RADOVAN JAZIĆ

Zašto je danas šah titula GM „nula” u poređenju sa starom?

Sve do pojave kompjutera, šah je bio igra duboke ljudske intuicije, kreativnosti i mukotrpnog rada. Igrači su dane i noći provodili nad drvenom tablom analizirajući jednu poziciju. Ako niste imali pristup literaturi, bili ste odsječeni.

Danas dijete od 10 godina u bilo kom dijelu svijeta ima pristup jačem šahovskom znanju na svom telefonu nego što su ga imali Robert Fišer ili Boris Spaski zajedno. Kompjuteri su „ogolili” šah. Mnogi mladi igrači danas ne moraju imati duboko strateško razumijevanje kakvo su imali stari majstori; dovoljno je da imaju fenomenalno pamćenje i da napamet nauče kompjuterske analize (teoriju otvaranja) do perfekcije.

Zbog toga se danas u šahovskoj javnosti smatra da pravi status nekadašnjeg velemajstora sada imaju samo takozvani „Super-velemajstori” (igrači sa Elo rejtingom preko 2700), kojih ima stotinjak, dok je obična GM titula izgubila svoju nekadašnju magiju.

Sve do pojave kompjutera, šah je bio igra duboke ljudske intuicije, kreativnosti i mukotrpnog rada. Igrači su dane i noći provodili nad drvenom tablom analizirajući jednu poziciju. Ako niste imali pristup literaturi, bili ste odsječeni.

Danas dijete od 10 godina u bilo kom dijelu svijeta ima pristup jačem šahovskom znanju na svom telefonu nego što su ga imali Robert Fišer ili Boris Spaski zajedno. Kompjuteri su „ogolili” šah. Mnogi mladi igrači danas ne moraju imati duboko strateško razumijevanje kakvo su imali stari majstori; dovoljno je da imaju fenomenalno pamćenje i da napamet nauče kompjuterske analize (teoriju otvaranja) do perfekcije.

Zbog toga se danas u šahovskoj javnosti smatra da pravi status nekadašnjeg velemajstora sada imaju samo takozvani „Super-velemajstori” (igrači sa Elo rejtingom preko 2700), kojih ima stotinjak, dok je obična GM titula izgubila svoju nekadašnju magiju.

Gledam ove dane šta se radi na Olimpijadi, gledam ove naše portale, dopise, i opet moram da se oglasim i kažem onako kako jeste, jer ja nemam dlake na jeziku, niti me fotelje zanimaju. Kao čovjek koji je prošao svaki pedalj ove zemlje, i koji pamti zlatno doba sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, ovo danas što zovemo šahom nije ništa drugo nego obična trgovačka pijaca i sramota za drevnu igru!

Pratim partije na ovoj Olimpijadi i gledam te proračunate „taktike“. Igračica dobije malo jači rejting od 2300, pukne prvu partiju jer nema ni znanja ni petlje da se nosi sa pravim majstorima na prvoj tabli, i šta kapiteni urade? Brže-bolje je prebace dolje na četvrtu tablu! Tamo je čekaju jadne djevojčice i amateri sa rejtingom od 1500, 1600 ili 1700 bodova. I šta se onda dešava? Ta „velika zvijezda“ tu skuplja lagane Elo bodove, pumpa svoj rejting i pravi se velika šahistkinja, a pobjegla je sa prve linije fronta.

Pa gospodo draga, ja bih to zakonom zabranio! To nije šah, to je bježanje od borbe, a Olimpijada bi trebala da bude kruna viteštva, a ne poligon za kukavički inženjering.

Ali nije to najgore. To je samo preslikan model onoga što se radi na privatnim, zatvorenim turnirima. Danas nam razni „velemajstori“ idu po malim, namještenim turnirima i igraju sa amaterima samo da bi nabili Elo rejting. Javno se zna, o tome bruji čitav svijet, da se velemajstorski balovi danas kupuju za keš! Platiš organizatoru, platiš dvojici-trojici starih, propalih velemajstora da ti potpišu remi ili da „previde“ figuru, i evo ga – dobijemo novog velemajstora koji u glavi nema ni znanje običnog majstorskog kandidata iz mog vremena! Gledao sam te partije, ono je sramota za oči svakog poštenog šahiste.

A zašto nam je šah takav? Pa pogledajte ko vodi glavnu riječ. Pogledajte krovnu organizaciju FIDE. Upravo sada u Uzbekistanu, za novog predsjednika izaberu lika iz Kazahstana koji ima milijarde! Čovjek kupi ChessBase, kupi glasove malih saveza širom svijeta i zasjedne na čelo šaha. Trka se svela na to ko ima veći novčanik, a ne ko ima više klikera u glavi. Para vrti gdje burgija neće, a politika i tajkuni su potpuno progutali sport.

Isto nam je i na lokalnom nivou. Kad god se obratim gospodinu Tomiću i lokalnim moćnicima preko portala, ja im otvoreno kažem: uništili ste šahovsku dušu! Banjaluka i ovi naši gradovi koji su nekad disali za šah, danas su spali na to da saveze vode ljudi koje zanima samo lični profit i dnevnice. Dok se pošteni šahisti bore na internetu i po rijetkim poštenim turnirima da sačuvaju obraz igre, dotle se gore na vrhu mlate milioni i namještaju titule.

Izgubili smo romantiku, izgubili smo fer-plej, a dobili smo mafijašku matematiku u kojoj se poštenje više ne isplati. Ali ja ću i dalje pisati i govoriti istinu, pa makar bio jedini!

Radovan Jazić

Na danas završenoj šahovskoj Olimpijadi u Uzbekistanu, razočarale su i Srbija i Crna Gora. Srbija je zauzela 22. mjesto, sa 15 bodova (za sedam mjesta slabije od svog rejtinga), a Crna Gora je bila 45. za pet mjesta slabija od svog rejtinga, sa 14 bodova.

