Mi stvaramo svijet u kome moraš biti najbolji, najuspješniji, najsposobniji. Nije lako živjeti u takvom svijetu. Posebno nije lako sportistima koji su pod svakodnevnim stresom dokazivanja. Otuda nekad urade nepromišljene stvari koje im ne priliče. Najnoviji nesportski potez uradio je Magnus Karlsen na Svjetskom rapid prvenstvu nakon što je izgubio partiju od Artemijeva, odgurnuo je kameru obližnjeg kamermana, koji je išao pored njega snimajući mu izraz lica. Karlsen rijetko gubi. Kad izgubi poraz loše prima. Prošli put je udario po figurama da je streknuo Gukeš koji ga je pobjedio.
FIDE se pravi naivna. Prošli put je s njim imala “frku” oko farmerki, pa je sad bolje otćutati. Jer nije isto da li na turniru igra Karlsen ili ne. Manje interesovanja, manje sponzora, manje para. Pitanje je jednostavno, šta ako svi budu tako reagovali kad izgube? Dobijamo džunglu. Postavlja se još jedno pitanje – šta je sa profesionalnom čašću?
Fišeru ste mnogo toga mogli da zamjerite, je je bio čudak. Ali Fišer nikad nije koketirao sa čašću. Bio je principijelan kad je šah u pitanju. Ali, šta će nam uopšte čast u ovom svijetu gdje moraš biti prvi? Samo nam smeta. Ne jede se, ne plaća račune, ne hrani porodicu. Postoji svijet bez časti. Životinjski. Sve se radi po instinktu, najjači opstaju. Ali, tamo nema licemjerja. Najjači si jer si tako stvoren, a ne zato što te striko gura da to budeš. U našem svijetu sve je manje časti, a sve više licemjerja. Karlsen je trebao bar da dobije žuti karton, pred isključenje. I on sam bi FIDE više poštovao. I mi svi zajedno sa njim. Šahovskim genijem.
Ilustrativni priručnik na temu: „Kako napraviti turnir sa svjetskim zvijezdama maksimalno nezanimljivim?“
Za to ih treba sve okupiti na jednom mjestu, recimo u Mumbaiju, podijeliti u šest ekipa bez ikakve povezane logike i zajedničkog smisla, a zatim organizovati bezobrazno razvučen dvokružni turnir pod što zvučnijim imenom – Globalna šahovska liga.
Sutra se igraju finala – za prvo, treće i peto mjesto. Ali to više nikoga ne zanima.
Mislim da ni sami učesnici, iako će zaraditi sasvim pristojan novac, više nisu sretni što su se upustili u ovu avanturu. Iza njih je naporna sezona, a ispred izuzetno važna i energetski iscrpljujuća svjetska prvenstva u brzom i brzopoteznom šahu.
A oni su sada tamo u Mumbaiju, iscrpljeni mineralnom vodom i beskrajnim, besmislenim turnirom.
Svi sanjaju da što prije odu i malo se odmore. A vremena za to, u suštini, više i nema.
Planirao sam odigrati tri turnira prije nego što prestanem. Prvi je bilo grčko prvenstvo, rezultat je naveden ispod. Nakon nekoliko grešaka završio sam na drugom mjestu. Propustio sam mnogo prilika da osvojim prvo mjesto, ali rezultat je ono što se računa.
U posljednje vrijeme vodi se rasprava o mojoj dugovječnosti, uspjesima itd. Moram priznati da sam djelimično bio uspješan u šahu. Ali moj karakter i zdravstveni problemi spriječili su me da dostignem više ciljeve.
Takođe postoji glasina da sam bio najbolji grčki igrač svih vremena. To odbacujem. Makropoulos, Papaioannou, Banikas, Theodorou — svi su veći talenti od mene. Ako želim biti objektivan, moram prihvatiti istinu. To nije skromnost niti išta drugo, to je jednostavno istina. Možda Nikolas Theodorou ima najveći talent među nama. Želim mu dugu i uspješnu šahovsku karijeru. Radujem se njegovim posljednjim trijumfima.
Kako se približavam kraju, jedino mi je žao što nikada nisam odigrao dobru partiju protiv Mickeyja Adamsa, iako vjerujem da bih ga mogao pobijediti jednom u svom najboljem izdanju. Za mene je on jedan od najtalentovanijih igrača koji su ikada pomicali drvene figure koje svi obožavamo. Smatram ga talentom na nivou Carlsena i Fischera; on je zaista i još uvijek je izvanredan „ljudski motor“ koji proizvodi briljantne poteze i istovremeno veoma intuitivan velemajstor, najbolji u svojoj vrsti.
Evo konačne tabele 74. grčkog prvenstva. Čestitke Evaggelosu Patrelakisu na pobjedi.
Problem Fišerovog šaha je u tome što partije nemaju gotovo nikakvu vrijednost za gledaoce.
U klasičnom šahu uvijek je korisno posmatrati partije jakih igrača — bilo da su to Morphy, Štajnic, Spaski ili Kramnik. Ideje koje se vide u tim partijama mogu se redovno primjenjivati u sopstvenoj praksi, prenositi učenicima i slično.
A u Fišerovom šahu, gdje se početne pozicije snažno i konkretno razlikuju, vjerovatnoća primjene viđenih ideja otvaranja, pa čak i ideja središnjica manja je otprilike 960 puta.
Niko ih neće gledati radi učenja. Tamo ima previše konkretnosti, svojstvene baš toj početnoj poziciji. A kada će se ona ponovo pojaviti kod vas ili kod vaših učenika?
Postoje samo dvije mogućnosti: jednom u životu ili nikada!
Zato nema nikakvog smisla čuvati u pamćenju rezultate takvih analiza.
Pješačke strukture u mnogim partijama Fišerovog šaha toliko su neobične da ih opet nema nikakvog smisla proučavati — nikakvog praktičnog smisla za budućnost.
Tako dolazimo do zaključka da je Fišerov šah nešto prolazno, nešto što nema šanse da postane trajno nasljeđe čovječanstva. Odigra se, vidi se — i odmah zaboravi.
A obični, klasični šah je vječan. To je nauka, zbir znanja, ideja i vještina. Učili smo ga, učimo ga i učićemo ga!
P. S. Naravno, na velikoj dubini Fišerov šah se pretvara u normalan šah. Završnice su tamo sasvim standardne. Tako da lijepe kombinacije i završnice iz odigranih partija mogu biti korisne.
Levon Aronian ima fantastičnu sezonu. Iako su njegovi glavni uspjesi ostvareni u Freestyle i Grand Chess Tour-u, to ne umanjuje činjenicu da višegodišnji broj 2 na svjetskoj rang-listi ponovo blista, pobjeđujući mlade protivnike – pa čak i samog Magnusa – sa svojih 43 godine.
Zanimljivo je da je prvi zaista veliki uspjeh Levona zabilježen tačno prije 20 godina, kada je u hladnom decembru u Khanty-Mansiysku upisao svoje ime u istoriju kao osvajač World Cup-a.
Mnogo toga stalo je u tih dvadeset godina – briljantni rezultati, najljepše partije, fini planovi otvaranja i ekvilibrističke manevarske vještine u najtežim pozicijama smjenjivali su se sa redovnim neuspjesima u zvaničnom ciklusu – i padovima na turnirima kandidata, iako je Levon svaki put startovao kao favorit. U nekom trenutku izgubio je motivaciju i pao daleko sa drugog mjesta u svijetu… Ali evo – novi uspon!
Želim Levonu da taj uspon bude dugotrajan. I ne samo Levonu – cijeli šahovski svijet postaje sjajniji kada Aronian igra u svojoj punoj moći – što u mnogočemu podsjeća na podvige Ivanchuka. A to znači da ćemo imati priliku još najmanje deset godina uživati u sjaju zvijezde po imenu Levik!
16-godišnja Ana Šuhman — fenomen orenburškog sporta. Majstor sporta, ženski velemajstor, svjetska šampionka i pobjednica superfinala Rusije. Njena nedavna pobjeda na nacionalnom prvenstvu donijela joj je 700 hiljada rubalja i automobil, ali za redovna učešća na međunarodnoj sceni to nije dovoljno.
Krajem septembra 2025. godine guverner Jevgenij Solncev, upoznavši Anu, javno je izjavio na društvenim mrežama: zadatak vlade je da nađe ljude spremne da podrže talenat. „Sa potragom ne treba odugovlačiti“, naglasio je šef regiona, navodeći da je već dao odgovarajuće uputstvo.
Odgovor ministarstva: nema kriterija, nema zabrana
Dva mjeseca kasnije naše izdanje je poslalo zvanično pitanje vladi oblasti s pitanjem: da li je nalog guvernera izvršen?
U zvaničnom odgovoru, s kojim se upoznala redakcija orenday, konstatuje se: „U ovom trenutku sponzorska pomoć Ani Šuhman se ne pruža.“ Finansiranje njenih putovanja, kako su objasnili činovnici, ide iz budžetskih subvencija i sredstava šahovske federacije.
Ključna teza ministarstva zvuči kao opravdanje neaktivnosti: „Važeće zakonodavstvo ne određuje kriterije za lica koja žele pružiti podršku.“ Činovnici su naglasili da je sponzorstvo isključivo dobrovoljna stvar, a njihova uloga, izgleda, svodi se tek na neke „konsultacije“.
Šta Šuhman dobija od regiona (i zašto je to nedovoljno)
U odgovoru vlade navedene su standardne mjere podrške koje je Ana dobila:
Guvernerova nagrada za visoke rezultate.
Jednokratna isplata za kupovinu stana.
Naravno, to je značajna pomoć. Ali ona je jednokratna ili podsticajna i ne rješava sistemski problem finansiranja karijere sportistkinje svjetskog nivoa, kojoj su za napredak potrebni redovni treninzi, turniri za rejting i rad sa najjačim trenerima.
Tišina umjesto dijaloga i rizik za region
Najzabrinjavajući dio odgovora činovnika je potpuno odsustvo informacija o budućnosti same sportistkinje. U vladi „ne raspolažu saznanjima o životnim planovima Ane Šuhman, njene porodice i trenera.“
To postavlja ključno pitanje: da li se ministarstvo uopšte trudi da se tim planovima interesuje? Šesnaest godina je kritičan uzrast kada se određuje dalji sportski put. Nepostojanje stabilne sponzorske podrške, uz aktivan interes iz drugih regiona i zemalja, može dovesti do toga da jedinstveni talenat, stvoren u Orenburšju, bude primoran tražiti bolje uslove drugdje.
Stručna ocjena: „Pokušaj bjekstva od odgovornosti“
„Situacija govori sama za sebe. Nalog guvernera postavio je pred ministarstvo ne tehnički, nego komunikacijski i organizacioni zadatak — da postane most između biznisa i sportistkinje. Pozivanje na nedostatak zakonodavnih kriterija — to je pokušaj bjekstva od odgovornosti. Kriterij je samo jedan: zakonit biznis spreman da pomogne. Rad se vodi sa konkretnim ljudima, a ne s apstraktnim ‘licima’. Očigledno je da aktivan rad na prezentaciji projekta ‘podrška šampionki’, lični pregovori i stvaranje privlačnih uslova za sponzore nisu vođeni“, smatra sportski menadžer.
Zaključak
U ovom trenutku priča sa sponzorstvom za Anu Šuhman zapala je u pravni i birokratski ćorsokak. Regionalno ministarstvo sporta, u suštini, priznalo je da ne vidi svoju aktivnu ulogu u tom procesu. Ostaje da se nadamo ili samostalnom pojavljivanju mecene, ili novom, detaljnijem intervencijom guvernera koja će natjerati sistem da proradi.
Karlsen: „Zašto FIDE traži od Nakamure 40 partija? To je ludilo“
Na pres-konferenciji u Kejptaunu Magnus Karlsen iznio je mišljenje da je šahovskom svijetu potrebna promjena.
„Mislim da postoji mnogo predstava o šahu koje su prilično zastarjele. Na primjer, činjenica da Nakamura putuje okolo i igra na tim — kako ih on sam naziva, pozivajući se na ono što sam ja rekao prije mnogo godina — ‘miki-maus-turnirima’, samo da bi odigrao propisanih 40 partija koje FIDE zahtijeva da bi se kvalifikovao za kandidate. Smatram da je to divlje. To je ludilo.
Zašto treba zahtijevati od nekoga ko je, što je potpuno očigledno, dovoljno jak za turnir kandidata, da igra na tim turnirima za koje on objektivno nema vremena? Želite da u kandidatima imate najbolje igrače — a on je očigledno jedan od njih. Takođe želite aktivne igrače — dobro, on ne igra uvijek klasiku, ali igra onlajn turnire svake sedmice.
Njegov posao, čak i kada strimuje, ipak je — igranje šaha. I svaki put kad igra klasiku, dokazuje da je jedan od najboljih na svijetu. Mislim da nije imao nijedan loš turnir već četiri ili pet godina. Pa zašto onda zahtijevate da odigra baš tih 40 partija?
To je jedna od stvari koje, po mom mišljenju, malo koče razvoj šahovskog svijeta — što se još uvijek previše pažnje posvećuje ‘normalnom’ klasičnom šahu kao zlatnom standardu. A mi sve više vidimo da postoji mnogo više opcija. I pogodite šta: igrači koji se ne fokusiraju svakodnevno na klasične turnire ne postaju slabiji. Oni ne degradiraju igrajući fristajl, brzi šah, učestvujući na Esports World Cupu i tako dalje.
Vincent je takođe dokazao svoju snagu u Vajzenhausenu. I sada njegov klasični rejting napokon počinje to da sustiže. Uopšteno, diskusija o ovim pitanjima u šahovskom svijetu… pa, prilično je zastarjela i ja svakako želim da to promijenim.
Kako ja vidim šah — on treba da bude složen. Problem je u tome što klasika, u obliku u kojem se ranije igrala, više nije dovoljno složen. Tako ja to osjećam, posebno sada, kada je u otvaranju postalo tako lako preživjeti. Zato potpuno podržavam eksperiment sa ubrzanom klasikom.
Kao šahisti, mi smo veoma vezani za rejting — to nam je usađeno i teško je to promijeniti. A kada takvi turniri dobiju klasični rejting — to nešto znači. I zato dobijanje rejtinga u fristajlu takođe nešto znači. Tako da, da — podržavam to.
Kraća vremenska kontrola takođe uklanja određenu ‘zaštitnu mrežu’: više ne dobijate drugu ili čak treću kontrolu vremena da lako spasavate slabije završnice kada do njih dođete. Vidjeli smo to u Norveškoj — tamo je bilo više odlučenih partija, djelimično upravo zbog toga.
Imate više nego dovoljno vremena da odigrate veoma dobru partiju. Ali pogodite šta: sada ne dobijate dodatno vrijeme poslije 40 poteza, kao što ste navikli. I ako se ne prilagodite, biće teško.
Isto je i s kontrolom od 45 minuta. To je mnogo vremena za razmišljanje, posebno ako imate 30 sekundi po potezu. Ali ipak — morate ga dobro iskoristiti.
Dakle, da, mislim da je ovo veoma potrebna i odlična promjena. I treba odati priznanje FIDE: na kraju krajeva, oni se prilagođavaju mnogim stvarima. Ponekad im treba vremena, ali to je ipak pozitivan razvoj“, istakao je Karlsen.
A sada detaljnije. Moj prognoza za Turnir kandidata 2026: kladim se na mladost i na Aziju. Glavni favorit TK je Pragnananda.
Da je ovo običan superturnir s istim sastavom, ja bih, kao i mnogi, izabrao Karuanu za favorita. Ali na Kipru protiv njega može proraditi sindrom Aronjana.
Riječ je o pritiskajućoj, višetonskoj atmosferi kvalifikacionog turnira, koja pritiska nervni sistem igrača, ponekad ga meljući u prah.
Malo istorije. I prije i poslije Turnira kandidata 2013. u Londonu, Aronjan je igrao sjajno, uspješno se nadmećući s Karlsenom, Anandom i Kramnikom. U Londonu je Levon igrao u svojoj snazi u prvom krugu, izašavši na „+3“. A onda se odjednom pretvorio u sopstvenu sjenku, pretrpio tri poraza i završio na sredini tabele. Nije izdržao pritisak.
A sjećate li se kako je Aronjan igrao u Berlinu 2018? To je bila prava katastrofa: „–5“ i posljednje mjesto!
Usput, Karuana je i sam već bio žrtva ovog sindroma — u Madridu 2022. Nakon prvog kruga imao je „+3“ i odlične šanse da bude prvi. A onda… da, da, počeo je da se urušava u stilu Aronjana. Četiri poraza! I na kraju „–1“.
Od tada Fabijano nije postao mlađi, vrijeme radi protiv njega. A konkurenti rastu…
Upravo je u mladosti nervni sistem najčvršći. Čak i ako u borbi sa starijima nedostaje erudicije i majstorstva, čelični živci spašavaju mlade borce.
Ima li šansi Esipenko? Naravno da ima! Stabilan je i vješt. Treba se samo pravilno psihološki podesiti i dodati agresiju. Možda bi trebalo primijeniti metodu Gligorića, koji je govorio: „Igram protiv figura!“ A ne protiv Imena.
Pragnananda ima više iskustva u borbi u elitnim turnirima u odnosu na Andreja. Zato, po mom mišljenju, i ima više šansi.
A uopšte, očekujem svijetlu i sjajnu borbu. Biće interesantno!
Piše: Timur Ganejev, zamjenik šefa sportskog odjeljenja
Trener muške šahovske reprezentacije Rusije, evropski prvak Aleksandar Rjazancev, u intervjuu za „SE“ podijelio je svoje mišljenje o predstojećem polufinalu Svjetskog kupa.
— Esipenka čeka duel s Wei Yi-jem — najviše rangiranim igračem među preostalima. Kako mislite da će izgledati njihov mini–meč?
