Dok Freestyle Chess završava svoju prvu sezonu, Grand Chess Tour slavi jubilej – desetu godinu. I prvi put od 2019. godine, serija uključuje Grand finala – prethodnih šest godina pobjednik se određivao na osnovu najvećeg broja poena iz pet turnira. Ovogodišnja četvorka najboljih – Vašje-Lagrav, Karuana, Aronian i Pragnananda – boriće se po nokaut-sistemu.
Ova sezona GCT-a bila je vjerovatno najslabija do sada – odustajanje Karlsena i Nakamure, kao i ignorisanje Erigaisija (koji je početkom 2025. bio treći na svijetu) i Nepomnjaščija, pretvorili su turnir u nešto „za sebe“. Dodatnu potvrdu marginalnosti serije dao je i podatak da je najviše poena osvojio kralj remija, 34-godišnji Vašje-Lagrav, koji je daleko od svoje nekadašnje forme i danas se jedva nalazi među 20 najboljih na svijetu.
Takođe, „kontrastni“ nastupi igrača u prvoj i drugoj polovini serije govore mnogo: Karuana i Aronjan su pred turnir u Sent Luisu bili gotovo na dnu tabele, da bi na kraju zauzeli 2. i 3. mjesto, izguravši Veslija Soa na peto i zamalo izbacivši najboljeg igrača 2024. godine – Pragnanandu – iz top 4.
Finale u Sao Paulu igra se u dva kola: polufinala i mečevi za 1. i 3. mjesto. „Žrijeb“ je bio automatski, prema plasmanu u ukupnom poretku. MVL, koji je završio sa 33 poena, igraće protiv Pragga (30 poena), dok će Karuana i Aronian, koji su imali isti učinak (30,5), još jednom ukrstiti koplja. Zanimljivo je da ova francusko-američko-jermenska trojka već deset godina provodi večeri na superturnirima igrajući prijateljske partije – najčešće „švedske šahove“ posle večere. Pragnananda, sa svojih 19 godina, djeluje kao autsajder u društvu tridesetogodišnjaka, ali je svakako podjednako ozbiljan protivnik.
S obzirom na nagradni fond – nije vrijeme za zabavu. Pobjedniku pripada $150.000, dok četvrtoplasiranog čeka samo $40.000 – razlika kao prva nagrada na Velikom Švajcarcu… Inače, Karuana, koji je preskočio turnir u Samarkandu, ima veliku prednost u pripremljenosti. Ne samo da nije odigrao 11 iscrpljujućih kola, već je i ostao sve vrijeme u Americi, izbjegavši džet lag: let iz Sent Luisa do Sao Paula je 10 sati kraći nego iz Samarkanda, a razlika u vremenskim zonama između Uzbekistana i Brazila je čak 8 sati!
Teško je reći da je Karuana garantovani pobjednik finala Grand Chess Tour-a, ali… izvjesna prednost u odnosu na rivale mu definitivno ide u prilog. Ako Fabi uspije da pobijedi, izjednačiće se po broju titula (2) sa Karlsenom, So-om i Firouzjom. Za preostalu trojicu, pobjeda u Sao Paulu donosi prvu GCT statuu.
Prije četiri godine tada još neprikosnoveni svjetski šampion Magnus Karlsen izjavio je da je umoran od igranja protiv svoje generacije i da želi nove izazove. Tada se kao idealan nasljednik i budući protivnik kralja šaha vidio 19-godišnji Alireza Firouzja. Međutim, njegove dvije dosadašnje kandidatske kampanje – 2022. i 2024. – bile su neuspješne, a sada je, nakon što je na nedavno završenom velikom švajcarcu zauzeo tek 3. mjesto, Firouzja odlučio da odustane. Zvanično je potvrdio da neće učestvovati na Svjetskom kupu u Goi, čime automatski gubi šansu da igra na Turniru kandidata 2026. godine.
Firouzja je dugo važio za šahovsko čudo, najprije predstavljajući Iran, a potom Francusku. Bio je:
mlad, harizmatičan, nevjerovatno talentovan,
potpuna suprotnost hladnom, smirenom Karlsenu,
neko ko je povremeno mogao da ga slomi čisto energijom.
Naravno, igra mu je imala mnoge tehničke nedostatke – posebno završnice, što je čak postalo predmet šale u šahovskoj zajednici. Ali, kombinatorika mu je bila na takvom nivou da se vjerovalo da će sve ostalo brzo dostići.
Krajem 2021. godine, Firouzja je briljirao:
osvojio veliki švajcarac,
dominirao na 1. tabli Evropskog ekipnog prvenstva,
probio se preko granice od 2800 rejtinga.
Međutim, „magija“ se raspršila na Turniru kandidata u Madridu 2022., gdje nikada nije bio ozbiljan izazivač. Njegov nastup u Torontu 2024. više je podsjećao na emocionalni slom nego na borbu za titulu. U jednom trenutku izgledalo je kao da je odustao od snova.
Na ‘velikom švajcarcu’ 2025. djelovalo je da se vraća u igru:
bio je među glavnim favoritima,
vodio nakon uvodnih kola,
iako je izgubio od Magsudlua, vratio se i došao do +4.
U poslednja dva kola imao je šansu, ali su Giri i Bluebaum, koji su na kraju završili ispred njega, odigrali mirne remije i nisu posustali. Da je postojao taj-brejk, Firouzja bi možda imao šansu, ali koeficijent je bio neumoljiv – nije prošao.
Simbolično, Firouzja se nije pojavio ni na ceremoniji dodjele nagrada u Samarkandu.
Giri je sijao sa pobjedničkim peharom,
Blueubaum je stajao skromno nasmijan,
treće mjesto – ostalo je prazno. Nema smisla stajati na postolju ako nije prava bronza, nego samo „drvena medalja“.
I onda je uslijedila vijest: Firouzja neće igrati na Svjetskom kupu u Indiji.
On je imao pravo da učestvuje:
kao 6. igrač svijeta po rejtingu,
kao bivši učesnik turnira kandidata,
i naravno, kao šahista čiji se talenat ne dovodi u pitanje.
Ali, kao što je pokazalo i Karlsenovo odustajanje ranije, FIDE mašina za kandidate ne poznaje emocije. Ako nećeš da igraš – ne moraš.
Firouzja je tako postao sedmi vrhunski igrač koji je odbio učešće na Svjetskom kupu 2025. godine. Prije njega su to učinili:
Karlsen (umjesto njega ide Kaimer),
Karuana (Le Kuang Liem),
Nakamura (Vidit),
Anand (Ju Jangi),
Dominguez (Sindarov),
i svjetska šampionka Ju Venjun (Divija).
Umjesto Firouzje, na luksuzni turnir u Goi ide Rihard Raport.
Turnir će okupiti 203 šahista, biće nagradni fond od 2 miliona dolara, a pobjednik odnosi $120,000. Prva tri mjesta dobijaju plasman na Turnir kandidata 2026.
📅 27. septembar 2025, 11:00 ✍️ Tekst: Jevgenij Atarov 📷 Foto: Lennart Ootes
Izgleda da se Freestyle Chess Grand Slam suočava s ozbiljnim problemima. Nakon što je ovog ljeta Jan-Henrik Bittner objavio da se povlači sa mjesta izvršnog direktora serije, prošla su dva mjeseca bez ikakvih vijesti od organizatora. A sada se – ne na zvaničnom sajtu serije, već samo na društvenim mrežama – pojavila informacija da će se završna etapa u Kejptaunu održati u prepolovljenom formatu, od 8. do 11. decembra. Postavlja se pitanje: kakvi su planovi Karslena i ostalih top igrača, i ima li serija uopšte budućnost u 2026. godini?
U posljednjih godinu i po, tandem Bittner–Karlsen doživio je niz uspona i padova. Počelo je grandiozno: probni turnir u Vajsenhausu, atraktivna prezentacija u Singapuru, te spektakularni verbalni rat sa FIDE oko prava da se pobjednik serije naziva „svjetskim prvakom“, uz paralelnu borbu za prava vrhunskih šahista.
Ali negdje od Pariza, stvari su počele da se komplikuju. Prvo sukob sa Firouzjom, zatim nestanak Niemana sa scene, povlačenje Gukeša, pa izlazak Girija i Nakamure iz „freestyle kluba“. Usledila je prava zbrka s etapama: prebacivanje iz Njujorka u Las Vegas, odbijanje Indije da ugosti turnir, neuspjeli pokušaj da se održi online etapa, a sad i skraćivanje finalnog turnira.
Ne može se reći da je Bittner ikada prekršio obećanja, nekome ostao dužan, ili da se ponašao neprofesionalno – naprotiv, što se tiče nagrada i organizacije, sve je bilo na najvišem, FIDE-u nedostižnom nivou. Ali u pogledu medijskog odziva, odnosa javnosti prema Freestyle formatu, kao i saradnje sa vodećim igračima – potpuni fijasko.
Ideja, iako upakovana na vrhunskom nivou, jednostavno nije „prošla“. A što je još gore – u finansijskom modelu koji je Bittner zamislio, nije bilo predviđeno da on sam sve finansira. Cilj je bio da, osim njega i njegovih prijatelja-mecena, u nekom trenutku u projekat uđu i korporativni sponzori, posebno oni sa lokacija gdje se igraju turniri, koji bi nastavili da razvijaju investiciju.
Kako su ironično komentarisali mnogi koji su već „izgorjeli“ na sličnim projektima, Bittner nije znao u kakvo „blato“ ulazi – vodeći šahisti na koje se oslanjao, kako kažu, rado primaju, ali ništa ne daju zauzvrat, pa čak ni simboličnu podršku svojim dobrotvorima. Sudeći po tome koliko brzo je izgubio podršku elite, i čak autoritet Magnusa Karlsena nije mogao pomoći, sve više izgleda da će peta, skraćena etapa u Južnoj Africi biti i posljednja u istoriji Freestyle Chess Grand Slam-a.
Zanimljivo je da o ovom skraćenju trajanja turnira u Kejptaununema nikakvih informacija na zvaničnom sajtu. Tamo i dalje stoje originalni datumi: od 3. do 12. decembra. Prema sajtu, učesnici bi trebali biti:
Karlsen, Karuana, Nakamura – kao lideri generalnog plasmana,
trojica najboljih iz etape u Las Vegasu – Aronjan, Nieman i Erigaisi,
i još desetorica – putem pozivnica Bittnera i Karlsena, ili preko kvalifikacija na Chess.com „Petkom“.
U svakom slučaju, još uvijek je prerano za konačne zaključke… Ali sve više znakova ukazuje da idealistički projekat, koliko god bio ambiciozan, možda neće preživjeti drugu sezonu.
📅 27. septembar 2025, 08:00 ✍️ Tekst: Jevgenij Atarov 📷 Foto: Peon de Rey
Dok je Amerikanac Mišra nizao podvige na Velikom švajcarskom turniru u Samarkandu, njegov rekord za najbrže osvajanje velemajstorske titule došao je pod stvarnu prijetnju. Prije četiri godine Abhimanyu je postavio letvicu na 12 godina, 4 mjeseca i 25 dana, ali sada bi ga mogao nadmašiti argentinski vunderkind Faustino Oro. Upravo je ostvario svoju prvu velemajstorsku normu i preskočio rejting od 2500, a pritom mu je ostalo još čak pola godine vremena!
Svojevremeno su se „krimski uspjesi“ mladog Karjakina činili vječnima – Sergej je sve uslove za GM titulu ispunio sa 12 godina i 7 mjeseci… Ni Gukeš, ni Pragg, ni Abdusattorov, ni kasnije Sindarov nisu uspjeli da to urade brže. Sreća se osmjehnula bivšem Indijcu Mišri, čiji su roditelji bili opsjednuti idejom da proguraju sina – nakon dvije godine neprekidnih borbi, „prebacili su normu“ i njihov sin je prestigao bivšeg Ukrajinca za više od tri mjeseca.
Teško je reći koliko je to koštalo samog Abhimanyua — u naredne četiri godine mogao je da se pohvali upravo tim jednim rekordom, a do svojih 16 godina nije uspio da uđe ni u top 100 na svjetskoj listi. Možda će se situacija promijeniti poslije njegovog sjajnog nastupa u Samarkandu (gdje bi pobjedom u posljednjem kolu izborio mjesto na Turniru kandidata 2026), ali činjenica ostaje: jurcanje za rekordima može biti dvosjekli mač!
Ali, gledajući vedrog, uvijek nasmijanog Oroa – za razliku od vječno ozbiljnog i povučenog Mišre – čini se da ipak nije sve tako crno-bijelo. O Faustinu se počelo govoriti još prije dvije godine, kada je postao jedan od najmlađih internacionalnih majstora i pokazivao blistavu, nekonvencionalnu igru, redovno pobjeđujući vrhunske igrače na internetu.
Njegov napredak ni na trenutak nije stao. Još sa 9 godina, u ljeto 2023., preskočio je granicu od 2300 rejtinga. U junu prošle godine ušao je u 2400, a sada u Madridu, na specijalno organizovanom turniru „Legende protiv vunderkinda“, probio je i 2500. Naravno – najmlađi u istoriji kome je to pošlo za rukom!
Njegovi protivnici na kružnom turniru u Španiji bili su poznata imena kao što su Julio Granda Zuniga, Pivo, solidni Marsijas Pino, te mlade nade iz Argentine, Španije, Kube i Kine… Ali Oro kao da ih nije ni primijetio. Startovao je sa četiri uzastopne pobjede, u 6. kolu upisao petu, u 8. – šestu pobjedu, i time, na opšte oduševljenje (jer niko nije očekivao takav trijumf), ostvario svoju prvu GM normu.
Da se to desilo dva mjeseca ranije, Oro bi bio najmlađi igrač koji je ikad ostvario GM normu. Ali… ispred njega se ipak našao jedan poznat Indijac – Gukeš. I ta cifra od 11 godina, 11 mjeseci i 11 dana – ima svoju težinu!
Sljedeći cilj za Faustina – ako ga on ili njegovi roditelji uopšte imaju – je jasan: Mišrin velemajstorski rekord. Za sve to ima još pet i po mjeseci. Da bi ga srušio, Faustino mora ostvariti još dvije norme i zadržati rejting iznad 2500. Sam Argentinac zasad ne govori ništa o svojim planovima, ali je potpuno jasno da ima turnire i šanse za to da postane najmlađi velemajstor u istoriji šaha.
Zato je Ekaterina Lagno odigrala sjajno i izborila plasman na Turnir kandidatkinja 2026.
Piše:Dmitrij Krjakvin – 16. septembar 2025, 14:00 MSK
FIDE „Veliki švajcarski turnir“ – jedan od najvažnijih šahovskih turnira godine – donio je potpuno različite rezultate za predstavnike Rusije. U ženskoj konkurenciji briljirala je Ekaterina Lagno, koja je ispunila cilj i izborila kartu za Turnir kandidatkinja 2026. Ali ruski šahisti su u Samarkandu bili potpuno neprimjetni. Očekivanja da će Jan Nepomnjašči prikazati prepoznatljivu igru nisu se ostvarila.
Ruska delegacija na „Velikom švajcarskom turniru“ u Samarkandu bila je brojna: svjetski šampion u blicu i dvostruki pobjednik Turnira kandidata Jan Nepomnjašči, prvak Rusije Vladislav Artemjev, viceprvak i „noćna mora“ Magnusa Karlsena Andrej Esipenko, svjetski šampion u rapidu Volodar Murzin, višestruki svjetski šampion u blicu Aleksandar Griščuk, najmlađi velemajstor u zemlji i pobjednik Svjetske olimpijade do 16 godina Ivan Zemljanski, bivši evropski šampion Jevgenij Naer i mnogi drugi jaki igrači.
Ali Ruse je, kao Veliku armadu u doba jedrenjaka, zadesila potpuna bonaca. Remi za remijem – činilo se da protivnici ne žele da izgube, a naši su stagnirali na tabeli, bez napretka. Najbolje su se u početku snalazili Nepomnjašči, zahvaljujući visokom startnom broju, i Esipenko, koji se vratio u igru nakon lošeg starta. Ipak, to nije bilo dovoljno ni da se u poslednjem kolu zadrže šanse za prvo ili drugo mjesto – te su nade nestale ranije.
U posljednjem kolu naši „zaslužni“ i „mladi“ lideri sastali su se licem u lice. Nedavno su već igrali jedan protiv drugog na Svjetskom prvenstvu u esportu – samo je jedan mogao proći iz grupe. Tada je Andrej u prvom meču pobijedio uz veliku borbenost, ali se Jan vratio kroz „repasaž“ i uz veliki rizik izborio revanš i plasirao se u četvrtfinale.
Generalno, Nepomnjašči do ove partije nije baš ležao mladom Rostočaninu, ali sada je kosa naišla na kamen – lider reprezentacije loše je odigrao otvaranje, a Esipenko je vješto slomio njegovu odbranu i došao do ubjedljive pobjede. I to uprkos tome što je na partiju kasnio tri minuta!
Na kraju, Esipenko je bio najbolji među Rusima i podijelio 5–19. mjesto (nažalost, po dodatnim kriterijumima završio je pri dnu grupe, iako se bar dijele nagrade). A Jan Nepomnjašči je po rejtingu pao iz elite – trenutno je 19. na listi, i mora hitno da podigne formu pred predstojeći Svjetski kup, koji će se na jesen održati na indijskom ostrvu Goa. To će mu biti posljednja prilika da se plasira na Turnir kandidata 2026.
Nakon „Velikog švajcarskog turnira“, svoje mjesto na Turniru kandidata su osigurali Anish Giri (Nizozemska) i Matthias Bluebaum (Njemačka), koji je postao najveće iznenađenje u Samarkandu. Oni su se pridružili Fabianu Caruani (SAD), koji se kvalifikovao kao pobjednik FIDE turnirskog ciklusa. Najvjerovatnije će se kvalifikovati i Amerikanac Hikaru Nakamura, koji sakuplja potrebne partije igrajući po amaterskim turnirima širom SAD. Skoro sigurno će se kroz „turnirski put“ kvalifikovati i Indijac Rameshbabu Praggnanandhaa.
Za one koji žele da izazovu šampiona svijeta Gukesha Dommaraju, koji je u poslednje vrijeme u velikom padu, ostaju još tri slobodna mjesta. Ona će biti podijeljena na Svjetskom kupu. Nervoza među kandidatima je ogromna. Treće mjesto u Samarkandu zauzeo je Alireza Firouzja, koji je poraz doživio toliko emotivno da se nije pojavio na svečanoj ceremoniji zatvaranja, iako su organizatori pripremili spektakl.
U ženskoj konkurenciji sve je bilo mnogo mirnije za ruske navijače, bar kad je riječ o kvalifikacijama za meč protiv svjetske šampionke Ju Wenjun. Aleksandra Gorjačkina se već kvalifikovala putem FIDE Grand Prixa i igrala je u Samarkandu u otvorenoj sekciji, izazivajući muškarce. I to joj je prilično dobro išlo.
Ekaterina Lagno je skinula teret ranijih neuspjeha i pokazala sjajnu formu. Osvojila je isti broj poena kao i Vaishali Rameshbabu (sestra Praggnanandhe), ali je drugo mjesto uzela zbog lošijih dodatnih kriterijuma.
Nedavno se Andrej Esipenko oženio sestrom šahovskog čuda Savve Vetohina – još jednog velikog talenta naše zemlje, uz Zemljanskog i mladog Romu Šogdžijeva. Na toj svadbi je Ekaterina Lagno (Andrej joj je bio sekundant na prošlom Turniru kandidatkinja) bila pravo oličenje šarma i energije – učestvovala je u svim igrama, žustro igrala stoni fudbal, pokazivala precizne pasove i udarce, družila se i zabavljala s gostima. Već tada je djelovala kao da će u Samarkandu zablistati. I jeste — nastupila je briljantno!
Ključni duel u borbi za sam vrh bio je protiv Ukrajinke Marije Muzyčuk. Ekaterinino šahovsko formiranje se odvijalo prvo u Lavovu, a zatim u Donjecku, i prve partije protiv sestara Muzyčuk igrala je još kao desetogodišnjakinja. Ova partija bila je važna i simbolična – Ruskinja je potpuno nadigrala protivnicu.
Na Turniru kandidatkinja Ekaterinu i Aleksandru čeka prava bitka protiv kineskih i indijskih šahistkinja. To će biti borba tri velike šahovske škole, ali za konačnu sliku treba sačekati zvaničnu potvrdu od strane FIDE.
Takvi veliki turniri kao što je Grand Swiss ne mogu, a da ne unesu promjene na svjetsku rejting listu, ali malo ko je mogao očekivati ovakvu uzburkanost… Rezultati iz Samarkanda promiješali su pola top‑10, solidno izmijenili elitni „klub 2700“, pa i čitavu prvu stotinu. Što je važno — ove promjene su se odnose i na muškarce i na žene.
Prvo i najvažnije: turnir nije donio nikakav globalni trend. Da, generalno su mladi igrači ispali u plusu više nego u minusu, ali ne može se reći da smo svjedoci „smjene generacija“ ili nečeg sličnog. Kao i ranije, mjesto igrača u hijerarhiji određuje se ne njegovim godinama, nego kombinacijom mnogih faktora. Tako su s jedne strane bili Pranav, Mishra i Woodward, a s druge — Gukesh, Praggnanandhaa i Sindarov. Takođe među iskusnima, za pad Aronjana su, čini se, odgovorili 31‑godišnji Giri i 28‑godišnji Bluebaum, koji su zauzeli prva dva mjesta! Ukratko, svako ima svoju priču, koju piše sam, ne pripadajući nikakvim grupama.
Počnimo od prve desetke, ili možda i šire — prve dvanaestorice, jer je 12. mjesto, odnosno granica 2750, već postalo svojevrsna razdjelnica koja odvaja najbolje od ostalih. Nakon 11 kola u Samarkandu niko sa tog mjesta nije ispao, iako je nakon 9. kola Gukesh skoro napravio bijeg… bio je na svega par poena iza Ananda. Ali u slavu svjetskog šampiona on se pribrao i uspio da pobijedi u posljednje dvije partije, iako nije mnogo popravio ukupan katastrofalni rezultat. I po nekoj čudnoj slučajnosti, izgubio je ne mnogo više nego Praggnanandhaa, koji je dugo bio među liderima — 14.5 nasuprot 13.7 poena — iako on nije osjetio radost „duge rokade“ niti serije od šest partija bez pobjede… Ne pokušavajte da se sjetite kad se tako nešto zadnji put desilo Dommaraju? Pravi odgovor — nikada! On nije gubio tri partije zaredom čak ni kad je s 12 godina jurio za Karjakovim rekordom i igrao skoro svaki dan.