Ni Srbija (sedam pobjeda, remi i tri poraza) ni Crna Gora (sedam pobjeda i četiri poraza) nisu savladale ni jednu ekipu bolju od sebe po prosječnom rejtingu.

Titulu je osvojio Uzbekistan sa impresivnih 10 pobjeda i jednim porazom, a najbolja ekipa po rejtingu, SAD, morala se zadovoljiti četvrtim mjestom. Srebro su osvojili reprezentativci Indije, a bronzu Njemačke.

Na fotografijama: reprezentacija Srbije i najuspješniji crnogorski velemajstor na Olimpijadi, Nikola Đukić

(preneseno sa fejsbuka)

Kapiten muške reprezentacije Indije Šrinat Narajanan oglasio se povodom poraza od Uzbekistana.

„Veoma težak dan u meču protiv Uzbekistana. Ovo je prvi poraz reprezentacije Indije u otvorenoj konkurenciji na bilo kom ekipnom takmičenju još od 2022. godine.

Od Olimpijade 2024. godine imamo tradiciju da biramo igrača dana. Juče je izbor bio jednoglasan: Nihal.

Glavna poruka bila je sljedeća: iako je rezultat, bez sumnje, važan, još je važniji rad koji je uložen i sam proces. Rezultati ne odražavaju uvijek cijelu sliku. Ne pokazuju kakav je stav i kakav je duh stajao iza igre.

Nihal je dao sto odsto, uložio u partiju svu svoju snagu i dušu. Mogao je da igra oprezno i pouzdano i, najvjerovatnije, ostane bez greške u očima ekipe. Ali umjesto toga, od prvog poteza je krenuo u borbu, iako je igrao crnim figurama.

Upravo zahvaljujući njegovoj nevjerovatnoj borbenosti, ekipa je dobila najbolju priliku da pobijedi Uzbekistan, nakon što su ostale partije između ove dvije najjače reprezentacije završene remijem.

Svaki veliki rezultat, uključujući i našu pobjedu na Olimpijadi 2024. godine, ostvaren je zahvaljujući višegodišnjoj pripremi, iza koje su stajale prethodne teškoće i neuspjesi. Naš jučerašnji rezultat samo je još jedna stepenica na putu ka nekom velikom uspjehu u budućnosti.

Juče rezultat nije bio na našoj strani. Ali uvjeren sam da će nam Nihal donijeti još mnogo medalja – kako u bliskoj budućnosti, tako i na duže staze“, zaključio je Šrinat.

Što se tiče meča u Sent Luisu.

On se direktno nadovezuje na moje blic-turnire vikendom.

Riječ je, naravno, o godinama…

Složite se, bilo je bolno gledati kako veliki igrači ponovo i ponovo pogrešno računaju, gube kontrolu nad pozicijom i vremenom.

Sve ono što im je nekada bilo lako sada im je postalo teško.

Zaključak je očigledan: Gari i Veselin igraju previše rijetko.

Sportista ne može biti u dobroj formi ako samo trenira, a ne izlazi „na teren“, ne igra prave mečeve protiv jakih protivnika. Pogotovo ako trenira samo jednom godišnje.

Šahista mora s vremena na vrijeme da igra, da obnavlja takmičarske vještine – tako da osjeti adrenalin, cajtnot i složene pozicije na tabli. I upravo tu nastaje važan problem – reakcija na poraze.

Čak i meni, koji nisam zvijezda prve veličine, teško pada kada izgubim od klinaca, kada nesposobno prokockam prednost i jednostavno previdim figuru.

A zamislite kako je tek Gariju Kimoviču, koji je navikao da sebe smatra jedinim i neponovljivim, genijem nedostižnim za ostatak svijeta. A onda ga na treningu u blicu preko interneta, a pogotovo na pravom turniru pred publikom, povremeno pobjeđuju mladi igrači bez ikakvih titula!

Njegov nervni sistem, njegov ogroman EGO, ne može da podnese takve udarce.

Zato i ne igra… I zbog toga se u rijetkim zvaničnim mečevima pojavljuje tako bespomoćan i nestabilan.

Nema igračkog osjećaja, nema osjećaja za vrijeme na satu, nema brzog računanja kratkih taktika, organizam ne podnosi napetost borbe.

Zaključak je jednostavan i surov: Igrati, igrati i još jednom igrati!

A prema porazima treba se odnositi filozofski. Prilagođavajući se životnim okolnostima.

I samo uz redovno igranje nivo se može održavati i redovnim rješavanjem taktičkih zadataka, i to u blic režimu, bez dugog razmišljanja.

Pa, naravno, povremeno treba pogledati i otvaranja. U tom smislu, sopstvena praksa može biti snažan katalizator.

Odigraš partiju, nisi se snašao u otvaranju – i odmah sjedneš da analiziraš, izvučeš pouke i savladaš nove ideje početne faze partije.

Prolazeći kroz snažne emocije, uspijeva se čvršće i pouzdanije naučiti otvaranje i njegove finese. A zatim ih primjenjivati.

Tako ćemo i raditi.

A Kimovič… sam će odlučiti šta mu je važno i potrebno.

Rihard Raport jedna je od najprepoznatljivijih ličnosti svjetske šahovske elite. Ali kada razgovor skrene na mađarski šah, njegov osmijeh zamjenjuje neuobičajena ozbiljnost.

„Mislim da smo imali igrače – vrhunske, zaista vrhunske, da tako kažem, igrače najvišeg nivoa. I to se, manje-više, završilo sa mnom, ako govorimo o dužem periodu, koliko se ja sjećam“, rekao je Raport.