— Jasno je da će biti teško. Wei Yi je u odličnoj formi. Po mom mišljenju, on je trenutno najjači kineski šahista, s obzirom na to da već nekoliko godina 26-godišnji velemajstor igra izuzetno stabilno. Održava visok rejting, praktično ne pravi greške, veoma dobro igra kao crni, koristeći čvrste i pouzdane otvaranja. Biće ga teško pobijediti. Vidljivo je da je spreman da igra i tiebreak — meč sa Arjunom Erigaisijem to je jasno pokazao. Wei Yi je vješto koristio greške protivnika. U prvoj partiji nije uspio da pobijedi, iako je imao šanse, ali u drugoj svoju priliku nije propustio.
Zato mislim da će se i meč između Andreya i Wei Yi-ja najvjerovatnije završiti u tiebreaku. Biće težak i dugotrajan. Kineski velemajstor igraće čvrsto i pokušaće da iskoristi Esipenkove greške, kao što je to uradio protiv Samuela Seviana. Tada je rekao da je bijelima htio da odigra relativno „dosadnu“ partiju, da provjeri protivnika. Nije imao velike ambicije, ali je Sevian pogriješio i izgubio.
— Ipak, ima li Esipenko šanse za pobjedu?
— Naravno da ima. Andrey igra turnir veoma dobro i u stanju je da pobijedi bilo kojeg šahistu na svijetu. Uz to, ne treba zaboraviti da se igraju tri mjesta za Turnir kandidata. Da, osvojiti Svjetski kup je posebna stvar, ali i drugo i treće mjesto su sjajan rezultat. Nažalost, neko iz četvorke polufinalista ostaće „ispod crte“. Dakle, borba je još pred nama i treba napraviti sljedeći korak. Još je prerano za opuštanje. Dok se sportski zadatak ne ispuni, treba se boriti do kraja.
Potpredsjednik Šahovske federacije Rusije Sergej Smagin smatra da ruski velemajstor Jan Nepomnjašči treba da promijeni svoj pristup šahu ako želi da postigne veće uspjehe.
„Teško je reći kako će se ovaj poraz i propuštanje Turnira kandidata odraziti na Jana, jer prethodna dva ciklusa nije morao da prolazi kvalifikacije. Odvikao se od teških turnira sa klasičnim tempom igre. Ako želi da dostigne nove visine, mora da promijeni pristup šahu, da bude spreman na određene žrtve i naporno da radi,“ – citira Smagina agencija TASS.
Ranije je Nepomnjašči ispao u drugom krugu Svjetskog kupa u šahu, koji se održava u Indiji i traje do 26. novembra. Na osnovu rezultata tog takmičenja, trojica najboljih šahista dobiće pravo da učestvuju na Turniru kandidata.
Nepomniašči, Murzin i Nesterov ispali sa Svjetskog kupa
Autor: Timur Ganejev Zamjenik šefa sportskog odjeljenja
Ian Nepomniašči. Foto: Federacija šaha Brjanske oblasti
Ian je nazvao Gou „jednim od onih mjesta s kojih nije žao otići“.
U drugi krug Svjetskog kupa 2025, koji se održava na Goi, plasirala su se četiri Rusa: Aleksej Grebnev, Andrej Esipenko, Ivan Zemljanski i Jevgenij Naer. Svi su savladali ozbiljne protivnike i oduševili igrom. Taj-brejk očekuje Danila Dubova i Vladislava Artemjeva, dok najbolji ruski šahista posljednjih godina Ian Nepomniašči, aktuelni svjetski prvak u brzopoteznom šahu Volodar Murzin i novi prvak Rusije Arsenij Nesterov – napuštaju turnir.
Iznenađenja na početku
U prvom krugu od Rusa je ispao samo Sergej Lobanov, ali u drugom smo već doživjeli tri ozbiljna gubitka. Prije svega, riječ je o Ianu Nepomniaščem, koji je izgubio od Diptayana Ghosha rezultatom 1,5:0,5. Prva partija njihovog mini-meča završila je remijem, ali je narednog dana Indijac bijelim figurama pobijedio dvostrukog pobjednika Turnira kandidata i aktuelnog svjetskog prvaka u blicu.
Vrijedi napomenuti da Diptayan zauzima tek 237. mjesto na FIDE listi. Međutim, trenutno rejting mladih šahista, posebno Indijaca, ne odražava njihovu stvarnu snagu. Osim toga, Ian je imao loš predosjećaj prije puta na Gou.
„Svjetski kup u Indiji me pomalo zbunjuje,“ rekao je Nepomniašči u intervjuu za Sport Ekspres. „Ranije sam jednom igrao u Kalkuti i nije mi se svidjelo. Problemi s hranom? Sve u svemu, da. Klima, okruženje. Jasno je da tamo vlada ogroman šahovski bum. Navijači su neukrotivi. Vodećim indijskim šahistima vjerovatno je opasno izlaziti na ulicu – raznijeli bi ih na suvenire. Poznato je da je kriket sport broj jedan u Indiji, ali šah mu polako diše za vratom. Dakle, bolje je ne izlaziti bez potrebe.“
Nakon poraza u drugom kolu Ian je napisao:
„Već sam igrao u Indiji, pa sam otprilike znao kakvi će biti uslovi. Ali FIDE – treba im to priznati – uspjela je da me iznenadi. O šahovskom dijelu nemam šta da kažem. Jedno od onih mjesta s kojih nije žao otići.“
Nakon ovog poraza Nepomniašči će prvi put od 2017. godine ispasti iz top 20 svjetske FIDE liste u klasičnom šahu.
Ni Volodar Murzin nije uspio da popravi svoj rejting. U prvoj partiji svjetski prvak u rapidu senzacionalno je izgubio od Georga Meyera iz Urugvaja. Sutradan je morao da pobijedi, ali nije uspio. Arsenij Nesterov je izgubio od iskusnog Pentale Harikrishne iz Indije i takođe završio nastup.
Ivan Zemljanski. Foto: Ruska šahovska federacija
Poraz Soa, uspjeh Zemljanskog
Još jedna velika senzacija (uporediva s ispadanjem Nepomniaščija) dogodila se u meču između Wesley Soa (5. nosilac) i Titasa Stremavičiusa iz Litvanije. Od samog početka Amerikanac je imao problema – Stremavičius je odlično vodio partiju i stekao materijalnu prednost, ali je So uspio da izjednači. Ubrzo je Wesley ponovo pogriješio, izgubivši remi poziciju, ali je i Titas uzvratio greškom. Na kraju je sve završilo tako što se So… predao u remi poziciji. Pravo pomračenje u Indiji.
Mini-senzaciju je priredio i Ivan Zemljanski – najmlađi velemajstor u istoriji Rusije, koji je uspio da pobijedi višestrukog osvajača medalja na prvenstvima SAD Raya Robsona (36. nosilac, dok je Zemljanski imao 93. startni broj). Ivan je dobio prvu partiju i odbranio remi u drugoj. Njegov sljedeći protivnik biće Matthias Bluebaum (viceprvak Velikog Švajcarskog turnira) ili Ahmed Adly.
Jevgenij Naer je istim rezultatom (1,5:0,5) savladao Johanna-Sebastiana Christiansena iz Norveške, dok je Aleksej Grebnev izbacio iz turnira Davida Navaru iz Češke. U narednom kolu Grebnev može igrati protiv Nihala Sarina, a Naer protiv Sama Shanklanda.
Andrej Esipenko je pobijedio u obe partije protiv Nidžata Abasova, polufinaliste Svjetskog kupa 2023. Abasov je tada ušao u Turnir kandidata 2024. zahvaljujući odustajanju Magnusa Carlsena, ali sada napušta turnir već u drugom krugu. U sljedećem meču Esipenko će igrati protiv pobjednika dvoboja Pouya Idani – Murali Karthikeyan.
Remijem su završeni mečevi Danila Dubova protiv Bai Jinshija (Kina) i Vladislava Artemjeva protiv Aika Martirosjana (Armenija). Oni će nastaviti na taj-brejku 6. novembra. Dodatni mečevi biće odigrani i u još 25 duela, uključujući okršaje Praggnanandhaa (Indija) – Kuybokarov (Australija), Abdusattorov (Uzbekistan) – Makhnev (Kazahstan) i Niemann (SAD) – Lodici (Italija).
„Okolnosti su krajnje tužne. Prije svega, želim reći da Narodickog poznajem već dugo. Nismo bili bliski prijatelji, ali smo odigrali ogroman broj partija na internetu, i on je uvijek bio, prije svega, sjajan protivnik — pri tom veoma korektan i prijatan u komunikaciji. Proveo sam bezbroj sati ne samo prateći njegove partije, već i njegove prenose, koji su bili fantastični ne samo zbog njegovog znanja, već i zahvaljujući načinu na koji je komentarisao.
Zanimljivo je da se zatekao uz mene u dva možda najvažnija trenutka mog života tokom posljednje godine. Odigrali smo odličnu partiju na našu svadbenu noć, kada je Ella zaspala (mislim da je malo pretjerala s pićem): za nas oboje je to bio dug dan, poprilično smo popili, ona je zaspala, a ja nisam mogao da utonem u san — osjećao sam se previše pijano da bih legao! Odigrao sam nekoliko partija i pomislio: šta god da se desi, bar ću imati dobru priču za kasnije.
Kasnije sam odlučio da odigram još nekoliko partija — direktno iz porodilišta, dok smo čekali rođenje djeteta.
Što se tiče čitave situacije s Kramnikom — i ne samo u vezi s Narodickim — mogu reći da smo i ranije imali nekih problema, mada ne previše ozbiljnih. Uz svo dužno poštovanje njegovoj veličini, oduvijek sam smatrao da mu je reputacija možda malo bolja nego što zaista zaslužuje — iz više razloga. Kad je krenuo u svoju krstašku kampanju protiv varanja na internetu, iako se nisam slagao s njegovom statistikom, mislio sam da vodi ispravnu borbu. Ali to ga je potpuno promijenilo.
Najprije se obrušio na Hikarua, što je djelovalo kao ludost, i već tada je to izgledalo loše. A kada je krenuo tako žestoko protiv Narodickog — mislim da niko ozbiljan nije vjerovao da je on varalica. Razumijem da moje riječi mogu biti različito shvaćene, i da će neki reći da meni ne treba vjerovati — ali privatno sam izražavao žaljenje zbog svega kroz šta je Narodicki prolazio. Podržavao sam ga, i vjerovatno sam trebao to učiniti i javno. Neki će možda razumjeti zašto tada nisam.
Smatram da su Kramnikovi postupci prema Narodickom bili strašni, a posljedice su bile očigledne. (…) Sve to ga je već odavno dovelo u veoma teško stanje. Kako god gledali na moje riječi — to nije bilo ispravno.
Ovo je ogroman gubitak i svima nama veoma teško pada saznanje da je neko ko je bio toliko važan i cijenjen u šahovskoj zajednici došao u ovakvu situaciju. Zaista je veoma, veoma tužno.“
Spreman sam da iznesem svoje mišljenje o potrazi za „apsolutnim šampionom“, koju su pokrenuli Norveška šahovska federacija i FIDE.
U suštini, ideja šahovskog višeboja ima dugu istoriju, i do današnjeg trenutka ona je zaista sazrela.
Podsjetiću da je krajem prošlog vijeka 13. svjetski šampion predlagao uvođenje jedinstvenog rejtinga koji bi obuhvatao sve vremenske kontrole (danas takav rejting već postoji), kao i organizovanje takmičenja sa različitim formatima.
Pominjale su se i konkretne vrijednosti: četiri poena za pobjedu u klasici, dva poena za pobjedu u brzim partijama, i jedan poen za pobjedu u blicu.
Imajte u vidu da je tada klasika bila zaista dugačka, brzi šah se igrao u formatu 25+10, a blic se takođe igrao u ozbiljnoj formi — čini mi se 5+3.
Međutim, za ono vrijeme ta ideja je bila previše radikalna — i nije naišla na podršku.
Danas je mnogo toga drugačije. U mnogim turnirima žanrovi su već izmiješani.
Na primjer, reprezentativni turnir u Bilu podrazumijeva sabiranje rezultata u klasici, rapidu i blicu.
Nedavno je i finalni turnir Grand Chess Tour-a korišćen sličan sistem.
Ipak, učešće FIDE-a, zvanična titula svjetskog šampiona i više miliona dolara u igri — to je senzacionalna vijest koja može da promijeni mnogo toga.
Da, naravno, želimo da se Karlsen vrati u borbu za najviše titule. Da, njegovo učešće je izuzetno važno za sponzore i medije.
Ali… ali, izvinite — šta će biti sa postojećim velikim ciklusom za titulu svjetskog šampiona?
Neće li se desiti da istorijska titula šampiona u klasičnom šahu, koja je ionako već izgubila na težini zbog neubjedljivih nastupa Dinga Lirena i Gukeša, potpuno izgubi svoj značaj i sjaj?
Šta bi na to rekli Štajnic, Lasker i Kapablanka?
Srušiti staro i istorijski vrijedno — lako je.
Ali izgraditi nešto novo i dugotrajno (glasnih titula-jednodnevki već smo se nagledali) — to je mnogo teže.
Zato sam za sada u sumnji. Pitanja ima više nego odgovora.
Usput, zbunjuje me i vodeća uloga Norveške šahovske federacije u novom projektu.
Podsjećam da je u toj zemlji zakonom zabranjeno učešće sportista iz Rusije i Bjelorusije na bilo kakvim takmičenjima.
Da li nam je to zaista potrebno?
P. S. Vrijedi se prisjetiti da se i sada, u slučaju neriješenog rezultata u meču za svjetsku titulu u klasičnom šahu, prelazi na brze partije, a zatim, ako je potrebno, i na blic.
Dakle, ta ideja već je djelimično realizovana. I to u mini formi.
Poznati velemajstor Aleksej Širov oglasio se iz Batumija (Gruzija), gdje trenutno igra za špansku reprezentaciju na Evropskom ekipnom prvenstvu. U objavi na društvenim mrežama (fejsbuku), Širov govori o svom nastupu, atmosferi u timu i sukobima s kapitenom ekipe, Davidom Martínezom („Divisom“).
Piše: GM Aleksej Shirov
Trenutno sam u Batumiju (Gruzija), gdje igram Evropsko prvenstvo za nacionalne selekcije. Predstavljam Španiju na prvoj tabli i moja igra je bila osrednja – odigrao sam 5 partija u 6 kola, napravio 4 remija (od toga 3 crnim figurama) i izgubio od Anisha Girija (Holandija), koji je u posljednje vrijeme u izuzetnoj formi. Danas je slobodan dan.
Iako postoje stvari o kojima još ne mogu govoriti u detalje dok se prvenstvo ne završi, osjećam potrebu da već sada počnem da pišem. Kapiten tima je internacionalni majstor David Martínez (poznatiji po nadimku „Divis“), s kojim sam već imao mnogo problema prošle godine u Budimpešti. Sada je još gore.
Prvo kolo je bilo 5. oktobra, a četiri dana ranije otvoren je timski chat na WhatsAppu. Tamo sam podijelio neka razmišljanja o partijama, odmorima itd. U timu je 5 igrača, ali samo 4 mogu igrati u jednom meču, što znači da imamo 36 partija za raspodjelu između 5 igrača (moguća podjela bi bila 8-7-7-7-7). Ja sam znatno stariji od ostatka ekipe, a svih petorica imamo približno jednaku šahovsku snagu.
Na moj komentar u vezi odmora i rotacije, „Divis“ je u chatu odgovorio sljedeće:
„Što se tiče odmora i ostalog… Moje odluke biće neopozive. Neće biti nikakve rasprave i igraće sastav koji ja odredim.“
Moram reći nešto važno. Kada smo osmi po startnoj listi i želimo da ostvarimo rezultat u skladu s tim (na primjer da završimo među prvih deset), ne treba nam diktator. A ako želimo da idemo i dalje – da osvojimo medalje – to moramo učiniti u harmoniji koju diktator nikada ne može stvoriti.
Žao mi je što mi ove jednostavne riječi nisu pale na pamet ranije… a sada je možda već prekasno. 😢
Krovni šahovski savez je promijenio ime iz Šahovska unija u Šahovski savez BiH, ali ćud nikako. Rezultat svega je da reprezentacija ni ovog puta nije učesnik Evropskog prvenstva.
Zanimljivo je da se već 16 godina ponavlja ista priča i da ni sami šahisti ne nalaze za shodno da dignu glas protiv onih koji rade u korist njihove štete.
Lakše im je, na primjer, da odu na rejting listu druge federacije ili se mirno povuku nego da se zamjere gorima od sebe. A dva čovjeka koja proteklih 20 i kusur godina bez prestanka vedre i oblače šahom u BiH, VladoStojanović i ŽeljkoBogut, potpomognuti klimoglavcima iz ŠS FBiH, koriste svaku priliku da ostave pustoš iza sebe.
Šahovski trijumvirat, u kojem je ovaj dvojac nepromjenjiva konstanta, nije sposoban ni da od 2010. organizuje pojedinačno seniorsko prvenstvo BiH, a dvije godine duže šampionat za žene!
Podsjetimo, na pet učešća na evropskim šampionatima reprezentacija BiH je dva puta bila deseta (1992. i 1997), nakon čega su kola polako da se kreću nizbrdo. Godine 1999. zauzeto je 13, 2003. – 15. mjesto, dok je 2009. BiH završila takmičenje na 29. mjestu (u konkurenciji 38 reprezentacija).
Svih pet puta boje BiH je branio jedino velemajstor EmirDizdarević.
Šahistkinje su imale četiri nastupa. Osvojeno je osmo (1997), četrnaesto (1992.), šesnaesto (1999.) i 24. mjesto (2009. godine).
Sva četiri puta, u selekciji BiH je bila ElenaBorić, ženski intermajstor.
Dozvolite da se osvrnem na „novotariju“ od Nakamure. Ne vidim ništa strašno ni kriminalno u tome što je bacio kralja u oduševljenu salu. Teniseri, fudbaleri, hokejaši i drugi -isti bacaju publici lopte, pakove, rekete, znojave majice i druge radne rekvizite. Takav način da se podigne atmosfera i podijele jake emocije sa gledaocima odavno je postao standard. Pa zašto bi nešto slično bilo nemoguće u šahu? Upravo nam fali strasti, snažnih emocija. Gledanje šahovskih turnira široj publici često je iskreno – dosadno. Zato treba tražiti nove načine da ih zabavimo i zapalimo.
