Turnir: Treći međunarodni turnir u Rumuniji u Bukureštu.
Literatura: Al III-lea Turneu International de sah al R.P.R. 1953, Revista Română de Şah №2 1953, Chessbase Mega 2026, Sportul Popular, Apărarea Patriei.
Greške u literaturi: U Mega bazi je pogrešna boja figura u partiji Milev – Štolc (rezultat jeste 0-1), a pogrešan rezultat u partiji 9. kola Golombek – Rajher.
Turnir: Treći međunarodni turnir u Rumuniji u Bukureštu.
Literatura: Al III-lea Turneu International de sah al R.P.R. 1953, Revista Română de Şah №2 1953, Chessbase Mega 2026, Sportul Popular, Apărarea Patriei.
Greške u literaturi: U Mega bazi je pogrešna boja figura u partiji Milev – Štolc (rezultat jeste 0-1).
Turnir: Prvi veliki međunarodni turnir u Rumuniji.
Literatura: Revista Română de Şah №1,2,3 1950, Československý šach №1,2 1950, Sportul Popular 12. XII 1949, Nepujsag 28. XI 1949, Sakk Hirado 15. XII 1949, Nepszava 25. XII 1949.
Prije osamdeset godina, u ljeto 1946. godine, započeo je dug, ali uspješan proces pristupanja SSSR-a Međunarodnoj šahovskoj federaciji – FIDE.
1. „Smatra za sebe neprihvatljivim…“
Rezolucija Prezidijuma Visokog savjeta za fizičku kulturu (VSFK) od 28. oktobra 1924. godine o pitanju pristupanja SSSR-a tek osnovanom „Međunarodnom šahovskom savezu“ u Parizu bila je nedvosmislena:
„Kao opšte pravilo, potvrditi stav K.S.I.-ja u odnosu na Šahovsko-damašku sekciju da je učešće radničkih sportskih organizacija zajedno s buržoaskim organizacijama nedopustivo. U pojedinačnim slučajevima prijedloge koji dolaze od buržoaskih organizacija Šahovsko-damaške sekcije usaglašavati preko VSFK-a sa K.S.I.-jem.“
K.S.I. – Crveni sportintern – osnovala je Komunistička internacionala (Kominterna) 1921. godine i predstavljao je jednu od tri međusobno konkurentske međunarodne sportske organizacije.
Stvoren je kao alternativa i „buržoaskom“ Međunarodnom olimpijskom komitetu (MOK), i „reformističkoj“, „kompromiserskoj“ Socijaldemokratskoj radničkoj sportskoj internacionali, poznatoj i kao Lucernski sportintern (LSI).
Raskol je počeo 1920. godine, kada Međunarodni olimpijski komitet nije dozvolio učešće na Olimpijskim igrama državama koje su izgubile Prvi svjetski rat – Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Turskoj i Bugarskoj.
Znak Crvenog sportinterna. Dvadesete godine XX vijeka
„Buržoaskom“ sportu Međunarodnog olimpijskog komiteta sportinterni su suprotstavljali radnički sport: „Radnički sportski savezi razvijaju samo one vrste sporta koje se podudaraju i odgovaraju političkim zadacima radničke klase; radnički sportski savezi imaju za cilj razvoj fizičke kulture, obrazovanje i vaspitanje radnih masa, a ne održavanje sportskih takmičenja radi utvrđivanja konkretnog pobjednika.“
Kao protivtežu Olimpijskim igrama, Lucernski sportintern organizovao je Radničke olimpijade (koje su dvadesetih godina uspješno konkurisale olimpijadama MOK-a), dok je Crveni sportintern organizovao Spartakijade.
Sve to pokazuje da rukovodstvo sovjetskog sporta nije vodilo politiku izolacionizma, već je stavljalo naglasak na međunarodni razvoj sporta među radnim masama. Kako je pisao pjesnik Nikolaj Asejev:
Hajde, sklonite se, olimpijci, kad nastupa Radnički sport.