„Imali smo Portiša“, dodao je Rihard s ponosom, svjestan da ljubiteljima šaha to ime nije potrebno posebno objašnjavati. „Portiš je, naravno, još živ i on je velika šahovska legenda. Bio je treći igrač svijeta, a u jednom trenutku čak i drugi.“

Uz njega su bili Zoltan Ribli i Đula Saks – šahisti koji su se redovno nalazili među deset najboljih na svijetu.

„Ta ekipa – Ribli, Saks i svi ti momci – u jednom trenutku su bili u top 10, neko duže, neko kraće, ali bili su tamo“, prisjetio se Raport.

„Onda je došla sljedeća era, zar ne? Judit i Peter Leko“, rekao je Raport. „I Zoltan Almasi takođe. To je bila veoma dobra generacija, svako na svoj način“, dodao je Rihard uz osmijeh.

Za Mađarsku je to izgledalo kao prirodan kontinuitet: jedna velika generacija predavala je štafetu sljedećoj.

Raportov sopstveni uspon poklopio se sa onim što mnogi poznavaoci smatraju vrhuncem savremenog mađarskog šaha – Olimpijadom 2014. godine u Tromzeu, u Norveškoj.

„Osvojili smo medalju – srebro – na Olimpijadi u Tromzeu“, rekao je Raport. „I onda je, po mom mišljenju, ta generacija završila svoju priču 2014. godine, baš kada sam ja ušao u reprezentaciju.“

„Posebnost te ekipe nije bila samo u medalji. Imali smo otprilike četiri igrača sa rejtingom iznad 2700“, objasnio je. „To je zaista sjajno, jer smo veoma mala zemlja.“

Ali ono što se dogodilo nakon toga nije bio neki postepeni pad, već nešto mnogo neobičnije.

„Od te ekipe ja se i dalje držim iznad 2700“, nastavio je Raport. „A Peter se, da tako kažem, vratio igranju, što mi je veoma drago. Ali ostali momci su jednostavno otišli. Svi odjednom. Nisu čak ni gubili rejting. Jednostavno su nestali.“

„Ne mislim da smo ikada imali ozbiljno izgrađen sistem podrške šahu“, rekao je. „Profesionalne podrške. Imali smo podršku amaterskom šahu – da ljudi igraju, druže se, provode vrijeme. Ali nikada nije bilo podrške za osvajanje najviših vrhova.“

Ipak, nekako su pojedinci uspijevali da stignu do tih vrhova – svako sam, na ovaj ili onaj način. Kako?

„Ljudi su jednostavno ulagali svoj novac i svoje vrijeme“, objasnio je Raport. „Vrlo često su to činili roditelji, dok su djeca bila mala.“

A gdje je onda sljedeća generacija Mađarske?

„Mi, praktično, nemamo sljedeću generaciju“, rekao je Raport bez uvijanja. „Naravno, postoje neki igrači, ali to, nažalost, više nije to. Možda je u pitanju i malo nedostatka sreće. Neka talentovana djeca iz ovog ili onog razloga napuste šah.“

„Nijesam pretjerano pesimističan kada je riječ o našoj šahovskoj situaciji“, dodao je. „Ali daleko od toga da sam veoma srećan ili zadovoljan.“

Raport dobro razumije stanje mađarskog šaha i smatra da, ukoliko zemlja želi da ponovo pokrene svoj sistem, odgovornost mora biti na svim nivoima – od administracije, preko igrača, do organizatora na lokalnom nivou.

„Svako bi mogao da uradi više“, rekao je. „Ne samo na samom vrhu, poput nacionalne reprezentacije, već i na nižim nivoima.“

Istovremeno, kao najjači šahista svoje zemlje, Raport je svjestan da će upravo on morati da preuzme lidersku ulogu ukoliko promjene zaista treba da se dogode.

„Kao što se kaže, riba smrdi od glave. Ako budemo ostvarivali dobre rezultate, više ljudi će se inspirisati. To je veoma složena misija“, zaključio je Raport. „Ali nadam se da mogu da pomognem našem šahu i možda mu vratim nekadašnju veličinu.“

(Preneseno sa fejsbuka)

Aaditya Narayan

Noćna mora aktuelnog svjetskog prvaka Gukesh Dommarajua nastavila se i na turniru Chennai Grand Masters, gdje je osvojio svega dva poena iz sedam kola. U posljednjem kolu remizirao je sa Hans Niemannom, nakon što je dan ranije u pretposljednjem kolu crnim figurama izgubio od M Pranesha.

Gukesh je na turniru pretrpio tri poraza, završio na posljednjem mjestu i dodatno pojačao sumnje u to može li kasnije ove godine odbraniti titulu svjetskog prvaka protiv Javokhir Sindarova.

Vremena za preokret još ima. Viswanathan Anand, koji je bio prisutan u Čenaju tokom turnira, vjeruje da Gukesh može da izađe iz krize. Slično mišljenje dijeli i velemajstor Srinath Narayanan, kapiten indijske reprezentacije za predstojeću Šahovsku olimpijadu.

Međutim, brojke nisu ohrabrujuće. Gukesh nije ostvario nijednu pobjedu na ovom turniru, čime je nastavio niz loših rezultata u klasičnom šahu tokom 2026. godine.

Ovo mu je bio četvrti turnir u sezoni i nijedan nije prošao prema očekivanjima. Godinu je otvorio desetim mjestom na Tata Steel Mastersu u Vajk an Zeu sa 6,5 poena iz 13 partija. Zatim je bio deveti na Međunarodnom šahovskom festivalu u Pragu sa 3,5 poena iz devet kola. Nakon toga je na Norway Chessu završio posljednji, a isti plasman z prilika da Gukesh povrati samopouzdanje. Takođe vjeruje da su brojne kritike i komentari o njegovoj formi ostavili traga na dvadesetogodišnjaku -zabilježio je i sada u Čenaju, uz tri poraza i četiri remija.