P. S. Samo da se bacaju svoji kraljevi, a ne da se uzimaju tuđi. 😎
Dok Freestyle Chess završava svoju prvu sezonu, Grand Chess Tour slavi jubilej – desetu godinu. I prvi put od 2019. godine, serija uključuje Grand finala – prethodnih šest godina pobjednik se određivao na osnovu najvećeg broja poena iz pet turnira. Ovogodišnja četvorka najboljih – Vašje-Lagrav, Karuana, Aronian i Pragnananda – boriće se po nokaut-sistemu.
Ova sezona GCT-a bila je vjerovatno najslabija do sada – odustajanje Karlsena i Nakamure, kao i ignorisanje Erigaisija (koji je početkom 2025. bio treći na svijetu) i Nepomnjaščija, pretvorili su turnir u nešto „za sebe“. Dodatnu potvrdu marginalnosti serije dao je i podatak da je najviše poena osvojio kralj remija, 34-godišnji Vašje-Lagrav, koji je daleko od svoje nekadašnje forme i danas se jedva nalazi među 20 najboljih na svijetu.
Takođe, „kontrastni“ nastupi igrača u prvoj i drugoj polovini serije govore mnogo: Karuana i Aronjan su pred turnir u Sent Luisu bili gotovo na dnu tabele, da bi na kraju zauzeli 2. i 3. mjesto, izguravši Veslija Soa na peto i zamalo izbacivši najboljeg igrača 2024. godine – Pragnanandu – iz top 4.
Finale u Sao Paulu igra se u dva kola: polufinala i mečevi za 1. i 3. mjesto. „Žrijeb“ je bio automatski, prema plasmanu u ukupnom poretku. MVL, koji je završio sa 33 poena, igraće protiv Pragga (30 poena), dok će Karuana i Aronian, koji su imali isti učinak (30,5), još jednom ukrstiti koplja. Zanimljivo je da ova francusko-američko-jermenska trojka već deset godina provodi večeri na superturnirima igrajući prijateljske partije – najčešće „švedske šahove“ posle večere. Pragnananda, sa svojih 19 godina, djeluje kao autsajder u društvu tridesetogodišnjaka, ali je svakako podjednako ozbiljan protivnik.
S obzirom na nagradni fond – nije vrijeme za zabavu. Pobjedniku pripada $150.000, dok četvrtoplasiranog čeka samo $40.000 – razlika kao prva nagrada na Velikom Švajcarcu… Inače, Karuana, koji je preskočio turnir u Samarkandu, ima veliku prednost u pripremljenosti. Ne samo da nije odigrao 11 iscrpljujućih kola, već je i ostao sve vrijeme u Americi, izbjegavši džet lag: let iz Sent Luisa do Sao Paula je 10 sati kraći nego iz Samarkanda, a razlika u vremenskim zonama između Uzbekistana i Brazila je čak 8 sati!
Teško je reći da je Karuana garantovani pobjednik finala Grand Chess Tour-a, ali… izvjesna prednost u odnosu na rivale mu definitivno ide u prilog. Ako Fabi uspije da pobijedi, izjednačiće se po broju titula (2) sa Karlsenom, So-om i Firouzjom. Za preostalu trojicu, pobjeda u Sao Paulu donosi prvu GCT statuu.
Prije četiri godine tada još neprikosnoveni svjetski šampion Magnus Karlsen izjavio je da je umoran od igranja protiv svoje generacije i da želi nove izazove. Tada se kao idealan nasljednik i budući protivnik kralja šaha vidio 19-godišnji Alireza Firouzja. Međutim, njegove dvije dosadašnje kandidatske kampanje – 2022. i 2024. – bile su neuspješne, a sada je, nakon što je na nedavno završenom velikom švajcarcu zauzeo tek 3. mjesto, Firouzja odlučio da odustane. Zvanično je potvrdio da neće učestvovati na Svjetskom kupu u Goi, čime automatski gubi šansu da igra na Turniru kandidata 2026. godine.
Firouzja je dugo važio za šahovsko čudo, najprije predstavljajući Iran, a potom Francusku. Bio je:
mlad, harizmatičan, nevjerovatno talentovan,
potpuna suprotnost hladnom, smirenom Karlsenu,
neko ko je povremeno mogao da ga slomi čisto energijom.
Naravno, igra mu je imala mnoge tehničke nedostatke – posebno završnice, što je čak postalo predmet šale u šahovskoj zajednici. Ali, kombinatorika mu je bila na takvom nivou da se vjerovalo da će sve ostalo brzo dostići.
Krajem 2021. godine, Firouzja je briljirao:
osvojio veliki švajcarac,
dominirao na 1. tabli Evropskog ekipnog prvenstva,
probio se preko granice od 2800 rejtinga.
Međutim, „magija“ se raspršila na Turniru kandidata u Madridu 2022., gdje nikada nije bio ozbiljan izazivač. Njegov nastup u Torontu 2024. više je podsjećao na emocionalni slom nego na borbu za titulu. U jednom trenutku izgledalo je kao da je odustao od snova.
Na ‘velikom švajcarcu’ 2025. djelovalo je da se vraća u igru:
bio je među glavnim favoritima,
vodio nakon uvodnih kola,
iako je izgubio od Magsudlua, vratio se i došao do +4.
U poslednja dva kola imao je šansu, ali su Giri i Bluebaum, koji su na kraju završili ispred njega, odigrali mirne remije i nisu posustali. Da je postojao taj-brejk, Firouzja bi možda imao šansu, ali koeficijent je bio neumoljiv – nije prošao.
Simbolično, Firouzja se nije pojavio ni na ceremoniji dodjele nagrada u Samarkandu.
Giri je sijao sa pobjedničkim peharom,
Blueubaum je stajao skromno nasmijan,
treće mjesto – ostalo je prazno. Nema smisla stajati na postolju ako nije prava bronza, nego samo „drvena medalja“.
I onda je uslijedila vijest: Firouzja neće igrati na Svjetskom kupu u Indiji.
On je imao pravo da učestvuje:
kao 6. igrač svijeta po rejtingu,
kao bivši učesnik turnira kandidata,
i naravno, kao šahista čiji se talenat ne dovodi u pitanje.
Ali, kao što je pokazalo i Karlsenovo odustajanje ranije, FIDE mašina za kandidate ne poznaje emocije. Ako nećeš da igraš – ne moraš.
Firouzja je tako postao sedmi vrhunski igrač koji je odbio učešće na Svjetskom kupu 2025. godine. Prije njega su to učinili:
Karlsen (umjesto njega ide Kaimer),
Karuana (Le Kuang Liem),
Nakamura (Vidit),
Anand (Ju Jangi),
Dominguez (Sindarov),
i svjetska šampionka Ju Venjun (Divija).
Umjesto Firouzje, na luksuzni turnir u Goi ide Rihard Raport.
Turnir će okupiti 203 šahista, biće nagradni fond od 2 miliona dolara, a pobjednik odnosi $120,000. Prva tri mjesta dobijaju plasman na Turnir kandidata 2026.
📅 27. septembar 2025, 11:00 ✍️ Tekst: Jevgenij Atarov 📷 Foto: Lennart Ootes
Izgleda da se Freestyle Chess Grand Slam suočava s ozbiljnim problemima. Nakon što je ovog ljeta Jan-Henrik Bittner objavio da se povlači sa mjesta izvršnog direktora serije, prošla su dva mjeseca bez ikakvih vijesti od organizatora. A sada se – ne na zvaničnom sajtu serije, već samo na društvenim mrežama – pojavila informacija da će se završna etapa u Kejptaunu održati u prepolovljenom formatu, od 8. do 11. decembra. Postavlja se pitanje: kakvi su planovi Karslena i ostalih top igrača, i ima li serija uopšte budućnost u 2026. godini?
U posljednjih godinu i po, tandem Bittner–Karlsen doživio je niz uspona i padova. Počelo je grandiozno: probni turnir u Vajsenhausu, atraktivna prezentacija u Singapuru, te spektakularni verbalni rat sa FIDE oko prava da se pobjednik serije naziva „svjetskim prvakom“, uz paralelnu borbu za prava vrhunskih šahista.
Ali negdje od Pariza, stvari su počele da se komplikuju. Prvo sukob sa Firouzjom, zatim nestanak Niemana sa scene, povlačenje Gukeša, pa izlazak Girija i Nakamure iz „freestyle kluba“. Usledila je prava zbrka s etapama: prebacivanje iz Njujorka u Las Vegas, odbijanje Indije da ugosti turnir, neuspjeli pokušaj da se održi online etapa, a sad i skraćivanje finalnog turnira.
Ne može se reći da je Bittner ikada prekršio obećanja, nekome ostao dužan, ili da se ponašao neprofesionalno – naprotiv, što se tiče nagrada i organizacije, sve je bilo na najvišem, FIDE-u nedostižnom nivou. Ali u pogledu medijskog odziva, odnosa javnosti prema Freestyle formatu, kao i saradnje sa vodećim igračima – potpuni fijasko.
Ideja, iako upakovana na vrhunskom nivou, jednostavno nije „prošla“. A što je još gore – u finansijskom modelu koji je Bittner zamislio, nije bilo predviđeno da on sam sve finansira. Cilj je bio da, osim njega i njegovih prijatelja-mecena, u nekom trenutku u projekat uđu i korporativni sponzori, posebno oni sa lokacija gdje se igraju turniri, koji bi nastavili da razvijaju investiciju.
Kako su ironično komentarisali mnogi koji su već „izgorjeli“ na sličnim projektima, Bittner nije znao u kakvo „blato“ ulazi – vodeći šahisti na koje se oslanjao, kako kažu, rado primaju, ali ništa ne daju zauzvrat, pa čak ni simboličnu podršku svojim dobrotvorima. Sudeći po tome koliko brzo je izgubio podršku elite, i čak autoritet Magnusa Karlsena nije mogao pomoći, sve više izgleda da će peta, skraćena etapa u Južnoj Africi biti i posljednja u istoriji Freestyle Chess Grand Slam-a.
Zanimljivo je da o ovom skraćenju trajanja turnira u Kejptaununema nikakvih informacija na zvaničnom sajtu. Tamo i dalje stoje originalni datumi: od 3. do 12. decembra. Prema sajtu, učesnici bi trebali biti:
Karlsen, Karuana, Nakamura – kao lideri generalnog plasmana,
trojica najboljih iz etape u Las Vegasu – Aronjan, Nieman i Erigaisi,
i još desetorica – putem pozivnica Bittnera i Karlsena, ili preko kvalifikacija na Chess.com „Petkom“.
U svakom slučaju, još uvijek je prerano za konačne zaključke… Ali sve više znakova ukazuje da idealistički projekat, koliko god bio ambiciozan, možda neće preživjeti drugu sezonu.
📅 27. septembar 2025, 08:00 ✍️ Tekst: Jevgenij Atarov 📷 Foto: Peon de Rey
Dok je Amerikanac Mišra nizao podvige na Velikom švajcarskom turniru u Samarkandu, njegov rekord za najbrže osvajanje velemajstorske titule došao je pod stvarnu prijetnju. Prije četiri godine Abhimanyu je postavio letvicu na 12 godina, 4 mjeseca i 25 dana, ali sada bi ga mogao nadmašiti argentinski vunderkind Faustino Oro. Upravo je ostvario svoju prvu velemajstorsku normu i preskočio rejting od 2500, a pritom mu je ostalo još čak pola godine vremena!
Svojevremeno su se „krimski uspjesi“ mladog Karjakina činili vječnima – Sergej je sve uslove za GM titulu ispunio sa 12 godina i 7 mjeseci… Ni Gukeš, ni Pragg, ni Abdusattorov, ni kasnije Sindarov nisu uspjeli da to urade brže. Sreća se osmjehnula bivšem Indijcu Mišri, čiji su roditelji bili opsjednuti idejom da proguraju sina – nakon dvije godine neprekidnih borbi, „prebacili su normu“ i njihov sin je prestigao bivšeg Ukrajinca za više od tri mjeseca.
Teško je reći koliko je to koštalo samog Abhimanyua — u naredne četiri godine mogao je da se pohvali upravo tim jednim rekordom, a do svojih 16 godina nije uspio da uđe ni u top 100 na svjetskoj listi. Možda će se situacija promijeniti poslije njegovog sjajnog nastupa u Samarkandu (gdje bi pobjedom u posljednjem kolu izborio mjesto na Turniru kandidata 2026), ali činjenica ostaje: jurcanje za rekordima može biti dvosjekli mač!
Ali, gledajući vedrog, uvijek nasmijanog Oroa – za razliku od vječno ozbiljnog i povučenog Mišre – čini se da ipak nije sve tako crno-bijelo. O Faustinu se počelo govoriti još prije dvije godine, kada je postao jedan od najmlađih internacionalnih majstora i pokazivao blistavu, nekonvencionalnu igru, redovno pobjeđujući vrhunske igrače na internetu.
Njegov napredak ni na trenutak nije stao. Još sa 9 godina, u ljeto 2023., preskočio je granicu od 2300 rejtinga. U junu prošle godine ušao je u 2400, a sada u Madridu, na specijalno organizovanom turniru „Legende protiv vunderkinda“, probio je i 2500. Naravno – najmlađi u istoriji kome je to pošlo za rukom!
Njegovi protivnici na kružnom turniru u Španiji bili su poznata imena kao što su Julio Granda Zuniga, Pivo, solidni Marsijas Pino, te mlade nade iz Argentine, Španije, Kube i Kine… Ali Oro kao da ih nije ni primijetio. Startovao je sa četiri uzastopne pobjede, u 6. kolu upisao petu, u 8. – šestu pobjedu, i time, na opšte oduševljenje (jer niko nije očekivao takav trijumf), ostvario svoju prvu GM normu.
Da se to desilo dva mjeseca ranije, Oro bi bio najmlađi igrač koji je ikad ostvario GM normu. Ali… ispred njega se ipak našao jedan poznat Indijac – Gukeš. I ta cifra od 11 godina, 11 mjeseci i 11 dana – ima svoju težinu!
Sljedeći cilj za Faustina – ako ga on ili njegovi roditelji uopšte imaju – je jasan: Mišrin velemajstorski rekord. Za sve to ima još pet i po mjeseci. Da bi ga srušio, Faustino mora ostvariti još dvije norme i zadržati rejting iznad 2500. Sam Argentinac zasad ne govori ništa o svojim planovima, ali je potpuno jasno da ima turnire i šanse za to da postane najmlađi velemajstor u istoriji šaha.
Zato je Ekaterina Lagno odigrala sjajno i izborila plasman na Turnir kandidatkinja 2026.
Piše:Dmitrij Krjakvin – 16. septembar 2025, 14:00 MSK
FIDE „Veliki švajcarski turnir“ – jedan od najvažnijih šahovskih turnira godine – donio je potpuno različite rezultate za predstavnike Rusije. U ženskoj konkurenciji briljirala je Ekaterina Lagno, koja je ispunila cilj i izborila kartu za Turnir kandidatkinja 2026. Ali ruski šahisti su u Samarkandu bili potpuno neprimjetni. Očekivanja da će Jan Nepomnjašči prikazati prepoznatljivu igru nisu se ostvarila.
Ruska delegacija na „Velikom švajcarskom turniru“ u Samarkandu bila je brojna: svjetski šampion u blicu i dvostruki pobjednik Turnira kandidata Jan Nepomnjašči, prvak Rusije Vladislav Artemjev, viceprvak i „noćna mora“ Magnusa Karlsena Andrej Esipenko, svjetski šampion u rapidu Volodar Murzin, višestruki svjetski šampion u blicu Aleksandar Griščuk, najmlađi velemajstor u zemlji i pobjednik Svjetske olimpijade do 16 godina Ivan Zemljanski, bivši evropski šampion Jevgenij Naer i mnogi drugi jaki igrači.
Ali Ruse je, kao Veliku armadu u doba jedrenjaka, zadesila potpuna bonaca. Remi za remijem – činilo se da protivnici ne žele da izgube, a naši su stagnirali na tabeli, bez napretka. Najbolje su se u početku snalazili Nepomnjašči, zahvaljujući visokom startnom broju, i Esipenko, koji se vratio u igru nakon lošeg starta. Ipak, to nije bilo dovoljno ni da se u poslednjem kolu zadrže šanse za prvo ili drugo mjesto – te su nade nestale ranije.
U posljednjem kolu naši „zaslužni“ i „mladi“ lideri sastali su se licem u lice. Nedavno su već igrali jedan protiv drugog na Svjetskom prvenstvu u esportu – samo je jedan mogao proći iz grupe. Tada je Andrej u prvom meču pobijedio uz veliku borbenost, ali se Jan vratio kroz „repasaž“ i uz veliki rizik izborio revanš i plasirao se u četvrtfinale.
Generalno, Nepomnjašči do ove partije nije baš ležao mladom Rostočaninu, ali sada je kosa naišla na kamen – lider reprezentacije loše je odigrao otvaranje, a Esipenko je vješto slomio njegovu odbranu i došao do ubjedljive pobjede. I to uprkos tome što je na partiju kasnio tri minuta!
Na kraju, Esipenko je bio najbolji među Rusima i podijelio 5–19. mjesto (nažalost, po dodatnim kriterijumima završio je pri dnu grupe, iako se bar dijele nagrade). A Jan Nepomnjašči je po rejtingu pao iz elite – trenutno je 19. na listi, i mora hitno da podigne formu pred predstojeći Svjetski kup, koji će se na jesen održati na indijskom ostrvu Goa. To će mu biti posljednja prilika da se plasira na Turnir kandidata 2026.
Nakon „Velikog švajcarskog turnira“, svoje mjesto na Turniru kandidata su osigurali Anish Giri (Nizozemska) i Matthias Bluebaum (Njemačka), koji je postao najveće iznenađenje u Samarkandu. Oni su se pridružili Fabianu Caruani (SAD), koji se kvalifikovao kao pobjednik FIDE turnirskog ciklusa. Najvjerovatnije će se kvalifikovati i Amerikanac Hikaru Nakamura, koji sakuplja potrebne partije igrajući po amaterskim turnirima širom SAD. Skoro sigurno će se kroz „turnirski put“ kvalifikovati i Indijac Rameshbabu Praggnanandhaa.