Niko ne zna šta se desilo sa svjetskim šampionom. Niko ga nije tjerao na ovaj turnir — bila je to njegova lična inicijativa i donekle kopiranje Karlsena iz 2019. godine. Ali… ako je Magnusu, iako nije osvojio Grand Swiss, nedostajala samo pola boda do pobjednika, Gukesh se doslovno srušio. Po dolasku je govorio da mu je cilj „samo igrati punom snagom i pokazati najbolji rezultat“. Prilično je dobro počeo — odmah je pobijedio dvije partije, ali onda mu je sigurno zatrebalo da bude negdje drugdje: slaba igra sa Mishrom, potpuna dezorijentacija protiv Teodora, prave muke protiv Gurela, a nakon svega — očajni pokušaj da dobije remi završnicu protiv Divije; nije uspio da pritisne ni Ovanesjana. Izgledalo je kao da su „isključili“ šampiona!
Došlo je dotle da je posle tih tri poraza postalo trend da se porede rezultati Gukesha i Ding Lirena u vrijeme njihovog šampionata. Ako su prošle godine živjeli tačno na različitim planetama, sada se pronalazi sve više sličnosti među njima. Ne zato što teret krune pritišće Indijca na zemlju, kao što je bilo sa Kinezom, nego očigledno ne pokazuje rezultate koje je očekivao. Pored toga, u njegovim intervjuima se kao žanr pojavio „odgovor kolegama“ (izgleda kao pokušaj da se odupre), mnogi od kojih žale da sa ovakvom igrom ima malo šanse da odbrani titulu šampiona svijeta, ko god mu bude protivnik u tom meču.
Pa, šampion izvan top‑10 — tužna je norma naših dana. A šta je sa ostalim borcima etičkog bataljona?
Pragg i Erigaisi su ponovno ove godine razmijenili pozicije. Arjun je skoro stigao da uđe u kandidate (neuspjehom su završile dvije godine FIDE Ciklusa, ocjena sa rejtingom koju je iskoristao Nakamura, i sada mu je ostala posljednja šansa — Svjetski kup), dok je Rameshbabu ponovo zakazao tamo gdje je njegova sestra sijala (slučajnost? — ne mislim tako). Obojica i dalje imaju udobnu prednost nad Firouzjom od 10 poena, Alireza je tek drugi put u 2025. podigao rejting (prvi put — u Bukureštu na GCT).
A na sedmo mjesto — tadam! — se vratio Giri: +12,5 (i $90,000 od prvog mjesta), što mu je ukupno donijelo 2759. U tridesetoj godini života Anish je ušao u snažan uspon, spustivši se s petog na dvadeset-drugo mjesto, uglavnom zbog samo dva turnira u Šenženu i Sent Luisu. Izgledalo je kao da u njegovim godinama više nema puta nazad sa ratingom 2724 (pogledajte njegovog prijatelja i vršnjaka Vidita), ali stižu dva Velika švajcarska turnira u Šardži i Samarkandu — i Holanđanin je tu odmah. I dalje ne kida na sve strane; sa godinama je postao oprezniji, i bolje pripremljen, ali iskustva i znanja ima za desetoro… Rejting i mjesto u kandidatima bi možda mogli postati povod da restartuje karijeru koja je zapela, da dobije nove pozive — i ne samo u njegovom Vajk‑an‑Zee-u.
Evo kod koga karijera ide uzlazno bez prestanka — kod Keymera. Njemac je dosta usporio prošle godine kada je ušao u top‑12, a onda naglo pao. U posljednjih pola godine vektor je očigledan: od 2719 u aprilu do 2759 već u oktobru. Iako mu još nije pošlo za rukom da postane kandidat, Leko može biti ponosan na svog učenika.
Abdusattorov je očigledno savladao nervozu (nakon krahova u Sent Luisu). Nodirbek, iako nije pretendovao na top‑2 u domaćem turniru, djelovao je vrlo zanimljivo. Možda ćemo na Svjetskom kupu vidjeti „novu verziju“ Nodirbeka —u eliminacionoj fazi solidno igra; Samarkand je bio dobar test, prošao ga je bez poraza, sa tri pobjede i remijima protiv Mishre, Bluebauma, Sarina i Lianga.
Niemann je popeo svoj live rejting do 14. mjesta, ali poraz od Girija ga je lišio mjesta na Turniru kandidata i šanse za 13. poziciju (na kojoj je Anand). Mogao je biti tamo i Mamedjarov, o kojem češće čujemo kao o treneru Erdogmuša, sa kojim je igrao u Samarkandu.
Sljedeća tri komentara o „igračima 2700+“ počinju riječju „nažalost“. Najviše je stradao Aronian — samo dva poraza (od Erdogmuša i Woodwarda) uz gomilu remija doveli su do užasnog ‑22.3 (i pad na 22. mjesto), ali ni Nepomniachtchi (‑10) sa Fedoseevim (‑11) nije bilo lako… I ako je Vova (Volodya) borio do poslednjeg daha (zbog bolesti je propustio Las Vegas i Er‑Rijad) i odigrao čak devet „odlučenih“ partija, Jan je bio kao ugašeni vulkan. Nije mogao da nadgradi svoj uspjeh („+1“ poslije 2. kola, „+2“ poslije 7.), a posljednju partiji u Samarkandu protiv Esipenko je odigrao sa istim beznađem kao nakon poraza u šestoj partiji meča protiv Karlsena.
Želim pozdraviti dva nova člana „kluba 2700“: Lianga (2707) i Nihala Sarina (2700), sada ih je 32. Ali dok je Indijac već u eliti bio, za 22‑godišnjeg Amerikanca je ovo premijerni ulazak. Evonder je polako, ali sigurno gradio ovaj rezultat od početka godine (2687), a prije godinu je imao svega 2648. Nakon vrlo jakog početka u Samarkandu, Magısudlu je pogledao prema vrhu (2713), ali samo „1 od 5“ na finišu vratio ga je nazad — na 2697. Sevyan je skoro dotakao granicu — 2698 — ali Samuel je samo jednom (i to na kratko) uspio da je prekorači.
Blizu te granice od 2700 je glavni protagonist — kandidat‑2026 Bluebaum — sa 2693. Njemac je skoro 20 poena prešao svoj rekord, koji je do sada iznosio 2674 (august 2021). U Uzbekistanu Matthias nije izgubio nijednu partiju i skupio je 22.2 poena — više nego da je pobijedio na Evropskom prvenstvu (tamo je bio +17 za +6). Da li će moći da napravi još jedan korak, da se podigne među najbolje? Vidjećemo. Status obavezuje da nastavi…
Veće priraste od Bluebauma su imali samo Mishra i Pranav. Obojica su kombinovala Samarkand i Fudžeiru, gdje je Indijac pobijedio sa +5, a Amerikanac uzeo samo +2. U zbiru Abhimanyu je osvojio 40.8 (32 + 8.8), Venkatesh je ubrao nevjerovatnih 50.3 (22.1 + 38.2) poena. Nakon Velikog švajcarskog turnira će obojica biti veoma traženi! Što se svjetskog rekordera tiče — osam partija bez poraza protiv 2700+ protivnika pokazalo je da je mentalno već spreman za velika dostignuća, a njegova duža stagnacija — bio samo odmor. Trenutni svjetski šampion do 20 godina izjavio je da Harikrishna, Nihal Sarin i možda Vidit moraju da se pomjere u budućoj reprezentaciji Indije.
Glavni „stradalac“ Velikog švajcarskog turnira — njegov je slučaj bio mnogo gori nego Aronianov! — bio je Sarana. Prije godinu dana je dramatično pao na ligama, izgubio 38 poena za mjesec i malo; sad — 30 u jednom turniru. Prije samo dvije godine Aleksej je bio evropski šampion, i u pojedinačnoj i u ekipnoj konkurenciji, lider reprezentacije Srbije i perspektivan za 2700+, a sada je završio Veliki švajcarski turnir sa „‑3“, ne pobijedivši nijednu partiju. Šta se dešava sa 25‑godišnjim velemajstorom, nije lako odmah shvatiti, ali mu je definitivno potreban moralni „restart“!
Kateryna Lagno će igrati na turniru kandidata 2026.
Piše: Timur Ganejev Zamjenik šefa sportske rubrike “S-E”
15. septembar, 21:15
Foto: FIDE
Glavni gubitnik muškog turnira „Velikog švajcarskog turnira“ bio je Keymer, a Giriјu je sudbina vratila dug.
U Samarkandu su određena četiri sretnika koja će putovati na turnir kandidata na osnovu rezultata „Velikog švajcarskog turnira“. Kod djevojaka nije bilo senzacija — četvrta u startnoj listi Kateryna Lagno i talentovana šahistkinja iz Indije Vaishali Rameshbabu prilično mirno su stigle do cilja, ostvarivši potrebne remije u posljednjem kolu. Po dodatnim pokazateljima, Vaishali je pretekla Katerynu i drugi put zaredom osvojila „Veliki švajcarski turnir za žene“. Međutim, glavni cilj za sve je bio plasman u top-2, i Lagno je s tim izvrsno izašla na kraj. Kod muškaraca, ipak, pred posljednje kolo otprilike jednake šanse za plasman na turnir kandidata imalo je odmah pet igrača. Na kraju je pobjedu odnio šahista rođen u Sankt Peterburgu, Anish Giri, koji je pobijedio Hansa Niemanna, a drugo mjesto, neočekivano za mnoge, zauzeo je aktualni evropski šampion Matthias Bluebaum, koji je bio tek 32. na startnoj listi.
Superturnir Lagno
Lagno je prošla turnir u Uzbekistanu na nevjerovatno stabilnom nivou. Na početku je ostvarila tri pobjede u četiri kola. Nakon toga su joj bile isključivo top protivnice, a Kateryna nije ni jednom dala povoda da se posumnja u njen liderstvo. Nakon remija sa Vaishali slijedila je pobjeda nad Dinarom Wagner. Nakon remija sa Antoanetom Stefanovom — uspjeh u partiji sa Marijom Muzyčuk. U 9. i 10. kolu, Ruskinja je ostvarila čvrste remije sa drugom i trećom na startnoj listi — Bibisarom Asaubajevom i Tan Zhongyi. Posle toga je bilo jasno da će Lagno u posljednjoj partiji biti zadovoljna remijem, što je brzo i ostvarila bijelim figurama protiv Ulvije Fatalijeve. Zahvaljujući visokom prosječnom rejtingu protivnika, Kateryna je osigurala mjesto u top-2 daleko prije kraja turnira.
U Samarkandu je dodala preko 12 rejting poena i učvrstila svoju poziciju u top-10. Ali najvažnije je da će Lagno igrati na četvrtom turniru kandidata zaredom (što je dvostruko nevjerovatno, imajući u vidu da ova sa brojnim titulama šahistkinja odgaja četvero djece). Četvrti turnir kandidata zaredom će igrati i druga Ruskinja — Aleksandra Gorjačkina, koja se probila u željenu osmorku preko FIDE Grand Prixa. U Uzbekistanu je Aleksandra igrala na otvorenom turniru, osvojivši 5 poena iz 11 (82. mjesto od 116 učesnika).
Treba napomenuti da su se, pored naših šahistkinja i Vaishali, za turnir kandidata 2026. kvalifikovale i Kinekinje Zhu Jiner i Tan Zhongyi, kao i još dvije predstavnice Indije — Divya Deshmukh i Humpy Koneru. Osma učesnica će biti određena 1. januara 2026. po rejtingu.
Vraćajući se „Velikom švajcarskom turniru“, treba istaći da je top-10 zatvorila Olga Girja. Za olimpijsku pobjednicu u sastavu ruske reprezentacije, ovaj turnir bio je prvi međunarodni start nakon nekoliko godina, a ona je odmah pokazala odličan rezultat: 3 pobjede, 7 remija i samo jedan poraz u predposljednjem kolu. Leja Garifullina završila je na 21. mjestu, Polina Šuvalova na 30., a Ana Šuhman na 41.
Matthias Bluebaum i Vincent Keymer. Foto: FIDE
Sreća Bluebauma
Na otvorenom turniru, najbolji rezultat među Rusima pokazao je Andrej Esipenko — 7 poena i 19. mjesto. U posljednjem kolu, šahista rođen u Novočerkassku pobijedio je svog sunarodnika Jana Nepomnjaščija bijelim figurama, ali u cjelini je bio daleko od borbe za plasman na turnir kandidata (za razliku od 2023. godine, kada ga je u posljednjem kolu srušio poraz). Nepomnjašči, Danijel Dubov, Volodar Murzin i Aleksandar Griščuk osvojili su po 6 poena, dok je 15-godišnji Ivan Zemljanski imao 5,5.
Pobjednik otvorenog turnira postao je predstavnik Holandije Anish Giri. Pred posljednje kolo, Anish je bio treći, po dodatnim pokazateljima zaostajući za Matthiasom Bluebaumom i Alirezom Firouzjom. Šahista nije želio da iskušava sudbinu i u posljednjoj partiji turnira uspio je da nadigra Hansa Niemanna. Giri je postao jedini koji je uspio da osvoji 8 poena iz 11. S druge strane, Firouzja nije uspio da savlada Bluebauma, i posle toga je bilo jasno da će drugu kartu za turnir kandidata osvojiti neko od Njemaca — Matthias ili Vincent Keymer, koji je morao da pobijedi Arjuna Erigaisija. Učenik Petera Leka imao je perspektivnu poziciju, ali nije uspio da stekne značajniju prednost. Na kraju — remi, i na turnir kandidata ide Bluebaum.
Ovo nije prvo veliko dostignuće Matthiasa ove godine — na proljeće je Njemac osvojio evropsko prvenstvo u klasičnom šahu. Do tada, nikome nije uspijevalo da dva puta osvoji prvo mjesto na ovom turniru. Keymeru, ipak, najbolje bi bilo da što prije zaboravi ovaj turnir. U 10. kolu, Vincent je odlično vodio duel protiv Bluebauma, stekao dobijenu poziciju, ali je na sekund izgubio koncentraciju i propustio pješaka što ga je koštalo turnira kandidata.
Što se tiče Giriјa, može se reći da je pravda pobijedila. Podsjetimo, 2023. godine Anish je osvojio superturnir u Vajk an Zeju, odlično je igrao na drugim prestižnim turnirima, i niko nije sumnjao da će baš njemu pripasti plasman na turnir kandidata 2024 zbog uspjeha na FIDE Ciklusu (uspjesi šahista tokom kalendarske godine, nešto poput ATP/WTA šampiona u tenisu). Međutim, krajem decembra u Čenaju je neočekivano organizovan kružni turnir koji je osvojio Gukesh Dommaraju. To je omogućilo Indijcu da pretekne Giriјa, a kasnije i da pobijedi u Torontu i postane svjetski šampion (pobijedivši Ding Lirena u Singapuru).
Uostalom, u Samarkandu je Gukesh zauzeo tek 41. mjesto i izgubio mjesto u top-10 svjetskog rejtinga.
Giri je osvojio prvo mjesto, a da nije igrao ni protiv jednog od lidera… Drugi učesnik turnira kandidata postao je Bluebaum
Neprimjetan tokom gotovo čitavog turnira, pobjednik Velikog švajcarskog turnira postao je Holanđanin Giri – on je jedini od lidera koji je uspio da pobijedi u 11. kolu i da se popne na „+5“. Uz njega na turniru kandidata 2026. biće i evropski šampion Bluebaum: Njemcu je pripao najbolji prosječni rejting protivnika u trojci igrača koji su osvojili „+4“. Doigravanje za slučaj diobe mjesta za pobjednika u Samarkandu nije bilo predviđeno.
Van igre su ostali Firouzja, koji se do posljednjeg pješaka borio crnim figurama za pobjedu protiv Bluebauma, i Keymer, koji je takođe crnim pokušavao da „izvuče dušu“ iz Erigaisija. Van turnira kandidata je ostao i Niemann, koji je pred posljednje kolo izjavio da će sigurno proći na turnir kandidata, ali… Giri ga je razuvjerio u tome.
Giriјev uspjeh je koliko neočekivan, toliko i zakonit, imajući u vidu Anišove rezultate i formu tokom ove godine. Učestvovao je na Velikom švajcarskom turniru već četvrti put i odlično je razumio da će odlučujuća biti posljednja dva-tri kola, na koja treba pristupiti sa maksimalnom koncentracijom, ne gubeći pritom šanse za uspjeh. Zato nije zapinjao na startu, kao Firouzja, a naročito Maghsoodloo, već se zadovoljio skromnim „+1“, pronašao svoje rutinske pobjede pred sam kraj vikenda, zahvaljujući Oparinu i Maurizziju izlazeći na „+3“, zatim je u 9. kolu pobjedio van Foresta, ušavši u gustu grupu lidera, a potom je u 11. kolu zadao odlučujući udarac Niemannu.
Čini se da Giri u Samarkandu nije stajao loše ni u jednoj partiji, ali s druge strane, jednostavno mu nije pripalo da igra protiv bilo kojeg od najjačih rivala. Aniš se susreo samo sa dva igrača rejtinga preko 2700 – Firouzjom u 10. kolu (kratki remi crnim figurama) i Niemannom u 11. kolu, gdje je pokazao da odlično osjeća završnicu i može bez greške da izračuna varijante u stresnoj situaciji… Isti Mishra, koji je postao glavno otkriće Velikog švajcarskog turnira, igrao je protiv favorita čak osam puta! Preostaje samo da aplaudiramo Giriјevom predviđanju.
Bluebaum je, pak, bio upravo ono iznenađenje – čovjek koga niko nije očekivao, ali koji je iskoristio svoju šansu i probio se u najvažniji turnir ciklusa za titulu svjetskog prvaka. 2019. to je bio Wang Hao, 2021. Firouzja, 2023. Vidit. Svjetski kup posljednjih godina, da budemo iskreni, takođe je obilovao neočekivanim imenima pobjednika, u rasponu od Dude ili Praggnanandhe do Abbasova, ali proći šest krugova pakla u „nokaut“ sistemu uvijek se smatralo daleko težim zadatkom od 11-kola Velikog švajcarskog turnira, naročito ovog puta, kada je bilo previše odustajanja.
Matthias je, bez sumnje, zaslužio svoj uspjeh. Probio se na prve stolove nakon het-trika od 3. do 5. kola i tokom narednih šest dana bio je u prvim redovima. Pratio je pogibiju Maghsoodlooa, svojim rukama je „skinuo iz trke“ Erigaisija, bio svjedok pada Nihala Sarina, a zatim se čudesno spasio protiv Keymera. U toj partiji iz 10. kola, Njemac je prošao kroz cijelu paletu mogućih osjećanja: od mukotrpne izjednačenosti crnim figurama, preko propuštenog poteza nakon kojeg je želio da se predа, pa do samonametanja da traži šanse i postavlja zamke, u jednu od kojih je na kraju upao njegov protivnik. Firouzji u 11. kolu Bluebaum nije ništa podmetnuo – i uspješno je odbranio svoje 2. mjesto!
Usprkos ogromnom naponu i skoro pet sati borbe, nijedna partija (osim Giriјeve pobjedničke) među prvih sedam nije završena odlučenim rezultatom, pa se konačna tabela poslije 10. kola skoro da se nije promijenila. Dakle, Aniš je prvi – 8 iz 11, Bluebaum, Firouzja i Keymer imaju po 7,5, dok Mishra, Erigaisi, Niemann, Woodward, Nihal Sarin, Abdusattorov, Liang, Rapport, Mamedyarov, Yakubboev, Vidit, Vachier-Lagrave, Sevian, Yu Yangyi i Esipenko imaju po 7. Andrej je jedini među Rusima koji je uspio da ostvari „+2“, i to je učinio u direktnom duelu sa Nepomniachtijem u posljednjem kolu. Pored njih, u plusu su ostali još samo Dubov, Grischuk i Murzin.
Na ženskom turniru lideri Lagno i Vaishali su bez problema stigli do cilja – obe imaju po 8 poena, nijedna od konkurenata nije uspjela da im poremeti trijumf. Za Indijku je ovo već drugi uzastopni uspjeh na Velikom švajcarskom turniru, ali… ako je 2023. to predstavljano kao senzacija, ovog puta je to gotovo postalo očekivano. Za Ruskinju, pak, to je dostojna nagrada i kompenzacija za muke u FIDE Grand Prixu, gdje je bila na ivici ispadanja iz ciklusa.
U bliskoj budućnosti ćemo se još mnogo puta vratiti na rezultate Velikog švajcarskog turnira, ali sada želimo samo da čestitamo pobjednicima – Giriјu, Bluebaumu, Vaishali i Lagno – i da poželimo uspjeh ostalima. Ispred nas je Svjetski kup!
Istorija se često razvija tako da kandidate za svjetsku titulu optužuju za slabo umijeće u završnici. Samo je lijen čovjek prije 1927. godine izbjegao da napiše kolika je razlika u tehnici između Kapablanke i Aljehina. A drame u završnici Bronštajna u borbi s Botvinikom, ovjekovječene u filmu„Kobna partija“? Šta tek reći ako se prisjetimo da je pred prvi meč Anand – Karlsen jedan istaknuti velemajstor starije generacije bio uvjeren da će Magnus izgubiti, jer se „uopšte ne razumije u topovske završnice“.
Ali pojavio se novi svjetski šampion – i najmlađi, i najtalentovaniji, pa su čak kružile legende da je Dommaraju Gukesh toliko usavršio tehiku da je pobijedio završnicu „dva pješaka na jednoga“ na istom krilu protiv samog Ding Lirena. A u slabijoj završnici nadigrao je i najvećeg šahistu svih vremena i naroda. Toliko, da je ovaj na trenutak zaboravio da igra šah i primijenio trik sa domina na tabli.
I onda – što god da nije završnica, kod našeg novog lidera pojavljuje se neka tuga i bol. Dobro, taj-brejk s pješakom više, izgubljen protiv Praggnanandhe u Wijk aan Zee-u – vrijeme je pritiskalo, ruke drhtale. Ali protiv Firouzje u Rumuniji ostala su samo tri pješaka, iako pozicija nije bila baš jednostavna. A ako se prisjetite partije protiv Erigaisija iz Stavangerа – kako pokazuje šahovsko-domino praksu, tamo je ipak bilo načina da se parira.
Ali od avgusta u St. Louisu oblaci su se potpuno nadvili. U posljednjem kolu klasike svjetski šampion u simetričnoj poziciji brzo je završio izgubljen protiv druga-rivala Rameshbabua, koji je, izgleda, prvi shvatio kako se efikasno boriti s prvakom.
Tu su crni već ranije izjednačavali posle 13…Le7 14.Sa4 b5 15.Sb6 Tb8 (Lobanov – Deac, 2025), ali je šampion odjednom predao protivniku sva polja.
14.Lb2 Td8 15.Se5! Ld7 16.S:d7 S:d7 17.Se4! Sb6 18.Sc5 Tab8 19.T:d8+ K:d8 20.Le5 – bijeli je uzeo pješaka i kasnije dobio partiju.
Zatim je došao FIDE Grand Swiss, u kojem je svjetski šampion smjelo odlučio da učestvuje. Gukesh je počeo borbeno i u komplikacijama nadigrao Bacrota i Yuffu, ali su mu zatim dame dva puta izdajnički nestale s table.