Do meča za titulu svjetskog prvaka Gukeshu je ostao još samo jedan turnir – Šahovska olimpijada u Samarkandu, gdje će predstavljati Indiju u pokušaju da odbrani ekipnu titulu osvojenu u Budimpešti 2024. godine.

Anand smatra da bi upravo Olimpijada mogla biti prilika da Gukesh povrati samopouzdanje. Takođe vjeruje da su brojne kritike i komentari o njegovoj formi ostavili traga na dvadesetogodišnjem šampionu.

„Sada djeluje kao da ga svi dodatno pritiskamo. Već neko vrijeme prolazi kroz težak period, ali može da se izvuče iz toga. Nadam se da će ga Olimpijada inspirisati“, rekao je Anand.

Kapiten reprezentacije Srinath Narayanan smatra da je Gukeshov pad forme prije svega pitanje samopouzdanja. Njegov zadatak sada je da vrati vjeru i igraču i reprezentaciji pred Olimpijadu. Uvjeren je da kriza neće dugo trajati i da je dovoljno nekoliko dobrih rezultata da se situacija potpuno promijeni.

Takvi rezultati mogli su da dođu već u petom i šestom kolu turnira u Čenaju. Protiv Arjun Erigaisia i Pranesha Gukesh je imao dobijene pozicije u središnjici, ali je u oba slučaja upao u ozbiljan vremenski škripac i pod pritiskom oskudice vremena pravio greške.

Srinath smatra da je upravo nedostatak samopouzdanja uzrokovao te probleme.

„Kada nemate samopouzdanja, stalno preispitujete svoje poteze i mnogo duže donosite odluke koje biste inače odigrali gotovo automatski. Zbog toga je ostajao bez vremena, a kada su došli ključni trenuci, više i da su turniri na kojima je Gukesh nastupao bili izuzetno jaki i ga nije imao“, objasnio je.

Dodao je i da su turniri na kojima je Gukesh nastupao bili izuzetno jaki i da u takvoj konkurenciji loša forma ne prašta. Upravo zbog toga vjeruje da bi ekipni karakter Šahovske olimpijade mogao biti ono što je svjetskom prvaku trenutno potrebno.

„Olimpijada više liči na otvoreni turnir, a upravo je na takvim takmičenjima Gukesh ostvario prve velike uspjehe. To bi mogao biti trenutak kada će se stvari preokrenuti“, rekao je Srinath.

Optimizam zasniva i na ranijem iskustvu. Podsjetio je na Azijske igre u Hangdžouu 2023. godine, kada je takođe bio kapiten reprezentacije. Tada je Gukesh prolazio kroz veoma težak period, rejting mu je pao sa preko 2.750 na oko 2.730 poena, ali je odmah potom uslijedio niz odličnih rezultata. Osvojio je Chennai Grand Masters 2023, zatim Turnir kandidata, a potom i titulu svjetskog prvaka 2024. godine.

„Njegov nivo igre tada je naglo skočio. Zato vjerujem da se samopouzdanje može promijeniti u trenutku“, rekao je Srinath.

Na Olimpijadi će Gukesh igrati zajedno sa R Praggnanandhaa-om, Arjun Erigaisi-jem, Nihal Sarinom i Vidit Gujrathijem. Nihal ističe da reprezentaciju krasi izuzetna atmosfera i zajedništvo, što može imati veliki pozitivan uticaj na psihološko stanje svakog igrača.

„Mislim da je timski duh jedna od naših najvećih snaga“, rekao je Nihal.

Jedno je, međutim, jasno – ako Gukesh ostane u sadašnjoj formi, njegove šanse da odbrani titulu protiv Sindarova biće veoma male. Neophodan je brz i pozitivan preokret, a prvi korak ka tome trebalo bi da bude pripremni period za Šahovsku olimpijadu tokom narednog mjeseca.

https://www.espn.com/chess/story/_/id/49417280/gukesh-dommaraju-nightmare-2026-threatens-derail-world-championship-defence

Vasif Durarbajli
@durarbayli
· prije 20 h

Zaista je riječ o psihološkom problemu. U maju 2025. godine Gukeš je imao rejting 2787. Sada je pred ispadanjem iz kluba igrača sa rejtingom preko 2700. Niko ne gubi toliko snage tako brzo zbog šahovskih razloga.

U ovom trenutku malo ko sumnja u ishod meča za prvenstvo svijeta. Ako Gukeš uspije da preokrene situaciju, to bi bio jedan od najvećih povrataka koje smo vidjeli. Četiri mjeseca je veoma kratak period u klasičnom šahu.

Ali mislim da mu je najbolja šansa za taj meč da sada „napusti“ šah. Da otkaže sve obaveze, da dva mjeseca uopšte ne pogleda šahovsku tablu i da se posveti nečemu drugom. Vrijeme je najbolji lijek za ovakve krize.

U drugim sportovima povrijeđeni sportista ne nastavlja da se takmiči dok se oporavlja. Šah bi trebalo da se prema tome odnosi na isti način. Kada je igrač povrijeđen — a u šahu je ta povreda psihološke prirode — potreban mu je odmor.

(Preneseno sa mreže X)

Jan Nepomniachtchi objasnio je kako je uspio tako brzo pobijediti Hansa Niemanna.

• Šah danas je sam sve rekao?
• Nemam pojma. Bio sam jednostavno sretan što sam konačno mogao iskoristiti svoju pripremu iz 2021. godine – objašnjava Nepo. – U početku je to bila ideja protiv Magnusa, ali on nije ušao u taj završni dio. To je opštepoznata remi pozicija, ali ponekad se pretvara u ozbiljan test memorije.

I znate, kod nas u timu bila je interna šala da Peter Leko ostavlja baš mnogo bilješki. Uglavnom, tu za crne postoji remi na više načina. Ali kod Petera je bila napomena nešto poput: „veliki psihološki test“. Mi nismo imali pojma šta je to za test, jer kada to analiziraš s mašinom, svuda su nule kroz pet linija. Ali u praksi se ispostavilo da je to zaista test, da.

