – prema glasinama, na inicijativu samog Karlsena – svjetsko prvenstvo u freestyle šahu u Vajsenhausu biti igrano u rapid formatu, odnosno sa znatno kraćom kontrolom vremena u odnosu na prošlogodišnju turneju.

Šta nas na kraju čeka?
Živi bili – pa vidjeli.

(Preneseno sa fejsbuka)

Stil igre
– Prije svega, meni je potpuno očigledno da mnogi šahisti, kada igraju protiv Magnusa, i dalje ne uzimaju u obzir njegov stil igre i ono u čemu su njegove prednosti u odnosu na druge. U ovom finalnom meču bilo mi je sasvim jasno da se Nodirbek odnosio prema Magnusu kao da je običan igrač.

Snaga Magnusa – završnica
Moguće je da takav pristup u nekom smislu može da funkcioniše, ali u cjelini, nerazumijevanje da je glavna Magnusova snaga upravo završnica i poziciona igra, kao i izostanak pokušaja da se to po svaku cijenu izbjegne, veoma su naštetili Nodirbeku. Jer, iako je Magnus u završnicama te dvije dobijene partije crnim figurama imao malo vremena na satu, to su bile pojednostavljene i lako izvodljive završnice, pa faktor vremena više nije igrao presudnu ulogu.

Faktor nerava
Osim toga, iako smatram da je Magnus sada definitivno sporiji i da mu nervi više nisu tako čvrsti kao ranije, što je pomalo iznenađujuće – oni su se ipak pokazali jačim nego Nodirbekovi, iako je on gotovo dvostruko mlađi. Dobro, ne baš dvostruko – koliko razumijem, ima oko 23 godine. Magnus ima 35 i uskoro će napuniti 36.

Ako se to sagleda, postaje jasno da su faktor nerava i takozvani „clutch gen“ nešto što se ne može naučiti. Upravo zbog toga, po mom mišljenju, mnogi mladi igrači još su veoma daleko od toga da nadmaše Magnusa. Na kraju krajeva, kada se nađemo u kritičnim, odlučujućim situacijama s ograničenim vremenom i pod ogromnim stresom, stiče se utisak da Magnus i dalje ima jače nerve i bolju intuiciju, dok ga mladi igrači u toj komponenti još nisu dostigli.

Peti „dubl“
Za Magnusa, za razliku od rapida, blitz-dio turnira bio je prava iscrpljujuća borba za pobjedu. Ipak, on ponovo osvaja „dubl“. Koliko mi je poznato, ovo je već peti put da osvaja oba turnira.

I opet je najbolji
U rapidu je, naravno, sve savladao bez većih problema. U blitz-u je bilo izuzetno napeto i teško, ali on još jednom pokazuje zašto je najbolji šahista na svijetu – zaključuje Hikaru.

(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)

Piše: GM Sergey Shipov

Ilustrativni priručnik na temu: „Kako napraviti turnir sa svjetskim zvijezdama maksimalno nezanimljivim?“

Za to ih treba sve okupiti na jednom mjestu, recimo u Mumbaiju, podijeliti u šest ekipa bez ikakve povezane logike i zajedničkog smisla, a zatim organizovati bezobrazno razvučen dvokružni turnir pod što zvučnijim imenom – Globalna šahovska liga.

Sutra se igraju finala – za prvo, treće i peto mjesto. Ali to više nikoga ne zanima.

Mislim da ni sami učesnici, iako će zaraditi sasvim pristojan novac, više nisu sretni što su se upustili u ovu avanturu. Iza njih je naporna sezona, a ispred izuzetno važna i energetski iscrpljujuća svjetska prvenstva u brzom i brzopoteznom šahu.

A oni su sada tamo u Mumbaiju, iscrpljeni mineralnom vodom i beskrajnim, besmislenim turnirom.

Svi sanjaju da što prije odu i malo se odmore. A vremena za to, u suštini, više i nema.

(Preneseno sa fejsbuka)

Piše: GM Sergey Shipov

Problem Fišerovog šaha je u tome što partije nemaju gotovo nikakvu vrijednost za gledaoce.

U klasičnom šahu uvijek je korisno posmatrati partije jakih igrača — bilo da su to Morphy, Štajnic, Spaski ili Kramnik. Ideje koje se vide u tim partijama mogu se redovno primjenjivati u sopstvenoj praksi, prenositi učenicima i slično.