A. Mishra – D. Gukesh Samarkand 2025
35.a4 Sd4
Do lakog remija vodilo je 35…S:c7 36.Lc7 T:c7 37.T:c7 K:c7 38.T:c7 Tg3+ 39.Kf2 Tg4 ili 35…K:d6 36.ed Tg3+ 37.Kf2 Tg4. Možda je Gukesh previše želio da pobijedi najmlađeg velemajstora u istoriji, ali je upao u matnu mrežu i morao da da konja.
36.Lc5 Se2+? 37.Kf1 Sef4? 38.Ld4! – prijeti mat na d6! Morao je žrtvovati konja, a kasnije je bijeli promovisao pješaka u damu.
Mishra žudi za krvlju svjetskog šampiona.
Na kraju, bez topovskih završnica se ne može! U njima griješe svi, čak i Magnus, ali pustiti kralja da uđe u centar – nije najteža tehnika.
D. Gukesh – N. Teodoru Samarkand 2025
34.Ta7+??
Remi je davalo 34.Kf2 Tc2+ 35.Ke3.
34…Ke8 35.Ta8+
O, užas, bijeli više nema spasonosnog šaha topom na d6 posle 35.Kf2 d2 36.Ke2 Td3 37.Kd1 c3 38.Tc7 Te3 sa pobjedom crnog.
35…Ke7 36.Ta7+ Ke8 37.Ta8+ Ke7 38.Ta7+ Kd8
Legenda chess.com-a tapkala je u mjestu, slično iskusnom cajtnotliji, prošla kontrolu i potom poslala kralja u pomoć svojim pješacima.
39.Ta8+ Kd7 40.Ta7+ Kd8 41.Ta8+ Kc7 42.Ta7+ Kc6 43.Ta6+ Kc5 44.Td6 Tc2+ 45.Kf3 d2 46.Td8 c3 47.e6 Tc1 – crni top drži bijelog pješaka, a obrnuto ne ide, zato 0–1.
Početak jedne od centralnih partija 6. kola
Šta je ovo – trenutna slabost ili sistemski kvar? Ta ipak smo vidjeli fotografije još sasvim mladog Gukeša, kako sa Praggom radosno proučava čuvene knjige Mihaila Šereševskog! Ili je, po teoriji novinara Jevgenija Atarova, na Dommaraju prešlo prokletstvo Dinga posle one kobne posljednje partije? U svakom slučaju, sigurno će pobjednik turnira kandidata sanjati da odigra sa Gukešom nekoliko zanimljivih završnica!
A u međuvremenu, statističar iz Rostova-na-Donu, Vitalij Grigorijevič Gnirenko, pažljivo i brižljivo upisuje nove članove svoga čuvenog kluba pobjednika aktuelnih svjetskih šampiona po imenu M. I. Čigorina. Njih je do sada svega 121 kroz čitavu istoriju. Ali ako dobro igrate završnicu, sigurno zaslužujete da dobijete kartu pod brojem 122!
Kao što se i moglo očekivati, između Nakamure i drugih vodećih velemajstora, koji svoj put ka Turniru kandidata traže preko Velikog švajcarskog turnira, nije moglo da ne dođe do polemike oko „amaterskih“ pobjeda Hikaruа, koji osvaja prvenstva saveznih država SAD, ispunjavajući FIDE normativ po broju klasičnih partija.
Podsjetimo, Amerikanac je najavio da ne namjerava da igra ni u jednom od dva zvanična turnira – Velikom švajcarskom turniru I Svjetskom kupu – da bi se plasirao u Turnir kandidata, ali i da ne namjerava da se odrekne učešća u njemu. Umjesto toga, Hikaru će ući kao igrač sa najvišim rejtingom (opcija koju je, po njegovom mišljenju, FIDE sačuvala za Carlsena), a da bi to ostvario, odigraće obaveznih 40 partija. Mjesta gdje ispunjava normativ biće amaterski turniri u SAD ili Kanadi, jer u pravilniku ne piše da mu protivnici moraju biti šahisti njegovog nivoa. Tako je u septembru prvo postao prvak Luizijane, a potom pobijedio na dvodnevnom openu u Ajovi… Pobjedivši svih 11 partija, drugi šahista svijeta zasad je dodao 8,8 rejting poena i našao se na svega 0,2 poena od svog najvećeg rejting dostignuća.
Fanovi Nakamure odmah su izračunali: ako nastavi ovim tempom (+0,8 poena po pobjedi) i ne izgubi ništa, do završetka maratona od 40 partija (trenutno ima 29 – 10 iz Stavangera plus 8 iz Kupa Amerike) njegov rejting bi mogao da dostigne 2825. Više su u istoriji šaha imali samo Carlsen, Kasparov, Caruana i Aronian. Sam Hikaru nikada nije prešao 2816 (uživo – 2819).
Sam Amerikanac ne komentariše svoje rezultate, naglašavajući njihov čisto ceremonijalni karakter: ako to FIDE zahtijeva, njemu nije teško. Uz to, kako je primijetio, ovo je „rijetka prilika da se podsjetim na početak puta – da ponovo igram u zajedničkoj sali, da na brzinu nešto prezalogajim između partija…“ On to vidi kao avanturu, bez ikakvih iluzija.
Međutim, glavni „borci za pravdu“ među elitnim velemajstorima – Caruana, Giri i Niemann – nisu u tome vidjeli ništa zabavno. Ali dok je prvi već osigurao sebi mjesto u Turniru kandidata 2026. i diplomatski ćuti, druga dvojica ne propuštaju priliku da javno raspravljaju o Hikaruu u Samarkandu.
Hans je čak izjavio da je spreman da plati 10.000 dolara svakome ko bude spreman da „sačeka“ Nakamuru na jednom od tih opena i pokuša da mu oduzme rejting. Osim bonusa, Niemann je spreman da pokrije sve troškove puta za svakoga ko prihvati izazov. Za sada – prijava nema.
– A da li bi ti bio spreman da igraš u turniru u Luizijani? – pitao je Niemann Girija. – Zašto da ne! – odgovorio je Anish. – Ali ko garantuje da ćeš upasti u pravi turnir? Koliko shvatam, Hikaru mjesto u kojem će igrati određuje u posljednjem trenutku… Moraš obavezno i ti sam tamo da igraš! – Ne, ja želim da makar deset velemajstora bude spremno da ga sačeka! To mora da se uradi za dobro šaha. Moramo prinijeti ovu žrtvu. Ne može se samo sjediti na rejtingu… – Mislim da ako stalno igraš sa slabijima, i to je neka vrsta žrtve… – ubacio se u odbranu Nakamure Aronian. – Na kraju krajeva, u tom slučaju neizbježno gubiš svoj nivo. – Da, ako se on probije u kandidate, a ne bude spreman, to će biti loše… – zaključio je Niemann.
Nije prošlo ni nekoliko dana, a Nakamura je na svom strimu komentarisao te, po njemu, besmislene razgovore.
– Čini se da ljudi vrlo lako zaboravljaju da mi moj rejting niko nije poklonio, da sam u svim posljednjim turnirima stabilno dobijao poene. Oni se ponašaju kao da sam čitave prošle godine igrao samo protiv igrača 2400 rejtinga – i sada imam pedesetak poena više nego što zaslužujem. A to je očigledna neistina. Čak pomalo i uvredljivo…
Hikaru je podsjetio da mu je supruga trudna i da će, poput Magnusa, uskoro postati otac. U takvoj situaciji ne želi da odlazi daleko i na dugo, i mnogo mu je praktičnije da brzo odigra sve partije i zatvori to pitanje.
– U stvari, ljudi će uvijek naći razlog da se bune, takav je šahovski svijet! – raširio je ruke Hikaru. – Ne mogu reći da se iko od onih sa kojima sam igrao žalio… Svi koje sam sreo na turnirima bili su srećni što sam tu i podržavali su me. Iskreno, mišljenje tih ljudi meni je daleko važnije od zajedljivih komentara toksičnih velemajstora. Na zavidnike ne obraćam pažnju. To odavno više nije moje.
Teško je optužiti Nakamuru za licemjerje, a još teže za nedostatak logike. Ima 37 godina, odavno je sve svima dokazao i u punom je pravu da radi ono što želi. Ako postoji „lakši“ put da uđe u kandidate, zašto ga ne iskoristiti? Nikada nije odbijao izazove i igrao je u dva od tri Švajcarska turnira, 2023. osvojio drugo mjesto na jednom i izborio plasman u Toronto… Na kraju krajeva, u Samarkand nije došlo skoro dvadeset šahista koji su imali realne šanse da se kvalifikuju za Turnir kandidata 2026, ali nikome nije palo na pamet da organizuje na njih „lov“!
Hoće li ova priča na nekoga uticati? Hoće li FIDE promijeniti svoj pravilnik? Sto posto – ne. Nakamura će i dalje govoriti i raditi ono što smatra ispravnim. Giri i Niemann – žaliti se. Caruana – praviti se da je sve u redu. A funkcioneri FIDE – naduvavati obraze i svima pričati da je šah „jedna porodica“.
Nakamura, predviđajući dalji razvoj situacije – posebno ako Niemann zaista nekoga nagovori da mu stane na put – odlučio je da odmah stavi tačku na sve: „Ako neko misli da su šahisti sami džentlmeni i uzori ljubaznosti, žurim da vas razočaram – to je potpuna glupost!“
Rejting je prije svega zamišljen da predviđa rezultate. Odnosno, on procjenjuje vjerovatnoće. Ali u ženskom šahu ta matematika ne funkcioniše uvijek. Pogledajte rezultate današnjih partija na prvih dvanaest tabli u Samarkandu. Samo je jedna šahistkinja sa višim rejtingom uspjela da pobijedi. Jedna od dvanaest! A osam ih je izgubilo.
(Preneseno sa fejsbuk stranice GM Sergeya Shipova)
Ranije danas sam pisala o rezultatu Hikarua Nakamure 7–0 na Šahovskom prvenstvu savezne države Luizijane. Veoma je rijetko da igrač svjetske klase nastupi na malim open turnirima, i to o svom trošku.
Hikaru to nije radio u tajnosti. Otvoreno je tvitovao i strimovao o događaju. Nije prekršio nijedno pravilo. Igrači su ga sjajno prihvatili. Smijao se, slikao s njima, analizirao partije. Vrlo profesionalno!
Neki ljudi su se naljutili, iako ih se to uopšte ne tiče. Hikaru može da radi šta želi sa svojim vremenom. Ako je to protivno nekim pravilima, onda je na FIDE-u da nešto preduzme. Koliko ja znam, nije prekršio nijedno pravilo.
Kada se osvrnem na vrijeme kada sam imala rejting 2000–2200+, kakvo bi to uzbuđenje bilo da igram protiv svjetskog igrača i da onda besplatno analiziram s njim. Najbolji šahisti jednostavno ne mogu da „pobijede“ u očima javnosti. Kada urade ovako nešto – napadnu ih. Kada ne urade – optuže ih da čuvaju svoj rejting! 🤷♀️
I usput, očekivano je, ali nije nimalo lako pobijediti 2200+ igrače u svakoj partiji. Reći da „bilo koji šaljivdžija“ može da pobijedi takve šahiste na prvenstvu Luizijane veoma je uvredljivo za njih. 🤦♀️ @FIDE_chess
Prvi i drugi šahista svijeta, Carlsen i Nakamura, već se smiju naglas gledajući na pokušaje FIDE da s ozbiljnim izrazom lica promoviše titulu svjetskog šampiona. Prvi već tri godine nije odigrao nijedan njen turnir osim svjetskih prvenstava u rapidu i blicku. Drugi je, da bi ispunio besmislene „norme“, izašao na start prvenstva Luizijane, učesnicima kojeg bi mogao da da seansu simultanke, i da osvoji najmanje 7 poena iz 7 mogućih…
FIDE ima bogato iskustvo organizovanja „prvenstva svijeta“ bez najboljeg šahiste svijeta. Tako je bilo 1930-ih, kada je, iako je Aljehin bio živ, ona dodijelila titulu Matissonu, a zatim Euweu. Zatim 1975, kada su Karpovom zamijenili buntovnog Fischera, a potom 1993, kada su isti trik ponovili s Kasparovom. Najzad, „Iljumžinova linija“ s nokaut-šampionima svijeta, kojima je FIDE čak dodjeljivala sopstvene brojeve, računajući ih (zašto baš tako?) od Steinitza, a ne od ruskog amatera. Upravo zato, kada je Carlsen rekao FIDE „ne“, ona je uvrijeđeno odglumila da se ništa posebno nije desilo, i da je šampion svijeta prosto onaj ko osvoji svjetsko prvenstvo.
Nastavljati ovu priču vjerovatno ne treba – previše je tužna. I dobro bi bilo da se sve završilo samo na Ding Lirenu, koji je upao u otvorenu komu čim je dobio krunu. Njegov nasljednik, 18-godišnji Gukesh, nije se pokazao mnogo boljim od Kineza. Ne, Indijac igra daleko uspješnije, on se neustrašivo bori u svakoj partiji, ali nazvati ga kraljem, što se neprestano dešavalo u odnosu na Carlsena, nikome ne bi palo na pamet. Čak i njegov rejting „prije“ i „za vrijeme“ šampionata jasno postavlja naglaske. Prije meča za krunu imao je 2794, sada – skoro 30 poena niže, a u Gukeshovom portfoliju za skoro godinu dana nije se dodala nijedna značajna pobjeda.
Kako bi trebalo da djeluje ozbiljna organizacija u takvoj krizi? Ako nemate mogućnosti da uključite u svoju orbitu najsnažnijeg igrača, koji bi dao legitimitet vašoj tituli, onda treba pokušati da reformišete sam format. Da ga učinite jednostavnijim, jasnijim, demokratičnijim, ukratko – da ga promijenite. A ne da glumite da se ništa nije promijenilo, da „od promjene sakupljača suma ostaje ista“. Ne, nije ostala. Ciklus s Magnusom i bez njega – dvije su velike razlike. I u sportskom, i u čisto medijskom aspektu, uzimajući u obzir očiglednu činjenicu da FIDE ne zna da se proda u globalnom svijetu, van šahovskog balona. Da im je to zaista važno, možda bi prešli na godišnji ili neki drugačiji ciklus – glavno da bude drukčiji od onog ranijeg. Ali ne! Sve mora ostati kao prije, iako cijela pompa ne odgovara kvalitetu proizvoda.
Isti onaj nevjerovatno dugačak ciklus od dvije godine – zašto ne bi bio godinu, šta tome objektivno može smetati? Isti onaj turnir kandidata, gdje pobjeda gotovo garantuje titulu (u eri Ding Lirena to je bilo tačno skoro 100%, s Gukeshem procenat je niži, ali i dalje najmanje 50/50). A prije njega – gomilanje kvalifikacionih turnira…
Svjetski kup, velika švajcarac, od svih ismijavani FIDE Circuit i, najzad, prvi na rejting-listi. I neka pet mjesta u turnirima ne može da se falsifikuje – određuju se strogo po sportskom principu, ali u vezi s preostala tri mjesta, već ne po prvi put, – postoji očigledan i svima razumljiv prostor za manipulacije.
O pobjedi Gukesha u „turnirskoj trci“ 2023. najbolje je pitati Girija, a o uspjehu Caruane godinu kasnije – Erigaisia. Samo što ovaj put, čini se, ona pripada zaista najboljem igraču godine – Praggnanandhi.
Što se tiče kvalifikacija po rejtingu, i tu se treći put odvija neki cirkus… Za Madrid je morao biti „dodavan“ broj partija Ding Lirenu, koji je dvije godine sjedio u karantinu, a nakon diskvalifikacije Karjakina morao je da odigra neki šašavi maraton – 40 partija za 40 dana, ne izlazeći iz kuće. U nekim sumnjivim kućnim turnirima se pojavljivao i Firouzja pred Toronto, da bi dospio na osnovu najvišeg rejtinga u januaru 2024.
A sada istu profanaciju sprovodi Nakamura. Umjesto da izađe na start velike švajcarce ili Svjetskog kupa, on je otvoreno priznao da ne želi da rizikuje – i da mu je bolje da iskoristi rupu koju FIDE ostavlja za Carlsena kao prvog na listi. Samo će „odraditi“ potrebnih 30 partija uz onih 10 što ih je odigrao u Stavangeru, i time ispuniti „normativ“. Rekao je kako jeste. A zašto bi se skrivao iza licemjerja?
Teško je zamisliti ovako nešto u bilo kom drugom sportu, kada svi znaju za podvalu, ali se prave da je „sve normalno“. Skoro kao ona čuvena „dogovorena“ 2:2 utakmica između reprezentacija Švedske i Danske na Evropskom prvenstvu u fudbalu 2004, koja je obje izvodila iz grupe u plej-of, a Italiju ostavljala za sobom.
Amerikanac je čak nazvao svoj strim na kanalu: „Put ka turniru kandidata“! Prvi korak je napravljen – Nakamura je osvojio 7 iz 7 na prvenstvu Luizijane, gdje mu je najsnažniji protivnik zaostajao 557 poena…
Smatrate li Amerikanca klovnom? Ali klovn nije on, nego FIDE. Pogotovo kada njen generalni direktor Sutovsky ne priznaje očiglednu „rupu“ u pravilniku, koju koristi već treći šahista, i degradaciju samog ciklusa, nego počinje da komentariše kako je Hikaru sve pogrešno shvatio… Ne, Nakamura je upravo sve shvatio tačno – i djeluje u skladu s pravilima igre. Kako se kaže – kakvo prvenstvo, takav i odnos prema njemu!
Već dugo u vijestima nisu se čule pohvale za indijske šahiste, osim ako nije riječ o Praggi. Ali šampion svijeta do 20 godina, Pranav, prekinuo je zavjeru tišine i postao pobjednik prestižnog turnira Fujairah Global 2025.
Ovaj turnir u saudijskoj Fudžeiri, održan u tri odvojena turnira po švajcarcu, okupio je 533 učesnika iz 71 zemlje, od kojih je 75 bilo velemajstora, a još 98 međunarodnih majstora. U SuperStars grupi bilo je 44 gosta sa rejtingom iznad 2500 – uključujući legendarnog Ukrajinca Vassily Ivanchuk,a bivše 2600+ Tabatabaei, Naidič, Motylev, Cheparinov, Volokitin, Salem, Shankland i Nihal Sarin. Među njima se našla i jedna djevojka, Kineskinja Zhu Jiner, koja je nakon turnira Fujairah Global skočila na drugo mjesto svjetskog rejtinga. Bilo je i dvoje mladih Rusa – šampion svega i svačega Grebnev i novoizabrani olimpijski šampion Zemljansky.
Gotovo svaki dan turnira bio je pun zapaženih partija. Posebno su pažnju privlačili Ivanchuk, koga kamere video-blogera nisu ispuštale iz vida. Međutim, završilo se za Vasila Mihajloviča ne najbolje – počeo je sa 0,5 od 3, zatim se vratio na pedeset posto, izgubio od Zemljanskog, oporavio se, ali nije uspio završiti u plusu (u posljednjem kolu mu je to spriječio Grebnev), i na kraju je izgubio 5 rejting poena, opet ispavši iz prve stotke.
Dugo niko od učesnika nije mogao da se izdvoji naprijed (gubitaka je, međutim, bilo – nakon dva početna poraza ispao je vlasnik pet šahovskih državljanstava Naidič). Prvo je bilo četvoro lidera, zatim šestoro, a nakon pet kola njih čak devet. Ključni su se pokazali šesti i sedmi dan turnira. Tabatabaei, koji je uobičajeno počeo sa nulom u prvom kolu, stigao je lidere i pobijedio na prvom stolu Sugirova, ali na istom mjestu izgubio od Pranava. Indijac je do posljednjeg dana sačuvao prednost od pola poena nad konkurentima, a u duelu sa Pichotom, osvojio je poen i pobjedio na turniru!
Ne može se reći da je budući pobjednik dominirao nad protivnicima. Igrao je u svom uobičajenom smirenom, tehnički preciznom stilu, ne napadajući nikoga, uglavnom koristeći taktičke greške protivnika. Izgleda da ga nije interesovalo s kim igra niti koje boje figure koristi. Posebno ilustrativna je partija sa Tabatabaei-jem, gdje je pobijedio opasnog Iranaca hladnom preciznošću kompjutera. Još nekoliko takvih pobjeda i 18-godišnji Pranav će, solo, ponoviti put koji su nekoliko godina ranije prošli stariji Gukesh i Praggnanandha.
Druga tačka fokusa svih bila je igra Zhu Jiner. Kineskinja je stigla u Saudijsku Arabiju iz Turske, gdje je u lokalnoj ligi osvojila 8 od 9 partija i odlučila da ne staje. Sigurne pobjede nad Kuzubovom (u 1. kolu) i Motylevom (u 4. kolu) dovele su je među lidere, i ona se hrabro borila na prvim stolovima do samog kraja. U 8. kolu je ipak pobijedio Nihal Sarin, ali je na kraju Zhu uspjela da ga pretekne u tabeli, pobijedivši Cheparinova u 9. kolu. Skupivši 5,5 od 9 poena, jedina djevojka na turniru podijelila je 5-12. mjesto – i postala najbolja po koeficijentu. Dva turnira donijela su mladoj Kineskinji 32,6 poena, njen rejting porastao je na 2569, što je, uz gubitke Ju Wenjun i Lei Tingjie, formalno učinilo drugom šahistkinjom svijeta, iznad nje je samo penzionerka Hou Yifan.
Hikaru Nakamura će igrati na prvenstvu američke savezne države Luizijana, gdje njegovi protivnici zaostaju za njim više od 500 rejting poena.
Zašto, pitate se? Pa, da bi se plasirao na Turnir kandidata po osnovu najvišeg rejtinga, jer je jasno da će se Carlsen opet povući. Prema pravilima, potrebno je da igrač odigra najmanje 30 klasičnih rejting partija u toku godine.
Zato će igrati. Prvo u Luizijani, a onda će možda pokušati da osvoji i prvenstvo „Žilišćnika“ u Kuzminkama… 😜
Ipak, teško! Naši kandidati za majstora bi mu tamo izlomili rejting – i sve bi mu oduzeli do posljednjeg poena.
Bolje mu je da se zabavlja negdje tamo — po Nebraski i Ajovi.
U svakom slučaju, slučaj Ding Lirena i dalje živi! Sjećate li se kako se on plasirao na Turnir kandidata 2022? Tada je u mjesecu aprilu budući svjetski šampion odigrao čak 28 partija na lokalnim kineskim turnirima – i potpuno po zakonu otišao u Madrid.