Hans je tek nedavno počeo da igra Marshallov napad, tako da to nije njegov životni repertoar. Dobro je odradio posao, ali je upao u taj „psihološki test“, šta god to značilo. Pozdrav za Petera Leka!

• A šta tačno znači taj „psihološki test“?
• Ni ja ne znam! To su Lekoove bilješke u našim fajlovima. Mislim da, ako se dublje analizira mašinom, crni mora igrati apsolutno precizno, potez po potez, da bi izvukao remi u toj ludoj završnici. Ali očigledno, kada si sam za tablom, to nije lako. Tako da je možda u tome test.

Možda će nas Peter Leko prosvijetliti. On sada puno komentariše, postao je vrlo javan čovjek, pa se nadam da će ostaviti svoj komentar.

• Vidjeli smo da niste mnogo vremena provodili za tablom kao obično i da ste praktično poteze igrali brzopotezno…
• Pa, to je sve bila kućna priprema. I iskreno, bilo me je čak i malo sramota, jer nikad nisam mislio da će doći do te pozicije. I zapravo sam jedva mogao da se sjetim detalja.
• Znači Hans je, u suštini, upao pravo u vašu pripremu?
• Mislim da je to bilo prilično očigledno – zaključio je Jan.

(Tabela u kojoj su uračunati i poeni u klasičnim partijama i tzv. Armagedon partije koje su se igrale u slučaju remija. U onoj tabeli u kojoj se upisuju samo poeni u klasičnom šahu, koji se računaju za rejting, Carlsen je na pretposlednjem mjestu)

Magnus Carlsen je beskrajno umoran. Podijelio je rejting poene sa kolegama.

Rameshbabu Praggnanandhaa je briljantno rasporedio snagu tokom čitavog turnira i sjajnim finišem iščupao prvo mjesto.

Gdje si bio tako poletan na Kipru, orliću?

Dommaraju Gukesh je još jednom osramotio zvanje zvaničnog prvaka svijeta. Pred nama je jednostavno slab šahista!

Bibisara Asaubajeva je dokazala da je jedna od najjačih šahistkinja na svijetu i da zaista konkuriše za titulu.

Svjetska šampionka je ili odmarala ili trenirala… U svakom slučaju, turnir joj nije uspio.

I ono najvažnije – sistem sa doigravanjima, sa „partijama smrti“ nakon remija u regularnoj partiji, ponovo je pokazao svoju održivost.

Bilo je, stvarno nevjerovatno zanimljivo!

FIDE traži sponzore koji ne znaju gdje da potroše novac

„Meč za svjetskog prvaka u šahu pod okriljem FIDE predstavlja vrhunac ciklusa svjetskih prvenstava. Godine 2026. odlučiće se ko će vladati šahovskim svijetom naredne dvije godine — aktuelni svjetski prvak Gukesh D (Indija) ili izazivač Javokhir Sindarov (Uzbekistan). Predstojeći duel biće najmlađi meč za svjetskog prvaka u istoriji. I Gukesh i Sindarov imaće po 20 godina u trenutku početka meča.

Preliminarno, meč za svjetskog prvaka 2026. planiran je za period od 23. novembra do 17. decembra 2026. godine. FIDE otvara proceduru prijava za organizaciju događaja.

1.2 Osnovne odredbe su sljedeće:
a) Ukupno trajanje događaja — do 25 dana
b) Pravilnik mora biti odobren do 1. jula 2026. godine
c) Okvirni ukupni budžet događaja — 8.500.000 američkih dolara
d) Minimalni nagradni fond — 2.500.000 američkih dolara
e) Naknada za FIDE — 1.100.000 američkih dolara
f) Plaćanja za komercijalna, sponzorska i prava prenosa moraju biti navedena u ponudama učesnika tendera
g) Organizator je dužan da poštuje prava sponzora i partnera FIDE, uključujući i prava na video-prenos

1.3 Podnosilac prijave mora popuniti obrazac i navesti detaljnu strukturu budžeta po stavkama, uključujući prijedloge za isplate FIDE za komercijalna i sponzorska prava, prava prenosa, kao i raspodjelu sponzorskih prava između FIDE i organizatora.

Potpisana kopija mora biti poslata elektronski Sekretarijatu FIDE na adresu office@fide.com najkasnije do 31. maja 2026. godine u 23:59 po lozanskom vremenu. Uz prijavu treba priložiti odgovarajuću dokumentaciju. FIDE zadržava pravo da produži rok ukoliko to smatra potrebnim. Svi dokumenti moraju biti dostavljeni na engleskom jeziku.

1.4 FIDE zadržava pravo da uđe u dodatne pregovore sa bilo kojim od podnosilaca prijave radi poboljšanja ili izmjene ponude.

1.5 Konačna odluka FIDE biće zasnovana na ukupnosti svih ponuđenih uslova i interesa razvoja šaha.”

Mislim da se nameće glavno pitanje:

Ako je ukupni budžet 8,5 miliona dolara, a nagradni fond 2,5 miliona dolara, gdje će završiti preostalih šest miliona dolara?

Organizovati — i to sasvim solidno — meč dvojice šahista za jednim jedinim stolom u stvarnosti košta otprilike sto puta manje. 😎

GM Sergej Shipov (na fejsbuku)

Meč protiv Maxime Vachier-Lagravea bio je mnogo reprezentativniji, jer je Maksim aktivan top-igrač, profesionalac koji igra u ciklusu za svjetskog prvaka. Taj meč je dobio bez ijednog poraza — sve remiji i jedna pobjeda u klasičnom šahu.