A u Fišerovom šahu, gdje se početne pozicije snažno i konkretno razlikuju, vjerovatnoća primjene viđenih ideja otvaranja, pa čak i ideja središnjica manja je otprilike 960 puta.

Niko ih neće gledati radi učenja. Tamo ima previše konkretnosti, svojstvene baš toj početnoj poziciji. A kada će se ona ponovo pojaviti kod vas ili kod vaših učenika?

Postoje samo dvije mogućnosti: jednom u životu ili nikada!

Zato nema nikakvog smisla čuvati u pamćenju rezultate takvih analiza.

Pješačke strukture u mnogim partijama Fišerovog šaha toliko su neobične da ih opet nema nikakvog smisla proučavati — nikakvog praktičnog smisla za budućnost.

Tako dolazimo do zaključka da je Fišerov šah nešto prolazno, nešto što nema šanse da postane trajno nasljeđe čovječanstva. Odigra se, vidi se — i odmah zaboravi.

A obični, klasični šah je vječan. To je nauka, zbir znanja, ideja i vještina. Učili smo ga, učimo ga i učićemo ga!

P. S. Naravno, na velikoj dubini Fišerov šah se pretvara u normalan šah. Završnice su tamo sasvim standardne. Tako da lijepe kombinacije i završnice iz odigranih partija mogu biti korisne.

Ali — samo to.

(Preneseno sa fejsbuka)

Piše: GM Emil Sutovsky

Levon Aronian ima fantastičnu sezonu. Iako su njegovi glavni uspjesi ostvareni u Freestyle i Grand Chess Tour-u, to ne umanjuje činjenicu da višegodišnji broj 2 na svjetskoj rang-listi ponovo blista, pobjeđujući mlade protivnike – pa čak i samog Magnusa – sa svojih 43 godine.

Zanimljivo je da je prvi zaista veliki uspjeh Levona zabilježen tačno prije 20 godina, kada je u hladnom decembru u Khanty-Mansiysku upisao svoje ime u istoriju kao osvajač World Cup-a.

Mnogo toga stalo je u tih dvadeset godina – briljantni rezultati, najljepše partije, fini planovi otvaranja i ekvilibrističke manevarske vještine u najtežim pozicijama smjenjivali su se sa redovnim neuspjesima u zvaničnom ciklusu – i padovima na turnirima kandidata, iako je Levon svaki put startovao kao favorit. U nekom trenutku izgubio je motivaciju i pao daleko sa drugog mjesta u svijetu… Ali evo – novi uspon!

Želim Levonu da taj uspon bude dugotrajan. I ne samo Levonu – cijeli šahovski svijet postaje sjajniji kada Aronian igra u svojoj punoj moći – što u mnogočemu podsjeća na podvige Ivanchuka. A to znači da ćemo imati priliku još najmanje deset godina uživati u sjaju zvijezde po imenu Levik!

(Preneseno sa fejsbuka)

Piše: GM Sergey Shipov

A sada detaljnije.
Moj prognoza za Turnir kandidata 2026: kladim se na mladost i na Aziju. Glavni favorit TK je Pragnananda.

Da je ovo običan superturnir s istim sastavom, ja bih, kao i mnogi, izabrao Karuanu za favorita. Ali na Kipru protiv njega može proraditi sindrom Aronjana.

Riječ je o pritiskajućoj, višeton­skoj atmosferi kvalifikacionog turnira, koja pritiska nervni sistem igrača, ponekad ga meljući u prah.

Malo istorije.
I prije i poslije Turnira kandidata 2013. u Londonu, Aronjan je igrao sjajno, uspješno se nadmećući s Karl­senom, Anandom i Kramnikom. U Londonu je Levon igrao u svojoj snazi u prvom krugu, izašavši na „+3“. A onda se odjednom pretvorio u sopstvenu sjenku, pretrpio tri poraza i završio na sredini tabele. Nije izdržao pritisak.

A sjećate li se kako je Aronjan igrao u Berlinu 2018? To je bila prava katastrofa: „–5“ i posljednje mjesto!

Usput, Karuana je i sam već bio žrtva ovog sindroma — u Madridu 2022. Nakon prvog kruga imao je „+3“ i odlične šanse da bude prvi. A onda… da, da, počeo je da se urušava u stilu Aronjana. Četiri poraza! I na kraju „–1“.