Plakat Spartakijade iz 1928. godine
Zato je na ponovljeni poziv da učestvuje na kongresu FIDE 1925. godine njenom predsjedniku Aleksandru Rjubu upućen zvaničan odgovor „po suštini pitanja“, koji je potpisao predsjednik sovjetske šahovsko-damaške sekcije Nikolaj Krilenko.
U odgovoru je navedeno da, pošto član 4, paragraf 2 Statuta Međunarodnog šahovskog saveza određuje da je on „apsolutno neutralan u pitanjima međunarodne i nacionalne politike“, Svesavezna šahovska sekcija pri VSFK-u smatra za sebe neprihvatljivim pristupanje Međunarodnom šahovskom savezu i učešće na njegovim kongresima, jer ona „ne samo da nije neutralna u tim pitanjima, nego se sasvim jasno nalazi na pozicijama međunarodne proleterske borbe i radničkog pokreta“.
Konačan zvanični stav utvrđen je na Četvrtom svesaveznom šahovsko-damaškom kongresu, održanom u Moskvi od 1. do 4. decembra 1925. godine. U njegovim rezolucijama potvrđena je odredba koja je proglašavala potpuno nedopustivim „bilo kakvo pristupanje međunarodnim šahovskim organizacijama neproleterskog karaktera“.
Birajući stranu u sukobu između „proleterskih“ i „buržoaskih“ šahovskih organizacija, Četvrti kongres zvanično je podržao ideju ujedinjenja radničkih šahovskih organizacija svih zemalja na osnovi Šahinterne – Radničke šahovske internacionale, osnovane u Njemačkoj u aprilu 1923. godine. Odlukom kongresa započeti su pregovori o pristupanju Svesavezne šahovske sekcije Šahinterni.
Međutim, ulazak u „radničku šahovsku internacionalu“ suočio se sa dvije ozbiljne prepreke.
Prva je bila nespremnost njemačke vlade da doprinese, kako je pisala sovjetska štampa, „širenju boljševičkih bacila“. Kao posljedica toga, sovjetski šahisti stalno su imali problema s dobijanjem njemačkih viza, a često ih uopšte nisu ni dobijali.
Druga, još značajnija prepreka bili su nesporazumi sa Šahinternom oko odnosa prema „buržoaskim“ šahistima i šahovskim takmičenjima.
Predsjednik Radničke šahovske internacionale Kurt Špigel izjavio je na šahovsko-damaškom kongresu u Moskvi da se radničke šahovske organizacije „u uslovima zaoštrene klasne borbe odlučno ograđuju od buržoaskih šahovskih organizacija i njihovih pojedinačnih predstavnika“ i pozvao na prekid svih kontakata sa „buržoaskim šahistima“.
Međutim, SSSR je imao drugačiji stav. Sovjetski šahisti su, kako je Špigelu odgovorio Nikolaj Krilenko, „smatrali neophodnim da koriste dostignuća buržoaskih šahista i koristili su ih radi širenja šaha među radnim ljudima“.
U rezoluciji Svesaveznog šahovskog kongresa proglašeno je nemogućim stvaranje posebne „proleterske“ šahovske umjetnosti, potpuno izolovane od „buržoaske“, odnosno od šahovskih dostignuća „buržoaskih majstora“, sve do potpunog ignorisanja njihovog postojanja.
Takav pristup bio bi, kako se navodi u rezoluciji, izraz „ultraljevičarskog raspoloženja“, koje samo otežava prolazak „mladoj proleterskoj umjetnosti kroz one početne faze razvoja ove oblasti intelektualnog rada koje je buržoazija odavno prošla“.
Korišćenje dostignuća buržoaske kulture u oblasti šaha proglašeno je obaveznim – putem široke propagande „najboljih metoda igre i najboljih dostignuća tehnike šahovske umjetnosti kojima raspolažu buržoaski majstori“.