Meč sa Petar Svidlerom takođe je zanimljiv — Petar je i dalje veoma jak igrač, iako se djelimično povukao iz profesionalnog šaha. Bio je među tri najbolja na svijetu kada je bio na svom vrhuncu, osmostruki prvak Rusije. U tom meču je bio i blic — i blic je dobio Petar. Klasični dio je izgubio, što i nije veliko iznenađenje: igrači Petrovog nivoa, koji su nekada bili apsolutni vrh, ali su se kasnije manje-više povukli, zadržavaju vještine brzog šaha. Pritom je Veselin Topalov više „udaljen“ od šaha nego Petar. Petar je i dalje u šahovskom svijetu — komentariše, radio je sa R Praggnanandhaaom, igra turnire, dijelio je prvo mjesto u Švedskoj sa Nodirbek Abdusattorovom i Arjun Erigaisijem. Nije potpuni profesionalac, ali je i dalje aktivan i drži nivo oko 2680–2690.

Topalov je druga priča. Bio je broj jedan na svijetu, svjetski prvak po verziji FIDE, na vrhuncu sa rejtingom 2820. Igrao sam s njim vjerovatno desetak puta u klasičnom šahu — veoma zanimljiv, dinamičan protivnik, imali smo mnogo beskompromisnih partija. Ali to je bilo davno. Posljednji put smo igrali vjerovatno 2015. ili 2016. godine. Deset godina bez vrhunskog šaha. Na posljednjem turniru Grand Chess Tour u Poljskoj osvojio je dva i po poena iz devet u rapidu i pet iz osamnaest u blicu.

To je jednostavno ono što se dešava kada ne radiš na šahu, ne igraš godinama, a onda se suočiš s igračem nivoa Erdogmuša — koji je već među 30 najboljih na svijetu, sa rejtingom oko 2700. Tada ćeš trpjeti. Mislim da Topalov sada uglavnom igra iz zadovoljstva. Njegov rejting je bio oko 2730 prije meča — bio je precijenjen. Ja bih njegov realni nivo sada procijenio na oko 2620. Zvuči veoma nisko za tako velikog šampiona, ali ako ne igraš deset godina — to se svima dešava. Isto važi i za Gari Kasparova — i dalje ima 2812 rejting, ali kada bi počeo da igra klasične partije, izgubio bi sto poena za šest mjeseci. Bez igre je nemoguće održavati vrhunski nivo.

Prvo što nestaje jeste sposobnost da jednostavno sjediš i radiš maksimalno šest sati. Ta vještina nestaje veoma brzo. Topalov je u drugoj partiji imao prednost, igrao dobro poziciono — ali je u ključnom trenutku napravio grubu grešku. Imao je dosta vremena na satu, ali nije želio da nastavi da radi šest sati pod tim pritiskom. A za mladog, gladnog igrača poput Erdogmuša — koncentracija od osam do deset sati vjerovatno je jedna od njegovih glavnih osobina. On sjedi i tokom cijele partije razmišlja samo o rezultatu, bez ometanja. Nema još ono razumijevanje koje dolazi iz deset godina igranja na vrhunskom nivou — ali zato ima druge kvalitete.

Rejting-poeni koje je dobio iz tog meča pomalo su prenaglašeni. Obično ne pobjeđuje igrača od 2720 rezultatom 5:1. Meč je bio donekle „podešen“ da mu odgovara.

Što se tiče cilja 2900 — to je relativno. Ja sam dostigao 2850, i u to vrijeme to je bilo oko 20 poena ispod Magnus Carlsena i prvog mjesta na svijetu. Rejtinzi se stalno mijenjaju. Ako pitate može li biti 50 poena jači od Magnusa — ne. Može li biti 120 poena jači od najboljih na svijetu — takođe ne. Ali ako pod tim misli da želi biti broj jedan na svijetu — to je dostižan cilj, ako mu se karijera bude razvijala kako treba. Samo je još prerano govoriti o tome.

Piše: GM Sergej Šipov

Dobar dan, poštovani gledaoci.
Dozvoliću sebi jedno malo zapažanje po svježim utiscima.

Boris Postovski je svojevremeno primijetio da se ishod velikog ekipnog turnira, na primjer Olimpijade, često odlučuje jednim jedinim potezom u jednoj kritičnoj partiji.

Evo, i ja primjećujem kako tok kandidatskih borbi u velikoj mjeri zavisi od nekog trenutnog poteza. Ponekad čak i u prvom kolu!

O Turniru kandidata u Ekaterinburgu, gdje je Giri izgubio u prvom kolu od Nepomnjaščija, a kasnije se ispostavilo da je to bio odlučujući rezultat, već sam govorio.

A pogledajmo šta se desilo na Kipru.

U prvom kolu Sindarov je dobio lošu poziciju protiv Esipenka. Mirno pojačavanje pozicije crnih moglo je dovesti do njihove pobjede. I tada bi se za samog Andreja turnir drugačije razvijao… Ne, ne, očigledno nije imao šanse za prvo mjesto. Ali rezultat bi bio bolji. Međutim, mnogo je važnije šta bi se dalje desilo sa Sindarovim. Momak je čvrst i bio je fantastično pripremljen. Ali poraz bijelim figurama na startu može svakoga izbaciti iz kolosijeka.

Jasno je jedno — u tom slučaju šanse Girija da zauzme prvo mjesto višestruko bi porasle.

Kod žena je u prvom kolu, u partiji Gorjačkina – Lagno, na tabli stajala jednostavna dvopotezna pobjeda za bijelu. Da je to Saša pronašla — tok daljih događaja bio bi drugačiji. Imate pobjedu nad principijelnom suparnicom, dobro raspoloženje i nema nikakvog „remi mulja“ koji se desio u stvarnosti.

Čak i svojom uobičajenom, čvrstom igrom, Gorjačkina je mogla… ma jednostavno morala da osvoji svojih zasluženih +3 ili +4 na kraju turnira.