Tokom devet mjeseci, šahovski svijet je živio kao da je zaboravio ono najvažnije i jedino što ima – ciklus svjetskog prvenstva. Od trenutka kada je Gukesh zamijenio kineskog šahistu na tronu… i evo ga, ponovo se vraća, a nakon dva mjeseca održaće se veliki švajcarski turnir i Svjetski kup, koji će odrediti sastav turnira kandidata 2026. godine, čiji će pobjednik izazvati Indijca na meč. Savršen trenutak da se pogleaju kandidati.
Za vrijeme slavnih dana Carlsenove šampionske ere, sve je bilo potpuno jasno – trka za kandidata bila je u velikoj mjeri simbolična, jer je svakom razumnom čovjeku bilo očigledno da je gotovo nemoguće pobijediti Magnusa u meču jedan na jedan, a ako je to tako, onda je samo plasman za meč već bio velika pobjeda. Anand je pokušao dva puta, Carlsen je izveo pravi podvig u meču sa Karjakinom, šansu su dobili Caruana i Nepomniachtchi – sve je bilo uzalud… Tokom svih 10 godina vladavine Norvežanina, jedina zaista ozbiljna prijetnja bio je Fabi, ali ni on nije mogao da dostigne vrh.
Nakon što je Carlsen 2022. godine odlučio da se povuče, trka za krunu postala je poput nekog jeftinog spektakla, u kojem svi učesnici ozbiljno pokušavaju da ignorišu „slona u sobi“. Neka saopštenja, opravdanja, borba za „mjesto u istoriji“, dok se u stvarnosti, od trenutka kada je Carlsen napustio krunu, nije ništa promijenilo u njegovom životu – i dalje je predvodio sve relevantne liste, kao i prije, nastavio da pobjeđuje u dvije trećine takmičenja u kojima je učestvovao. FIDE, koja je pokazala „principijelnost“ i odbila Magnusove pokušaje da reformiše glavni meč, trebalo bi da se vrati na „format Iljumžinova“, kada bi se privremeni šampion određivao svake godine u nokaut sistemu – barem se tada ne bi mogao upoređivati sa nasljednicima Štajnica, svaki od kojih je pobijedio svog prethodnika – ali ko bi u toj organizaciji odustao od svog prava?!
Može se samo zamisliti kakav osjećaj ima Magnus gledajući statistiku svojih „nasljednika“. Ding Liren ima „-8“ za godinu i po dana nošenja titule šampiona, trećinu od kojih je proveo potpuno povučen. Gukesh ima samo „+4“ u poređenju sa „plus milionom“ koji je nakupio prethodnih godina prije nego što je postao šampion.
Ali, dobro, sad nije riječ o tome – da li se prava šampionska kruna raskrinkana u ciklusu 2025/26 ili ne – već o tome ko je stvarno u mogućnosti da je osvoji. Čini se, šta je to moglo da se desi u tih 14 mjeseci od poslednjeg turnira u Torontu? Ispostavlja se – mnogo. Zaista mnogo. Spisak kandidata je sada potpuno drugačiji.
Dovoljno je samo da se brzo pogleda ko su bili i šta su postali učesnici turnira kandidata 2024?
Gukesh. Kao zvanični kandidat, 18-godišnji Indijac je odigrao izvanredno olimpijadu, a zatim odigrao čudan, ako ne i oproštajni, meč sa Ding Lirenom. I osvojio je titulu… ali nije pobijedio ni na jednom turniru tokom 2025. godine, iako je imao više nego dovoljno šansi. Piored toga, ni na jednom od njih nije bio jasan favorit, kao što bi bio sa bilo kojim prethodnim šampionom svijeta. Čak mu je rejting gotovo ostao isti: bio je 2763, sada je 2767. Da mu se desi ponovo da igra u kvalifikacionom ciklusu, vjerovatno niko ne bi kockao na njega.
Caruana. Mnoge godine, vjerovatno od 2014. kada je Fabiano dostigao svoj vrhunac u Sent Luisu (8,5 od 10 i performans – 3098), smatran je prvim i glavnim kandidatom za titulu. Da je Carlsen otišao kao Kasparov, upravo bi njega ostavio kao svog naslednika. Ali osim pokušaja 2018. godine, nije izveo ništa iz svog potencijala. Nakon što je u Torontu propustio šansu da u poslednjem kolu pređe u taj-brejk sa Gukeshom (i vjerovatno pobijedi, da bi potom dobio Ding Lirena), u njemu je nešto puklo. Caruana je tada u ljutnji rekao: „Sam sam sve pokvario!“ – i od tada je sigurno izgubio unutrašnju snagu. Ako je ranije išao naprijed uprkos svemu, sada sve češće govori o održavanju sposobnosti, uticaju starosti i drugim glupostima. A ta starost, da, sve češće ga stigne. I dalje može da se sabere u ključnim momentima, kao što je to bilo prošle godine na FIDE Circuit turniru, na finalnim etapama GCT, ali treći (a u stvari prvi, pošto su dva lidera odsutna) igrač svijeta, ne može da garantuje da će izbaciti svoj maksimum u trenutku kada je to najpotrebnije.
Nakamura. Sve što treba da se zna o Hikari je da već skoro pet godina igra kao amater i da se njegova igra u klasičnom formatu svodi na učešće u ciklusu i turnirima gdje mu omogućuju više nego što on stvarno zaslužuje zbog svoje lenjosti. Ovo u velikoj mjeri objašnjava njegov rejting 2800+, koji sigurno ne bi zadržao da je igrao barem dvostruko češće. Amerikanac je ovog puta čak odbio učešće u dva glavna kvalifikaciona turnira, birajući da se plasira u Kandidate zahvaljujući svom rejtingu, a neophodne partije (tokom godine koja je prošla od jula 2024, odigrao je samo 10 partija) odigrao je protiv slabih protivnika na openoima u SAD-u i Kanadi. Da li želi da postane svjetski šampion? Ko zna… Čini se da Hikaru vidi u tome isključivo marketinšku vrijednost: pratioci će voljeti da znaju da streamuje šampion svijeta!
Vidit Gujrathi. Nažalost, nema mnogo toga da se kaže o njemu. Pre dve godine, bivši lider indijske reprezentacije napravio je proboj osvajajući veliki švajcarski turnir i plasirao se na turnir Kandidata. Međutim, od tada stvari za njega nisu išle dobro. Trio Gukesh, Praggnanandhaa i Erigaisi verovatno će ga gurnuti u penziju, gde se on bori da dobije pozive i održi svoj rejting 2700+.
Alireza Firouzja. Ovo će biti njegov treći turnir Kandidata, ali gotovo kao da je to neka iluzorna pojava – izgledao je toliko loše na kraju Sinquefield Cup-a da je teško zamisliti njegovu trenutnu transformaciju. Alireza je oduvek prelazio iz faza velikog pritiska u faze melanholije, ali poslednjih dana je zapravo pauzirao… Njegovi veliki uspesi u brzim i blitz partijama su u kontrastu s njegovom apatijom u dužim partijama. Godinama unazad, šahovski svijet čeka neki čudo od ovog genija, ali ponovo i ponovo se to ne dešava. Nažalost, čini se da neće ni sada.
Ko još?
Postoji mnogo kandidata za preostale pet kvalifikacionih mesta (pretpostavljamo da su Caruana i Praggnanandhaa već obezbjedili svoja mjesta kroz FIDE Circuit, a Nakamura kroz rejting). Ko je najzaslužniji, i, da kažemo, realističan? Hm…
Broj 1 u oba turnira – Arjun Erigaisi. Ova godina nije uporediva s prošlom, kada je napravio proboj sa 2700 rejtinga do drugog mjesta na svijetu, ali Arjun je definitivno učvrstio svoju ulogu princa nasljednika. U svakom velikom izazovu dolazi barem do top 4, gde gubi od Carlsena, Nakamure, Caruane ili Firouzje… Ali nije neophodno biti prvi, dovoljno je preskočiti „kvalifikacionu barijeru“, a Arjun to sigurno može. On se priprema.
Vjeruje se mnogo manje u Abdusattorova. Nema on sada krizu, već pravu katastrofu. Navikao je da tjera protivnike da hodaju po ivici, tražeći od njih izuzetnu preciznost u partijama… ali iznenada je prestao da to radi sam. U samo jednom turniru, u Sent Luisu, napravio je šest poraza. Hoće li Nodirbek za samo nedjelju dana povratiti mentalnu ravnotežu i popraviti svoje greške i opuštenost? Vidjećemo.
Moguće je da će mu domaća podrška pomoći, kao što bi pomogla i Sindarovu, koji je prošle godine prešao iz „perspektivnog“ u onog koji sada opravdava ta očekivanja. Jakhonhir još uvijek nema dovoljno prakse protiv najboljih igrača, ali Carlsen neće biti u Samarkandu. Ako je ikada postojala „skriveni adut“, to je on. Sjetite se Firouzje, koji je šokirao sve tokom pandemijske pauze u Rigi sa istim brojem godina!
Tu su još dva mlada igrača čiji izgledi izazivaju veliki interes i čije bi pojavljivanje u Kandidatima bilo dočekano s velikim entuzijazmom. To su njemački Vincent Keymer, koji je prvi put ušao u svjetski top 10, i kontroverzni američki Hans Niemann, kojeg cinično izbacuju iz svakog pristojnog okruženja, ali mu mora biti dozvoljeno da igra ako ispunjava kvalifikacione kriterijume… Nakon niza obeshrabrujućih neuspjeha, čini se da je Vincent konačno pobijedio svoje unutrašnje demone i počeo stabilno da pobeđuje konkurente. Hans je sigurno na istom putu, iako još uvijek nije jasno šta će donijeti njegov rad na sebi, a jedan uspjeh u Las Vegasu ništa ne dokazuje.
Ako pratimo opšti trend poslednjih mjeseci, vjerovatno će neko od onih „nostalgičnih“ igrača takođe proći u željenih osam. Raspon imena ovde je prilično širok – od 42-godišnjeg Levona Aroniana do 26-godišnjeg Wei Yi-a (poslednji će igrati samo u Svjetskom Kupu, jer je, kao i Caruana, So, Ding Liren, Duda i nekoliko drugih jakih igrača, odbio švajcarski sistem). Među njima su i Mamedyarov, Giri, Vachier-Lagrave, Rapport, Fedoseev, Yu Yangyi ili Dubov.
Govoreći o Rusima… Glavna nada, naravno, je Nepomniachtchi. On će igrati na oba turnira, kao i Esipenko, Grischuk i Artemiev. Svako od njih ima šansu, kao što su prethodni turniri pokazali – vrlo realnu.
Pa, „sezona lova“ na šahovsku krunu post-Karlsen ere je zvanično otvorena! Treća serija…
Veliki švajcarski turnir Samarkand, Uzbekistan. 3-14. septembar. Švajcarski sistem. 11 kola. 116 učesnika.
Bivši sekundant Magnusa Karlsena, norveški velemajstor Jon Ludvig Hammer, odlučio je da učestvuje na „velikom švajcarcu“, koji počinje sledeće sedmice. Obratio se direktoru turnira Pavlu Tregubovu i raspitao se kakav će dres-kod važiti u Samarkandu. Nadanja da će, nakon skandala s farmerkama Magnusa Karlsena na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom šahu 2024., pravila biti ublažena – nisu se ostvarila.
Tregubov je poručio da učesnici Grand Swiss turnira moraju dolaziti u klasičnim pantalonama (dakle, bez farmerki ili šortseva), a svaki nestandardni kostim (npr. nacionalna nošnja) mora biti odobren od strane FIDE.
Hammer je prokomentarisao:
„Mislio sam da je ovaj apsurdni strogi dres-kod ukinut nakon ‘džinsgejta’. Ispostavilo se da sam bio u zabludi.“
Dakle, umjesto da razvija šah širom svijeta, FIDE birokratija se i dalje zdušno bori protiv farmerki i patika – tj. najudobnije odjeće šahista širom planete.
Nakon mrtvog jula, kada su pomaci u čak i top-100 bili minimalni, avgust je donio prave tektonske promjene na samom vrhu – ne samo u „klubu 2700“, već i u top 10, pa čak i – na kratko – u top 3 svjetske liste.
Tako dramatičan kontrast između dva susjedna mjeseca podsjeća i na haos iz juna – još jedan očigledan dokaz nesposobnosti FIDE da uopšte utiče na stihijski i nelogičan kalendar, u kojem se ili ništa ne dešava, ili sve pada u isto vrijeme. Turniri širom planete se sudaraju, često bez ikakve koordinacije, što vodi ili u zatišja, ili u maratone bez pauze.
Naravno, ovakav haotičan raspored ostavlja traga – naročito na vrhunske šahiste. Neki nikako da uđu u formu zbog manjka partija, drugi pucaju pod pritiskom konstantne igre. Tako, recimo, katastrofalan pad Nodirbeka Abdusattorova u Saint Louisu – gdje je zabilježio najgori rezultat karijere („-4“, mogao je i „-6“) – direktna je posljedica preopterećenja. Od sredine juna do danas obišao je pola svijeta: London, Taškent, Zagreb, Las Vegas, Rijad i dva Saint Louisa zaredom. I sve to – protiv najjačih, bez lakih partija, uz pregršt iscrpljujućih taj-brejkova… Logično je da mu je na kraju ponestalo goriva, jedva je izdržao do kraja Sinquefield Cupa, a već za nedjelju dana – Grand Swiss!
Gubitak 23 rejting poena u samo 9 partija je ekstreman – nešto slično se desilo samo Aravindu kada je kratko bio na 2750 pa se srušio iz top-10. Prošle godine je tada 19-godišnji Uzbekistanac došao do 4. mjesta u svijetu, a rejting mu je u oktobru bio čak 2783. Od tada – samo pad. Polako, ali sigurno. Sad je na 2748 i 11. poziciji… Vrijeme za ozbiljno razmišljanje. Mjesto u eliti mu niko ne osporava – ali pitanje je: kao kandidat ili kao statista?
I Alireza Firouzja je imao gorak avgust. U 2021. i 2023. je pokorio oba turnira u Saint Louisu i uzeo Grand Chess Tour. Ove godine – blijed u rapidu i blitzu, a u klasici – pravi brodolom. Iako je turnir otvorio pobjedom, brzo se raspao, izgubivši čak i od Abdusattorova… Uzrok? Firouzja je briljirao u bullet šahu na Chess.com-u, stigao do EWC finala gdje ga je pobijedio samo Carlsen – i kao da je nestao. A nije ni bio preopterećen – propuštanje Grand Slam Toura mu je oslobodilo mjesec dana. Možda tempira formu za Grand Swiss i World Cup – bez njih nema šanse da uđe u kandidate.
U velikoj indijskoj trojci – takođe promjene. Gukesh, koji je od početka godine izgubio 20 poena, sada je tek treći među Indijcima – o njemu smo već pisali detaljno. Njegov pad rejtinga (a što je važnije – pad u kvalitetu igre) je više nego zabrinjavajući. Nevjerovatno je kako je od “neprobojnog” došao do toga da se topi pred očima.
I Arjun Erigaisi pokazuje znake zasićenja i stilske krize. Pokušao je treći put da osvoji Chennai Masters, ali je ovog puta bio daleko od vrha. Ipak, izgubio je tri poena manje od Gukesha i zato je trenutno na 5. mjestu.
A najviše od svih – Rameshbabu Praggnanandhaa. Ove godine – pravi gospodin „prvo mjesto“. Saint Louis je peti turnir u kojem je makar dijelio prvo mjesto, a prvi gdje nije pobijedio u taj-brejku. Prije toga – Wijk aan Zee, Jermuk, Bukurešt, Taškent. Sada već sa 100% sigurnošću može reći da je osvojio FIDE Circuit (ima 91.81 poen, drugi je Giri sa 52.88, treći Abdusattorov sa 50.78), što mu donosi mjesto u Kandidatima 2026.
Nakon Sinquefield Cupa, njegov rejting je 2785 – najviši u karijeri. Poslije pobjede nad Gukeshem u 1. kolu, nakratko je prestigao Caruanu i skočio na 3. mjesto. Do Gukeshevih rekordnih 2796 i Erigaisijevih 2809 još ima, ali Pragg ne popušta.
Taj njegov prodor među trojicu najboljih toliko je uzdrmao Caruanu da je Fabiano odmah zaigrao jače, poveo u Saint Louisu i vratio prednost. Trenutno je samo +4.2 poena ispred Praggnanandhe – ali takva prednost je klimava. Pogotovo ako uzmemo da Carlsen i Nakamura jednostavno ne igraju klasične turnire, a i dalje drže 1. i 2. mjesto. Obojica su prijavljena za World Cup (ali ne i za Grand Swiss), iako najavljuju da neće igrati. Navodno je čak moguće da Carlsen napušta i Norway Chess, pa da se od 2026. igra samo rapid verzija.
To znači da, ako neko želi da zauzme svjetski #1 dok je Carlsen „aktivan na papiru“, mora da preskoči 2840 rejtinga. To su u istoriji uspjeli samo Kasparov (2856) i Caruana (2851). Može li još neko? Posljednji koji je upao u „2800 klub“ bio je Erigaisi, ali je izdržao samo mjesec – godinu je počeo sa 2801. Osim Caruane i Nakamure, nijedan aktivan igrač se nije zadržao na toj visini. Dakle, Carlsen može biti gotovo siguran – ako zaista bataljuje klasiku, niko ga neće skinuti s trona.
Ako Pragg želi da učvrsti #3, a možda i napadne vrh u eri „uspavanih lidera“, mora da uradi mnogo više… Nije dovoljno biti „+2“ u jakim grupama. Treba da bude kao glavni avgustovski hit – Vincent Keymer. Njegovih +5 u Chennai-u lansiralo ga je prvi put u top-10. Prošlu godinu je počeo kao 12. sa 2743, ali su ga svi „prebijali“ i pao je do 27. mjesta, ispod 2700. U maju ove godine bio je na 2719, ali su šampionat Njemačke i nastup u Indiji promijenili sve. U Chennai-u je uzeo +21 i na postolju stajao ispred Erigaisija i Girija, čak djelovao moćnije nego kad je pobijedio Carlsena u Fischerovom šahu u Weissenhausu i uzeo $200.000.
Posebnu pažnju opet zaslužuje Levon Aronian. Iako ima već 42 godine, avgust mu je možda i najbolji mjesec u karijeri! Trijumfi u Las Vegasu, Saint Louisu i Rijadu nisu mu donijeli veliki rejting boost (na Sinquefieldu „+1“ vrednovan sa samo 6 poena), ali sada je samo 7 poena udaljen od top-10. Ako u sljedećem turniru doda 10-ak poena kao Wesley So, može da skoči čak na 7. mjesto!
Ding Liren se takođe „ukazao“ – odigrao je rapid na China King turniru, ali nije uspio da pobijedi ni jednog protivnika – izbacio ga je Lu Shanglei (2647). Nije najavljen ni za Swiss ni za World Cup, i sve više djeluje kao da ove godine neće odigrati nijednu ozbiljnu klasičnu partiju. Da li je tu kraj njegove karijere – ostaje da vidimo. Bilo bi žalosno…
U julu se „klub 2700“ smanjio na 30 igrača, sad ih je 31, ali trend je loš: više njih je na izlaznim vratima. Padaju Aravindh (sad 29. nakon što je u aprilu bio 10.), Rapport, Yu Yangyi, Vidit, Harikrishna… Jedini pozitivan povratak – Andreykin, koji je u turskoj ligi sakupio +15.4 poena iz 12 partija. Na vratima 2700 su Liang (2697), van Foreest (2693) i opet Sevian (2692).
Avgust je ubacio u top-100 nekoliko važnih imena. Svi već znaju za 14-godišnjeg Erdogmusa – prošlog mjeseca mu je Svidler prenio 16 poena u meču, sada je u turskoj ligi briljirao i stigao do 2646 i 80. mjesta. Tačno jedno mjesto iznad njega – miljenik Kramnika, Jospem Martinez Alcantara. Pokazao je da nije samo bullet majstor s Chess.com-a, već zna da igra i klasične šahove – dokazao to u azijskim openima.
Najveći dobitnik avgusta čak veći i od Keymera – je Kirill Alekseenko. Nekadašnji kandidat, nekadašnji Rus, u španskoj ligi je za 7 partija dodao +22 poena! Slijede Yakubboev (+18) i Wojtaszek (+13), koji su „razvalili“ Polanicu-Zdroj. Dvocifreni plus još imaju Karthikeyan (Chennai), Bluebaum (Dortmund) i Chagaev (Španija).
Od Rusa pod FIDE zastavom, samo Esipenko je imao dobar mjesec. Ostali – ili gube ili čekaju pozive. Murzin je pao sa kursa ka 2700, a Grischuk još jednom razočarao. Pogledajmo ruski top-10: skoro polovina su 40-godišnjaci – Svidler, Morozevich, Malakhov, Grischuk… a dvojica skoro da više ni ne igraju. Mlade zvijezde vladaju lokalnim turnirima, ali su daleko od elite. U top-20 juniora – samo dvojica: Murzin i Grebnev (Zemlyansky, uprkos sjajnim partijama na Olimpijadi do 16, ipak je pao na listi). Ali… još nije kraj!
Saint Louis Chess Club objavio je da će u oktobru, u okviru Clutch Chess: Champions Showdown, u meč-turniru ukrstiti figure trojica trenutno najbolje rangiranih igrača – Magnus Carlsen, Hikaru Nakamura i Fabiano Caruana, kao i svjetski šampion Dommaraju Gukesh… Iako neće igrati klasični šah, već brze šahovske partije, biće to najjače sastavljen turnir godine. A kada su se posljednji put najbolji svjetski šahisti okupili u tako uskom krugu?
Treba početi, naravno, iz XIX vijeka, iz epohe kada je pojam „šahovska elita“ bio vjerovatno najneodređeniji – često su se pod jednim krovom nalazili krajnje šaroliki igrači… Dovoljno je pomenuti čuveni London 1883, posle kojeg je Wilhelm Steinitz izazvao Johanna Zukertorta i tako pokrenuo tradiciju mečeva za titulu svjetskog šampiona. Na jednom kraju bili su budući rivali za krunu, a na drugom – Sellman, Mortimer i Skipworth, čija imena danas gotovo nikome ne znače ništa… Ili legendarni Hastings 1895 – sjajni Harry Pillsbury, Mikhail Chigorin, Emanuel Lasker, Siegbert Tarrasch, Steinitz, ali i gomila slabijih učesnika. Prva prava selekcija desila se tek u Saint Petersburgu 1895/96, sa svega četvoricom učesnika.
Taj turnir ušao je u istoriju: Lasker, tadašnji svjetski prvak, Steinitz, Chigorin, i senzacionalni pobjednik Hastingsa Pillsbury. Lasker je, nakon početnog vođstva Pillsburyja, preokrenuo tok turnira ključnom pobjedom u 4. krugu – i potvrdio status broja 1.