Za one koji žele da izazovu šampiona svijeta Gukesha Dommaraju, koji je u poslednje vrijeme u velikom padu, ostaju još tri slobodna mjesta. Ona će biti podijeljena na Svjetskom kupu. Nervoza među kandidatima je ogromna. Treće mjesto u Samarkandu zauzeo je Alireza Firouzja, koji je poraz doživio toliko emotivno da se nije pojavio na svečanoj ceremoniji zatvaranja, iako su organizatori pripremili spektakl.
U ženskoj konkurenciji sve je bilo mnogo mirnije za ruske navijače, bar kad je riječ o kvalifikacijama za meč protiv svjetske šampionke Ju Wenjun. Aleksandra Gorjačkina se već kvalifikovala putem FIDE Grand Prixa i igrala je u Samarkandu u otvorenoj sekciji, izazivajući muškarce. I to joj je prilično dobro išlo.
Ekaterina Lagno je skinula teret ranijih neuspjeha i pokazala sjajnu formu. Osvojila je isti broj poena kao i Vaishali Rameshbabu (sestra Praggnanandhe), ali je drugo mjesto uzela zbog lošijih dodatnih kriterijuma.
Nedavno se Andrej Esipenko oženio sestrom šahovskog čuda Savve Vetohina – još jednog velikog talenta naše zemlje, uz Zemljanskog i mladog Romu Šogdžijeva. Na toj svadbi je Ekaterina Lagno (Andrej joj je bio sekundant na prošlom Turniru kandidatkinja) bila pravo oličenje šarma i energije – učestvovala je u svim igrama, žustro igrala stoni fudbal, pokazivala precizne pasove i udarce, družila se i zabavljala s gostima. Već tada je djelovala kao da će u Samarkandu zablistati. I jeste — nastupila je briljantno!
Ključni duel u borbi za sam vrh bio je protiv Ukrajinke Marije Muzyčuk. Ekaterinino šahovsko formiranje se odvijalo prvo u Lavovu, a zatim u Donjecku, i prve partije protiv sestara Muzyčuk igrala je još kao desetogodišnjakinja. Ova partija bila je važna i simbolična – Ruskinja je potpuno nadigrala protivnicu.
Na Turniru kandidatkinja Ekaterinu i Aleksandru čeka prava bitka protiv kineskih i indijskih šahistkinja. To će biti borba tri velike šahovske škole, ali za konačnu sliku treba sačekati zvaničnu potvrdu od strane FIDE.
Takvi veliki turniri kao što je Grand Swiss ne mogu, a da ne unesu promjene na svjetsku rejting listu, ali malo ko je mogao očekivati ovakvu uzburkanost… Rezultati iz Samarkanda promiješali su pola top‑10, solidno izmijenili elitni „klub 2700“, pa i čitavu prvu stotinu. Što je važno — ove promjene su se odnose i na muškarce i na žene.
Prvo i najvažnije: turnir nije donio nikakav globalni trend. Da, generalno su mladi igrači ispali u plusu više nego u minusu, ali ne može se reći da smo svjedoci „smjene generacija“ ili nečeg sličnog. Kao i ranije, mjesto igrača u hijerarhiji određuje se ne njegovim godinama, nego kombinacijom mnogih faktora. Tako su s jedne strane bili Pranav, Mishra i Woodward, a s druge — Gukesh, Praggnanandhaa i Sindarov. Takođe među iskusnima, za pad Aronjana su, čini se, odgovorili 31‑godišnji Giri i 28‑godišnji Bluebaum, koji su zauzeli prva dva mjesta! Ukratko, svako ima svoju priču, koju piše sam, ne pripadajući nikakvim grupama.
Počnimo od prve desetke, ili možda i šire — prve dvanaestorice, jer je 12. mjesto, odnosno granica 2750, već postalo svojevrsna razdjelnica koja odvaja najbolje od ostalih. Nakon 11 kola u Samarkandu niko sa tog mjesta nije ispao, iako je nakon 9. kola Gukesh skoro napravio bijeg… bio je na svega par poena iza Ananda. Ali u slavu svjetskog šampiona on se pribrao i uspio da pobijedi u posljednje dvije partije, iako nije mnogo popravio ukupan katastrofalni rezultat. I po nekoj čudnoj slučajnosti, izgubio je ne mnogo više nego Praggnanandhaa, koji je dugo bio među liderima — 14.5 nasuprot 13.7 poena — iako on nije osjetio radost „duge rokade“ niti serije od šest partija bez pobjede… Ne pokušavajte da se sjetite kad se tako nešto zadnji put desilo Dommaraju? Pravi odgovor — nikada! On nije gubio tri partije zaredom čak ni kad je s 12 godina jurio za Karjakovim rekordom i igrao skoro svaki dan.
Niko ne zna šta se desilo sa svjetskim šampionom. Niko ga nije tjerao na ovaj turnir — bila je to njegova lična inicijativa i donekle kopiranje Karlsena iz 2019. godine. Ali… ako je Magnusu, iako nije osvojio Grand Swiss, nedostajala samo pola boda do pobjednika, Gukesh se doslovno srušio. Po dolasku je govorio da mu je cilj „samo igrati punom snagom i pokazati najbolji rezultat“. Prilično je dobro počeo — odmah je pobijedio dvije partije, ali onda mu je sigurno zatrebalo da bude negdje drugdje: slaba igra sa Mishrom, potpuna dezorijentacija protiv Teodora, prave muke protiv Gurela, a nakon svega — očajni pokušaj da dobije remi završnicu protiv Divije; nije uspio da pritisne ni Ovanesjana. Izgledalo je kao da su „isključili“ šampiona!
Došlo je dotle da je posle tih tri poraza postalo trend da se porede rezultati Gukesha i Ding Lirena u vrijeme njihovog šampionata. Ako su prošle godine živjeli tačno na različitim planetama, sada se pronalazi sve više sličnosti među njima. Ne zato što teret krune pritišće Indijca na zemlju, kao što je bilo sa Kinezom, nego očigledno ne pokazuje rezultate koje je očekivao. Pored toga, u njegovim intervjuima se kao žanr pojavio „odgovor kolegama“ (izgleda kao pokušaj da se odupre), mnogi od kojih žale da sa ovakvom igrom ima malo šanse da odbrani titulu šampiona svijeta, ko god mu bude protivnik u tom meču.
Pa, šampion izvan top‑10 — tužna je norma naših dana. A šta je sa ostalim borcima etičkog bataljona?
Pragg i Erigaisi su ponovno ove godine razmijenili pozicije. Arjun je skoro stigao da uđe u kandidate (neuspjehom su završile dvije godine FIDE Ciklusa, ocjena sa rejtingom koju je iskoristao Nakamura, i sada mu je ostala posljednja šansa — Svjetski kup), dok je Rameshbabu ponovo zakazao tamo gdje je njegova sestra sijala (slučajnost? — ne mislim tako). Obojica i dalje imaju udobnu prednost nad Firouzjom od 10 poena, Alireza je tek drugi put u 2025. podigao rejting (prvi put — u Bukureštu na GCT).
A na sedmo mjesto — tadam! — se vratio Giri: +12,5 (i $90,000 od prvog mjesta), što mu je ukupno donijelo 2759. U tridesetoj godini života Anish je ušao u snažan uspon, spustivši se s petog na dvadeset-drugo mjesto, uglavnom zbog samo dva turnira u Šenženu i Sent Luisu. Izgledalo je kao da u njegovim godinama više nema puta nazad sa ratingom 2724 (pogledajte njegovog prijatelja i vršnjaka Vidita), ali stižu dva Velika švajcarska turnira u Šardži i Samarkandu — i Holanđanin je tu odmah. I dalje ne kida na sve strane; sa godinama je postao oprezniji, i bolje pripremljen, ali iskustva i znanja ima za desetoro… Rejting i mjesto u kandidatima bi možda mogli postati povod da restartuje karijeru koja je zapela, da dobije nove pozive — i ne samo u njegovom Vajk‑an‑Zee-u.
Evo kod koga karijera ide uzlazno bez prestanka — kod Keymera. Njemac je dosta usporio prošle godine kada je ušao u top‑12, a onda naglo pao. U posljednjih pola godine vektor je očigledan: od 2719 u aprilu do 2759 već u oktobru. Iako mu još nije pošlo za rukom da postane kandidat, Leko može biti ponosan na svog učenika.
Abdusattorov je očigledno savladao nervozu (nakon krahova u Sent Luisu). Nodirbek, iako nije pretendovao na top‑2 u domaćem turniru, djelovao je vrlo zanimljivo. Možda ćemo na Svjetskom kupu vidjeti „novu verziju“ Nodirbeka —u eliminacionoj fazi solidno igra; Samarkand je bio dobar test, prošao ga je bez poraza, sa tri pobjede i remijima protiv Mishre, Bluebauma, Sarina i Lianga.
Niemann je popeo svoj live rejting do 14. mjesta, ali poraz od Girija ga je lišio mjesta na Turniru kandidata i šanse za 13. poziciju (na kojoj je Anand). Mogao je biti tamo i Mamedjarov, o kojem češće čujemo kao o treneru Erdogmuša, sa kojim je igrao u Samarkandu.
Sljedeća tri komentara o „igračima 2700+“ počinju riječju „nažalost“. Najviše je stradao Aronian — samo dva poraza (od Erdogmuša i Woodwarda) uz gomilu remija doveli su do užasnog ‑22.3 (i pad na 22. mjesto), ali ni Nepomniachtchi (‑10) sa Fedoseevim (‑11) nije bilo lako… I ako je Vova (Volodya) borio do poslednjeg daha (zbog bolesti je propustio Las Vegas i Er‑Rijad) i odigrao čak devet „odlučenih“ partija, Jan je bio kao ugašeni vulkan. Nije mogao da nadgradi svoj uspjeh („+1“ poslije 2. kola, „+2“ poslije 7.), a posljednju partiji u Samarkandu protiv Esipenko je odigrao sa istim beznađem kao nakon poraza u šestoj partiji meča protiv Karlsena.
Želim pozdraviti dva nova člana „kluba 2700“: Lianga (2707) i Nihala Sarina (2700), sada ih je 32. Ali dok je Indijac već u eliti bio, za 22‑godišnjeg Amerikanca je ovo premijerni ulazak. Evonder je polako, ali sigurno gradio ovaj rezultat od početka godine (2687), a prije godinu je imao svega 2648. Nakon vrlo jakog početka u Samarkandu, Magısudlu je pogledao prema vrhu (2713), ali samo „1 od 5“ na finišu vratio ga je nazad — na 2697. Sevyan je skoro dotakao granicu — 2698 — ali Samuel je samo jednom (i to na kratko) uspio da je prekorači.
Blizu te granice od 2700 je glavni protagonist — kandidat‑2026 Bluebaum — sa 2693. Njemac je skoro 20 poena prešao svoj rekord, koji je do sada iznosio 2674 (august 2021). U Uzbekistanu Matthias nije izgubio nijednu partiju i skupio je 22.2 poena — više nego da je pobijedio na Evropskom prvenstvu (tamo je bio +17 za +6). Da li će moći da napravi još jedan korak, da se podigne među najbolje? Vidjećemo. Status obavezuje da nastavi…
Veće priraste od Bluebauma su imali samo Mishra i Pranav. Obojica su kombinovala Samarkand i Fudžeiru, gdje je Indijac pobijedio sa +5, a Amerikanac uzeo samo +2. U zbiru Abhimanyu je osvojio 40.8 (32 + 8.8), Venkatesh je ubrao nevjerovatnih 50.3 (22.1 + 38.2) poena. Nakon Velikog švajcarskog turnira će obojica biti veoma traženi! Što se svjetskog rekordera tiče — osam partija bez poraza protiv 2700+ protivnika pokazalo je da je mentalno već spreman za velika dostignuća, a njegova duža stagnacija — bio samo odmor. Trenutni svjetski šampion do 20 godina izjavio je da Harikrishna, Nihal Sarin i možda Vidit moraju da se pomjere u budućoj reprezentaciji Indije.
Glavni „stradalac“ Velikog švajcarskog turnira — njegov je slučaj bio mnogo gori nego Aronianov! — bio je Sarana. Prije godinu dana je dramatično pao na ligama, izgubio 38 poena za mjesec i malo; sad — 30 u jednom turniru. Prije samo dvije godine Aleksej je bio evropski šampion, i u pojedinačnoj i u ekipnoj konkurenciji, lider reprezentacije Srbije i perspektivan za 2700+, a sada je završio Veliki švajcarski turnir sa „‑3“, ne pobijedivši nijednu partiju. Šta se dešava sa 25‑godišnjim velemajstorom, nije lako odmah shvatiti, ali mu je definitivno potreban moralni „restart“!
Kateryna Lagno će igrati na turniru kandidata 2026.
Piše: Timur Ganejev Zamjenik šefa sportske rubrike “S-E”
15. septembar, 21:15
Foto: FIDE
Glavni gubitnik muškog turnira „Velikog švajcarskog turnira“ bio je Keymer, a Giriјu je sudbina vratila dug.
U Samarkandu su određena četiri sretnika koja će putovati na turnir kandidata na osnovu rezultata „Velikog švajcarskog turnira“. Kod djevojaka nije bilo senzacija — četvrta u startnoj listi Kateryna Lagno i talentovana šahistkinja iz Indije Vaishali Rameshbabu prilično mirno su stigle do cilja, ostvarivši potrebne remije u posljednjem kolu. Po dodatnim pokazateljima, Vaishali je pretekla Katerynu i drugi put zaredom osvojila „Veliki švajcarski turnir za žene“. Međutim, glavni cilj za sve je bio plasman u top-2, i Lagno je s tim izvrsno izašla na kraj. Kod muškaraca, ipak, pred posljednje kolo otprilike jednake šanse za plasman na turnir kandidata imalo je odmah pet igrača. Na kraju je pobjedu odnio šahista rođen u Sankt Peterburgu, Anish Giri, koji je pobijedio Hansa Niemanna, a drugo mjesto, neočekivano za mnoge, zauzeo je aktualni evropski šampion Matthias Bluebaum, koji je bio tek 32. na startnoj listi.
Superturnir Lagno
Lagno je prošla turnir u Uzbekistanu na nevjerovatno stabilnom nivou. Na početku je ostvarila tri pobjede u četiri kola. Nakon toga su joj bile isključivo top protivnice, a Kateryna nije ni jednom dala povoda da se posumnja u njen liderstvo. Nakon remija sa Vaishali slijedila je pobjeda nad Dinarom Wagner. Nakon remija sa Antoanetom Stefanovom — uspjeh u partiji sa Marijom Muzyčuk. U 9. i 10. kolu, Ruskinja je ostvarila čvrste remije sa drugom i trećom na startnoj listi — Bibisarom Asaubajevom i Tan Zhongyi. Posle toga je bilo jasno da će Lagno u posljednjoj partiji biti zadovoljna remijem, što je brzo i ostvarila bijelim figurama protiv Ulvije Fatalijeve. Zahvaljujući visokom prosječnom rejtingu protivnika, Kateryna je osigurala mjesto u top-2 daleko prije kraja turnira.
U Samarkandu je dodala preko 12 rejting poena i učvrstila svoju poziciju u top-10. Ali najvažnije je da će Lagno igrati na četvrtom turniru kandidata zaredom (što je dvostruko nevjerovatno, imajući u vidu da ova sa brojnim titulama šahistkinja odgaja četvero djece). Četvrti turnir kandidata zaredom će igrati i druga Ruskinja — Aleksandra Gorjačkina, koja se probila u željenu osmorku preko FIDE Grand Prixa. U Uzbekistanu je Aleksandra igrala na otvorenom turniru, osvojivši 5 poena iz 11 (82. mjesto od 116 učesnika).
Treba napomenuti da su se, pored naših šahistkinja i Vaishali, za turnir kandidata 2026. kvalifikovale i Kinekinje Zhu Jiner i Tan Zhongyi, kao i još dvije predstavnice Indije — Divya Deshmukh i Humpy Koneru. Osma učesnica će biti određena 1. januara 2026. po rejtingu.
Vraćajući se „Velikom švajcarskom turniru“, treba istaći da je top-10 zatvorila Olga Girja. Za olimpijsku pobjednicu u sastavu ruske reprezentacije, ovaj turnir bio je prvi međunarodni start nakon nekoliko godina, a ona je odmah pokazala odličan rezultat: 3 pobjede, 7 remija i samo jedan poraz u predposljednjem kolu. Leja Garifullina završila je na 21. mjestu, Polina Šuvalova na 30., a Ana Šuhman na 41.
Matthias Bluebaum i Vincent Keymer. Foto: FIDE
Sreća Bluebauma
Na otvorenom turniru, najbolji rezultat među Rusima pokazao je Andrej Esipenko — 7 poena i 19. mjesto. U posljednjem kolu, šahista rođen u Novočerkassku pobijedio je svog sunarodnika Jana Nepomnjaščija bijelim figurama, ali u cjelini je bio daleko od borbe za plasman na turnir kandidata (za razliku od 2023. godine, kada ga je u posljednjem kolu srušio poraz). Nepomnjašči, Danijel Dubov, Volodar Murzin i Aleksandar Griščuk osvojili su po 6 poena, dok je 15-godišnji Ivan Zemljanski imao 5,5.
Pobjednik otvorenog turnira postao je predstavnik Holandije Anish Giri. Pred posljednje kolo, Anish je bio treći, po dodatnim pokazateljima zaostajući za Matthiasom Bluebaumom i Alirezom Firouzjom. Šahista nije želio da iskušava sudbinu i u posljednjoj partiji turnira uspio je da nadigra Hansa Niemanna. Giri je postao jedini koji je uspio da osvoji 8 poena iz 11. S druge strane, Firouzja nije uspio da savlada Bluebauma, i posle toga je bilo jasno da će drugu kartu za turnir kandidata osvojiti neko od Njemaca — Matthias ili Vincent Keymer, koji je morao da pobijedi Arjuna Erigaisija. Učenik Petera Leka imao je perspektivnu poziciju, ali nije uspio da stekne značajniju prednost. Na kraju — remi, i na turnir kandidata ide Bluebaum.