Priznaćete, bilo bi zanimljivo vidjeti razvoj događaja na Turniru kandidata nakon takvog prvog kola u nekoj paralelnoj stvarnosti. 😎

P.S. Juče je Nojer već u prvom minutu utakmice u Minhenu postigao autogol. Ali to nije spriječilo Bajern da na kraju pobijedi Real. Tako da neuspjeh na startu ne briše dobre izglede. Kao što ni uspjeh ne garantuje ukupni trijumf. Praganananda je, usput, pobijedio Girija u prvom kolu. A kako su završili? I tako dalje.

(Preneseno sa fejsbuka)

Piše: GM Aleksej Shirov

U posljednje vrijeme sve više, malo po malo, postajem kritičan prema „alternativnom svijetu“ mog sporta — šaha. Kada sam prije nekih sedam godina prvi put čuo riječ „strimer“, prihvatio sam to mirno; činilo mi se kao nov i zanimljiv pravac koji može ići paralelno sa samim sportom kojim sam odlučio da nastavim da se bavim, iako bi karijera u medijima takođe mogla biti privlačna. Zbog opšteg nedostatka „rutinske“ discipline odlučio sam da je bolje da ostanem u sportu dok god mogu. Čak sam i vrijeme pandemije iskoristio da poboljšam fizičku spremu i psihološku snagu, nakon čega sam ostvario značajne uspjehe 2021. i 2022. godine, a kasnije nešto manje. Svoj posljednji nastup takođe mogu smatrati uspjehom, iako je to, naravno, uspjeh više lokalnog karaktera.

U svakom slučaju, ovaj jaki turnir na Menorci neće ostati upamćen ni po velikoj pobjedi mog mladog prijatelja Mišre, ni po mom korektnom rezultatu u okruženju vrlo mladih igrača, ni… ni… ni…

Priča turnira je nedolazak Faustina Ora u posljednjem kolu (nakon što je već bio uparen), iz pomalo nejasnih razloga.

Faustino Oro je briljantan, veoma mlad sportista koji je ove godine imao priliku da obori rekord Mišre i postane najmlađi velemajstor u istoriji šaha. Zatim je pokušao da postane drugi najmlađi velemajstor u istoriji. Na kraju nije ostvario te visoke ciljeve, ali je jasno da će uskoro postati velemajstor i da mu se u šahu pruža blistava budućnost.

Međutim, sada je napravio nesportski potez, jer ne pojaviti se na partiji nakon uparivanja je veoma, veoma ozbiljna stvar.

Ne znam da li je to što nije ostvario svoje ciljeve samo slučajnost ili nešto više. Ne želim da spekulišem.

Ipak, vidim tu sudar s „paralelnim svijetom“ šaha. Pokušaću da objasnim.

Na Menorci je Faustino Oro uvijek igrao za istim stolom broj 26 (ali odvojenim od ostalih), zbog prenosa i sličnih stvari. Ne znam tačno kako to funkcioniše, ali smatram da na sportskom turniru svako treba da igra za svojim predviđenim stolom. U konkretnom slučaju, većina igrača nije ni primijetila njegov nesportski potez, jer je njegov sto bio negdje izdvojen.

Faustino ima dvije (od potrebne tri) velemajstorske norme, a prvu je osvojio u Madridu u septembru 2025. godine. Taj turnir organizovao je „Divis i ekipa“, i uticaj „medijskog svijeta“ djelovao je veoma snažno, iako to ne umanjuje njegov odličan rezultat.

Ovdje se nakratko vraćam na svoj lični sukob s Divisom iz oktobra (o kojem se tada dosta pisalo), jer je nakon šest mjeseci ostavio određeni trag za razmišljanje.

Mislim da Divis jednostavno nije uspio da dobro uskladi svoje obaveze medijskog profesionalca i kapitena sportskog tima, što je i dovelo do konflikta u oktobru.

Zanimljivo je da Divis nikada nije dao nikakvo saopštenje o onome što se desilo prije pola godine, pa se tako Sabrina Vega, koja ga na neki način misteriozno brani u svim situacijama — ponekad i gubeći logiku (posebno u poznatoj priči o „lošim uzorima“) — pretvorila u neku vrstu njegovog portparola.

Sa Sabrinom sam imao više rasprava tokom ovog perioda, pa sam tako naučio i riječi poput „pratioci“ i „marketing“. Možda jednog dana naučim još nešto. 🙂

Faustinu Oru želim niz uspjeha u šahu — i da ne postane „Faustino Srebro“! Greška koju je napravio prije dva dana samo je greška, ništa strašno. Ali treba je priznati i ići dalje!

(Preneseno sa fejsbuka)

Piše: GM Sergej Šipov

Andrej Esipenko je večeras napisao:

„Pravio sam remije, ali kakva je razlika — 50% ili minus tri? U prvoj polovini su makar postojale šanse za pobjedu — pritiskao sam Hikarua, imao sam malu šansu protiv Blubauma. U drugoj polovini sam samo pravio remije, ništa zanimljivo.

Nivo je veoma visok — nikada ranije nisam igrao na takvom nivou. Samo nekoliko superturnira može se uporediti s tim — na primjer, Svjetski šampionat. To je impresivno. Pokušaću i sam jednog dana da dostignem taj nivo.

Iskreno, osjećam se normalno. Prije toga sam igrao i Svjetski kup u Goi. Mislim da bih mogao odigrati ovaj turnir dva puta zaredom — i bio bih u redu.

Žavohir je igrao fantastičan šah — apsolutno je zaslužio. Uz to je i sjajan čovjek, s njim je veoma prijatno provoditi vrijeme. Želim mu sreću u meču. Usput, nismo igrali Counter-Strike — samo FIFA-u. On je u Counter-Strikeu mnogo bolji od mene, pa nismo rizikovali. A u FIFA-i — čas on, čas ja.“

Čudno!
Andreje, zar zaista ne vidiš razliku između željenih 50% i trenutnog rezultata „-4“?
Između dostojnog rezultata na tako jakom turniru i pozicije očiglednog autsajdera?