Sledeći pravi superturnir održan je tek 1914. – ponovo u Saint Petersburgu. Iako su prije toga postojali veliki forumi – Nürnberg, Beč, London, Pariz, Cambridge Springs 1904, Saint Petersburg 1909 – svi su imali istu slabost: većina učesnika nije bila u trci za pobjedu. Turnir iz 1914. imao je dva dijela – preliminarni i finalnu petorku. Upravo tu odigrana je još jedna istorijska partija: Lasker je morao pobijediti Capablancu da bi nadoknadio zaostatak od 1,5 poena. Uspio je, Capablanca je slomljen izgubio i sljedeću partiju – i Lasker je osvojio turnir.
U New Yorku 1924, Capablanca je uzvratio, ali je Lasker opet bio ispred. Aljehin, Maršal, Reti, Bogoljubov, Maroczy, Tartakower – sve legende, ali rezultat govori jasno: dvojica vodećih su dominirala. Godinu kasnije, u Moskvi, pobijedio je Bogoljubov, nadmašivši čak i Capablancu i Laskera.
Sledeći istorijski pokušaj okupljanja elite bio je Nottingham 1936, sa čak pet svjetskih šampiona: Lasker, Capablanca, Aljehin, Euwe, Botvinik. Pobijedio je Botvinik, koji je iako nije pobjeđivao vrhunske rivale, uspio da ne izgubi nijednu partiju. Turnir AVRO 1938 bio je još strože selektovan – samo osmorica najboljih. Pobijedio je Keres, ali nije dobio meč za titulu – dok je Botvinik, iako treći, kasnije postao šampion.
Meč-turnir 1948. bio je ključan – Botvinik je postao svjetski prvak, pobijedivši u najjačoj konkurenciji ikada, neutralizujući i Keresa, i Euwea, i Smyslova, i Reshevskog.
Od 1950-ih, kada sovjetski igrači preuzimaju svjetsku dominaciju, pojam superturnira se širi. USSR prvenstva su postajala superturniri sami po sebi. Zapadna konkurencija nije imala mnogo šansi do pojave Fischera – ali ni on nije često igrao u jakim turnirima. Santa Monica 1966 bila je izuzetak: Spaski, Petrosian, Fischer, Larsen, Portisch, Najdorf… Spaski je pobijedio, ali Fischer je blistao u drugoj polovini.
Karpov nije imao mnogo velikih okupljanja. Montreal 1979 dijeli s Taljem, a onda dolazi Kasparov, koji od 1983. do 1991. pobjeđuje svuda. Njegova pobjeda u Tilburgu 1991 (2,5 poena ispred Karpova) bila je grandiozna. Tu su bili i Short, Ivanchuk, Anand, Kamsky, Timman, Korčnoj…
Karpov uzvraća u Linaresu 1994, sa 11/13 bez poraza, ispred Kasparova za 2,5 poena – performans blizu 3000! No, već Las Palmas 1996 pokazuje pad – dijeli poslednje mjesto.
Kasparov dominira: Wijk aan Zee 1999, 7 pobjeda zaredom, „besmrtna partija“ protiv Topalova. Linares iste godine: +7=7–0. U Frankfurtu pobjeđuje sve u rapid sistemu – Karpova, Ananda, Kramnika. Godine 2002, na Eurotel Trophy u Pragu, pobjeđuje Anand.
Nakon Kasparovljevog povlačenja, kreće industrija superturnira: Wijk aan Zee, Linares, Bilbao, Sofia, Moskva, Nanjing, London, Shamkir, a od 2014. – Zurich, Saint Louis, Stavanger.
Tri posebna turnira:
Zurich 2014 – prvi s prosjekom preko 2800.
Saint Louis 2014 – rekord 2802, Caruana 8,5/10, performans 3098.
Stavanger 2017 – najjači prosečni rejting na 10 učesnika: 2797.
Ovogodišnji Stavanger oborio je rekorde gledanosti – zahvaljujući i Carlsenovoj frustraciji protiv Gukesha… ali to je druga priča.
I sad – nova epizoda iz Saint Louisa: Carlsen i Gukesh su tu, publika je tu – spektakl je zagarantovan!
Format Clutch Chess: Champions Showdown biće dodatno uzbudljiv: iako se tri dana igra dvokružno, rapid 10+5, vrijednost poena raste:
dan – obični poeni
dan – dupli
dan – trostruki
Tako i oni koji lošije startuju ostaju u igri do samog kraja.
Ovakav sistem već je isproban – Clutch Chess Knockout 2020 na Lichessu, gdje je Carlsen pobijedio zahvaljujući „trostrukoj“ pobjedi nad Caruanom.
Šta će se desiti ovaj put – i hoće li još neki sto stradati pod Magnusovim pritiskom – uskoro ćemo vidjeti.
Uzbekistanski velemajstor Nodirbek Yakubboev sigurno je osvojio Rubinstein Memorial u Polanica-Zdrój: pobijedio je u četiri partije, ne izgubivši nijednu. Zahvaljujući pobjedi u posljednjem kolu, drugo mjesto zauzeo je Radosław Wojtaszek, zaostavši samo pola poena, dok je evropski prvak Matthias Blübaum bio treći. Favorit Aravindh Chithambaram je tek posljednjeg dana izašao iz minusa.
Nodirbek je čest gost turnira druge elite, odigravši u posljednjih nekoliko godina dvadesetak takvih takmičenja, pri čemu gotovo nikad nije završavao u sredini – ili se bori za pobjedu, ili završava u minusu. U Poljskoj mu se sve poklopilo: pritiskao je u svakoj partiji i savladao trojicu najslabijih igrača: Marcel Klimkowski, Mateusz Bartel i Maciej Tetzlaff. „Bonus“ je bila i pobjeda u 7. kolu protiv 53-godišnjeg Michael Adams, kojeg je Yakubboev izmorio u malo lošijoj završnici – i poslao na posljednje mjesto. Uz uspjeh u turskoj ligi – solidan dobitak na rejtingu.
Najbolji među domaćim igračima, Wojtaszek, fokusirao se na goste, osvojivši samo „+1“ protiv svojih sunarodnika. U 9. kolu imao je sreće u borbi za „srebro“ protiv David Navara, koji je očigledno precijenio svoje šanse i bio nadigran. Važan uspjeh za 38-godišnjeg Radoslava, koji je posljednjih godina uglavnom gubio i trebao podršku.
Svoj nivo stabilnog pozicionog igrača potvrdio je Blübaum, koji nije imao ni uspona ni padova, mirno osvojivši svoja standardna „+2“, što je iznenađujuće bilo dovoljno za čisto treće mjesto… Sve se svelo na Chithambaram – od njega se, kao i obično, očekivalo nešto posebno, iako je nesiguran u sebe. Počeo je pobjedom nad Adamsom, ali se potom zaglavio u niz neubjedljivih remija, da bi zatim očigledno pretjerao u partiji protiv Klimkowski: 18-godišnji Poljak ga je uhvatio u ne tako složenu, ali elegantnu geometrijsku zamku – i matirao ga u centru table. Chithambaram je odmah pokušao da uzvrati – i ponovo upao u matnu mrežu, ovoga puta protiv Bartel… Iz minusa je uspio da izađe tek zahvaljujući pobjedi u posljednjem kolu protiv Tetzlaff. Da Indijac nije slomio protivnika, postojala je šansa da ispadne ispod 2700, što bi bilo najveće rejting-posrnuće godine – još u junu imao je čak 2749 i bio među deset najboljih na svijetu.
Pridružujem se oduševljenju i čestitkama upućenim našoj reprezentaciji, koja je ubjedljivo pobijedila na omladinskoj Olimpijadi u Kolumbiji. Međutim, pozivam da ne precjenjujemo ovaj uspjeh. Na turniru praktično nisu učestvovale zemlje Evrope, nije bilo SAD-a, Turske i mnogih drugih vrlo značajnih zemalja u šahovskom svijetu. A Indija i Kina su poslale očigledno neoptimalne timove. Tako da je ovaj prilično predvidiv uspjeh ruske reprezentacije veoma dobar i važan – ali to je samo prvi korak ka stvaranju nove, mlade ekipe zemlje. I pravi ozbiljni izazovi tek predstoje.
Reprezentacija Rusije pobijedila je u prvih šest mečeva i nastavlja sigurno da vodi na olimpijadi do 16 godina, tri kola prije kraja odvojivši se dva poena ispred konkurenata… Jasno nadmoćni nad svim protivnicima i po rejtingu i po iskustvu, tim sastavljen isključivo od velemajstora osvojio je 21 poen od mogućih 24 i velikom brzinom juri ka pobjedi.
Rusi nisu učestvovali na ovom prestižnom forumu više od tri godine, još od 2022. godine, a prije toga su samo jednom — 2017. — postali šampioni. U njihovom odsustvu „zlato“ je dvaput uzastopno osvajao Uzbekistan. Upravo oni u Kolumbiji, gdje se turnir održava, imaju drugu najjaču ekipu, koja za ruskim timom zaostaje svega 128 poena po prosječnom rejtingu. Osim Rusa, u sastavima nema nijednog velemajstora, već samo nekoliko međunarodnih majstora…
Zemljanski, sa rejtingom 2586, jedini je predstavnik svjetskog juniorskog top 20 na turniru. U ekipi Turske nisu igrali ni 14-godišnji Erdogmuš ni 16-godišnji Gjurel, koji su već ušli u top 100. Nije došao ni rekorder Mišra iz SAD, kome je i dalje 16 godina, iako je velemajstorsku titulu osvojio još sa 12. Nema ni najboljih Indijaca, Iranaca, ni većine šampiona iz mlađih uzrasta — mnoge zemlje su poslale eksperimentalne postave.
Nije čudo da su favoriti u većini mečeva bili za klasu bolji. Tako su glatko, 4:0, savladani Čile i Kina, a sa 3,5:0,5 Peru, Gruzija i Uzbekistan. Prava borba desila se tek u 6. kolu, protiv vršnjaka iz Indije (čiji je prosječan rejting 2135), gdje je pobjeda izvojevana minimalnim rezultatom 2,5:1,5. Uz to, Rusi su doživjeli prvi — i za sada jedini — poraz, na ženskoj tabli.
Apsolutno najbolji učinak na čitavoj olimpijadi ima Uskov, koji je dobio svih 6 partija na trećoj tabli. Samo pola poena manje ima Vetohin na drugoj, dok Zemljanski na prvoj tabli ima dvije remi partije i trenutno uvećava rejting za 5 poena.
Teško da nešto u preostala tri kola može spriječiti Rusiju da osvoji zlato — među neodigranim mečevima ostale su još samo dvije ekipe iz Kazahstana, koje su poput Uzbekistana, Indije, Kine i Italije, osvojile po 10 timskih poena.
Šahovska olimpijada do 16 godina završava se već u subotu. Vjerujemo u uspjeh naših momaka…
Na GCT etapi u Sent Luisu, Caruana je ponovio situaciju Gukesha iz Zagreba: izvanredan rezultat u rapidu, i… potpuni neuspjeh u blicu. Ipak, na kraju je uzeo dva poena više od svjetskog šampiona i uspio da zadrži ukupno 2–5. mjesto. A prvi, oba puta završivši odmah iza najboljeg u svakoj sekciji, bio je Levon Aronian – 24,5 od mogućih 36!
Druga polovina ljeta 2025. godine postala je jedna od najuspješnijih u njegovoj karijeri. Fantastična pobjeda na etapi Freestyle Chess Grand Slam-a u Las Vegasu, zatim plasman u top 8 na EWC-u u Rijadu, a sada i uspjeh u GCT-u. Ko poslije svega može reći da je nemoguće boriti se ravnopravno sa najboljima na svijetu sa 42 godine? Levon je startovao jako i bio praktično jedini konkurent Caruani u rapidu, iako je izgubio i u međusobnom duelu i ukupno poen zaostao – naročito nakon što ga je u 9. kolu iznenadio Gukesh. Ali u blicu, kad je američkom igraču krenulo nizbrdo, Aronian je bio na pravom mjestu.
Blic-turnir bio je nevjerovatno izjednačen – niko se nije odvojio, niko nije potpuno podbacio, svi su išli rame uz rame. Poslije prvog dana čak pet učesnika imalo je po 6 iz 9: Abdusattorov, Aronian, Le Quang Liem, Oparin i So, dok je Vachier-Lagrave zaostajao pola poena. Caruane među njima, nažalost, nije bilo – Fabiano nije uspio da pobijedi nijednu partiju: 6 remija i 3 poraza, i dijelio je pretposljednje mjesto s Gukeshem. Drugi dan je bio nešto bolji – američki šampion je dobio tri partije, ali je ukupno nastupio lošije i od svjetskog šampiona.
Glavna borba za pobjedu u blicu vodila se između Aroniana, Liem-a i Abdusattorova. Četiri kola prije kraja, prva dvojica imala su po 9 iz 14, Uzbek je zaostajao pola poena, ali… u posljednjim partijama uspijeva da izbjegne poraze, dok su starije kolege popustile: Levon gubi od Oparina, Vijetnamac od So-a. Samo je pobjeda u 18. kolu protiv Shanklanda omogućila Levonu da sustigne Nodirbeka, koji je remizirao s Leom.
Konačan poredak:
Aronian – (13 u rapidu + 11,5 u blicu = 24,5)
Caruana – 21,5
Vachier-Lagrave – 21
Ovi rezultati su drastično promijenili ukupni poredak učesnika u Grand Chess Tour-u 2025 – do tada 8–9. Aronian i Caruana su napravili veliki skok i pred posljednju etapu serije, potpuno neočekivano, ušli u top 4 pred Sinquefield Cup:
Levon – 2. mjesto (23,5 poena)
Fabi – 4. mjesto (20,5 poena) Na prvo mjesto se probio MVL (28 poena), koji je praktično osigurao plasman u Grand Finale. Treći je Firouzja (22,5 poena).
Na osnovu ovog raspleta, Sinquefield Cup bi trebalo da bude posebno zanimljiv, jer šansu za ukupni trijumf nije izgubio čak ni Gukesh, koji ima samo 16 poena – ako Indijac pobijedi na turniru, imaće 29 poena!
Treću godinu zaredom Erigaisi startuje kao favorit na Chennai Masters, i treći put ne uspijeva da ga osvoji. U 2023. pretekao ga je Gukesh po dodatnim kriterijumima, 2024. Aravind, koji je bio bolji i od njega i Aroniana u taj-brejku, a sada je pobjedu – i to kolo prije kraja – obezbijedio Keymer. Dodatni bonus za 20-godišnjeg Njemca bilo je +17 rejting poena za četiri pobjede bez poraza i prvi ulazak u svjetski top 10!
Tri godine zaredom Arjun je otvarao turnir furiozno – 2,5 iz 3, prošle godine čak 3,5 iz 4 – ali ništa mu nije pomoglo. Ove godine, prvi put nakon skoro idealnog starta, nije bio lider – jer je Keymer krenuo sa 3 iz 3! Vincent je redom pobijedio trojicu indijskih velemajstora iz „druge lige“: u 1. kolu Nihal Sarin, u 2. Parnav, u 3. Karthikeyan. Strpljivo ih je nadigravao u pozicionim borbama, uspješno parirajući svim njihovim kreativnim pokušajima – njegov „goli kralj“ svaki put je bio savršeno zaštićen.
Ključno kolo bilo je četvrto, kada je Keymer remizirao bijelima protiv Girija, dok je Erigaisi iznenađujuće izgubio od Nihala Sarina, koji je dotad imao samo 0,5 iz 3. To je potpuno poljuljalo samopouzdanje petog šahiste svijeta – iako je ostao drugi na tabeli, nije uspio da pobijedi ni u jednoj od naredne četiri partije. Četiri remija zaredom, uključujući i onaj sa Keymerom u 6. kolu… A onda je Vincent u 7. kolu ostvario četvrtu pobjedu, protiv Lianga – i time osigurao titulu prije poslednjeg kola.
Ovih 6 poena iz 8 partija donijelo mu je +17 rejting poena (do 2747), skok od 11 mjesta na listi, i prvi plasman u svjetski top 10. Prije toga, njegov najbolji rezultat bio je 2742 i 12. mjesto u januaru 2024. Tada je djelovalo da je spreman za proboj u sam vrh, ali niz teških poraza – najviše od vršnjaka iz Indije – izbacio ga je iz top 20. Tada su skoro svi prestali da vjeruju u njegove šanse da se popne na svjetski tron.
Ali 2025. bi mogla biti prelomna godina u karijeri mladog Njemca. Zimus je pobijedio Carlsena i osvojio 1. etapu Freestyle Chess Grand Slam Toura, a sada je uništio konkurenciju u Chennaiju.
Ako u 9. kolu pobijedi još i Robsona, Keymer će preći rejting od 2750 – i opasno se približiti Wei Yiju!
Sjećate li se kako su prije pola godine u Indiji dočekali novog svjetskog šampiona Gukeša, a zatim ga doslovno zatrpali novcem! Nakon pobjede Divije na Kupu svijeta, priča se skoro identično ponovila: doček, parole, pokloni i ugovori od zahvalnih sunarodnika. Čini se da je Indija danas reinkarnacija šahovskog SSSR-a.
Želimo li to ili ne, analogije se same nameću… U oba slučaja, najbogatije zemlje sa gotovo svuda siromašnim stanovništvom, koje je u šahu vidjelo moćan društveni lift, koji ih može podići na sam vrh piramide, ne ulažući ništa osim talenta, fanatičnog rada i istrajnosti. Talenti, ako sudimo po statistici, u državi sa preko milijardu i po stanovnika izbijaju iz svih pukotina, a sada, u eri totalnog interneta, nije potreban ni trener, dovoljan je jeftin laptop sa pristupom mreži i želja.
Analizirajući „indijski fenomen“, pravi šahovski bum poslednje decenije, mora se priznati da po svom modelu i spoljašnjem efektu podsjeća na SSSR iz 1920-30-ih, koji je dao obilne plodove u 1940-50-im, ali se po svojoj suštini bitno razlikuje… Dok je u Savezu država ulagala ogromne pare u državnu propagandu šaha (inače najjeftinijeg sporta, koji skoro da ne zahtijeva ozbiljnu materijalnu bazu), gradili su klubove, sekcije, školovali trenere i organizatore, pravili mrežu takmičenja širom zemlje, u Indiji to nije bilo potrebno. Dovoljna su bila dostignuća jednog čovjeka, na kojeg su svi gledali kao na božanstvo – Ananda. Ako je drug Botvinnik bio lider, kasnije učitelj i patrijarh, neko čime se treba ponositi i prema kome treba mjeriti svoja dostignuća, svaki indijski dječak je želio da bude baš on ili Tendulkar (glavni heroj druge, tj. prve po popularnosti igre u zemlji – kriketa). Bukvalno nije trebalo ništa raditi. Roditelji mladih šahovskih talenata sami su ostavljali posao, pravili žrtve da bi svoje potomke gurnuli naprijed, nadajući se da će im se to finansijski vratiti.
Kada slušate intervjue nekih od afirmisanih zvijezda, međunarodnih velemajstora, kojih u Indiji već ima skoro sto, skoro da nećete čuti da ih je u šah uvela neka škola ili popularni trener. Gotovo svaki uspjeh je strogo individualan! Roditelji, rodbina ili školski drugari su pokazali da postoji takva igra, i sve se vrtjelo dalje. Uz današnju brzinu razvoja i razmjene informacija, dug i mukotrpan put koji je nekad godinama polagao temelje razumijevanja šaha postao je nepotreban! Usprkos sve većoj složenosti same igre, proces učenja postao je maksimalno pojednostavljen… Par lekcija na Jutjubu, besplatan pristup serverima kao što su Chess.com ili LiChess, zatim stotine, ako ne i hiljade partija u blicu, površinski pogled na klasiku i teoriju otvaranja, i eto potencijalnog kandidata za šampiona. Nakon toga, mladi talenti se već međusobno takmiče uživo.
Zahvaljujući digitalnoj revoluciji i brzom rastu snage računarskih programa, Indija je za kratko vrijeme proizvela čitavu generaciju šahovskih genija, gotovo bez ulaganja… Još veća sreća je što je na čelu svega stajao Anand! Dok je od početka 1990-ih Vishi četvrt vijeka bio zauzet ličnom karijerom, sada je u potpunosti prešao sa ličnih dostignuća na obrazovanje nove generacije, i posvećivao joj se s jednakim žarom kao što se borio sa Kasparovim i Kramnikom. Osnovao je u Čenaju Akademiju svog imena, stvorio infrastrukturu i doveo jake trenere koji nisu učili od nule, već su mogli brusiti brojne dijamante… Vishi je povezao veze, svoj harizmu i obezbijedio da njegovi najbolji učenici dobiju najbolje uslove i ozbiljno konkurišu za vodeća mjesta u svijetu šaha.
Anand je osnovao svojevrsni Hogvorts, gdje mladi šahovski čarobnjaci mogu brusiti svoje vještine.
Brzina kojom su mladi Indijci prvo zauzeli visoke pozicije na otvorenim turnirima širom svijeta, a zatim u samoj šahovskoj eliti, ne može se ni porediti… Čak ni „zlatna“ šahovska generacija najvećih sovjetskih igrača poslijeratnog doba – Gelera, Petrošana, Korčnoja, Spaskog i Talja – nije toliko brzo probila zid starijih velemajstora da bi zasjala punim sjajem. Sam Talj je postao svjetski šampion sa 23 godine, Spaski sa 29, Petrosjan sa 34, Geler nikad nije bio šampion, a Korčnoj je ozbiljno borbu za krunu vodio tek sa 43.
Ovi momci su rekordno počeli već sa 12 godina. Prvo su jurili rekord Karjakina po brzini osvajanja velemajstorske titule, zatim su harali internetom, a sa 15-16 godina počeli su praviti probleme etabliranim šahistima… Gukeš, Pragnananda i Nihal Sarin, a malo kasnije i Erigaisi, natjerali su nas da preispitamo pojam starosti. Oni su živjeli za to, trenirali s nevjerovatnom intenzivnošću i dobijali zaslužene nagrade za svoju upornost. Koncentracija talenta pomnožena sa radom bila je na nekom vanserijskom nivou. I sve to u jednoj zemlji, među momcima koji se razlikuju svega 2-3 godine… Ni u Kini, ni u Iranu, ni u Uzbekistanu, gdje su za razliku od Indije šahovski šampioni ciljano razvijani od malena, nije bilo ničeg sličnog.
S određenim zakašnjenjem, kao i u SSSR-u, došao je i period snažnog uspona ženskog šaha.
Sjetite se kada je Botvinnik krajem 1930-ih postao jedan od najboljih igrača svijeta, a Menčik u Moskvi davala simultanke najjačim sovjetskim šahistkinjama, uključujući dvije buduće šampionke svijeta Rudenko i Rubcovu. Prava jaka generacija stigla je tek 1960-ih, i to iznenada iz Gruzije.