Ovo nije prvo veliko dostignuće Matthiasa ove godine — na proljeće je Njemac osvojio evropsko prvenstvo u klasičnom šahu. Do tada, nikome nije uspijevalo da dva puta osvoji prvo mjesto na ovom turniru. Keymeru, ipak, najbolje bi bilo da što prije zaboravi ovaj turnir. U 10. kolu, Vincent je odlično vodio duel protiv Bluebauma, stekao dobijenu poziciju, ali je na sekund izgubio koncentraciju i propustio pješaka što ga je koštalo turnira kandidata.
Što se tiče Giriјa, može se reći da je pravda pobijedila. Podsjetimo, 2023. godine Anish je osvojio superturnir u Vajk an Zeju, odlično je igrao na drugim prestižnim turnirima, i niko nije sumnjao da će baš njemu pripasti plasman na turnir kandidata 2024 zbog uspjeha na FIDE Ciklusu (uspjesi šahista tokom kalendarske godine, nešto poput ATP/WTA šampiona u tenisu). Međutim, krajem decembra u Čenaju je neočekivano organizovan kružni turnir koji je osvojio Gukesh Dommaraju. To je omogućilo Indijcu da pretekne Giriјa, a kasnije i da pobijedi u Torontu i postane svjetski šampion (pobijedivši Ding Lirena u Singapuru).
Uostalom, u Samarkandu je Gukesh zauzeo tek 41. mjesto i izgubio mjesto u top-10 svjetskog rejtinga.
Giri je osvojio prvo mjesto, a da nije igrao ni protiv jednog od lidera… Drugi učesnik turnira kandidata postao je Bluebaum
Neprimjetan tokom gotovo čitavog turnira, pobjednik Velikog švajcarskog turnira postao je Holanđanin Giri – on je jedini od lidera koji je uspio da pobijedi u 11. kolu i da se popne na „+5“. Uz njega na turniru kandidata 2026. biće i evropski šampion Bluebaum: Njemcu je pripao najbolji prosječni rejting protivnika u trojci igrača koji su osvojili „+4“. Doigravanje za slučaj diobe mjesta za pobjednika u Samarkandu nije bilo predviđeno.
Van igre su ostali Firouzja, koji se do posljednjeg pješaka borio crnim figurama za pobjedu protiv Bluebauma, i Keymer, koji je takođe crnim pokušavao da „izvuče dušu“ iz Erigaisija. Van turnira kandidata je ostao i Niemann, koji je pred posljednje kolo izjavio da će sigurno proći na turnir kandidata, ali… Giri ga je razuvjerio u tome.
Giriјev uspjeh je koliko neočekivan, toliko i zakonit, imajući u vidu Anišove rezultate i formu tokom ove godine. Učestvovao je na Velikom švajcarskom turniru već četvrti put i odlično je razumio da će odlučujuća biti posljednja dva-tri kola, na koja treba pristupiti sa maksimalnom koncentracijom, ne gubeći pritom šanse za uspjeh. Zato nije zapinjao na startu, kao Firouzja, a naročito Maghsoodloo, već se zadovoljio skromnim „+1“, pronašao svoje rutinske pobjede pred sam kraj vikenda, zahvaljujući Oparinu i Maurizziju izlazeći na „+3“, zatim je u 9. kolu pobjedio van Foresta, ušavši u gustu grupu lidera, a potom je u 11. kolu zadao odlučujući udarac Niemannu.
Čini se da Giri u Samarkandu nije stajao loše ni u jednoj partiji, ali s druge strane, jednostavno mu nije pripalo da igra protiv bilo kojeg od najjačih rivala. Aniš se susreo samo sa dva igrača rejtinga preko 2700 – Firouzjom u 10. kolu (kratki remi crnim figurama) i Niemannom u 11. kolu, gdje je pokazao da odlično osjeća završnicu i može bez greške da izračuna varijante u stresnoj situaciji… Isti Mishra, koji je postao glavno otkriće Velikog švajcarskog turnira, igrao je protiv favorita čak osam puta! Preostaje samo da aplaudiramo Giriјevom predviđanju.
Bluebaum je, pak, bio upravo ono iznenađenje – čovjek koga niko nije očekivao, ali koji je iskoristio svoju šansu i probio se u najvažniji turnir ciklusa za titulu svjetskog prvaka. 2019. to je bio Wang Hao, 2021. Firouzja, 2023. Vidit. Svjetski kup posljednjih godina, da budemo iskreni, takođe je obilovao neočekivanim imenima pobjednika, u rasponu od Dude ili Praggnanandhe do Abbasova, ali proći šest krugova pakla u „nokaut“ sistemu uvijek se smatralo daleko težim zadatkom od 11-kola Velikog švajcarskog turnira, naročito ovog puta, kada je bilo previše odustajanja.
Matthias je, bez sumnje, zaslužio svoj uspjeh. Probio se na prve stolove nakon het-trika od 3. do 5. kola i tokom narednih šest dana bio je u prvim redovima. Pratio je pogibiju Maghsoodlooa, svojim rukama je „skinuo iz trke“ Erigaisija, bio svjedok pada Nihala Sarina, a zatim se čudesno spasio protiv Keymera. U toj partiji iz 10. kola, Njemac je prošao kroz cijelu paletu mogućih osjećanja: od mukotrpne izjednačenosti crnim figurama, preko propuštenog poteza nakon kojeg je želio da se predа, pa do samonametanja da traži šanse i postavlja zamke, u jednu od kojih je na kraju upao njegov protivnik. Firouzji u 11. kolu Bluebaum nije ništa podmetnuo – i uspješno je odbranio svoje 2. mjesto!
Usprkos ogromnom naponu i skoro pet sati borbe, nijedna partija (osim Giriјeve pobjedničke) među prvih sedam nije završena odlučenim rezultatom, pa se konačna tabela poslije 10. kola skoro da se nije promijenila. Dakle, Aniš je prvi – 8 iz 11, Bluebaum, Firouzja i Keymer imaju po 7,5, dok Mishra, Erigaisi, Niemann, Woodward, Nihal Sarin, Abdusattorov, Liang, Rapport, Mamedyarov, Yakubboev, Vidit, Vachier-Lagrave, Sevian, Yu Yangyi i Esipenko imaju po 7. Andrej je jedini među Rusima koji je uspio da ostvari „+2“, i to je učinio u direktnom duelu sa Nepomniachtijem u posljednjem kolu. Pored njih, u plusu su ostali još samo Dubov, Grischuk i Murzin.
Na ženskom turniru lideri Lagno i Vaishali su bez problema stigli do cilja – obe imaju po 8 poena, nijedna od konkurenata nije uspjela da im poremeti trijumf. Za Indijku je ovo već drugi uzastopni uspjeh na Velikom švajcarskom turniru, ali… ako je 2023. to predstavljano kao senzacija, ovog puta je to gotovo postalo očekivano. Za Ruskinju, pak, to je dostojna nagrada i kompenzacija za muke u FIDE Grand Prixu, gdje je bila na ivici ispadanja iz ciklusa.
U bliskoj budućnosti ćemo se još mnogo puta vratiti na rezultate Velikog švajcarskog turnira, ali sada želimo samo da čestitamo pobjednicima – Giriјu, Bluebaumu, Vaishali i Lagno – i da poželimo uspjeh ostalima. Ispred nas je Svjetski kup!
Istorija se često razvija tako da kandidate za svjetsku titulu optužuju za slabo umijeće u završnici. Samo je lijen čovjek prije 1927. godine izbjegao da napiše kolika je razlika u tehnici između Kapablanke i Aljehina. A drame u završnici Bronštajna u borbi s Botvinikom, ovjekovječene u filmu„Kobna partija“? Šta tek reći ako se prisjetimo da je pred prvi meč Anand – Karlsen jedan istaknuti velemajstor starije generacije bio uvjeren da će Magnus izgubiti, jer se „uopšte ne razumije u topovske završnice“.
Ali pojavio se novi svjetski šampion – i najmlađi, i najtalentovaniji, pa su čak kružile legende da je Dommaraju Gukesh toliko usavršio tehiku da je pobijedio završnicu „dva pješaka na jednoga“ na istom krilu protiv samog Ding Lirena. A u slabijoj završnici nadigrao je i najvećeg šahistu svih vremena i naroda. Toliko, da je ovaj na trenutak zaboravio da igra šah i primijenio trik sa domina na tabli.
I onda – što god da nije završnica, kod našeg novog lidera pojavljuje se neka tuga i bol. Dobro, taj-brejk s pješakom više, izgubljen protiv Praggnanandhe u Wijk aan Zee-u – vrijeme je pritiskalo, ruke drhtale. Ali protiv Firouzje u Rumuniji ostala su samo tri pješaka, iako pozicija nije bila baš jednostavna. A ako se prisjetite partije protiv Erigaisija iz Stavangerа – kako pokazuje šahovsko-domino praksu, tamo je ipak bilo načina da se parira.
Ali od avgusta u St. Louisu oblaci su se potpuno nadvili. U posljednjem kolu klasike svjetski šampion u simetričnoj poziciji brzo je završio izgubljen protiv druga-rivala Rameshbabua, koji je, izgleda, prvi shvatio kako se efikasno boriti s prvakom.
Tu su crni već ranije izjednačavali posle 13…Le7 14.Sa4 b5 15.Sb6 Tb8 (Lobanov – Deac, 2025), ali je šampion odjednom predao protivniku sva polja.
14.Lb2 Td8 15.Se5! Ld7 16.S:d7 S:d7 17.Se4! Sb6 18.Sc5 Tab8 19.T:d8+ K:d8 20.Le5 – bijeli je uzeo pješaka i kasnije dobio partiju.
Zatim je došao FIDE Grand Swiss, u kojem je svjetski šampion smjelo odlučio da učestvuje. Gukesh je počeo borbeno i u komplikacijama nadigrao Bacrota i Yuffu, ali su mu zatim dame dva puta izdajnički nestale s table.
A. Mishra – D. Gukesh Samarkand 2025
35.a4 Sd4
Do lakog remija vodilo je 35…S:c7 36.Lc7 T:c7 37.T:c7 K:c7 38.T:c7 Tg3+ 39.Kf2 Tg4 ili 35…K:d6 36.ed Tg3+ 37.Kf2 Tg4. Možda je Gukesh previše želio da pobijedi najmlađeg velemajstora u istoriji, ali je upao u matnu mrežu i morao da da konja.
36.Lc5 Se2+? 37.Kf1 Sef4? 38.Ld4! – prijeti mat na d6! Morao je žrtvovati konja, a kasnije je bijeli promovisao pješaka u damu.
Mishra žudi za krvlju svjetskog šampiona.
Na kraju, bez topovskih završnica se ne može! U njima griješe svi, čak i Magnus, ali pustiti kralja da uđe u centar – nije najteža tehnika.
D. Gukesh – N. Teodoru Samarkand 2025
34.Ta7+??
Remi je davalo 34.Kf2 Tc2+ 35.Ke3.
34…Ke8 35.Ta8+
O, užas, bijeli više nema spasonosnog šaha topom na d6 posle 35.Kf2 d2 36.Ke2 Td3 37.Kd1 c3 38.Tc7 Te3 sa pobjedom crnog.
35…Ke7 36.Ta7+ Ke8 37.Ta8+ Ke7 38.Ta7+ Kd8
Legenda chess.com-a tapkala je u mjestu, slično iskusnom cajtnotliji, prošla kontrolu i potom poslala kralja u pomoć svojim pješacima.
39.Ta8+ Kd7 40.Ta7+ Kd8 41.Ta8+ Kc7 42.Ta7+ Kc6 43.Ta6+ Kc5 44.Td6 Tc2+ 45.Kf3 d2 46.Td8 c3 47.e6 Tc1 – crni top drži bijelog pješaka, a obrnuto ne ide, zato 0–1.
Početak jedne od centralnih partija 6. kola
Šta je ovo – trenutna slabost ili sistemski kvar? Ta ipak smo vidjeli fotografije još sasvim mladog Gukeša, kako sa Praggom radosno proučava čuvene knjige Mihaila Šereševskog! Ili je, po teoriji novinara Jevgenija Atarova, na Dommaraju prešlo prokletstvo Dinga posle one kobne posljednje partije? U svakom slučaju, sigurno će pobjednik turnira kandidata sanjati da odigra sa Gukešom nekoliko zanimljivih završnica!
A u međuvremenu, statističar iz Rostova-na-Donu, Vitalij Grigorijevič Gnirenko, pažljivo i brižljivo upisuje nove članove svoga čuvenog kluba pobjednika aktuelnih svjetskih šampiona po imenu M. I. Čigorina. Njih je do sada svega 121 kroz čitavu istoriju. Ali ako dobro igrate završnicu, sigurno zaslužujete da dobijete kartu pod brojem 122!
Kao što se i moglo očekivati, između Nakamure i drugih vodećih velemajstora, koji svoj put ka Turniru kandidata traže preko Velikog švajcarskog turnira, nije moglo da ne dođe do polemike oko „amaterskih“ pobjeda Hikaruа, koji osvaja prvenstva saveznih država SAD, ispunjavajući FIDE normativ po broju klasičnih partija.
Podsjetimo, Amerikanac je najavio da ne namjerava da igra ni u jednom od dva zvanična turnira – Velikom švajcarskom turniru I Svjetskom kupu – da bi se plasirao u Turnir kandidata, ali i da ne namjerava da se odrekne učešća u njemu. Umjesto toga, Hikaru će ući kao igrač sa najvišim rejtingom (opcija koju je, po njegovom mišljenju, FIDE sačuvala za Carlsena), a da bi to ostvario, odigraće obaveznih 40 partija. Mjesta gdje ispunjava normativ biće amaterski turniri u SAD ili Kanadi, jer u pravilniku ne piše da mu protivnici moraju biti šahisti njegovog nivoa. Tako je u septembru prvo postao prvak Luizijane, a potom pobijedio na dvodnevnom openu u Ajovi… Pobjedivši svih 11 partija, drugi šahista svijeta zasad je dodao 8,8 rejting poena i našao se na svega 0,2 poena od svog najvećeg rejting dostignuća.
Fanovi Nakamure odmah su izračunali: ako nastavi ovim tempom (+0,8 poena po pobjedi) i ne izgubi ništa, do završetka maratona od 40 partija (trenutno ima 29 – 10 iz Stavangera plus 8 iz Kupa Amerike) njegov rejting bi mogao da dostigne 2825. Više su u istoriji šaha imali samo Carlsen, Kasparov, Caruana i Aronian. Sam Hikaru nikada nije prešao 2816 (uživo – 2819).
Sam Amerikanac ne komentariše svoje rezultate, naglašavajući njihov čisto ceremonijalni karakter: ako to FIDE zahtijeva, njemu nije teško. Uz to, kako je primijetio, ovo je „rijetka prilika da se podsjetim na početak puta – da ponovo igram u zajedničkoj sali, da na brzinu nešto prezalogajim između partija…“ On to vidi kao avanturu, bez ikakvih iluzija.
Međutim, glavni „borci za pravdu“ među elitnim velemajstorima – Caruana, Giri i Niemann – nisu u tome vidjeli ništa zabavno. Ali dok je prvi već osigurao sebi mjesto u Turniru kandidata 2026. i diplomatski ćuti, druga dvojica ne propuštaju priliku da javno raspravljaju o Hikaruu u Samarkandu.
Hans je čak izjavio da je spreman da plati 10.000 dolara svakome ko bude spreman da „sačeka“ Nakamuru na jednom od tih opena i pokuša da mu oduzme rejting. Osim bonusa, Niemann je spreman da pokrije sve troškove puta za svakoga ko prihvati izazov. Za sada – prijava nema.
– A da li bi ti bio spreman da igraš u turniru u Luizijani? – pitao je Niemann Girija. – Zašto da ne! – odgovorio je Anish. – Ali ko garantuje da ćeš upasti u pravi turnir? Koliko shvatam, Hikaru mjesto u kojem će igrati određuje u posljednjem trenutku… Moraš obavezno i ti sam tamo da igraš! – Ne, ja želim da makar deset velemajstora bude spremno da ga sačeka! To mora da se uradi za dobro šaha. Moramo prinijeti ovu žrtvu. Ne može se samo sjediti na rejtingu… – Mislim da ako stalno igraš sa slabijima, i to je neka vrsta žrtve… – ubacio se u odbranu Nakamure Aronian. – Na kraju krajeva, u tom slučaju neizbježno gubiš svoj nivo. – Da, ako se on probije u kandidate, a ne bude spreman, to će biti loše… – zaključio je Niemann.
Nije prošlo ni nekoliko dana, a Nakamura je na svom strimu komentarisao te, po njemu, besmislene razgovore.
– Čini se da ljudi vrlo lako zaboravljaju da mi moj rejting niko nije poklonio, da sam u svim posljednjim turnirima stabilno dobijao poene. Oni se ponašaju kao da sam čitave prošle godine igrao samo protiv igrača 2400 rejtinga – i sada imam pedesetak poena više nego što zaslužujem. A to je očigledna neistina. Čak pomalo i uvredljivo…
Hikaru je podsjetio da mu je supruga trudna i da će, poput Magnusa, uskoro postati otac. U takvoj situaciji ne želi da odlazi daleko i na dugo, i mnogo mu je praktičnije da brzo odigra sve partije i zatvori to pitanje.
– U stvari, ljudi će uvijek naći razlog da se bune, takav je šahovski svijet! – raširio je ruke Hikaru. – Ne mogu reći da se iko od onih sa kojima sam igrao žalio… Svi koje sam sreo na turnirima bili su srećni što sam tu i podržavali su me. Iskreno, mišljenje tih ljudi meni je daleko važnije od zajedljivih komentara toksičnih velemajstora. Na zavidnike ne obraćam pažnju. To odavno više nije moje.