Lista učesnika: Direktno pravo nastupa imali su sa prethodnog šampionata: Fojšor, Jonesku, Stojka, Marin, Štefanov, Tratarovič, Armaš, dok Neguleski nije učestvovao zbog ispita na studijama. Uključeni su Georgiju, Šuba, Gicesku i Ginda. Sa polufinala dolaze Pavlov, Grinberg, Nikolaide, Birjesku, Dumitrake, Čolak.
Literatura: Revista Română de Şah №1,2 1988, Șah – Timișoara 1988.
Turnir: Drugi šampionat Republike Rumunije igrao se na fakultetu pravnih i administrativnih nauka (Facultatea de Științe Juridic-Administrative) u Bukureštu. Prvo mesto podelili su Sabo i Erdelji, koji su igrali naknadni meč koji je Erdelji dobio sa 3-0.
Lista učesnika: Direktno pravo nastupa imali su Popa, Erdelji i Halić. Ostali su morali da prođu kvalifikacije, koje su za najslabije igrače počinjale od osmine finala sa 192 igrača, preko četvrtfinala sa 169 igrača, do polufinala na kojima je nastupilo 48 igrača. Polufinala su igrana u četiri grupe tokom avgusta 1949, a plasirali su se iz prve grupe (Bukurešt) Trojanesku, Flondor i Vojkulesku, iz druge grupe (Bukurešt) Kostea, Radulesku, Balanel, Rajher i Storojevski, iz treće grupe (Temišvar) Platerer, Seimeanu, Aleksandresku, V. Štepan i Tiroler, a iz četvrte grupe (Oradea) Karačonji, Sabo, Šajovič i Rajna. Iako su se plasirali K. Raina i V. Štepan, nisu se pojavili na finalu, a upao je Šoš (peti u četvrtoj grupi, jedini koji je igrao osminu finala) i Čobanu (četvrti u prvoj grupi).
Literatura: Filatelie Şah Cuvinte Încrucişate №20,21 1949, Revista Română de Şah №1 1950, Sportul popular 28, 30. IX, 1, 2, 4, 5, 6, 8, 11, 13, 16 X 1949.
Turnir: Nakon sedam godina pauze igrao se šampionat Rumunije, deveti po redu. Grigore Zamfiresku je bio inženjer koji je tragično nastradao nekoliko meseci ranije, a njegov sin i udovica su sponzorisali turnir.
Lista učesnika: Svi igrači bili su etnički Rumuni, jer učešće Jevreja, Mađara i ostalih nije bilo dozvoljeno. Finalnom takmičenju su prethodili četvrtfinalni i polufinalni turniri. Sa polufinala su se plasirali, iz prve grupe Samarjan, Pikler, Keleš i Istrate, iz druge grupe Andritoju, Hađ-Nikovič i Greku, iz treće grupe Aleksandresku, Cuka i Konstantin Dumitresku, iz četvrte grupe Seimeanu, Trojanesku i Apahiedeanu, a iz pete grupe Vasilesku, Georgesku i Popa.
Literatura: Timpul Familiei 27. XI, 11, 18, 25. XII 1943, 1, 8. I 1944, Curentul Familiei 18 XII 1943, Revista Română de Şah №8 1947.
Turnir: Omladinska Balkanijada je prvobitno planirana za 26. oktobar, ali je termin pomeren jer je završnica rumunskih šampionata planirana za kraj oktobra. Igralo se u Haniji na Kritu.
Literatura: Revista Română de Şah №1 1989, Chessbase Mega 2025, Olimpbase.
Nepoznanice: Da li je prvo kolo igrano 2. ili 3. novembra?