U Indiji ista priča. Dugo su imali svoju „Ananda u suknji“ – Koneru. Ali… imajući u vidu specifičnosti zemlje, gdje je ženski sport mnogo manje zastupljen nego muški, kao i prosti fakt da Hampi nije postala šampionka svijeta, njena uloga je uvijek bila sporedna. Najbolja „karijera“ indijske žene kroz istoriju smatrala se srećan brak, a gluposti poput šaha nisu spadale u neophodne vrijednosti.
Ali čini se da se situacija mijenja!
Prva koja je jasno pokazala da želi profesionalnu karijeru je Harika, postavši mnogo popularnija od „strogog dugmeta“ Koneru. Zatim je došla opuštena i šarena Sačdev, koja je u emisijama i foto sesijama postigla mnogo više nego za šahovskom tablom. A vrhunac, koji je spojio ljepotu i inteligenciju, bila je Divija.
Za samo dvije godine ova 19-godišnja djevojka napravila je fantastičan skok sa nepoznatosti na naslovne strane novina. Svjetska juniorska šampionka, šampionka Azije, Indije, i konačno šampionka šahovske olimpijade u timu Indije. Sjetite se legendarnog „plesa“ sa dva pehara na proslavi u Budimpešti – Gukeš kao „šahovski princ“, a „princeza“ je bila Divija, koja je igrala samo na trećoj tabli.
Sada je, osvojivši Kup svijeta, ona u potpunosti promijenila predstavu o tome ko je danas ženska šahovska elita? Ako sudimo po rejtingu, na vrhu je pet Kineskinja, uključujući dvije šampionke i dvije vicešampionke svijeta, u vrhu su tradicionalno Ukrajinke, Ruskinje i Gruzijke… A među svojim zemljakinjama i dalje je iza Koneru (38), Harike (34) i Vaishali (24). Ipak, ovdje ne pričamo o Dešmuk, nego o Indiji i trendovima.
Činjenica je da je na Diviju, koja je dokazala da je izabrana, pala ista „zlatna kiša“ kao i na Gukeša i druge muške šampione. Dobila je punu nagradu, oslobođenu od svih poreza, dodali su joj skoro 350.000 dolara od vlade njenog rodnog Maharaštra i priredili fantastičan doček u Nagpuru odmah po dolasku. Nakon nekoliko dana, grupa lokalnih biznismena je objavila da bi željeli da je angažuju kao lice svojih kompanija – nije isključeno da će u Samarkand stići nakićena brendovima kao novogodišnja jelka. Nijedna Kineskinja, pa čak ni Hou Yifan, nije dobila tako velike privilegije za svoje pobjede.
Nema sumnje da će reakcija sunarodnika na osvojene titule biti jednako burna kao i kod Gukeša ili Divije. Indija je predugo bila na marginama šahovske imperije da bi sada odustajala od karnevala kad proslavlja svoje heroje, pogotovo što oni to zaista zaslužuju.
Ova situacija je navela Amerikanca Nimanna sa drugog kraja svijeta da sa zavisti gleda kako Indija dočekuje svoje heroje: „Vlada Indije i federacija tretiraju svoje igrače kao superzvijezde: podržavaju njihov razvoj od malena i nagrađuju za pobjede. U isto vrijeme, Američka šahovska federacija sabotira vlastite uspjehe. Posljedice ove politike postaće jasne za 5-10 godina!“
Ipak, autor „indijske šahovske revolucije“ Anand ne voli ni precjenjivati dostignuća svojih mladih sunarodnika, ni porediti dominaciju sovjetskih i indijskih šahista u svijetu: „Nažalost, živimo u eri kada je monopol poput sovjetskog nemoguć, – smatra on. – SSSR je dominirao decenijama jer nije bilo računara, sve informacije su bile unutar jedne zemlje, pripreme su bile zatvorene, i imali su kolosalnu prednost nad svima! Sad ništa ne možeš sakriti: ako je računar pokazao ideju meni, pokazat će je i tebi. Ništa se ne može sakriti!“
Ali Vishi je optimista jer nikada nije imao takvu podršku od indijskog društva kao sada: „Prolazimo kroz poseban period: više naših momaka je u svjetskoj eliti, publika je zainteresovana i postoji podrška. Treba izvući maksimum iz toga…“
Šahovsko dominiranje SSSR-a trajalo je više od 70 godina – od druge polovine 1940-ih do 2010-ih – i preživjelo je zemlju koja je stvorila taj fenomen za četvrt vijeka. Hoće li Indija postati punopravni nasljednik, biće jasno u narednim godinama. Vremena imaju, to je sigurno. Početak je bio veličanstven.
U Rijadu je počelo Svjetsko prvenstvo u e-sportu. Jedna od disciplina 2025. godine postala je šahovska igra. Nagradni fond iznosi 1,5 miliona dolara, od čega će pobjednik dobiti 250 hiljada, a posljednji, koji osvoji 16. mjesto – 50 hiljada. Veliki novac za svijet šaha.
Prije 8 godina, u istom Rijadu održano je godišnje Svjetsko prvenstvo u ubrzanom šahu i blicu. Danas se to pomalo zaboravilo, ali tada su se ozbiljno vodile rasprave o tome da li je „etično“ ići u zemlju u kojoj se (kako je tada izgledalo) ne poštuju osnovna ljudska prava. Neviđen broj učesnika dobio je gostoprimstvo i pokrivanje troškova, nagradni fond je višestruko povećan, a prva nagrada porasla do istih onih 250 hiljada dolara. Magnus Carlsen je došao i osvojio blic. Turnir je održan.
Nekoliko godina kasnije poznati fudbaleri masovno su počeli prelaziti u klubove tamošnje lige. Idol miliona, Cristiano Ronaldo, postao je lice fudbala u Saudijskoj Arabiji. Igrači koji su se donedavno u evropskim ligama borili za ekologiju i prava manjina, objašnjavali su da su bili pogrešno shvaćeni. Svijet 21. vijeka je globalan, i nije ispravno suditi o onome što se dešava u nekoj zemlji sa strane. Rasprava o „etičnosti“ nestala je iz javnog prostora. Novac – ili, tačnije, investicije – najbolji su lijek protiv suvišnih pitanja.
Prije nedjelju dana završen je Fischer Random šahovski turnir u Las Vegasu. Nagradni fond iznosio je više od 700 hiljada dolara, od čega je pobjednik, Levon Aronian, zaradio 200. Nezadovoljstva među učesnicima nije manjkalo. Publika u sali bila je bučna, specijalne slušalice nisu pomagale. Tempo se tokom turnira mijenjao bez logike. Pojavio se, pa nestao, pa opet pojavio kritički intervju Fabiana Caruane. Da li su nagrade bile dovoljne da kompenzuju neugodnosti – ostaje na samim igračima da procijene. Za poređenje – nagradni fond posljednjeg Turnira kandidata u Torontu iznosio je 500 hiljada eura.
Turniri u e-šahu i Fischerovom šahu izdvajaju se iz prilično ravnomjernog šahovskog kalendara. Mnogi igrači, komentatori i navijači ove formate nazivaju budućnošću šaha. Ali – šta je zapravo budućnost? Još se nije rodio čovjek koji je danas u stanju da je pouzdano predvidi.
Da li je navijačima koji glasno navijaju u cajtnotu važno da li su figure bile na uobičajenoj poziciji na početku partije ili izmiješane nasumično? Teško. Oni žele šou, a šah – ako se pravilno organizuje – može im ga pružiti čak i u klasičnim otvaranjima. Djeluje da iz e-sporta u šah ne dolazi toliko nova forma, koliko novi duh: dosadašnja „etika“ se briše, dozvoljeno je „obarati zastavicu“, ali na vrhu su i dalje najbolji.
A nagrade – one su zaista velike. U kapitalističkom svijetu, to se i naziva „budućnošću“.
U istoj toj dalekoj Americi, u junu je održano Svjetsko klupsko prvenstvo u fudbalu. Igračima nije bilo lako – svoju ulogu odigrali su vrućina i zgusnut fudbalski kalendar. Usprkos agresivnom marketingu, stadioni su bili jedva popunjeni. Ogroman nagradni fond nije doveo do trenutnog preispitivanja tradicije. Novi turnir nije bio prihvaćen od strane svih. Jürgen Klopp ga je nazvao „najgorom idejom u istoriji fudbala“. Oštar stav, ali teško da će neko optužiti Nijemca da pokušava da privuče pažnju. Ponekad ljudi jednostavno kažu ono što misle.
Glavna senzacija Svjetskog kupa u Batumiju, 19-godišnja Divya Deshmukh, dovela je turnir do logičnog kraja, pobijedivši u finalu svoju legendarnu sunarodnicu Humpy Koneru, u taj-brejku rezultatom 2,5–1,5! Na putu do trofeja Divya je savladala Megaladze, Injac, Zhu Jiner, Harika i Tan Zhongyi. Obe finalistkinje, zajedno sa Tan, koja je zauzela treće mjesto, izborile su plasman u Turnir kandidata za žene 2026. godine. Indijka je postala treća osvajačica ovog trofeja, nakon Alexandre Kosteniuk i Aleksandre Goryachkine.
Već dugi niz godina, kvalifikacioni karakter Svjetskog kupa – i u muškoj i u ženskoj konkurenciji – pretvara finale u neku vrstu dodatnog, ne previše presudnog stadijuma, iako mu značaj nesumnjivo dolazi odmah iza meča za svjetsku titulu. Samo prije šest godina upravo ovako je određena svjetska šampionka. Ipak, čini se da ovog puta činjenica da su i Koneru i Divya, pobjedama u polufinalima protiv Kineskinja, već obezbijedile plasman u Turnir kandidatkinja, nimalo nije umanjila žestinu okršaja – Indijke su se borile do posljednjeg daha.
Zanimljivo je da je za Deshmukh ovo bilo tek drugo učešće u nokaut formatu, dok je Koneru godinama ulazila u turnir kao glavni favorit, ali se tri puta zaustavljala u polufinalu. Finale, a kamoli pobjeda, nikad joj nisu pošli za rukom… pa ni ovog puta. Izgleda da je Humpy kao glavni cilj imala upravo ulazak u ciklus borbe za svjetsku titulu, te je sve karte bacila na polufinale, gdje je izbacila Lei Tingjie. Obe su u finalni dan ušle iscrpljene. Tako je Lei bez mnogo šansi izgubila od svoje sunarodnice Tan Zhongyi u klasičnom tempu 0,5–1,5, dok je Koneru, uprkos velikim poteškoćama, uspjela da odloži odluku do taj-brejka.
Divya je trebalo da dobije prvu partiju – njena protivnica se očigledno zbunila već pri izlazu iz otvaranja – ali to nije iskoristila i završilo je remijem. U drugoj partiji vodila se izjednačena borba: Koneru nije imala ni najmanju prednost tokom igre. Taj-brejk je bio, blago rečeno, napet… Mlada Indijka je tražila šanse u prvoj, u jednom trenutku čak prešla granicu dozvoljenog rizika, ali Humpy, očigledno misleći samo na remi, nije iskoristila priliku. Remi. A u drugoj, u potpuno izjednačenoj poziciji, gdje je praktično samo trebalo potpisati formular, starija igračica odlučila je ni iz čega da „igra na remi“, previdjela jednostavan međupotez – i ostala bez dva pješaka. Ali tada je došao red na Deshmukh da se uznemiri – i prosula je svu prednost. Ko bi rekao da tu nije bio kraj: prvo je grubo pogriješila Humpy, pa zatim i Deshmukh, a sve se odlučilo u staroj dobroj topovskoj završnici, gdje je šahistkinja igrajući crnim figurama uz mnogo muke uspjela da progura svog pješaka do prvog reda…
Emotivna Divya, koja je jedva uspijevala da zadrži suze u ranijim pobjedama, pala je u zagrljaj svojoj majci i briznula u plač preplavljena emocijama! Osvojila je svoj prvi Svjetski kup!
Određena je posljednja četvorka učesnika EWC 2025 u Er-Rijadu. U društvo 12 najboljih u Champions Chess Tour pridružili su se Nihal Sarin, Sindarov, Aronian i Giri… Šansu za mjesto među izabranima imao je Esipenko, ali je izgubio od pobjednika Freestyle Grand Slam Tour u Las Vegasu. Prošao je i njegov drugi plasirani, Niemann.
Play-off turnira posljednje šanse održan je po sistemu dvostrukog nokauta: da bi ispao, trebalo je izgubiti dva puta. U gornjoj polovini žrijeba bilo je „dovoljno“ pobijediti tri puta, dok su gubitnici igrali do pet poraza. Svi mečevi sastojali su se od dvije partije, a u slučaju izjednačenja – još dvije partije u blicu, a potom – armagedon.
Kroz glavni ulaz u glavni turnir EWC 2025 ušli su Nihal Sarin i Sindarov. Indijac, pravi kralj u brzom šahu, razbio je Lazavika i Girija, a zatim pobijedio Esipenka. Andrej je mogao da završi meč u svoju korist: nakon dvije remi partije, imao je dobijenu poziciju u trećoj, ali se zapetljao i izgubio za 22 poteza, imao je šanse da se vrati u četvrtoj, ali nije iskoristio – i pao u žrijeb gubitnika. S druge strane, Sindarov je pokazao volju, za što je bio nagrađen! Džavohir je sigurno uklonio Saranu i Griščuka sa puta, međutim, meč sa Niemannom započeo je porazom u prvoj partiji. Ipak, uspio je da se vrati u trećoj, a potom je izdržao crnim u armagedonu, osiguravši barem $50,000.
Niemann je bio toliko razočaran porazom da nije uspio pružiti nikakav otpor u utješnom finalu protiv Girija – 2,5-0,5. Anish, izbačen od strane Sarina, potpuno je iskoristio svoju drugu šansu, pobijedivši zatim Adlija i Pragjanandua. A društvo mu je pravio Aronian, koji je izgubio od Holanđanina u prvom kolu! Levon je od samog početka imao pravo na grešku, i dao je sve od sebe. Uklonio je Lazavika, Jui Janjia, Griščuka, a zatim i Esipenka. Meč protiv Andreja Esipenka započeo je sa dvije pobjede, ali je jedva izbjegao propast, dozvolivši mu da izjednači rezultat. U igri za eliminaciju, Amerikanac je bio na ivici poraza, ali… spasio se zahvaljujući „predsmrtnom šahu“! Ovo je vjerovatno bila najskuplja greška u istoriji modernog šaha i u karijeri 23-godišnjeg Rusa.
Potpuni sastav učesnika EWC-2025 izgleda ovako: Karlsen, Nađamura, Nepomnjašči, Erigaisi, Firudža, Duda, Vašje-Lagrav, Artemjev, Abdusatorov, Fedosejev, Karuana, Vej Yi, Nihal Sarin, Sindarov, Aronian i Giri. Igra će se održati u dva etape: prvo četiri grupna turnira po 4 učesnika od 29. do 20. jula, a zatim – direktni plej-of za dvojicu najboljih iz svake grupe, sada već bez druge šanse i superfinala – 31. jula i 1. avgusta.
Nagradni fond – $1,500,000. Pobjednik prvog svjetskog šahovskog e-sport prvenstva postaće bogatiji za $250,000!
📅 25. juli 2025, 18:00 ✍️ Evgenij Atarov 📷 Foto: Biel Chess Festival
Želite da se osjećate kao potpuno zbunjen? Pokušajte da se snađete u završnom poretku ovogodišnjeg turnira u Bielu! Umjesto uobičajenog triatlona, ove godine igrao se pravi šahovski pentatlon – smjenjivali su se rapid, klasika, blic i na kraju šah po Fišerovim pravilima… Na cilj su u isto vrijeme stigli Fedoseev i Aravindh, ali je Slovenac proglašen pobjednikom zahvaljujući boljem rezultatu u neformalnom segmentu – Chess960. Četvrti je završio Murzin.
Turnir je tekao ovako: šest pozvanih velemajstora najprije je odigralo jedan krug rapida (5 kola), zatim još jedan krug klasike (sa zamjenom boja), pa dvokružno takmičenje u blicu. Mislite da je to sve? Ni blizu! Najbolja četvorica su se plasirala u finale i odigrala još jedan krug klasike. Onda su se njima priključili najbolji iz turnira „Challengers“ i zajedno su odigrali Chess960. Još uvijek ste s nama?
Da stvari budu komplikovanije, svaki segment imao je svoju vlastitu težinu u zbirnom bodovanju, dok su partije po Fišerovim pravilima Biele neka vrsta koeficijenta za odlučivanje.
Kao rezultat ovog sistema, skoro svaki segment imao je svog pobjednika:
Rapid: dominirali Fedoseev i Aravindh – po 7 poena
Klasika: iznenađujuće pobjedio Salem, sa tri čiste pobjede protiv glavnih zvijezda – Fedoseeva, Aravindha i Svannea
Blic: apsolutno dominantan Vladimir Fedoseev – 7,5/10
Finale (klasika): bolji su Bieli Chithambaram i Murzin, po jedna pobjeda i dvije remi partije
Chess960: pobjednik Radosław Wojtaszek – 4,5/7, ali je Fedoseev, koji je završio 3., bio znatno ispred Aravindha koji je bio 6.
Zahvaljujući toj razlici u plasmanu u Chess960, Fedoseev je proglašen ukupnim šampionom. Iako je izgubio 7,5 poena rejtinga u klasičnom šahu i pao za četiri pozicije na listi (sada je 20. na svijetu), Vladimir je ponio titulu pobjednika „Mastersa“.
🥇 1. Fedoseev – 28,5 poena
🥈 2. Aravindh – 28,5 poena
🥉 3. Salem – 24,5 poena
🏅 4. Murzin
Zaključak? Totalno ludilo! Ostaje da se nadamo da će naredne godine organizatori Biela u takmičenje uključiti i šahboks, boćanje i trčanje u vrećama, pa da konačno dobijemo jednog apsolutnog, nespornih kvaliteta šampiona!
Iranac Tabatabaei trenutno je najuspješniji strani šahista koji nastupa u Rusiji. Prošle godine postavio je rekord na „Aeroflot openu“, osvojivši 7,5 poena iz 9 partija. Ove godine osvojio je prvu nagradu na “Karpovljevom turniru”, ostavivši konkurente za sobom čak poen i po razlike – mada mu je za to bilo dovoljno da osvoji „samo“ 6 poena iz 9 partija…
Nakon spektakularnih turnira zatvorenog tipa u Stavangeru i Taškentu, gdje se igralo beskompromisno i obarali se rekordi u rezultatima, tradicionalni turnir u čast Anatolija Karpova u Hanti-Mansijsku izgledao je kao spržena pustinja… Kako drugačije opisati borbu u kojoj je odigrano svega osam odlučenih partija od ukupno 45 (od čega je dvije trećine palo tačno u 5. kolu), a čak četvorica(!) učesnika su svih devet partija završila remijem?
U Poikovskom, kasnije u Hanti-Mansijsku, rijetko smo viđali otvorene okršaje, ali ovakav stepen prijateljskih remija među igračima još se nije desio. Šta je uzrok, teško je reći. Partije su bile sadržajne, nije bilo previše brzih remija, ali figure jednostavno nisu „ulazile u rupu“. Jedino logično objašnjenje je da se budući pobjednik praktično odvojio već do slobodnog dana.
Naime, već u prvoj partiji protiv Malakhova, Tabatabaei je povrijedio nogu i završio partiju remijem u svega 10 poteza. Nakon toga rekao je sudiji: „Sad ću sigurno osvojiti turnir.“ I – održao je riječ. Od 2. kola počeo je redom rušiti rivale: Vokhidov, Vallejo Pons, Sargsyan… A Amin se nije zaustavljao ni kada se našao usamljen na vrhu tabele – nastavio je pritiskati protivnike, iako nije uspio da pređe granicu od +3 (6 poena).
Niko se nije ozbiljno upustio u poteru za Tabatabaeijem, a nijedan igrač nije uspio da se domogne više od +1. Na kraju čak šest učesnika završilo je s 50% uspjehom (4,5 poena): Nesterov, Martirosyan, Malakhov i Sadhwani nisu osjetili ni slast pobjede ni gorčinu poraza – sve partije završili su remijem. Kod Sugirova i Valleja bila je po jedna pobjeda i jedan poraz – isti rezultat. Artemiev, Sargsyan i Vokhidov imali su po jedan poraz više nego pobjeda – završili su s 4 poena.
Sad čekamo sljedeći „udar“ Tabatabaeija. Prošle godine, nakon niza uspjeha, popeo se do 2718, a zatim brzo pao na 2668. Ova godina zasad protiče previše ravnomjerno i tiho za nekog ko je tako borben. Vrijeme je da ide korak više – Hanti-Mansijsk mu očito donosi sreću ni po čemu manje od Moskve. Nakon ovog trijumfa rejting mu je 2673.
Prije samo nekoliko godina istovremeno smo imali svjetskog šampiona i šampionku iz Kine. Sada nije isključeno da će već 2026. godine oba naslova pripasti drugoj zemlji – Indiji! Da, ženska reprezentacija te zemlje su aktuelne olimpijske šampionke, ali na individualnom nivou još nijednoj od njih nije pošlo za rukom da zbaci Kineskinje s trona. Ishod Svjetskog kupa u Batumiju može nas natjerati da povjerujemo u suprotno.
Naravno, prognozirati ishod ženskih turnira, posebno onih po nokaut-sistemu, oduvijek je bilo nezahvalno, ali pred početak Svjetskog kupa 2025, činilo se da niko nije predosjećao potpuni trijumf Indije.
Više od petnaest godina svi su poznavali samo jednu zaista jaku šahistkinju iz te zemlje – Humpy Koneru. Ona je neko vrijeme bila na vrhu rejting-liste, i bila gotovo jedina (od odlaska Judit Polgar pa do dolaska Hou Yifan) kojoj je tokom dugog perioda uspijevalo da održi rejting iznad 2600, da pobjeđuje na raznim ženskim turnirima (samo u FIDE Grand Prix seriji ima oko desetak pobjeda) i da se dobro nosi s muškarcima, redovno i dostojno nastupajući na jakim openima. Izgledalo je da će uskoro osvojiti titulu svjetske šampionke, ali… Humpy je imala mnogo nesreće u odlučujućim trenucima. Gubila je u polufinalima nokaut-formata 2004, 2008. i 2010. godine, a 2011, kada je stigla do meča za titulu, doživjela je težak poraz od Hou.
Naravno, bilo je i drugih, ali pored Koneru, koja je posljednjih godina igrala sve rjeđe, teško da je iko ozbiljno doživljavao Hariku ili Sachdev kao potencijalne kandidatkinje za svjetsku krunu. Zapravo, da u Indiji, zajedno s izuzetnim muškim talentima, raste i nova generacija snažnih šahistkinja, otkrili smo tek prije par godina. Najprije je sestra Praggnanandhaa, Vaishali, na iznenađenje svih pobijedila na Velikom Švajcarcu i plasirala se na turnir kandidatka, zatim je vrlo mlada Divya uspjela da tituli državne šampionke doda i azijsku titulu. A onda su te djevojke (bez Koneru) nevjerovatnim podvigom izbacile Kineskinje iz prve trojke i po prvi put u istoriji osvojile zlato na šahovskoj olimpijadi. Divya i Vantika, koje su pokazale izuzetnu stabilnost i izdržljivost, pobijedile su na 3. i 4. tabli.