Čudno…

Uvijek sam navijao i i dalje se trudim — zaista se trudim da navijam za Andreja.
Ali poslije ovakvih njegovih izjava, vjerujte, to je izuzetno teško raditi. 😡

(Preneseno sa fejsbuka)

Dobro jutro, dragi gledaoci. Danas je na Kipar i kod nas dan odmora u prenosu.

Vrijeme je da procijenimo situaciju četiri kola prije kraja.

Na muškom turniru intriga je gotovo mrtva. Postoji samo jedno „ali“ – Žavohir Sindarov ima još direktne mečeve sa Anishom Girijem i Fabiano Caruanom. U, kako razumijete, određenom raspletu borba za prvo mjesto može ponovo da se rasplamsa.

A Andrej Esipenko još uvijek ima šanse da napusti posljednje mjesto. Treba se potruditi.

Na ženskom turniru vidimo izuzetnu zbijenost rezultata. Po mom mišljenju, sedam od osam šahistkinja ima šanse da se bori za prvo mjesto. Čak i Divja Deshmukh.

Jer par pobjeda može je izvesti u pozitivan skor…

Vjerujem da ćemo na kraju vidjeti podjelu prvog mjesta i željeni taj-brejk 16. aprila. Jer se još nikada na Turnirima kandidata nije desio taj-brejk. Na muškom turniru ga vjerovatno nećemo vidjeti, ali na ženskom je to sasvim moguće.

Nastavljamo da pratimo!

(Preneseno sa fejsbuka)

Završen je prvi krug Turnira kandidata. Hajde da sumiramo trenutne rezultate.

Javokhir Sindarov, naravno, ostavlja snažan utisak. Ima samo dvije remi partije — i u njima je, usput rečeno, takođe jako pritiskao. Javohir pokazuje šampionski karakter i samopouzdanje. Pored toga, postoji utisak da igra s rezervom.

Fabiano Caruana igra na svom uobičajenom nivou. Ako pobijedi Sindarova u međusobnom duelu, moći će da se bori za prvo mjesto.

Anish Giri i R Praggnanandhaa su čvrsti borci kojima pomalo nedostaje agresivnosti. U određenim okolnostima i oni se mogu uključiti u borbu za glavni dobitak.

Matthias Bluebaum prijatno iznenađuje svojom izdržljivošću i kvalitetom pripreme. Ipak, dobar je prije svega u odbrani.

Wei Yi, naprotiv, nije ničim posebno iznenadio. Bori se, trudi se, ali teško da će napraviti veliki iskorak.

Hikaru Nakamura sasvim očekivano potvrđuje da dug odmor od ozbiljnog šaha vodi ka naglom padu forme. Kako je sijao, tako i žanje. Ipak, Hikaru je još sposoban da se bori za željenih „plus pet“.

Andrey Esipenko se pokazao mentalno nespremnim za ovako važno i teško iskušenje. Moguće je da bi mu bilo lakše da se pripremi za borbu da se turnir održavao negdje na sjeveru, u surovijoj klimi. Ali, nije imao sreće.

(Preuzeto sa fejsbuka)

Američki elitni šah je neka vrsta prevare. Hikaru Nakamura, Fabiano Caruana, Hans Niemann su sposobni da kod kuće odigraju po 20–30 jedinih poteza za sekundu onlajn. A ovdje Hikaru, imajući 30 minuta, ne može da se snađe sa svoje 3 figure i pronađe dobitak. Isto je danas u svojoj partiji pokazao i „super“ igrač 2800+ Caruana.

Problem nije u tome što prave greške (svi ih prave), ali ne možeš igrati vrhunski u onlajn partijama i kod kuće, a ovako podbaciti u partijama uživo.

Naravno, tehnički nismo u stanju da dokažemo varanje — ali ono negdje postoji. Mask je nešto govorio o čipovima u mozgu — možda oni zaista i postoje.

(Preneseno sa fejsbuka)

Velemajstor Petar Svidler je imenovao autsajdera Turnira kandidata 2026, koji uskoro treba da počne na Kipru.

– Ako govorimo o očiglednom autsajderu – mislim da se on sam neće uvrijediti zbog takve definicije – to je Blubaum. Po rejtingu se malo izdvaja na dnu liste.

Ali njegova igra u Vajk-an-Zeu bila je, u neku ruku, veoma čudna: ostvario je sasvim solidan rezultat. Da je realizovao sve dobijene pozicije koje je imao, moguće je da bi čak i osvojio turnir.

Pobjeđivao je veoma jake igrače, ali istovremeno nije uspijevao da dobije neke od njih iako je imao potpuno nadmoćne pozicije. Imao je toliko dobijenih pozicija protiv najjačih šahista svijeta da, kad to posmatraš, pomisliš: i nije baš autsajder za Turnir kandidata. Ako odigra sličan turnir, ali bude malo bolje realizovao svoje pozicije, to može biti veoma zanimljivo.

Pratio sam Vajk-an-Ze sa sve većim osjećajem iznenađenja: svaki dan je dobijao poziciju od +5 protiv narednog igrača sa rejtingom 2780. Nešto je dobijao, nešto ne. Siguran sam da je to za njega bilo vrlo frustrirajuće, ali je stalno nadigravao protivnike. Njegova igra me je veoma impresionirala – osim realizacije.

Na Turniru kandidata ne smiju se propuštati šanse. To je jedna od ključnih stvari: moraš realizovati gotovo svaku priliku. U suprotnom, jednostavno nećeš biti konkurentan – objasnio je Svidler.