To je zaista ogromna promjena. Tradicionalno, ovaj turnir je bio čisti nokaut. Uzmite tenis za poređenje – tamo je uvijek isto: 64 igrača, zatim 32, 16, 8, četvrtfinale, i na kraju pobjednik. Svjetski kup je decenijama funkcionisao po tom principu. Sjećam se prvog Svjetskog kupa koji sam pratio, bilo je to oko 2000. godine, čini mi se u Las Vegasu. A sada je FIDE praktično razbila taj koncept u paramparčad, pretvarajući turnir u četiri grupe koje igraju po švajcarskom sistemu, iz kojih po četiri najbolja prolaze u nokaut fazu.
Po mom mišljenju, to je ludost. Uopšte mi se ne dopada, i evo zašto.
Prije svega – istorijski značaj ovog događaja. U dosadašnjem formatu stalno smo gledali velika iznenađenja, takozvane „Pepeljuga priče“, kada igrač od kojeg niko ništa nije očekivao odjednom stigne veoma daleko. Italijan Lorenco Lodići je na posljednjem Svjetskom kupu pobijedio Hansa Nimana i još nekoliko veoma jakih igrača. Nedavno smo imali sličnu „Pepeljuga priču“ sa Abasovom. To je bila sjajna prilika za igrače koji inače ne ostvaruju vrhunske rezultate da naprave veliki iskorak. Uopšte ne razumijem ovu promjenu. Zaista ne razumijem. Izgleda kao da uzimate, po mom mišljenju, najbolje takmičenje koje FIDE trenutno ima i jednostavno ga uništavate. Tako ću to i nazvati. Mrzim ovu ideju, jer će sada slabije rangiranim igračima biti mnogo teže da stignu do osmine finala.
Još nešto: ne možete mijenjati format usred turnira. Prvo igrate neku vrstu rapida, a onda odjednom prelazite na klasične partije. To je užasna ideja. Uzimaju događaj koji su ljudi iskreno voljeli i kvare ga bez ikakvog opravdanog razloga.
Što se tiče kontrole vremena, reći ću potpuno jasno: partije sa tempom 45 minuta + 30 sekundi po potezu nisu klasični šah i nikada to neće biti. Nikada neću biti pristalica toga. Ne znam da li je cilj da se Magnus vrati ili šta god da im je bila namjera, ali meni se to nimalo ne dopada.
Ako već namjeravate da mijenjate formate i da 45+30 postane nova norma, onda promijenite sve. Promijenite Turnir kandidata, promijenite meč za svjetsku titulu, pretvorite sve u ubrzani šah. Neko će reći: „Pa ti si zagovornik brzog šaha, zašto si sada protiv?“ Ali nije u tome stvar. Problem je što ne možete uzeti nešto što je između pravog klasičnog šaha i rapida i nazivati ga klasičnim šahom. To nikada neću podržati.
Što se tiče skraćivanja turnira za sedam dana – ako pažljivo čitate između redova, sasvim je jasno da je organizacija jednomjesečnog turnira preskupa. Potrebno je obezbijediti stotine hotelskih soba, logistiku i sve ostalo, a pred kraj ostane samo nekoliko igrača, dok se troškovi i dalje plaćaju. Dakle, ako čitate između redova, ovo je prije svega pokušaj FIDE da uštedi novac.
Argument da je „mjesec dana svakodnevnog igranja šaha previše naporan“ uopšte ne prihvatam. Pitajte Hansa Nimana da li bi bio spreman da igra svaki dan tokom mjesec dana ako bi to značilo priliku da izbori plasman na Turnir kandidata ili da se bori za titulu svjetskog prvaka. Odgovor bi bez sumnje bio: „Da.“ Vjerujem da bi većina igrača odgovorila isto. To je sasvim razumna žrtva.
A tvrdnja da je FIDE sve teže da uklopi Svjetski kup u međunarodni kalendar po mom mišljenju predstavlja običan organizacioni neuspjeh, i reći ću otvoreno – to je sramota. Pogledajte NBA ligu. Dvorane širom zemlje, koncerti, brojni stvarni problemi sa rasporedom – pa ipak uspijevaju sve da organizuju. A ovdje mi neko govori da nije moguće uskladiti kalendar od svega dvadesetak šahovskih turnira godišnje. U to jednostavno ne vjerujem.
Ako treba da izdvojim nešto pozitivno u cijeloj ovoj priči, onda je to činjenica da će veći broj igrača dobiti priliku da učestvuje, kao i to što je ukupni nagradni fond povećan.
Još nešto o Magnusu, pošto neki tvrde da se upravo on žalio na preduge partije. Reći ću sasvim otvoreno: objektivno, on je i dalje najbolji šahista na svijetu, ali će, ako bude imao sreće, ostati neprikosnoveni broj jedan još možda tri godine – i to je, po mom mišljenju, velikodušna procjena.
Kada jednog dana prestane da bude najbolji, ostaće vam format od 45+30, najatraktivniji igrač za marketing više neće biti prisutan, a kraće partije, koje niko nije ni tražio, neće povećati broj gledalaca.
Drugim riječima, nanijećete štetu sami sebi potpuno bez razloga, jer je stari sistem odlično funkcionisao.