Teško je optužiti Nakamuru za licemjerje, a još teže za nedostatak logike. Ima 37 godina, odavno je sve svima dokazao i u punom je pravu da radi ono što želi. Ako postoji „lakši“ put da uđe u kandidate, zašto ga ne iskoristiti? Nikada nije odbijao izazove i igrao je u dva od tri Švajcarska turnira, 2023. osvojio drugo mjesto na jednom i izborio plasman u Toronto… Na kraju krajeva, u Samarkand nije došlo skoro dvadeset šahista koji su imali realne šanse da se kvalifikuju za Turnir kandidata 2026, ali nikome nije palo na pamet da organizuje na njih „lov“!
Hoće li ova priča na nekoga uticati? Hoće li FIDE promijeniti svoj pravilnik? Sto posto – ne. Nakamura će i dalje govoriti i raditi ono što smatra ispravnim. Giri i Niemann – žaliti se. Caruana – praviti se da je sve u redu. A funkcioneri FIDE – naduvavati obraze i svima pričati da je šah „jedna porodica“.
Nakamura, predviđajući dalji razvoj situacije – posebno ako Niemann zaista nekoga nagovori da mu stane na put – odlučio je da odmah stavi tačku na sve: „Ako neko misli da su šahisti sami džentlmeni i uzori ljubaznosti, žurim da vas razočaram – to je potpuna glupost!“
Rejting je prije svega zamišljen da predviđa rezultate. Odnosno, on procjenjuje vjerovatnoće. Ali u ženskom šahu ta matematika ne funkcioniše uvijek. Pogledajte rezultate današnjih partija na prvih dvanaest tabli u Samarkandu. Samo je jedna šahistkinja sa višim rejtingom uspjela da pobijedi. Jedna od dvanaest! A osam ih je izgubilo.
(Preneseno sa fejsbuk stranice GM Sergeya Shipova)
Ranije danas sam pisala o rezultatu Hikarua Nakamure 7–0 na Šahovskom prvenstvu savezne države Luizijane. Veoma je rijetko da igrač svjetske klase nastupi na malim open turnirima, i to o svom trošku.
Hikaru to nije radio u tajnosti. Otvoreno je tvitovao i strimovao o događaju. Nije prekršio nijedno pravilo. Igrači su ga sjajno prihvatili. Smijao se, slikao s njima, analizirao partije. Vrlo profesionalno!
Neki ljudi su se naljutili, iako ih se to uopšte ne tiče. Hikaru može da radi šta želi sa svojim vremenom. Ako je to protivno nekim pravilima, onda je na FIDE-u da nešto preduzme. Koliko ja znam, nije prekršio nijedno pravilo.
Kada se osvrnem na vrijeme kada sam imala rejting 2000–2200+, kakvo bi to uzbuđenje bilo da igram protiv svjetskog igrača i da onda besplatno analiziram s njim. Najbolji šahisti jednostavno ne mogu da „pobijede“ u očima javnosti. Kada urade ovako nešto – napadnu ih. Kada ne urade – optuže ih da čuvaju svoj rejting! 🤷♀️
I usput, očekivano je, ali nije nimalo lako pobijediti 2200+ igrače u svakoj partiji. Reći da „bilo koji šaljivdžija“ može da pobijedi takve šahiste na prvenstvu Luizijane veoma je uvredljivo za njih. 🤦♀️ @FIDE_chess
Prvi i drugi šahista svijeta, Carlsen i Nakamura, već se smiju naglas gledajući na pokušaje FIDE da s ozbiljnim izrazom lica promoviše titulu svjetskog šampiona. Prvi već tri godine nije odigrao nijedan njen turnir osim svjetskih prvenstava u rapidu i blicku. Drugi je, da bi ispunio besmislene „norme“, izašao na start prvenstva Luizijane, učesnicima kojeg bi mogao da da seansu simultanke, i da osvoji najmanje 7 poena iz 7 mogućih…
FIDE ima bogato iskustvo organizovanja „prvenstva svijeta“ bez najboljeg šahiste svijeta. Tako je bilo 1930-ih, kada je, iako je Aljehin bio živ, ona dodijelila titulu Matissonu, a zatim Euweu. Zatim 1975, kada su Karpovom zamijenili buntovnog Fischera, a potom 1993, kada su isti trik ponovili s Kasparovom. Najzad, „Iljumžinova linija“ s nokaut-šampionima svijeta, kojima je FIDE čak dodjeljivala sopstvene brojeve, računajući ih (zašto baš tako?) od Steinitza, a ne od ruskog amatera. Upravo zato, kada je Carlsen rekao FIDE „ne“, ona je uvrijeđeno odglumila da se ništa posebno nije desilo, i da je šampion svijeta prosto onaj ko osvoji svjetsko prvenstvo.
Nastavljati ovu priču vjerovatno ne treba – previše je tužna. I dobro bi bilo da se sve završilo samo na Ding Lirenu, koji je upao u otvorenu komu čim je dobio krunu. Njegov nasljednik, 18-godišnji Gukesh, nije se pokazao mnogo boljim od Kineza. Ne, Indijac igra daleko uspješnije, on se neustrašivo bori u svakoj partiji, ali nazvati ga kraljem, što se neprestano dešavalo u odnosu na Carlsena, nikome ne bi palo na pamet. Čak i njegov rejting „prije“ i „za vrijeme“ šampionata jasno postavlja naglaske. Prije meča za krunu imao je 2794, sada – skoro 30 poena niže, a u Gukeshovom portfoliju za skoro godinu dana nije se dodala nijedna značajna pobjeda.
Kako bi trebalo da djeluje ozbiljna organizacija u takvoj krizi? Ako nemate mogućnosti da uključite u svoju orbitu najsnažnijeg igrača, koji bi dao legitimitet vašoj tituli, onda treba pokušati da reformišete sam format. Da ga učinite jednostavnijim, jasnijim, demokratičnijim, ukratko – da ga promijenite. A ne da glumite da se ništa nije promijenilo, da „od promjene sakupljača suma ostaje ista“. Ne, nije ostala. Ciklus s Magnusom i bez njega – dvije su velike razlike. I u sportskom, i u čisto medijskom aspektu, uzimajući u obzir očiglednu činjenicu da FIDE ne zna da se proda u globalnom svijetu, van šahovskog balona. Da im je to zaista važno, možda bi prešli na godišnji ili neki drugačiji ciklus – glavno da bude drukčiji od onog ranijeg. Ali ne! Sve mora ostati kao prije, iako cijela pompa ne odgovara kvalitetu proizvoda.
Isti onaj nevjerovatno dugačak ciklus od dvije godine – zašto ne bi bio godinu, šta tome objektivno može smetati? Isti onaj turnir kandidata, gdje pobjeda gotovo garantuje titulu (u eri Ding Lirena to je bilo tačno skoro 100%, s Gukeshem procenat je niži, ali i dalje najmanje 50/50). A prije njega – gomilanje kvalifikacionih turnira…
Svjetski kup, velika švajcarac, od svih ismijavani FIDE Circuit i, najzad, prvi na rejting-listi. I neka pet mjesta u turnirima ne može da se falsifikuje – određuju se strogo po sportskom principu, ali u vezi s preostala tri mjesta, već ne po prvi put, – postoji očigledan i svima razumljiv prostor za manipulacije.
O pobjedi Gukesha u „turnirskoj trci“ 2023. najbolje je pitati Girija, a o uspjehu Caruane godinu kasnije – Erigaisia. Samo što ovaj put, čini se, ona pripada zaista najboljem igraču godine – Praggnanandhi.
Što se tiče kvalifikacija po rejtingu, i tu se treći put odvija neki cirkus… Za Madrid je morao biti „dodavan“ broj partija Ding Lirenu, koji je dvije godine sjedio u karantinu, a nakon diskvalifikacije Karjakina morao je da odigra neki šašavi maraton – 40 partija za 40 dana, ne izlazeći iz kuće. U nekim sumnjivim kućnim turnirima se pojavljivao i Firouzja pred Toronto, da bi dospio na osnovu najvišeg rejtinga u januaru 2024.
A sada istu profanaciju sprovodi Nakamura. Umjesto da izađe na start velike švajcarce ili Svjetskog kupa, on je otvoreno priznao da ne želi da rizikuje – i da mu je bolje da iskoristi rupu koju FIDE ostavlja za Carlsena kao prvog na listi. Samo će „odraditi“ potrebnih 30 partija uz onih 10 što ih je odigrao u Stavangeru, i time ispuniti „normativ“. Rekao je kako jeste. A zašto bi se skrivao iza licemjerja?
Teško je zamisliti ovako nešto u bilo kom drugom sportu, kada svi znaju za podvalu, ali se prave da je „sve normalno“. Skoro kao ona čuvena „dogovorena“ 2:2 utakmica između reprezentacija Švedske i Danske na Evropskom prvenstvu u fudbalu 2004, koja je obje izvodila iz grupe u plej-of, a Italiju ostavljala za sobom.
Amerikanac je čak nazvao svoj strim na kanalu: „Put ka turniru kandidata“! Prvi korak je napravljen – Nakamura je osvojio 7 iz 7 na prvenstvu Luizijane, gdje mu je najsnažniji protivnik zaostajao 557 poena…
Smatrate li Amerikanca klovnom? Ali klovn nije on, nego FIDE. Pogotovo kada njen generalni direktor Sutovsky ne priznaje očiglednu „rupu“ u pravilniku, koju koristi već treći šahista, i degradaciju samog ciklusa, nego počinje da komentariše kako je Hikaru sve pogrešno shvatio… Ne, Nakamura je upravo sve shvatio tačno – i djeluje u skladu s pravilima igre. Kako se kaže – kakvo prvenstvo, takav i odnos prema njemu!
Već dugo u vijestima nisu se čule pohvale za indijske šahiste, osim ako nije riječ o Praggi. Ali šampion svijeta do 20 godina, Pranav, prekinuo je zavjeru tišine i postao pobjednik prestižnog turnira Fujairah Global 2025.
Ovaj turnir u saudijskoj Fudžeiri, održan u tri odvojena turnira po švajcarcu, okupio je 533 učesnika iz 71 zemlje, od kojih je 75 bilo velemajstora, a još 98 međunarodnih majstora. U SuperStars grupi bilo je 44 gosta sa rejtingom iznad 2500 – uključujući legendarnog Ukrajinca Vassily Ivanchuk,a bivše 2600+ Tabatabaei, Naidič, Motylev, Cheparinov, Volokitin, Salem, Shankland i Nihal Sarin. Među njima se našla i jedna djevojka, Kineskinja Zhu Jiner, koja je nakon turnira Fujairah Global skočila na drugo mjesto svjetskog rejtinga. Bilo je i dvoje mladih Rusa – šampion svega i svačega Grebnev i novoizabrani olimpijski šampion Zemljansky.
Gotovo svaki dan turnira bio je pun zapaženih partija. Posebno su pažnju privlačili Ivanchuk, koga kamere video-blogera nisu ispuštale iz vida. Međutim, završilo se za Vasila Mihajloviča ne najbolje – počeo je sa 0,5 od 3, zatim se vratio na pedeset posto, izgubio od Zemljanskog, oporavio se, ali nije uspio završiti u plusu (u posljednjem kolu mu je to spriječio Grebnev), i na kraju je izgubio 5 rejting poena, opet ispavši iz prve stotke.
Dugo niko od učesnika nije mogao da se izdvoji naprijed (gubitaka je, međutim, bilo – nakon dva početna poraza ispao je vlasnik pet šahovskih državljanstava Naidič). Prvo je bilo četvoro lidera, zatim šestoro, a nakon pet kola njih čak devet. Ključni su se pokazali šesti i sedmi dan turnira. Tabatabaei, koji je uobičajeno počeo sa nulom u prvom kolu, stigao je lidere i pobijedio na prvom stolu Sugirova, ali na istom mjestu izgubio od Pranava. Indijac je do posljednjeg dana sačuvao prednost od pola poena nad konkurentima, a u duelu sa Pichotom, osvojio je poen i pobjedio na turniru!
Ne može se reći da je budući pobjednik dominirao nad protivnicima. Igrao je u svom uobičajenom smirenom, tehnički preciznom stilu, ne napadajući nikoga, uglavnom koristeći taktičke greške protivnika. Izgleda da ga nije interesovalo s kim igra niti koje boje figure koristi. Posebno ilustrativna je partija sa Tabatabaei-jem, gdje je pobijedio opasnog Iranaca hladnom preciznošću kompjutera. Još nekoliko takvih pobjeda i 18-godišnji Pranav će, solo, ponoviti put koji su nekoliko godina ranije prošli stariji Gukesh i Praggnanandha.
Druga tačka fokusa svih bila je igra Zhu Jiner. Kineskinja je stigla u Saudijsku Arabiju iz Turske, gdje je u lokalnoj ligi osvojila 8 od 9 partija i odlučila da ne staje. Sigurne pobjede nad Kuzubovom (u 1. kolu) i Motylevom (u 4. kolu) dovele su je među lidere, i ona se hrabro borila na prvim stolovima do samog kraja. U 8. kolu je ipak pobijedio Nihal Sarin, ali je na kraju Zhu uspjela da ga pretekne u tabeli, pobijedivši Cheparinova u 9. kolu. Skupivši 5,5 od 9 poena, jedina djevojka na turniru podijelila je 5-12. mjesto – i postala najbolja po koeficijentu. Dva turnira donijela su mladoj Kineskinji 32,6 poena, njen rejting porastao je na 2569, što je, uz gubitke Ju Wenjun i Lei Tingjie, formalno učinilo drugom šahistkinjom svijeta, iznad nje je samo penzionerka Hou Yifan.
Hikaru Nakamura će igrati na prvenstvu američke savezne države Luizijana, gdje njegovi protivnici zaostaju za njim više od 500 rejting poena.
Zašto, pitate se? Pa, da bi se plasirao na Turnir kandidata po osnovu najvišeg rejtinga, jer je jasno da će se Carlsen opet povući. Prema pravilima, potrebno je da igrač odigra najmanje 30 klasičnih rejting partija u toku godine.
Zato će igrati. Prvo u Luizijani, a onda će možda pokušati da osvoji i prvenstvo „Žilišćnika“ u Kuzminkama… 😜
Ipak, teško! Naši kandidati za majstora bi mu tamo izlomili rejting – i sve bi mu oduzeli do posljednjeg poena.
Bolje mu je da se zabavlja negdje tamo — po Nebraski i Ajovi.
U svakom slučaju, slučaj Ding Lirena i dalje živi! Sjećate li se kako se on plasirao na Turnir kandidata 2022? Tada je u mjesecu aprilu budući svjetski šampion odigrao čak 28 partija na lokalnim kineskim turnirima – i potpuno po zakonu otišao u Madrid.
Tokom devet mjeseci, šahovski svijet je živio kao da je zaboravio ono najvažnije i jedino što ima – ciklus svjetskog prvenstva. Od trenutka kada je Gukesh zamijenio kineskog šahistu na tronu… i evo ga, ponovo se vraća, a nakon dva mjeseca održaće se veliki švajcarski turnir i Svjetski kup, koji će odrediti sastav turnira kandidata 2026. godine, čiji će pobjednik izazvati Indijca na meč. Savršen trenutak da se pogleaju kandidati.
Za vrijeme slavnih dana Carlsenove šampionske ere, sve je bilo potpuno jasno – trka za kandidata bila je u velikoj mjeri simbolična, jer je svakom razumnom čovjeku bilo očigledno da je gotovo nemoguće pobijediti Magnusa u meču jedan na jedan, a ako je to tako, onda je samo plasman za meč već bio velika pobjeda. Anand je pokušao dva puta, Carlsen je izveo pravi podvig u meču sa Karjakinom, šansu su dobili Caruana i Nepomniachtchi – sve je bilo uzalud… Tokom svih 10 godina vladavine Norvežanina, jedina zaista ozbiljna prijetnja bio je Fabi, ali ni on nije mogao da dostigne vrh.
Nakon što je Carlsen 2022. godine odlučio da se povuče, trka za krunu postala je poput nekog jeftinog spektakla, u kojem svi učesnici ozbiljno pokušavaju da ignorišu „slona u sobi“. Neka saopštenja, opravdanja, borba za „mjesto u istoriji“, dok se u stvarnosti, od trenutka kada je Carlsen napustio krunu, nije ništa promijenilo u njegovom životu – i dalje je predvodio sve relevantne liste, kao i prije, nastavio da pobjeđuje u dvije trećine takmičenja u kojima je učestvovao. FIDE, koja je pokazala „principijelnost“ i odbila Magnusove pokušaje da reformiše glavni meč, trebalo bi da se vrati na „format Iljumžinova“, kada bi se privremeni šampion određivao svake godine u nokaut sistemu – barem se tada ne bi mogao upoređivati sa nasljednicima Štajnica, svaki od kojih je pobijedio svog prethodnika – ali ko bi u toj organizaciji odustao od svog prava?!
Može se samo zamisliti kakav osjećaj ima Magnus gledajući statistiku svojih „nasljednika“. Ding Liren ima „-8“ za godinu i po dana nošenja titule šampiona, trećinu od kojih je proveo potpuno povučen. Gukesh ima samo „+4“ u poređenju sa „plus milionom“ koji je nakupio prethodnih godina prije nego što je postao šampion.
Ali, dobro, sad nije riječ o tome – da li se prava šampionska kruna raskrinkana u ciklusu 2025/26 ili ne – već o tome ko je stvarno u mogućnosti da je osvoji. Čini se, šta je to moglo da se desi u tih 14 mjeseci od poslednjeg turnira u Torontu? Ispostavlja se – mnogo. Zaista mnogo. Spisak kandidata je sada potpuno drugačiji.
Dovoljno je samo da se brzo pogleda ko su bili i šta su postali učesnici turnira kandidata 2024?
Gukesh. Kao zvanični kandidat, 18-godišnji Indijac je odigrao izvanredno olimpijadu, a zatim odigrao čudan, ako ne i oproštajni, meč sa Ding Lirenom. I osvojio je titulu… ali nije pobijedio ni na jednom turniru tokom 2025. godine, iako je imao više nego dovoljno šansi. Piored toga, ni na jednom od njih nije bio jasan favorit, kao što bi bio sa bilo kojim prethodnim šampionom svijeta. Čak mu je rejting gotovo ostao isti: bio je 2763, sada je 2767. Da mu se desi ponovo da igra u kvalifikacionom ciklusu, vjerovatno niko ne bi kockao na njega.