Da, individualni i ekipni turniri nisu isto. U tek završenom meču za svjetsku titulu igrale su Ju Wenjun i Tan Zhongyi (a prije dvije godine Ju protiv Lei Tingjie), a u FIDE Grand Prix seriji, koja je dominirala ovog proljeća, glavne partije su igrale iste Kineskinje, uz Goryachkinu i Muzychuk. Prvih pet Kineskinja držalo je sve top pozicije na rejting-listi… Ali pred početak Svjetskog kupa 2025. nisu zaboravljene ni Indijke, uz napomenu da su u posljednje vrijeme stekle značajno iskustvo u pobjedama, što ne može tek tako nestati – a ambicije Divye, koje su izbile na površinu, mogle su to i da pokažu.
U svakom slučaju, na specifičnom turniru kao što je Svjetski kup, gdje sve odlučuje kratko takmičenje, prednost se davala iskustvu i čeličnim živcima – a samim tim i Kineskinjama. One su, kao i obično, imale najbrojnije predstavništvo – 9 učesnica (među njima cijeli top-3). Toliko ih je imala i Indija – 9 (ali samo 2 u top-10). Slijedile su: Gruzija – 7 (1), Rusija – 6 (2) i Ukrajina – 5 (2)…
Ali „nokaut“ je od samog početka počeo da donosi ozbiljna iznenađenja!
Najgore su prošle, nažalost, Ruskinje. Već u 2. kolu ispale su Goryachkina (aktuelna šampionka) i Charochkina, u 3. kolu su eliminisane Gunina, Shuvalova i Shukhman, a u 4. kolu i posljednja – Lagno, koja je sve mečeve prolazila kroz napete taj-brejkove. Po prvi put u istoriji, nijedna Ruskinja nije ušla među top 8.
U četvrtfinale nisu ušle ni Ukrajinke. Najbolniji je bio poraz starije Muzychuk, koju bi se po rezultatima moglo nazvati najboljom šahistkinjom u prvoj polovini 2025. godine. Na kraju su ispale i mlađa Muzychuk i Osmak. Ispala je i senzacionalna Kazahstanka Kamalidenova, koja je prethodno izbacila Goryachkinu i Shukhman. U osmini finala san o ponavljanju uspjeha iz 2021. završila je i Kosteniuk.
Ni domaći teren nije pomogao Gruzijkama. Do odlučujuće faze stigla je samo Dzagnidze. Tri kola prošle su više od polovine njih: Khotenashvili, Javakhishvili i Aravidze, ali dalje je otišla samo Nana.
Kod Kineskinja je do četvrtfinala otpala samo jedna ozbiljna kandidatkinja – pobjednica FIDE Grand Prixa Zhu Jiner, koju je izbacila… Divya! Bio je to prvi direktan duel između predstavnica dvije vodeće nacije – Indija je povela 1:0. Osim tog gubitka, Kineskinje su imale i dobitak – u vidu mlade Yuxin Song, koja je uspjela da na taj-brejku (4,5–3,5) savlada nepobjedivu Anna Muzychuk.
U četvrtfinale su se plasirale četiri Indijke, tri Kineskinje i jedna Gruzijka. Dzagnidze se odmah osjećala suvišnom – izgubila je obje partije protiv Lei Tingjie, koja je time skočila na 2. mjesto svjetske liste. Ostala tri meča bila su izuzetno uzbudljiva… Samit Indija – Kina završio se 1:1: Koneru je sigurno savladala Song, dok je Tan bila očigledno jača od impulzivne Vaishali. A duel između Divye i Harike bio je svojevrsni „meč generacija“ u kojem je mladost (19-godišnja Deshmukh) na kraju slavila – 3:1. Tridesetčetvorogodišnja Dronavalli držala je korak u klasičnim partijama, ali je pala u rapidu – 0:2.
I tada se desio istorijski i simbolični meč – Indija protiv Kine. Da se ovo dogodilo prije pet, tri, pa i godinu dana, niko ne bi dao prednost Indijkama. A sada – sve se okrenulo.
Nekadašnja izazivačica za titulu nije mogla ništa protiv svjetske juniorske šampionke. Nije uspjela da dobije ni najmanju prednost bijelim figurama, a zatim se sama dovela u bezizlaznu situaciju s crnima. I pored grešaka protivnice, Tan je nastavila da daje šanse – i bukvalno natjerala Divyu da pobijedi! Mladoj Indijki su zasuzile oči… Izuzetno emotivno je proživljavala pobjede nad Zhu, zatim nad Harikom, a sada nije mogla da vjeruje – ona je u finalu Svjetskog kupa, što znači i na turniru kandidatka za 2026.
Kod Koneru i Lei emocija nije bilo ni trunke. Samo hladna kalkulacija i surova stvarnost. Humpy je u ovom duelu bila svjesna da joj je to posljednja šansa – teško da se s 38 godina može planirati još dva ili tri šahovska ciklusa. Igrala je pojedine partije kao da su joj posljednje. Nakon remija u regularnom vremenu, Kineskinja je dominirala: bila je na korak od pobjede u prvoj partiji, povela je u drugoj, ali je onda potpuno izgubila koncentraciju – dopustila je protivnici da meč odvede u blic, gdje je izgubila obje partije i prepustila Koneru pobjedu 5–3, čime se Indijka po prvi put plasirala u finale Svjetskog kupa.
Lei još uvijek ima šansu da uđe na turnir kandidata 2026, ali sada mora pobijediti Tan.
Kako god da se završi finale između Koneru i Divye, to ni na koji način neće umanjiti trijumf Indije. Predstavnice te zemlje munjevito osvajaju sva slobodna i oslobađajuća mjesta u šahovskom svijetu, ne obazirući se na bilo čije autoritete. Važno je da su sve one strastvene, očigledno gladne pobjeda i… nevjerovatno mlade!
Kako god da se završe Svjetski kup i Veliki švajcarac koji nas očekuje za mjesec i po, a potom i turnir kandidatkinja 2026, jedno je sigurno – zakoračili smo u novi svijet u kojem više ništa neće biti kao prije.
Prije nekoliko dana, drugi najbolje rangirani šahista svijeta, Hikaru Nakamura, dao je šokantnu izjavu… Ne planira da igra ni na Grand Swissu, ni na Svjetskom kupu, ali ipak ima namjeru da se plasira na Turnir kandidata 2026. Kako? Vrlo jednostavno – preko rejtinga. A normu od 40 klasičnih partija ispuniće igrajući na slabim open turnirima.
Šta je tu cinično? Apsolutno ništa – osim što je Fabiano Caruana prošle godine uradio isto. Kada mu je trebalo da pretekne Arjun Erigaisi-ja u okviru FIDE Ciklusa-a 2024, prijavio se na dva slaba turnira u SAD, naravno sa velikom prednošću ih osvojio, uzeo potrebne bodove i ostavio najboljeg igrača godine – bez ičega. Kako kažu – „ništa lično, samo biznis!“ Jedini pravi konkurent Hikaru-u po rejtingu jeste upravo Arjun, koji po prosjeku rejtinga u posljednjih godinu dana zaostaje samo za Hikaru, Fabiano-om i Magnus Carlsen-om – koji se, naravno, ne planira da takmiči na bilo kakvom turniru kandidata. Dakle… opet, sori Arjun!
Nećemo po stoti put ulaziti u rasprave o tome kako je sistem za izbor učesnika na prvenstvu svijeta pod okriljem FIDE – neka vrsta „zatvorene kutije“, u koju, osim par ljudi iz vrha, niko ne smije da zaviri, a kamoli utiče na to po kojoj formuli će se određivati ko će izazvati šampiona. Bitnije je drugo – zašto neki kandidati imaju više prava od drugih?
Svi još pamte „namještene“ turnire za Ding Liren-a 2020. i Alirezu Firouzju 2023, kao i ne baš fer trku između Dommaraju Gukesh-a i Anish Giri-ja u prvom FIDE Ciklusa-u. Sve je to posljedica „plivajućih“ pravila koja svako može da tumači u svoju korist.
Moglo bi se napisati čitavo istraživanje o tome kako su se pravila za izbor na Turnir kandidata FIDE mijenjala kroz godine, kako su se kvalifikacije i kvote pomjerale bez jasnog razloga. Odavno su nestali ciklusi poput Grand Prix-a, pozivnice od strane organizatora, mjesto za viceprvaka svijeta…
Fakt je jednostavan: nijedan normalan čovjek van šahovskog svijeta ne može da razumije i objasni logiku po kojoj FIDE mijenja pravila iz ciklusa u ciklus. Da li je to dobro – prosudite sami.
Nakamura je prepoznao novu „rupu“ i odlučio da je iskoristi. Pored toga, iz njegovih komentara se vidi da ga nije baš ni sramota zbog toga: „To nije najbolji način, ne slažem se s njim, ali… postoji. Već dugo govorim da je dodjela mjesta po rejtingu – greška. U suštini, to je tiho pozivanje Magnus-a: ‘Ako hoćeš – vrati se.’ FIDE treba konačno da se pomiri s tim da se to neće desiti i jednostavno izbaci tu stavku.“
Hikaru priznaje da, kao i Magnus, nema želju da se lomi u klasičnim partijama, i zato ne želi da se upušta u borbu u punoj snazi – bez čega je nemoguće pobijediti ni u Grand Swissu ni na Svjetskom kupu. Mnogo je lakše pobijediti nekoliko desetina amatera i obezbijediti sebi pravo koje je stekao još prije deset godina.
„Planiram da igram četiri kratka turnira po dvije partije dnevno, vjerovatno negdje u SAD ili Kanadi“, priznaje Nakamura. „Skupiću potrebnih 40 klasičnih partija za kvalifikaciju (za sada ima svega 10, odigranih u Stavangeru 2025 – prim. E.A.), i to je to.“
Svjestan neprijatnosti čitave situacije, Hikaru se dotakao i teme koja se vuče još iz 1990-ih, kada je Kasparov bio na vrhu rejting liste s ogromnom prednošću, igrajući svega 2-3 turnira godišnje, ne dajući nikome šansu da mu uzme bodove – osim na superturnirima u Vajku, Linaresu i Sarajevu.
„Treba uvesti sistem koji vještački smanjuje rejting ako dugo ne igraš. Uzmi za primjer Anand-a – igra par partija godišnje, a i dalje je preko 2700, do nedavno je bio i u top-10. To ne bi smjelo da bude tako… Trenutno ni sam ne igram mnogo klasiku, pa mi nije u interesu da to govorim, ali već pričam o tome od 2022. To je najobičnije pitanje pravde.“
Nema sumnje da će Naka pronaći ta svoja 3-4 turnira u Americi i ispuniti normu, čak i ako izgubi koji rejting bod (Caruana je izgubio oko 10 poena, pa čak i pretrpio poraze) – neće se potresti. Cilj zbog kojeg to sve radi je neuporedivo veći. Ko zna, možda će pred svoj 40. rođendan napokon ostvariti san i igrati meč za titulu svjetskog prvaka?
Što se tiče Arjun Erigaisi-ja – on je već navikao da mu ništa ne dolazi lako. Igraće. I na Grand Swissu, i na Svjetskom kupu. Jer drugih puteva da se probije do ciklusa za svjetsku titulu – nema.
Prije dvije godine u Chennaiju ga je pretekao Gukesh (imali su podjednake šanse da prestignu Giri-ja, ali sreća je bila na strani Dommaraju-a, koji je postao prvi i dobio kartu za Toronto). Prošle godine – Caruana (iako je još u septembru imao samo blijedu šansu da pretekne Arjun-a). A sada – izgleda – i Nakamura. Hikaru je čak ostavio prostor: ako Arjun u Chennaiju dobije 20 poena rejtinga, čitav njegov plan pada u vodu. Ali u to očigledno ni sam Naка ne vjeruje – jer upravo je poraz od Aravindh Chithambaram-a na domaćem terenu prošle godine uništio Erigaisi-ju šansu da zadrži 2800+ rejting i pobijedi u FIDE Ciklusa-u.
Trenutno znamo samo jednog sigurnog učesnika Turnira kandidata 2026 – to je Caruana. Vrlo vjerovatno i još jednog – Praggnanandhaa-u, čija prednost u FIDE Ciklusa-u 2025 je već sada tolika da nikakvi trikovi ne mogu da ga skinu s trona. I naravno, Nakamura, ako njegov „plan“ sa 40 partija uspije.
Grand Swiss će se igrati od 3. do 15. septembra u Samarkandu, a Svjetski kup od 30. oktobra do 27. novembra – negdje u Indiji. Nema potrebe da naglašavamo da je plasirati u top 2 na prvom i top 3 na drugom turniru – ekstreman izazov. Nije to kao da igraš 30 partija protiv amatera, nedaleko od kuće. Neka Caruana potvrdi – on zna najbolje.
U sovjetska vremena smatralo se da je zenit šahiste negdje između 30 i 40 godina… Garry Kasparov, postavši svjetski šampion sa 22 godine, srušio je to gledište – ali ga nije u potpunosti poništio. U novom vijeku, „zlatnim“ je priznat uzrast ispod 25 godina, kada je Magnus Carlsen dostigao svoj vrhunac. Sada dominiraju dvadesetogodišnjaci, a kada ti je nešto preko 30, pravo je vrijeme da pakuješ kofere – o tome govore ne samo Magnus i Hikaru, već gotovo čitava elita…
Ideja ranog obrazovanja i uspjeha u mladosti, da budemo iskreni, nije nova, a čuda od djece nisu bila novost ni u XIX vijeku. Prisjetite se Paul Morphy-ja, koji je 1858–59. „rasturio“ šahovski svijet kada mu je bilo nešto preko 20. Njegovo putovanje – prvo na Američki šahovski kongres, a zatim u Evropu – bilo je povezano s tim da zbog godina nije imao pravo da radi kao advokat. Dakle, mogao je da pobjeđuje sve u šahu, ali ne i da otvori praksu i zastupa klijente pred sudom… Za rođenog genija smatran je José Raúl Capablanca, a za Samuel Reshevsky-ja, koji je sa 6 godina u mornarskom odijelcu držao simultanke širom svijeta, čuli su čak i oni koje šah nikada nije zanimao. Oni su razbijali šablone, ali nisu bili u sukobu s tadašnjom praksom.
Šah se smatrao djelatnošću ozbiljnih, ostvarenih ljudi, koji su godinama upornog treninga uspijevali da odgonetnu zagonetku igre, da prodru u dubine koje su nedostupne običnom čovjeku. Wilhelm Steinitz je osvojio titulu sa 50 godina, a na fotografijama s tadašnjih turnira – sve sama sijeda gospoda u strogoj odjeći.
Odakle su onda došle te „duboke“ godine zrelosti, dok su u drugim oblastima, recimo u matematici, najviše uspjehe postizali mladi ljudi? Odgovor je očigledan. Šah je bio suviše neistražen. Bavilo se njime premalo ljudi, premalo vremena, igralo se rijetko, a informacije su se širile još sporije… Uporedite broj knjiga iz fizike, matematike i šaha – razlika će biti ne u razmjeri, nego u redovima veličine. Zbog toga je ljudima jednostavno bilo potrebno više vremena da „dozru“.
Čak i u SSSR-u, gdje je proizvodnja profesionalnih šahista postala pravi pogon, informacija je i dalje nedostajalo, a vodeći igrači bili su „unikatni proizvodi“, koji su prije nego što postanu veliki prolazili kroz dug krug selekcije i mentorstva… Nije slučajno što su imena gurua koji su stvorili svjetske šampione poznata gotovo kao i njihova: Koblenc – Talj, Bondarevski – Spaski, Furman – Karpov, Nikitin – Kasparov.
Ali prvo je jugoslovenski „Informator“, a zatim kompjuteri zajedno s internetom – prvo kroz baze podataka, a zatim i kroz analitičke module – potpuno preokrenuli sliku šahovskog svijeta. I sam svijet se promijenio do neprepoznatljivosti. Ako su u drugoj polovini XX vijeka profesionalcima mogli smatrati sebe tek par stotina igrača, na prelazu vijekova već ih je bilo na hiljade – u nekom trenutku čak je i broj velemajstora postao četvorocifren.
Nije se samo naglo povećala konkurencija, već se radikalno promijenila i lista osobina potrebnih za uspjeh: apstraktno iskustvo i talenat zamijenjeni su preciznim znanjem, kreativne procjene pozicija – brojkama iz prve linije kompjutera. Obim informacija porastao je toliko da ih čovjek više nije mogao ni zapamtiti ni preraditi, a tačnost igre dosegla je nevjerovatne visine.
Tu su na površinu izbile „svježina mozga“, sposobnost da se nosi s količinom informacija i konkurencijom. Kako je govorio David Bronštajn: „Nije dovoljno samo znati i umjeti – treba još sve to i izvesti!“
Dodajte tome i nevjerovatno ranu specijalizaciju i naviku rada s kompjuterima od malih nogu, prirodno prihvatanje njihovih pogleda na šah i načine borbe. Pa i sam Carlsen je, da tako kažemo, „po starinski“ počeo sa knjigama i časovima sa živim trenerima; dok su kod Alireza Firouzja ili još mlađih indijskih talenata postojali samo kompjuteri i praksa, praksa, praksa. Oni jednostavno nisu imali vremena da „sagledaju šah“ u širem smislu.
Brzina percepcije i količina informacija koje su prošle kroz njihove glave, u poređenju sa šahistima „zlatne ere“ SSSR-a, pa i sa samim Kasparov-om koji se povukao prije 20 godina – jednostavno su nevjerovatne… Ti momci su za par godina usvojili više nego što su prethodne generacije vidjele za čitav život. Da, griješe ponekad katastrofalno, postoji novi tip nerazumijevanja pozicije – uslovljen radom sa „elektronskim vodičima“ – koji ranije generacije nikada ne bi napravile. Ali istovremeno rade stvari koje prethodnima nisu bile ni na kraj pameti.
Sjetite se razmišljanja Carlsen-a o tome kako računa Gukesh. On analizira sve, „skenira“ poziciju do kraja, razmatra nastavke za koje Magnus nije ni znao da postoje, jer ih je automatski odbacivao kao nepotrebne – oni su bili izvan njegovog šahovskog obrazovanja, van shvatanja igre. A oni – ne. Ne zato što ne poznaju klasiku – itekako je znaju. Već zato što – mogu. Računaju.
Gledajući sve to, čak i ako si Carlsen, nehotice se zapitaš – ima li više smisla nastaviti dalje? Ima li više mjesta za tebe u svijetu u kojem dominiraju ti klinci?! A njima je tek 15–20 godina, ko zna kakve će visine dostići za još pet godina (paralelno s tehnikom koja se i dalje nevjerovatno brzo razvija)? Možda će se šah već vrlo uskoro igrati na potpuno drugačiji način – a svi instinkti prethodne generacije više neće donositi rezultat. Bolje je preduzeti mjere i odrediti se prema sopstvenoj budućnosti već sada.
Jer o uslovnoj „šahovskoj penziji“ ne govore samo Carlsen i Hikaru Nakamura, koji svakako imaju čega da se sjete u starosti, već i igrači poput Jan-Krzysztof Duda i Richarda Rapporta, čiji je vrhunac bio Turnir kandidata… A ima i onih koji su praktično prestali da igraju, iako su i dalje u svjetskom vrhu! I ne govorimo o 55-godišnjem Viswanathan Anand-u. Kada ste posljednji put vidjeli za tablom Shakhriyar Mamedyarov-a, Leinier Dominguez-a, Le Quang Liem-a ili Yu Yangyi-ja? A šta tek reći za Ding Liren-a, koji je nakon osvajanja i gubitka krune praktično nestao?
Veoma rijetko igra Ian Nepomniachtchi, nešto češće Anish Giri i Wesley So. A razlog nije manjak poziva… Od tridesetogodišnjaka gotovo da ne staju samo dvojica: Fabiano Caruana i Maxime Vachier-Lagrave, koji prihvataju gotovo svaki izazov, bez obzira na format – klasični, rapid, blitz ili neke egzotične varijante šaha.
Ne može se reći da je nova generacija pregazila i bacila na otpad prethodnu. Čak i Gukesh, Rameshbabu Praggnanandhaa, Arjun Erigaisi, Nodirbek Abdusattorov i Firouzja, koliko god se trudili, još uvijek ne mogu da skinu prvu trojku sa trona, pa čak ni da pređu i zadrže 2800, što Carlsen čini već petnaestak godina. Da, sve će to kad-tad doći, treba još malo vremena – tek su se prošle godine ustalili u top 10. Ali ako zvijezde prošlih godina pričaju o povlačenju zato što ne mogu da izdrže pritisak mladih, zašto onda ti mladi još nisu na vrhu?
Izgleda da je razlog zašto toliko šahista preko 30 govori o „penziji“ – višeslojan. Mentalni umor od stalnog pritiska, rastuća konkurencija bez realne šanse da postanu svjetski šampioni, i novo kompjuterski formirano pokoljenje koje igra na drugačijim osnovama – sve to tjera na razmišljanje o kraju karijere. Ili bar promjeni njenog pravca.
Kako se nositi s tim, nedavno je pokazao 42-godišnji Levon Aronian. Uprkos svim sumnjama da li treba nastaviti, Levon je odgovorio pobjedom na Freestyle Grand Slam Tour-u u Las Vegasu, gdje je redom pobijedio Carlsen-a, Nakamura-u, Erigaisi-ja i Hans Niemann-a – i osvojio najveći novčani nagradu u 25 godina svoje briljantne karijere.
„Otići ne mogu, ostati?“ – svaki igrač elite treba sebi postaviti zarez na pravom mjestu…
Prijatelji, hajde da razgovaramo o incidentu u partiji Dzagnidze – Lei Tingjie. U ranijim vremenima, šahovski satovi su radili jednostavno: čim napraviš 40. potez, odmah se dodaje vrijeme – 30 ili 50 minuta, u zavisnosti od kontrole. I šahista mirno prestaje da blitzuje, obnovi zapis partije, popije čaj, ode u toalet itd.
Ali jednog maglovitog dana neko jako dobar i human u FIDE odlučio je da se šahisti previše dobro osjećaju i previše znaju. I odredio da im se sakrije informacija o tome koliko je stvarno poteza odigrano – 39, 40 ili više. Na novim satovima se dodatak vremena pojavljuje tek kad istekne prethodno vrijeme. Dakle, ako hoćeš da saznaš jesi li probio vrijeme ili je sve u redu (tj. da li si prošao kontrolu), moraš… probiti vrijeme. 😎
Ova situacija jako nervira šahiste. I faktički ih prisiljava da iz predostrožnosti (zbog nesrećnih slučajeva kao juče u Batumiju) odigraju i 41. potez, a još bolje i 42. A u oštrim pozicijama, svaki potez odigran u žurbi vrlo vjerovatno će biti pogrešan.