Od tada Fabijano nije postao mlađi, vrijeme radi protiv njega. A konkurenti rastu…

Upravo je u mladosti nervni sistem najčvršći. Čak i ako u borbi sa starijima nedostaje erudicije i majstorstva, čelični živci spašavaju mlade borce.

Ima li šansi Esipenko? Naravno da ima! Stabilan je i vješt. Treba se samo pravilno psihološki podesiti i dodati agresiju. Možda bi trebalo primijeniti metodu Gligorića, koji je govorio: „Igram protiv figura!“ A ne protiv Imena.

Pragnananda ima više iskustva u borbi u elitnim turnirima u odnosu na Andreja. Zato, po mom mišljenju, i ima više šansi.

A uopšte, očekujem svijetlu i sjajnu borbu. Biće interesantno!

(Preneseno sa fejsbuka)

20. novembar, 20:00

Piše: Timur Ganejev, zamjenik šefa sportskog odjeljenja

Trener muške šahovske reprezentacije Rusije, evropski prvak Aleksandar Rjazancev, u intervjuu za „SE“ podijelio je svoje mišljenje o predstojećem polufinalu Svjetskog kupa.

— Esipenka čeka duel s Wei Yi-jem — najviše rangiranim igračem među preostalima. Kako mislite da će izgledati njihov mini–meč?

— Jasno je da će biti teško. Wei Yi je u odličnoj formi. Po mom mišljenju, on je trenutno najjači kineski šahista, s obzirom na to da već nekoliko godina 26-godišnji velemajstor igra izuzetno stabilno. Održava visok rejting, praktično ne pravi greške, veoma dobro igra kao crni, koristeći čvrste i pouzdane otvaranja. Biće ga teško pobijediti. Vidljivo je da je spreman da igra i tiebreak — meč sa Arjunom Erigaisijem to je jasno pokazao. Wei Yi je vješto koristio greške protivnika. U prvoj partiji nije uspio da pobijedi, iako je imao šanse, ali u drugoj svoju priliku nije propustio.

Zato mislim da će se i meč između Andreya i Wei Yi-ja najvjerovatnije završiti u tiebreaku. Biće težak i dugotrajan. Kineski velemajstor igraće čvrsto i pokušaće da iskoristi Esipenkove greške, kao što je to uradio protiv Samuela Seviana. Tada je rekao da je bijelima htio da odigra relativno „dosadnu“ partiju, da provjeri protivnika. Nije imao velike ambicije, ali je Sevian pogriješio i izgubio.

— Ipak, ima li Esipenko šanse za pobjedu?

— Naravno da ima. Andrey igra turnir veoma dobro i u stanju je da pobijedi bilo kojeg šahistu na svijetu. Uz to, ne treba zaboraviti da se igraju tri mjesta za Turnir kandidata. Da, osvojiti Svjetski kup je posebna stvar, ali i drugo i treće mjesto su sjajan rezultat. Nažalost, neko iz četvorke polufinalista ostaće „ispod crte“. Dakle, borba je još pred nama i treba napraviti sljedeći korak. Još je prerano za opuštanje. Dok se sportski zadatak ne ispuni, treba se boriti do kraja.

Prva partija polufinala igra se 21. novembra.

https://www.sport-express.ru/chess/news/trener-sbornoy-rossii-ryazancev-podelilsya-ozhidaniyami-ot-matcha-esipenko-vey-i-2377363/

Dozvolite da se osvrnem na „novotariju“ od Nakamure.
Ne vidim ništa strašno ni kriminalno u tome što je bacio kralja u oduševljenu salu.
Teniseri, fudbaleri, hokejaši i drugi -isti bacaju publici lopte, pakove, rekete, znojave majice i druge radne rekvizite.
Takav način da se podigne atmosfera i podijele jake emocije sa gledaocima odavno je postao standard.
Pa zašto bi nešto slično bilo nemoguće u šahu?
Upravo nam fali strasti, snažnih emocija. Gledanje šahovskih turnira široj publici često je iskreno – dosadno.
Zato treba tražiti nove načine da ih zabavimo i zapalimo.

P. S. Samo da se bacaju svoji kraljevi, a ne da se uzimaju tuđi. 😎

(Preneseno sa fejsbuka)