Caruana. Mnoge godine, vjerovatno od 2014. kada je Fabiano dostigao svoj vrhunac u Sent Luisu (8,5 od 10 i performans – 3098), smatran je prvim i glavnim kandidatom za titulu. Da je Carlsen otišao kao Kasparov, upravo bi njega ostavio kao svog naslednika. Ali osim pokušaja 2018. godine, nije izveo ništa iz svog potencijala. Nakon što je u Torontu propustio šansu da u poslednjem kolu pređe u taj-brejk sa Gukeshom (i vjerovatno pobijedi, da bi potom dobio Ding Lirena), u njemu je nešto puklo. Caruana je tada u ljutnji rekao: „Sam sam sve pokvario!“ – i od tada je sigurno izgubio unutrašnju snagu. Ako je ranije išao naprijed uprkos svemu, sada sve češće govori o održavanju sposobnosti, uticaju starosti i drugim glupostima. A ta starost, da, sve češće ga stigne. I dalje može da se sabere u ključnim momentima, kao što je to bilo prošle godine na FIDE Circuit turniru, na finalnim etapama GCT, ali treći (a u stvari prvi, pošto su dva lidera odsutna) igrač svijeta, ne može da garantuje da će izbaciti svoj maksimum u trenutku kada je to najpotrebnije.
Nakamura. Sve što treba da se zna o Hikari je da već skoro pet godina igra kao amater i da se njegova igra u klasičnom formatu svodi na učešće u ciklusu i turnirima gdje mu omogućuju više nego što on stvarno zaslužuje zbog svoje lenjosti. Ovo u velikoj mjeri objašnjava njegov rejting 2800+, koji sigurno ne bi zadržao da je igrao barem dvostruko češće. Amerikanac je ovog puta čak odbio učešće u dva glavna kvalifikaciona turnira, birajući da se plasira u Kandidate zahvaljujući svom rejtingu, a neophodne partije (tokom godine koja je prošla od jula 2024, odigrao je samo 10 partija) odigrao je protiv slabih protivnika na openoima u SAD-u i Kanadi. Da li želi da postane svjetski šampion? Ko zna… Čini se da Hikaru vidi u tome isključivo marketinšku vrijednost: pratioci će voljeti da znaju da streamuje šampion svijeta!
Vidit Gujrathi. Nažalost, nema mnogo toga da se kaže o njemu. Pre dve godine, bivši lider indijske reprezentacije napravio je proboj osvajajući veliki švajcarski turnir i plasirao se na turnir Kandidata. Međutim, od tada stvari za njega nisu išle dobro. Trio Gukesh, Praggnanandhaa i Erigaisi verovatno će ga gurnuti u penziju, gde se on bori da dobije pozive i održi svoj rejting 2700+.
Alireza Firouzja. Ovo će biti njegov treći turnir Kandidata, ali gotovo kao da je to neka iluzorna pojava – izgledao je toliko loše na kraju Sinquefield Cup-a da je teško zamisliti njegovu trenutnu transformaciju. Alireza je oduvek prelazio iz faza velikog pritiska u faze melanholije, ali poslednjih dana je zapravo pauzirao… Njegovi veliki uspesi u brzim i blitz partijama su u kontrastu s njegovom apatijom u dužim partijama. Godinama unazad, šahovski svijet čeka neki čudo od ovog genija, ali ponovo i ponovo se to ne dešava. Nažalost, čini se da neće ni sada.
Ko još?
Postoji mnogo kandidata za preostale pet kvalifikacionih mesta (pretpostavljamo da su Caruana i Praggnanandhaa već obezbjedili svoja mjesta kroz FIDE Circuit, a Nakamura kroz rejting). Ko je najzaslužniji, i, da kažemo, realističan? Hm…
Broj 1 u oba turnira – Arjun Erigaisi. Ova godina nije uporediva s prošlom, kada je napravio proboj sa 2700 rejtinga do drugog mjesta na svijetu, ali Arjun je definitivno učvrstio svoju ulogu princa nasljednika. U svakom velikom izazovu dolazi barem do top 4, gde gubi od Carlsena, Nakamure, Caruane ili Firouzje… Ali nije neophodno biti prvi, dovoljno je preskočiti „kvalifikacionu barijeru“, a Arjun to sigurno može. On se priprema.
Vjeruje se mnogo manje u Abdusattorova. Nema on sada krizu, već pravu katastrofu. Navikao je da tjera protivnike da hodaju po ivici, tražeći od njih izuzetnu preciznost u partijama… ali iznenada je prestao da to radi sam. U samo jednom turniru, u Sent Luisu, napravio je šest poraza. Hoće li Nodirbek za samo nedjelju dana povratiti mentalnu ravnotežu i popraviti svoje greške i opuštenost? Vidjećemo.
Moguće je da će mu domaća podrška pomoći, kao što bi pomogla i Sindarovu, koji je prošle godine prešao iz „perspektivnog“ u onog koji sada opravdava ta očekivanja. Jakhonhir još uvijek nema dovoljno prakse protiv najboljih igrača, ali Carlsen neće biti u Samarkandu. Ako je ikada postojala „skriveni adut“, to je on. Sjetite se Firouzje, koji je šokirao sve tokom pandemijske pauze u Rigi sa istim brojem godina!
Tu su još dva mlada igrača čiji izgledi izazivaju veliki interes i čije bi pojavljivanje u Kandidatima bilo dočekano s velikim entuzijazmom. To su njemački Vincent Keymer, koji je prvi put ušao u svjetski top 10, i kontroverzni američki Hans Niemann, kojeg cinično izbacuju iz svakog pristojnog okruženja, ali mu mora biti dozvoljeno da igra ako ispunjava kvalifikacione kriterijume… Nakon niza obeshrabrujućih neuspjeha, čini se da je Vincent konačno pobijedio svoje unutrašnje demone i počeo stabilno da pobeđuje konkurente. Hans je sigurno na istom putu, iako još uvijek nije jasno šta će donijeti njegov rad na sebi, a jedan uspjeh u Las Vegasu ništa ne dokazuje.
Ako pratimo opšti trend poslednjih mjeseci, vjerovatno će neko od onih „nostalgičnih“ igrača takođe proći u željenih osam. Raspon imena ovde je prilično širok – od 42-godišnjeg Levona Aroniana do 26-godišnjeg Wei Yi-a (poslednji će igrati samo u Svjetskom Kupu, jer je, kao i Caruana, So, Ding Liren, Duda i nekoliko drugih jakih igrača, odbio švajcarski sistem). Među njima su i Mamedyarov, Giri, Vachier-Lagrave, Rapport, Fedoseev, Yu Yangyi ili Dubov.
Govoreći o Rusima… Glavna nada, naravno, je Nepomniachtchi. On će igrati na oba turnira, kao i Esipenko, Grischuk i Artemiev. Svako od njih ima šansu, kao što su prethodni turniri pokazali – vrlo realnu.
Pa, „sezona lova“ na šahovsku krunu post-Karlsen ere je zvanično otvorena! Treća serija…
Veliki švajcarski turnir Samarkand, Uzbekistan. 3-14. septembar. Švajcarski sistem. 11 kola. 116 učesnika.
Bivši sekundant Magnusa Karlsena, norveški velemajstor Jon Ludvig Hammer, odlučio je da učestvuje na „velikom švajcarcu“, koji počinje sledeće sedmice. Obratio se direktoru turnira Pavlu Tregubovu i raspitao se kakav će dres-kod važiti u Samarkandu. Nadanja da će, nakon skandala s farmerkama Magnusa Karlsena na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom šahu 2024., pravila biti ublažena – nisu se ostvarila.
Tregubov je poručio da učesnici Grand Swiss turnira moraju dolaziti u klasičnim pantalonama (dakle, bez farmerki ili šortseva), a svaki nestandardni kostim (npr. nacionalna nošnja) mora biti odobren od strane FIDE.
Hammer je prokomentarisao:
„Mislio sam da je ovaj apsurdni strogi dres-kod ukinut nakon ‘džinsgejta’. Ispostavilo se da sam bio u zabludi.“
Dakle, umjesto da razvija šah širom svijeta, FIDE birokratija se i dalje zdušno bori protiv farmerki i patika – tj. najudobnije odjeće šahista širom planete.
Nakon mrtvog jula, kada su pomaci u čak i top-100 bili minimalni, avgust je donio prave tektonske promjene na samom vrhu – ne samo u „klubu 2700“, već i u top 10, pa čak i – na kratko – u top 3 svjetske liste.
Tako dramatičan kontrast između dva susjedna mjeseca podsjeća i na haos iz juna – još jedan očigledan dokaz nesposobnosti FIDE da uopšte utiče na stihijski i nelogičan kalendar, u kojem se ili ništa ne dešava, ili sve pada u isto vrijeme. Turniri širom planete se sudaraju, često bez ikakve koordinacije, što vodi ili u zatišja, ili u maratone bez pauze.
Naravno, ovakav haotičan raspored ostavlja traga – naročito na vrhunske šahiste. Neki nikako da uđu u formu zbog manjka partija, drugi pucaju pod pritiskom konstantne igre. Tako, recimo, katastrofalan pad Nodirbeka Abdusattorova u Saint Louisu – gdje je zabilježio najgori rezultat karijere („-4“, mogao je i „-6“) – direktna je posljedica preopterećenja. Od sredine juna do danas obišao je pola svijeta: London, Taškent, Zagreb, Las Vegas, Rijad i dva Saint Louisa zaredom. I sve to – protiv najjačih, bez lakih partija, uz pregršt iscrpljujućih taj-brejkova… Logično je da mu je na kraju ponestalo goriva, jedva je izdržao do kraja Sinquefield Cupa, a već za nedjelju dana – Grand Swiss!
Gubitak 23 rejting poena u samo 9 partija je ekstreman – nešto slično se desilo samo Aravindu kada je kratko bio na 2750 pa se srušio iz top-10. Prošle godine je tada 19-godišnji Uzbekistanac došao do 4. mjesta u svijetu, a rejting mu je u oktobru bio čak 2783. Od tada – samo pad. Polako, ali sigurno. Sad je na 2748 i 11. poziciji… Vrijeme za ozbiljno razmišljanje. Mjesto u eliti mu niko ne osporava – ali pitanje je: kao kandidat ili kao statista?
I Alireza Firouzja je imao gorak avgust. U 2021. i 2023. je pokorio oba turnira u Saint Louisu i uzeo Grand Chess Tour. Ove godine – blijed u rapidu i blitzu, a u klasici – pravi brodolom. Iako je turnir otvorio pobjedom, brzo se raspao, izgubivši čak i od Abdusattorova… Uzrok? Firouzja je briljirao u bullet šahu na Chess.com-u, stigao do EWC finala gdje ga je pobijedio samo Carlsen – i kao da je nestao. A nije ni bio preopterećen – propuštanje Grand Slam Toura mu je oslobodilo mjesec dana. Možda tempira formu za Grand Swiss i World Cup – bez njih nema šanse da uđe u kandidate.
U velikoj indijskoj trojci – takođe promjene. Gukesh, koji je od početka godine izgubio 20 poena, sada je tek treći među Indijcima – o njemu smo već pisali detaljno. Njegov pad rejtinga (a što je važnije – pad u kvalitetu igre) je više nego zabrinjavajući. Nevjerovatno je kako je od “neprobojnog” došao do toga da se topi pred očima.
I Arjun Erigaisi pokazuje znake zasićenja i stilske krize. Pokušao je treći put da osvoji Chennai Masters, ali je ovog puta bio daleko od vrha. Ipak, izgubio je tri poena manje od Gukesha i zato je trenutno na 5. mjestu.
A najviše od svih – Rameshbabu Praggnanandhaa. Ove godine – pravi gospodin „prvo mjesto“. Saint Louis je peti turnir u kojem je makar dijelio prvo mjesto, a prvi gdje nije pobijedio u taj-brejku. Prije toga – Wijk aan Zee, Jermuk, Bukurešt, Taškent. Sada već sa 100% sigurnošću može reći da je osvojio FIDE Circuit (ima 91.81 poen, drugi je Giri sa 52.88, treći Abdusattorov sa 50.78), što mu donosi mjesto u Kandidatima 2026.
Nakon Sinquefield Cupa, njegov rejting je 2785 – najviši u karijeri. Poslije pobjede nad Gukeshem u 1. kolu, nakratko je prestigao Caruanu i skočio na 3. mjesto. Do Gukeshevih rekordnih 2796 i Erigaisijevih 2809 još ima, ali Pragg ne popušta.
Taj njegov prodor među trojicu najboljih toliko je uzdrmao Caruanu da je Fabiano odmah zaigrao jače, poveo u Saint Louisu i vratio prednost. Trenutno je samo +4.2 poena ispred Praggnanandhe – ali takva prednost je klimava. Pogotovo ako uzmemo da Carlsen i Nakamura jednostavno ne igraju klasične turnire, a i dalje drže 1. i 2. mjesto. Obojica su prijavljena za World Cup (ali ne i za Grand Swiss), iako najavljuju da neće igrati. Navodno je čak moguće da Carlsen napušta i Norway Chess, pa da se od 2026. igra samo rapid verzija.
To znači da, ako neko želi da zauzme svjetski #1 dok je Carlsen „aktivan na papiru“, mora da preskoči 2840 rejtinga. To su u istoriji uspjeli samo Kasparov (2856) i Caruana (2851). Može li još neko? Posljednji koji je upao u „2800 klub“ bio je Erigaisi, ali je izdržao samo mjesec – godinu je počeo sa 2801. Osim Caruane i Nakamure, nijedan aktivan igrač se nije zadržao na toj visini. Dakle, Carlsen može biti gotovo siguran – ako zaista bataljuje klasiku, niko ga neće skinuti s trona.
Ako Pragg želi da učvrsti #3, a možda i napadne vrh u eri „uspavanih lidera“, mora da uradi mnogo više… Nije dovoljno biti „+2“ u jakim grupama. Treba da bude kao glavni avgustovski hit – Vincent Keymer. Njegovih +5 u Chennai-u lansiralo ga je prvi put u top-10. Prošlu godinu je počeo kao 12. sa 2743, ali su ga svi „prebijali“ i pao je do 27. mjesta, ispod 2700. U maju ove godine bio je na 2719, ali su šampionat Njemačke i nastup u Indiji promijenili sve. U Chennai-u je uzeo +21 i na postolju stajao ispred Erigaisija i Girija, čak djelovao moćnije nego kad je pobijedio Carlsena u Fischerovom šahu u Weissenhausu i uzeo $200.000.
Posebnu pažnju opet zaslužuje Levon Aronian. Iako ima već 42 godine, avgust mu je možda i najbolji mjesec u karijeri! Trijumfi u Las Vegasu, Saint Louisu i Rijadu nisu mu donijeli veliki rejting boost (na Sinquefieldu „+1“ vrednovan sa samo 6 poena), ali sada je samo 7 poena udaljen od top-10. Ako u sljedećem turniru doda 10-ak poena kao Wesley So, može da skoči čak na 7. mjesto!
Ding Liren se takođe „ukazao“ – odigrao je rapid na China King turniru, ali nije uspio da pobijedi ni jednog protivnika – izbacio ga je Lu Shanglei (2647). Nije najavljen ni za Swiss ni za World Cup, i sve više djeluje kao da ove godine neće odigrati nijednu ozbiljnu klasičnu partiju. Da li je tu kraj njegove karijere – ostaje da vidimo. Bilo bi žalosno…
U julu se „klub 2700“ smanjio na 30 igrača, sad ih je 31, ali trend je loš: više njih je na izlaznim vratima. Padaju Aravindh (sad 29. nakon što je u aprilu bio 10.), Rapport, Yu Yangyi, Vidit, Harikrishna… Jedini pozitivan povratak – Andreykin, koji je u turskoj ligi sakupio +15.4 poena iz 12 partija. Na vratima 2700 su Liang (2697), van Foreest (2693) i opet Sevian (2692).
Avgust je ubacio u top-100 nekoliko važnih imena. Svi već znaju za 14-godišnjeg Erdogmusa – prošlog mjeseca mu je Svidler prenio 16 poena u meču, sada je u turskoj ligi briljirao i stigao do 2646 i 80. mjesta. Tačno jedno mjesto iznad njega – miljenik Kramnika, Jospem Martinez Alcantara. Pokazao je da nije samo bullet majstor s Chess.com-a, već zna da igra i klasične šahove – dokazao to u azijskim openima.
Najveći dobitnik avgusta čak veći i od Keymera – je Kirill Alekseenko. Nekadašnji kandidat, nekadašnji Rus, u španskoj ligi je za 7 partija dodao +22 poena! Slijede Yakubboev (+18) i Wojtaszek (+13), koji su „razvalili“ Polanicu-Zdroj. Dvocifreni plus još imaju Karthikeyan (Chennai), Bluebaum (Dortmund) i Chagaev (Španija).
Od Rusa pod FIDE zastavom, samo Esipenko je imao dobar mjesec. Ostali – ili gube ili čekaju pozive. Murzin je pao sa kursa ka 2700, a Grischuk još jednom razočarao. Pogledajmo ruski top-10: skoro polovina su 40-godišnjaci – Svidler, Morozevich, Malakhov, Grischuk… a dvojica skoro da više ni ne igraju. Mlade zvijezde vladaju lokalnim turnirima, ali su daleko od elite. U top-20 juniora – samo dvojica: Murzin i Grebnev (Zemlyansky, uprkos sjajnim partijama na Olimpijadi do 16, ipak je pao na listi). Ali… još nije kraj!
Saint Louis Chess Club objavio je da će u oktobru, u okviru Clutch Chess: Champions Showdown, u meč-turniru ukrstiti figure trojica trenutno najbolje rangiranih igrača – Magnus Carlsen, Hikaru Nakamura i Fabiano Caruana, kao i svjetski šampion Dommaraju Gukesh… Iako neće igrati klasični šah, već brze šahovske partije, biće to najjače sastavljen turnir godine. A kada su se posljednji put najbolji svjetski šahisti okupili u tako uskom krugu?