Sjećam se da sam ovu situaciju sa satovima komentarisao sa Borisom Postovskim. Bio je nezadovoljan ovom novotarijom i tražio je da se vrati stara tehnologija satova – ali bez uspjeha. Boris kao niko drugi voli i poštuje šahiste – brine o njima.
Priznajte, prijatelji, zar ne biste voljeli da znate KO JE AUTOR ovog divnog, čudesnog „unapređenja“? Kome treba da zahvalimo za nervne slomove, nesanicu i infarkte profesionalnih igrača? I da li je vrijedna opšte sreće suza jedne Nane?
Las Vegas u potpunosti opravdava svoj status svjetske prestonice igre i iznenađenja – jer u finalu Freestyle Grand Slam Toura, s nagradnim fondom od €200.000, za titulu će se boriti Levon Aronian i Hans Niemann, koji su prošli nevjerovatan put. Za Magnusa Carlsena maksimalni domet sada je treće mjesto, za koje će se boriti sa Wesley So, Hikaru Nakamurom, Fabianom Caruanom i Arjunom Erigaisijem.
Za 42-godišnjeg Aroniana ovaj turnir je postao niz gotovo nevjerovatnih događaja – kao da ih je moguće doživjeti samo u Las Vegasu! Prošao je tešku grupu bez ijednog remija u sedam partija, zatim eliminisao samog Carlsena u dodatnom meču za ulazak u plej-of, pobijedio Nakamuru (koji ga je sam izabrao za protivnika u četvrtfinalu, također u taj-brejku), a potom i bez milosti savladao Erigaisija u polufinalu – 2:0. Aronian je bio jedan od prvih vrhunskih igrača koji je ozbiljno shvatio Fischerov šah, iako je do sada samo jednom zablistao – osvojivši treće mjesto na probnom turniru u Weissenhausu prošle godine. I sada – spektakularan proboj do finala.
Ne manje nevjerovatan bio je uspon i za Hansa Niemanna. Svi se još sjećaju kako je napustio turnir u Parizu zbog najavljenih strogih bezbjednosnih mjera koje je uveo Büttner, nakon čega je briljantno pobijedio na kvalifikacijama za Las Vegas. U plej-ofu je izbacio Domingueza, pa redom Sindarova i Caruanu, ne ostavivši im nikakve šanse za plasman u finale. Hans je doslovno skakao od radosti kada je Aronian izbacio Carlsena iz glavnog dijela turnira u Las Vegasu, nazvavši ga svojim „bratom“. On je bio i jedini igrač koji nije učestvovao u zajedničkim analizama pozicija prije početka turnira – više voli da se sam snalazi.
Pored finalista, u igri je ostalo još šest šahista. U četvrtfinalu „donje“ (repasažne) grane Carlsen igra protiv Soa, a Nakamura protiv Praggnanandhaa. Pobjednika prvog para čeka Erigaisi, a drugog Caruana. Predstoje dva dodatna meča, nakon kojih će se odrediti raspored od 3. do 6. mjesta.
To je važno ne samo za podjelu nagradnog fonda (gdje su razlike i po $10.000), već i za prikupljanje bodova u ukupnom plasmanu Grand Slam Toura, koji odlučuje o učešću na završnom turniru sezone.
U četvrtfinalu su ostale četiri predstavnice Indije, tri Kineskinje i jedna Gruzinka… Na ovom turniru sigurno ćemo dobiti novu pobjednicu, jer su prethodne šampionke – Kosteniuk i Goryachkina – već ispale.
Sudbina tačno polovine mečeva osmine finala odlučena je trećeg dana, u taj-brejku. Bez dodatnih partija prošle su dvije glavne favoritkinje turnira – Lei Tingjie i Tan Zhongyi. Rejting-favoritkinja Lei bila je jača od Omonove iz Uzbekistana, koja je postala pravo otkrovenje Svjetskog kupa: kao 81. nosilac izbacila je Mille, Kashlinskaya i Kalikmet, ali protiv Kineskinje nije imala šanse – 1,5:0,5. Istim rezultatom bivša svjetska šampionka Tan Zhongyi izbacila je Osmak. Samo dvije partije bile su dovoljne i za Yuxin Song, koja je savladala Javakhishvili – nakon što je izbacila Muzychuk, ova 19-godišnjakinja djelovala je nezaustavljivo. Sljedeća na redu – Koneru?
Dvije najnapetije borbe osmine finala bile su: duel Vaishali i Kamalidenova, završen tek pred armagedon (4,5–3,5 za Indijku), te meč Lagno protiv Harike. Za Ekaterinu Lagno to je bio već treći taj-brejk u Batumiju – i dok je protiv Avramidou i Watnike izlazila kao pobjednica, ovoga puta sreća ju je napustila u presudnom trenutku. Dobila je treću partiju, ali izgubila crnim figurama u četvrtoj, a zatim i u šestoj. Kraj.
Najveće iznenađenje ovog kola je ispadanje pobjednice FIDE Grand Prix serije, Zhu Jiner. Do tada nepobjediva protiv svojih protivnica, poklekla je protiv Divye: razmjena poena u klasičnim partijama, a onda poraz u trećoj partiji koja je trajala čak 99 poteza – gdje je očigledno precijenila svoje šanse. Sve pokušaje da se vrati crnim figurama, Indijka je hladnokrvno zaustavila.
Parovi četvrtfinala su:
Lei Tingjie – Dzagnidze
Koneru – Yuxin Song
Divya – Dronavalli
Tan Zhongyi – Vaishali
Potpuna dominacija azijskih šahistkinja, iako je FIDE pokušavala da im ograniči učešće kroz kvote i restrikcije. Ali, kako se pokazalo – bez uspjeha!
Dok su se u Zagrebu borili najbolji igrači svijeta, „odbačeni“ Wei Yi i Levon Aronian odigrali su mini-meč u kineskom Jančengu. Planirano je osam partija – po četiri u klasici i rapidu – ali je šest bilo dovoljno: domaći igrač je prvo pobijedio u klasičnom šahu – 2,5:1,5, a zatim i u brzopoteznom – 2:0, čime je postao nedostižan.
Događaj je održan u okviru Yanwu Cup 2025, i prošao je, u suštini, nezapaženo u šahovskoj javnosti. Čini se da je, od kako je Ding Liren izgubio titulu svjetskog šampiona, interesovanje za šah u Kini donekle zamrlo – barem kada je riječ o muškom šahu. Vodeći kineski igrači ne putuju po turnirima – nema ih ni na openima, ni na jakim kružnim turnirima… Ne igra ni Ding Liren – još od poraza u Singapuru nije sjeo za tablu uživo, a povremeni nastupi na internetu nisu donijeli veći uspjeh.
Opala je i pažnja prema Wei Yiju, koja je naglo porasla prošle godine nakon njegove senzacionalne pobjede u Vajk an Zeu, a odmah zatim i izuzetne borbe s Magnusom Carlsenom za pobjedu na GCT turniru u Varšavi. U tom istom Stavangeru, Kinez je bio igrač iz drugog plana – jedini učesnik koji nije uspio da ostvari nijednu pobjedu. Zbog toga, ali i zbog rezultata drugih igrača, u jednom trenutku Wei Yi je ispao iz svjetskog top-10, pa je jun postao prvi mjesec poslije mnogo godina bez ijednog kineskog šahiste u desetorci…
Ali došao je Aronian i sve „ispravio“. Zapravo, ni u jednoj partiji klasičnog dijela nije ozbiljnije ugrozio Wei Yija: crnima je Kinez lako izjednačavao, bjelima nametao svoju igru. U prvoj partiji Levon se odbranio, ali u trećoj nije. U četvrtoj je pokušao da uzvrati, ali je bio demonstrativno neutralisan. A onda se u rapidu dogodila tragedija: u prvoj partiji, u izjednačenoj poziciji, Aronian je u potrazi za inicijativom previdio – i izgubio bukvalno u jednom potezu. Crnim figurama je u drugoj partiji jurnuo na sve ili ništa – i bio odmah pregažen… Rezultat je postao 7:3 u korist domaćina (klasične partije su vrednovane dvostruko), i meč je završen. Aronian je poraz podnio dostojanstveno, priznavši da je protivnik bio precizniji, maštovitiji i odlučniji od njega. Čestitao je lideru kineskog šaha na povratku u svjetsku elitu.
Skromni Wei Yi, kako i dolikuje kulturnim velemajstorima, zahvalio se protivniku što je podijelio s njim iskustvo i što je u ovom kratkom dvoboju mnogo naučio. Uskoro ćemo saznati ko će biti njegov sljedeći „učitelj“.
Odlična ideja koju je FIDE uveo 2021. godine – zajedničko održavanje muškog i ženskog Svjetskog kupa i Grand Swiss turnira – nažalost, pripada prošlosti. Djevojke svoj turnir počinju upravo sada u Batumiju, dok će jači pol raspravljati o međusobnim odnosima i o sudbini dvije karte za Turnir kandidata 2026. tek u novembru, još uvijek nije poznato gdje…
Ideja spajanja polova nije bila slučajna – potekla je iz težnje da se unifikuju formati borbi za titulu svjetskog prvaka, kako bi svi elementi bili ujednačeni i uključivali komponente svakog tipa takmičenja: švajcarski sistem i „nokaut“, bizarnu trku turnira i jurnjavu za rejtingom. Čak su i privilegije za viceprvake sinhrono ukinute. Ali… nakon dva paralelna ciklusa, kako to često biva kod FIDE-a, sve je krenulo da se razdvaja. Prvo su razmakli mečeve za krunu skoro pola godine, potom su kod dama obnovili Grand Prix ciklus, koji se pretvorio u beskrajni maraton, a zatim su razdvojili mjesto i vrijeme održavanja Svjetskog kupa – kod muškaraca će se on održati u novembru, ali još se ne zna gdje. Srećom, Grand Swiss će se ipak održati zajedno, i počinje već 3. septembra u Samarkandu.
Ne može se reći da su ove kalendarske metamorfoze teško pogodile šahistkinje. Možda nikada u istoriji nisu imale ovako veliki broj jakih turnira, s prilično dobrim nagradnim fondovima – po njihovim standardima… Neke će imati priliku da učestvuju na čak šest takmičenja, i na svakom da osvoje nagradu sa pet cifara!
U tom smislu, Svjetski kup je bez konkurencije! Ukupni nagradni fond turnira je 700.000 dolara, od čega pobjednica dobija 50.000, poražena u finalu 35.000, a trećeplasirana – koja se plasira u Kandidatkinje – 25.000 dolara.
Zato i ne čudi što sastav učesnica Svjetskog kupa, koji okuplja čak 107 šahistkinja iz 35 zemalja, gotovo u potpunosti odgovara gornjem dijelu rejting-liste. Izuzeci su minimalni i teško da će bitno uticati na tok turnira.
Naravno, u turniru nema dvije Kineskinje – Hou Yifan, čija je priča o borbi za žensku krunu završena prije skoro deset godina, ali koja i dalje povremeno sjeda za tablu i drži prvo mjesto na rejting listi. Takođe, nema ni svjetske šampionke Ju Wenjun, koja, za razliku od Carlsena, ne žudi za neobaveznim nastupima, iako je svjesna da nikada nije osvojila Svjetski kup – ali tu činjenicu ne doživljava tragično.
Od poznatijih imena nedostaju još tri: – Bibisara Assaubayeva, koja se zahvalila na pozivu za 4. etapu Grand Slam Toura u Las Vegasu, ali nije spomenula da će zbog toga propustiti ovu važnu priliku (to joj je posljednja šansa da se kroz švajcarski sistem plasira na turnir kandidata); – Leya Garifullina, jedna od najboljih Ruskinja, koja se nije kvalifikovala i niko joj nije prepustio svoje mjesto (a lista zamjena je prilično duga: mjesto Hou je zauzela Dzagnidze, Ju – Muzychuk, Assaubayeve – Vaishali, Buksa – Osmak, itd.); – bivša Iranka Sara Khadem, čiji planovi u ovom trenutku nisu poznati (umjesto nje nastupa druga Španjolka po nacionalizaciji – Matnadze).
Pošto je žrijeb urađen nekoliko mjeseci ranije, rejtinzi mnogih učesnica, naročito u gornjem dijelu tabele, doživjeli su značajne promjene zbog ogromnog broja jakih turnira posljednjih mjeseci – što je, naravno, uticalo na ravnotežu snaga. Ipak, u svakoj osmini nokaut-tabele postoji jasan favorit.
Prvi nosilac je Lei Tingjie. Viceprvakinja svijeta iz 2023. je napravila pauzu, preskočila cijeli Grand Prix ciklus (simbolično, pobjednica tog ciklusa bila je njena nasljednica Zhu Jiner), ali je odlično igrala u Stavangeru, gdje je za pola poena zaostala za pobjednicom – Muzychuk. Sada je – ako ne odmah iza Ju, koju je nadigrala u Norveškoj – onda svakako među top 3. Njene najopasnije protivnice u startu bi mogle biti Kashlinskaya ili Batiašvili, koje je čekaju u 4. kolu. U četvrtfinalu bi se mogla sresti s Dzagnidze ili mlađom Muzychuk, a potom, vjerovatno, sa starijom sestrom Annom ili Koneru.
Drugi nosilac, Zhu Jiner, ima nešto teži put – jake protivnice je čekaju ranije… Već u osmini finala mogla bi igrati protiv Teodore Injac, šampionke Evrope, ili mladog indijskog talenta Deshmukh. Poslije toga slijede dueli s Lagno/Harikom, a zatim moguće protiv Goryachkine ili neke druge mlade Kineskinje.
Posebnu pažnju privlači Anna Muzychuk. Trenutno je u nevjerovatnoj formi – osvojila je dvije etape Grand Prixa (iako joj to nije donijelo željeni plasman među kandidatkinje), a zatim i Stavanger, gdje je ne samo pobijedila, već i porazila Ju Wenjun i Koneru. Ako ponovo ostane bez plasmana, biće to krajnje nepravedno. U Batumiju je čekaju Gaponenko, Dzjavahišvili/Shuvalova, a zatim najvjerovatnije Koneru ili Kosteniuk. Ako prođe tu selekciju, u polufinalu bi igrala protiv Lei Tingjie, i tu bi pobjeda značila direktnu kartu u Kandidatkinje – a poraz bi joj ostavio još šansu u meču za 3. mjesto. Sve zavisi samo od nje.
Na kraju, tu je i Aleksandra Goryachkina. U nizu uspjeha koje nižu Zhu Jiner i Muzychuk, zaboravlja se da je upravo Ruskinja bila favorit Grand Prixa i najuspješnija igračica Svjetskog kupa do sada. U prvom izdanju 2021. izgubila je tek u taj-brejku protiv Kosteniuk, a dvije godine kasnije osvojila je titulu pobjedivši senzaciju tog izdanja – Salimovu (koja i sada igra kao 41. Na startnoj listi). Na putu ka četvrtfinalu mogle bi je čekati Shukhman i Vaishali, a zatim najvjerovatnije Tan Zhongyi. Prije meča za svjetsku titulu protiv Ju, Tan je bila strašna sila – ali nakon iznenađujućeg poraza u tom meču, potpuno je potonula i na turnirima u Malmöu i St. Louisu bila je u velikoj krizi. Ako Goryachkina to prebrodi, mogući polufinalni rival biće Zhu Jiner – a tada je sve moguće. Bitan detalj: i Goryachkina i Zhu su već obezbijedile plasman u Kandidatkinje, pa za razliku od drugih zvijezda, njima ovo nije eliminacioni duel – bore se samo za novac i prestiž, što im može omogućiti i malo više opuštenosti.
Kao i uvijek, teško je predvidjeti pobjednicu u turniru gdje se mora proći šest krugova pakla i gdje jedna greška ruši cijelu kampanju. Neko će biti u top formi, neko ne… Ali „nokaut“ format je uvijek zanimljiv za gledanje – i ostaje žaljenje što, osim Svjetskog kupa, ovaj format više nigdje ne postoji.
Četvrti dan Grand Chess Tour-a u Zagrebu i prvi dan blica potpuno su preokrenuli situaciju. Gukesh, izgleda, potrošio je svu snagu na rapid, gdje je briljirao sa 7 poena iz 9 partija, ali u blicu je potpuno zakazao – osvojio je svega 1,5 poen… To je omogućilo da ga odmah preteknu dvojica – ne samo Carlsen, koji je upisao tri remija i sada vodi sa 17,5 poena, već i Duda, kome je 5 poena iz 9 bilo dovoljno da svrgne svjetskog šampiona na treće mjesto.
Toliko suprotstavljeni rezultati Gukesha – „plus pet“ u rapidu, pa onda „minus šest“ u blicu – pokazuju da teško da je naglo ovladao vještinom donošenja brzih odluka. Njegov rezultat iz prva tri dana više je bio posljedica snažnog emocionalnog impulsa, kao odgovor na otvorenu provokaciju od strane Carlsena, koji ga je prethodno nazvao potencijalno jednim od najslabijih učesnika turnira. Šampion je, bez sumnje, dokazao suprotno – ali je za to potrošio previše energije i nije mogao da nastavi istim intenzitetom kad je stalno bio u vremenskom škripcu…
Dommaraju je u blicu gubio od svih onih koje je prethodna tri dana pobeđivao u rapidu, započevši niz sa pet uzastopnih poraza. Četvrti u „redu“ bio je Carlsen, koji mu je bez previše emocija realizovao laganu prednost u završnici… Indijac je mogao da ostane i bez ijedne pobjede da Caruana u partiji s njim iznenada nije „izgubio glavu“ i bukvalno predao dobijenu partiju. Važno je da je u rapidu šampion dodao 33 rejting poena i sada je 28. igrač svijeta, dok ga u blicu nema ni u top 100 – sa svojih 2615 rejting poena, odigrao je u skladu sa očekivanjima, iako je zaostao 6 poena za Magnusom.
Sam Carlsen, čini se, nije pokazao ništa spektakularno. Bio je samo malo precizniji i brži od protivnika: i dalje ocjenjuje svoje šahovsko stanje kao loše, ali nijedan od konkurenata nije uspio da mu ozbiljnije zaprijeti. Drugo mjesto u danu sa „+4“ zauzeo je So, koji je potpuno podbacio u rapidu, a za njim slijede Duda, Abdusattorov i Firouzja, svi sa po „+1“… Izgleda da je ishod turnira već odlučen?
Ipak, ne treba isključiti iznenađenja – ovaj turnir u glavnom gradu Hrvatske već ih je donio prilično mnogo!
U Lipecku je završena Viša liga Prvenstva Rusije. Mala „zlatna“ medalja pripala je velemajstoru iz Čeljabinska Ponkratovu, koji je rutinski ostvario skor +4 i time sebi obezbijedio mjesto u superfinalu. Pored njega, pravo nastupa na glavnom turniru zemlje izborili su i: Ilyushenok, Zvyagintsev, Nesterov i Lobanov. Šesti, i potencijalno zamjenski učesnik, je Afanasiev. Isti rezultat (+3) ostvario je i glavno iznenađenje turnira – 18-godišnji Khubukshanov.
Zanimljivo je da je ovo prva samostalna pobjeda Ponkratova u Višoj ligi (u 2023. je dijelio 1–6. mjesto), iako redovno učestvuje u ovom takmičenju i gotovo uvijek se kvalifikuje za elitni turnir. Ovoga puta Pavel je već do 3. kola ostvario skor +3 i time osigurao prvu tablu, na kojoj je odigrao gotovo sve partije. Nakon 6. kola sustigli su ga Zakhartsov i Ilyushenok, a poslije 7. kola konkurencija se proširila – priključili su se i Nesterov, Zvyagintsev i Afanasiev. Ponkratov je morao da pobijedi u četvrtoj partiji zaredom – žrtva u 8. kolu bio mu je Grebnev, dok su svi njegovi rivali remizirali. Pavel je tako sebi priuštio luksuz brzog remija posljednjeg dana, dok su njegovi pratioci morali da se bore do kraja. Od onih koji su zaostajali pola poena, niko nije imao sreće, pa je Čeljabinac zabilježio samostalnu pobjedu u Lipecku sa 6,5 poena iz 9 partija.
Zvyagintsev i Ilyushenok, koji su remizirali na drugoj tabli, nisu previše rizikovali, dok se Nesterov našao u nezavidnoj situaciji: morao je da izbjegne poraz crnim figurama protiv Nayera (kojem je samo pobjeda odgovarala) i da se nada da niko od onih koji su ga bodovno stizali, ali imali bolji dodatni koeficijent, ne pobijedi. Arseniy je uspio i jedno i drugo! Nakon pobjede Lobanova, dok sve partije još nisu bile završene, bio je na virtuelnom šestom mjestu, ali kada je dodatni koeficijent konačno izračunat, ispostavilo se da je četvrti, potisnuvši Afanasieva ispod crte!
Nayer se silno trudio da pobijedi u posljednjem kolu. Međutim, prošlogodišnji pobjednik i rejting-favorit ostao je van superfinala – Evgeny je završio sa skromnim +2 i zauzeo osmo mjesto. Pobijedio je samo u 1. i 3. kolu, a ostalih sedam partija remizirao. I dok 47-godišnji Moskovljanin neće igrati u superfinalu, među učesnicima će se naći 49-godišnji Zvyagintsev, 32-godišnji Ilyushenok i 24-godišnji Lobanov. Da nije bilo drugog dodatnog kriterijuma, koji je spasio Nesterova, u superfinalu možda ne bi bilo nijednog od 20-godišnjih talenata koji su prošle godine briljirali u Barnaulu.
Za dlaku mjesto u superfinalu izmaklo je Khubukshanovu iz Burjatije. Iako je turnir počeo porazom, uspio je da se vrati u borbu i na kraju završi sa +3. U posljednjem kolu ubjedljivo je pobijedio iskusnog Sakaeva, koji je još prije 30 godina bio među favoritima za titulu prvaka zemlje, ali… po dodatnom koeficijentu, Erdem je završio kao sedmi.
Ipak, prerano je za konačnu objavu liste učesnika superfinala. Mogući su otkazi ili odluke Ruskog šahovskog saveza o pojedinim učesnicima – kao što je to bio slučaj 2024. kada je u turnir naknadno ušao Grebnev. Za sada još nisu poznati ni mjesto ni datumi završnog turnira, ali bi uskoro trebalo da budu objavljeni.
Pobjednica ženske Više lige je Bodnaruk. Anastasia je turnir započela porazom, ali je u narednih sedam kola izgubila samo pola poena i završila sa ukupno 7 iz 9. Za pola poena zaostala je Zhapova, dok su u petorku finalistkinja ušle i Potapova, te veoma iskusne Kovalevskaya i Pogonina. Ipak, kao i kod muškaraca, promjene su i ovdje moguće…