Turnir: Devetnaesta Balkanijada je bila samo za omladince i omladinke, a igralo se u hotelu Orizont u Predealu u Rumuniji. U poslednjem kolu Jugoslavija pobeđuje Bugarsku sa 3-1, taman koliko je trebalo da im oduzme prvo mesto. Sudio je Đuro Maričić, a zamenici su mu bili Đakonesku i Dobroneuteanu.
Literatura: Mat №9-10 1987, Šahovski glasnik №12 1987, Revista Română de Şah №10 1987, Sportul 3, 6, 7, 8. XI 1987, Naroden sport 5, 8, 10. X 1987.
Turnir: Devetnaesta Balkanijada je bila samo za omladince i omladinke, a igralo se u hotelu Orizont u Predealu u Rumuniji. U poslednjem kolu Jugoslavija pobeđuje Bugarsku sa 3-1, taman koliko je trebalo da im oduzme prvo mesto. Sudio je Đuro Maričić, a zamenici su mu bili Đakonesku i Dobroneuteanu.
Literatura: Mat №9-10 1987, Šahovski glasnik №12 1987, Revista Română de Şah №10 1987, Sportul 3, 6, 7, 8. XI 1987, Naroden sport 5, 8, 10. X 1987.
Turnir: Osamnaesta Balkanijada se igrala u hotelu Rodina u Sofiji.
Literatura: Mat №9-10 1986, Šahovski glasnik №12 1986, Šahmatna misъl №12 1986, Revista Română de Şah №11 1986, Politika, Naroden sport.
Nepoznanice: Fale skoro svi pojedinačni rezultati, a ne znam ni četvrtu tablu Grčke. Znam konačan broj poena za neke igrače: Sokolov 5½, Nikolić 3½, Kosić 3, Đurović 4, Dimitrov 2, Kolev 4 (imao 3½ iz 4), Konstantin 1½, Takač 2½, Kalinesku 4½, Zetoha 3½.
Turnir: Teleks meč između Beograda (smešteni u Šahovskom domu Beograda) i Londona (St James Hotel, Buckingham Gate, S.W.1) igrao se na osam tabli (šesta ženska, sedma omladinska, osma pionirska). Potezi su prenošeni međunarodnom teleks notacijom koja odudara od šahovske, te je samo prevođenje poteza trajalo značajno duže nego što je bilo predviđeno i transmisija poteza je poprilično kasnila. Iako je tempo igre bio 30 poteza na sat, kad se probio termin od šest (ili sedam) sati igre, sve partije bile su prekinute sa odigranim relativno malim brojem poteza. Naknadno su kapiteni uspeli da se dogovore oko procene rezultata na pet tabli, dok su preostale tri (druga, treća i peta) poslate na procenu Maksu Eveu, a konačan rezultat bio je nerešen 4-4.
Literatura: Mat №6 1976, BCM №6 1976, BritBase, Politika 2, 5, 11. IV 1976, Borba 4. IV 1976.
Turnir: Prvi šampionat Rumunije igrao se u Sibinju sa osam učesnika.
Lista učesnika:
Literatura: Revista Română de Şah №1,2,3 1927, Temesvári Hirlap, 1, 9. I 1927, Opinia [Iași] 16, 30, I , 11. II 1927, Adevărul 16. I, 6. III 1927, Ellenzék [Kolozsvár] 18, 30 III 1927, Pesti Napló 23. I 1927.
Nepoznanice: Datumi po kolima nisu skroz pouzdani (jesu za kola 2-5), ali jesu verovatni, Revista kaže da se igralo od 30. decembra do 3. januara, ali opet za partiju drugog kola kaže da se igrala 29. decembra.
Turnir: Šestnaesta Balkanijada se igrala u Hali 2 skopskog Sajmišta u Skoplju.
Lista učesnika: Omladinska ekipa Bugarske bila je nepotpuna jer je u poslednjem trenutku otkazao Ilija Balinov da bi preskočio redovno služenje vojnog roka, a Ergin Molov nije mogao da se pridruži timu krivicom svog kluba Slavije.