Treba početi, naravno, iz XIX vijeka, iz epohe kada je pojam „šahovska elita“ bio vjerovatno najneodređeniji – često su se pod jednim krovom nalazili krajnje šaroliki igrači… Dovoljno je pomenuti čuveni London 1883, posle kojeg je Wilhelm Steinitz izazvao Johanna Zukertorta i tako pokrenuo tradiciju mečeva za titulu svjetskog šampiona. Na jednom kraju bili su budući rivali za krunu, a na drugom – Sellman, Mortimer i Skipworth, čija imena danas gotovo nikome ne znače ništa… Ili legendarni Hastings 1895 – sjajni Harry Pillsbury, Mikhail Chigorin, Emanuel Lasker, Siegbert Tarrasch, Steinitz, ali i gomila slabijih učesnika. Prva prava selekcija desila se tek u Saint Petersburgu 1895/96, sa svega četvoricom učesnika.
Taj turnir ušao je u istoriju: Lasker, tadašnji svjetski prvak, Steinitz, Chigorin, i senzacionalni pobjednik Hastingsa Pillsbury. Lasker je, nakon početnog vođstva Pillsburyja, preokrenuo tok turnira ključnom pobjedom u 4. krugu – i potvrdio status broja 1.
Sledeći pravi superturnir održan je tek 1914. – ponovo u Saint Petersburgu. Iako su prije toga postojali veliki forumi – Nürnberg, Beč, London, Pariz, Cambridge Springs 1904, Saint Petersburg 1909 – svi su imali istu slabost: većina učesnika nije bila u trci za pobjedu. Turnir iz 1914. imao je dva dijela – preliminarni i finalnu petorku. Upravo tu odigrana je još jedna istorijska partija: Lasker je morao pobijediti Capablancu da bi nadoknadio zaostatak od 1,5 poena. Uspio je, Capablanca je slomljen izgubio i sljedeću partiju – i Lasker je osvojio turnir.
U New Yorku 1924, Capablanca je uzvratio, ali je Lasker opet bio ispred. Aljehin, Maršal, Reti, Bogoljubov, Maroczy, Tartakower – sve legende, ali rezultat govori jasno: dvojica vodećih su dominirala. Godinu kasnije, u Moskvi, pobijedio je Bogoljubov, nadmašivši čak i Capablancu i Laskera.
Sledeći istorijski pokušaj okupljanja elite bio je Nottingham 1936, sa čak pet svjetskih šampiona: Lasker, Capablanca, Aljehin, Euwe, Botvinik. Pobijedio je Botvinik, koji je iako nije pobjeđivao vrhunske rivale, uspio da ne izgubi nijednu partiju. Turnir AVRO 1938 bio je još strože selektovan – samo osmorica najboljih. Pobijedio je Keres, ali nije dobio meč za titulu – dok je Botvinik, iako treći, kasnije postao šampion.
Meč-turnir 1948. bio je ključan – Botvinik je postao svjetski prvak, pobijedivši u najjačoj konkurenciji ikada, neutralizujući i Keresa, i Euwea, i Smyslova, i Reshevskog.
Od 1950-ih, kada sovjetski igrači preuzimaju svjetsku dominaciju, pojam superturnira se širi. USSR prvenstva su postajala superturniri sami po sebi. Zapadna konkurencija nije imala mnogo šansi do pojave Fischera – ali ni on nije često igrao u jakim turnirima. Santa Monica 1966 bila je izuzetak: Spaski, Petrosian, Fischer, Larsen, Portisch, Najdorf… Spaski je pobijedio, ali Fischer je blistao u drugoj polovini.
Karpov nije imao mnogo velikih okupljanja. Montreal 1979 dijeli s Taljem, a onda dolazi Kasparov, koji od 1983. do 1991. pobjeđuje svuda. Njegova pobjeda u Tilburgu 1991 (2,5 poena ispred Karpova) bila je grandiozna. Tu su bili i Short, Ivanchuk, Anand, Kamsky, Timman, Korčnoj…
Karpov uzvraća u Linaresu 1994, sa 11/13 bez poraza, ispred Kasparova za 2,5 poena – performans blizu 3000! No, već Las Palmas 1996 pokazuje pad – dijeli poslednje mjesto.
Kasparov dominira: Wijk aan Zee 1999, 7 pobjeda zaredom, „besmrtna partija“ protiv Topalova. Linares iste godine: +7=7–0. U Frankfurtu pobjeđuje sve u rapid sistemu – Karpova, Ananda, Kramnika. Godine 2002, na Eurotel Trophy u Pragu, pobjeđuje Anand.
Nakon Kasparovljevog povlačenja, kreće industrija superturnira: Wijk aan Zee, Linares, Bilbao, Sofia, Moskva, Nanjing, London, Shamkir, a od 2014. – Zurich, Saint Louis, Stavanger.
Tri posebna turnira:
Zurich 2014 – prvi s prosjekom preko 2800.
Saint Louis 2014 – rekord 2802, Caruana 8,5/10, performans 3098.
Stavanger 2017 – najjači prosečni rejting na 10 učesnika: 2797.
Ovogodišnji Stavanger oborio je rekorde gledanosti – zahvaljujući i Carlsenovoj frustraciji protiv Gukesha… ali to je druga priča.
I sad – nova epizoda iz Saint Louisa: Carlsen i Gukesh su tu, publika je tu – spektakl je zagarantovan!
Format Clutch Chess: Champions Showdown biće dodatno uzbudljiv: iako se tri dana igra dvokružno, rapid 10+5, vrijednost poena raste:
dan – obični poeni
dan – dupli
dan – trostruki
Tako i oni koji lošije startuju ostaju u igri do samog kraja.
Ovakav sistem već je isproban – Clutch Chess Knockout 2020 na Lichessu, gdje je Carlsen pobijedio zahvaljujući „trostrukoj“ pobjedi nad Caruanom.
Šta će se desiti ovaj put – i hoće li još neki sto stradati pod Magnusovim pritiskom – uskoro ćemo vidjeti.
Uzbekistanski velemajstor Nodirbek Yakubboev sigurno je osvojio Rubinstein Memorial u Polanica-Zdrój: pobijedio je u četiri partije, ne izgubivši nijednu. Zahvaljujući pobjedi u posljednjem kolu, drugo mjesto zauzeo je Radosław Wojtaszek, zaostavši samo pola poena, dok je evropski prvak Matthias Blübaum bio treći. Favorit Aravindh Chithambaram je tek posljednjeg dana izašao iz minusa.
Nodirbek je čest gost turnira druge elite, odigravši u posljednjih nekoliko godina dvadesetak takvih takmičenja, pri čemu gotovo nikad nije završavao u sredini – ili se bori za pobjedu, ili završava u minusu. U Poljskoj mu se sve poklopilo: pritiskao je u svakoj partiji i savladao trojicu najslabijih igrača: Marcel Klimkowski, Mateusz Bartel i Maciej Tetzlaff. „Bonus“ je bila i pobjeda u 7. kolu protiv 53-godišnjeg Michael Adams, kojeg je Yakubboev izmorio u malo lošijoj završnici – i poslao na posljednje mjesto. Uz uspjeh u turskoj ligi – solidan dobitak na rejtingu.
Najbolji među domaćim igračima, Wojtaszek, fokusirao se na goste, osvojivši samo „+1“ protiv svojih sunarodnika. U 9. kolu imao je sreće u borbi za „srebro“ protiv David Navara, koji je očigledno precijenio svoje šanse i bio nadigran. Važan uspjeh za 38-godišnjeg Radoslava, koji je posljednjih godina uglavnom gubio i trebao podršku.
Svoj nivo stabilnog pozicionog igrača potvrdio je Blübaum, koji nije imao ni uspona ni padova, mirno osvojivši svoja standardna „+2“, što je iznenađujuće bilo dovoljno za čisto treće mjesto… Sve se svelo na Chithambaram – od njega se, kao i obično, očekivalo nešto posebno, iako je nesiguran u sebe. Počeo je pobjedom nad Adamsom, ali se potom zaglavio u niz neubjedljivih remija, da bi zatim očigledno pretjerao u partiji protiv Klimkowski: 18-godišnji Poljak ga je uhvatio u ne tako složenu, ali elegantnu geometrijsku zamku – i matirao ga u centru table. Chithambaram je odmah pokušao da uzvrati – i ponovo upao u matnu mrežu, ovoga puta protiv Bartel… Iz minusa je uspio da izađe tek zahvaljujući pobjedi u posljednjem kolu protiv Tetzlaff. Da Indijac nije slomio protivnika, postojala je šansa da ispadne ispod 2700, što bi bilo najveće rejting-posrnuće godine – još u junu imao je čak 2749 i bio među deset najboljih na svijetu.
Pridružujem se oduševljenju i čestitkama upućenim našoj reprezentaciji, koja je ubjedljivo pobijedila na omladinskoj Olimpijadi u Kolumbiji. Međutim, pozivam da ne precjenjujemo ovaj uspjeh. Na turniru praktično nisu učestvovale zemlje Evrope, nije bilo SAD-a, Turske i mnogih drugih vrlo značajnih zemalja u šahovskom svijetu. A Indija i Kina su poslale očigledno neoptimalne timove. Tako da je ovaj prilično predvidiv uspjeh ruske reprezentacije veoma dobar i važan – ali to je samo prvi korak ka stvaranju nove, mlade ekipe zemlje. I pravi ozbiljni izazovi tek predstoje.
Reprezentacija Rusije pobijedila je u prvih šest mečeva i nastavlja sigurno da vodi na olimpijadi do 16 godina, tri kola prije kraja odvojivši se dva poena ispred konkurenata… Jasno nadmoćni nad svim protivnicima i po rejtingu i po iskustvu, tim sastavljen isključivo od velemajstora osvojio je 21 poen od mogućih 24 i velikom brzinom juri ka pobjedi.
Rusi nisu učestvovali na ovom prestižnom forumu više od tri godine, još od 2022. godine, a prije toga su samo jednom — 2017. — postali šampioni. U njihovom odsustvu „zlato“ je dvaput uzastopno osvajao Uzbekistan. Upravo oni u Kolumbiji, gdje se turnir održava, imaju drugu najjaču ekipu, koja za ruskim timom zaostaje svega 128 poena po prosječnom rejtingu. Osim Rusa, u sastavima nema nijednog velemajstora, već samo nekoliko međunarodnih majstora…
Zemljanski, sa rejtingom 2586, jedini je predstavnik svjetskog juniorskog top 20 na turniru. U ekipi Turske nisu igrali ni 14-godišnji Erdogmuš ni 16-godišnji Gjurel, koji su već ušli u top 100. Nije došao ni rekorder Mišra iz SAD, kome je i dalje 16 godina, iako je velemajstorsku titulu osvojio još sa 12. Nema ni najboljih Indijaca, Iranaca, ni većine šampiona iz mlađih uzrasta — mnoge zemlje su poslale eksperimentalne postave.
Nije čudo da su favoriti u većini mečeva bili za klasu bolji. Tako su glatko, 4:0, savladani Čile i Kina, a sa 3,5:0,5 Peru, Gruzija i Uzbekistan. Prava borba desila se tek u 6. kolu, protiv vršnjaka iz Indije (čiji je prosječan rejting 2135), gdje je pobjeda izvojevana minimalnim rezultatom 2,5:1,5. Uz to, Rusi su doživjeli prvi — i za sada jedini — poraz, na ženskoj tabli.
Apsolutno najbolji učinak na čitavoj olimpijadi ima Uskov, koji je dobio svih 6 partija na trećoj tabli. Samo pola poena manje ima Vetohin na drugoj, dok Zemljanski na prvoj tabli ima dvije remi partije i trenutno uvećava rejting za 5 poena.
Teško da nešto u preostala tri kola može spriječiti Rusiju da osvoji zlato — među neodigranim mečevima ostale su još samo dvije ekipe iz Kazahstana, koje su poput Uzbekistana, Indije, Kine i Italije, osvojile po 10 timskih poena.
Šahovska olimpijada do 16 godina završava se već u subotu. Vjerujemo u uspjeh naših momaka…
Na GCT etapi u Sent Luisu, Caruana je ponovio situaciju Gukesha iz Zagreba: izvanredan rezultat u rapidu, i… potpuni neuspjeh u blicu. Ipak, na kraju je uzeo dva poena više od svjetskog šampiona i uspio da zadrži ukupno 2–5. mjesto. A prvi, oba puta završivši odmah iza najboljeg u svakoj sekciji, bio je Levon Aronian – 24,5 od mogućih 36!
Druga polovina ljeta 2025. godine postala je jedna od najuspješnijih u njegovoj karijeri. Fantastična pobjeda na etapi Freestyle Chess Grand Slam-a u Las Vegasu, zatim plasman u top 8 na EWC-u u Rijadu, a sada i uspjeh u GCT-u. Ko poslije svega može reći da je nemoguće boriti se ravnopravno sa najboljima na svijetu sa 42 godine? Levon je startovao jako i bio praktično jedini konkurent Caruani u rapidu, iako je izgubio i u međusobnom duelu i ukupno poen zaostao – naročito nakon što ga je u 9. kolu iznenadio Gukesh. Ali u blicu, kad je američkom igraču krenulo nizbrdo, Aronian je bio na pravom mjestu.
Blic-turnir bio je nevjerovatno izjednačen – niko se nije odvojio, niko nije potpuno podbacio, svi su išli rame uz rame. Poslije prvog dana čak pet učesnika imalo je po 6 iz 9: Abdusattorov, Aronian, Le Quang Liem, Oparin i So, dok je Vachier-Lagrave zaostajao pola poena. Caruane među njima, nažalost, nije bilo – Fabiano nije uspio da pobijedi nijednu partiju: 6 remija i 3 poraza, i dijelio je pretposljednje mjesto s Gukeshem. Drugi dan je bio nešto bolji – američki šampion je dobio tri partije, ali je ukupno nastupio lošije i od svjetskog šampiona.
Glavna borba za pobjedu u blicu vodila se između Aroniana, Liem-a i Abdusattorova. Četiri kola prije kraja, prva dvojica imala su po 9 iz 14, Uzbek je zaostajao pola poena, ali… u posljednjim partijama uspijeva da izbjegne poraze, dok su starije kolege popustile: Levon gubi od Oparina, Vijetnamac od So-a. Samo je pobjeda u 18. kolu protiv Shanklanda omogućila Levonu da sustigne Nodirbeka, koji je remizirao s Leom.
Konačan poredak:
Aronian – (13 u rapidu + 11,5 u blicu = 24,5)
Caruana – 21,5
Vachier-Lagrave – 21
Ovi rezultati su drastično promijenili ukupni poredak učesnika u Grand Chess Tour-u 2025 – do tada 8–9. Aronian i Caruana su napravili veliki skok i pred posljednju etapu serije, potpuno neočekivano, ušli u top 4 pred Sinquefield Cup:
Levon – 2. mjesto (23,5 poena)
Fabi – 4. mjesto (20,5 poena) Na prvo mjesto se probio MVL (28 poena), koji je praktično osigurao plasman u Grand Finale. Treći je Firouzja (22,5 poena).
Na osnovu ovog raspleta, Sinquefield Cup bi trebalo da bude posebno zanimljiv, jer šansu za ukupni trijumf nije izgubio čak ni Gukesh, koji ima samo 16 poena – ako Indijac pobijedi na turniru, imaće 29 poena!
Treću godinu zaredom Erigaisi startuje kao favorit na Chennai Masters, i treći put ne uspijeva da ga osvoji. U 2023. pretekao ga je Gukesh po dodatnim kriterijumima, 2024. Aravind, koji je bio bolji i od njega i Aroniana u taj-brejku, a sada je pobjedu – i to kolo prije kraja – obezbijedio Keymer. Dodatni bonus za 20-godišnjeg Njemca bilo je +17 rejting poena za četiri pobjede bez poraza i prvi ulazak u svjetski top 10!
Tri godine zaredom Arjun je otvarao turnir furiozno – 2,5 iz 3, prošle godine čak 3,5 iz 4 – ali ništa mu nije pomoglo. Ove godine, prvi put nakon skoro idealnog starta, nije bio lider – jer je Keymer krenuo sa 3 iz 3! Vincent je redom pobijedio trojicu indijskih velemajstora iz „druge lige“: u 1. kolu Nihal Sarin, u 2. Parnav, u 3. Karthikeyan. Strpljivo ih je nadigravao u pozicionim borbama, uspješno parirajući svim njihovim kreativnim pokušajima – njegov „goli kralj“ svaki put je bio savršeno zaštićen.
Ključno kolo bilo je četvrto, kada je Keymer remizirao bijelima protiv Girija, dok je Erigaisi iznenađujuće izgubio od Nihala Sarina, koji je dotad imao samo 0,5 iz 3. To je potpuno poljuljalo samopouzdanje petog šahiste svijeta – iako je ostao drugi na tabeli, nije uspio da pobijedi ni u jednoj od naredne četiri partije. Četiri remija zaredom, uključujući i onaj sa Keymerom u 6. kolu… A onda je Vincent u 7. kolu ostvario četvrtu pobjedu, protiv Lianga – i time osigurao titulu prije poslednjeg kola.
Ovih 6 poena iz 8 partija donijelo mu je +17 rejting poena (do 2747), skok od 11 mjesta na listi, i prvi plasman u svjetski top 10. Prije toga, njegov najbolji rezultat bio je 2742 i 12. mjesto u januaru 2024. Tada je djelovalo da je spreman za proboj u sam vrh, ali niz teških poraza – najviše od vršnjaka iz Indije – izbacio ga je iz top 20. Tada su skoro svi prestali da vjeruju u njegove šanse da se popne na svjetski tron.
Ali 2025. bi mogla biti prelomna godina u karijeri mladog Njemca. Zimus je pobijedio Carlsena i osvojio 1. etapu Freestyle Chess Grand Slam Toura, a sada je uništio konkurenciju u Chennaiju.
Ako u 9. kolu pobijedi još i Robsona, Keymer će preći rejting od 2750 – i opasno se približiti Wei Yiju!
