Meč protiv Maxime Vachier-Lagravea bio je mnogo reprezentativniji, jer je Maksim aktivan top-igrač, profesionalac koji igra u ciklusu za svjetskog prvaka. Taj meč je dobio bez ijednog poraza — sve remiji i jedna pobjeda u klasičnom šahu.
Meč sa Petar Svidlerom takođe je zanimljiv — Petar je i dalje veoma jak igrač, iako se djelimično povukao iz profesionalnog šaha. Bio je među tri najbolja na svijetu kada je bio na svom vrhuncu, osmostruki prvak Rusije. U tom meču je bio i blic — i blic je dobio Petar. Klasični dio je izgubio, što i nije veliko iznenađenje: igrači Petrovog nivoa, koji su nekada bili apsolutni vrh, ali su se kasnije manje-više povukli, zadržavaju vještine brzog šaha. Pritom je Veselin Topalov više „udaljen“ od šaha nego Petar. Petar je i dalje u šahovskom svijetu — komentariše, radio je sa R Praggnanandhaaom, igra turnire, dijelio je prvo mjesto u Švedskoj sa Nodirbek Abdusattorovom i Arjun Erigaisijem. Nije potpuni profesionalac, ali je i dalje aktivan i drži nivo oko 2680–2690.
Topalov je druga priča. Bio je broj jedan na svijetu, svjetski prvak po verziji FIDE, na vrhuncu sa rejtingom 2820. Igrao sam s njim vjerovatno desetak puta u klasičnom šahu — veoma zanimljiv, dinamičan protivnik, imali smo mnogo beskompromisnih partija. Ali to je bilo davno. Posljednji put smo igrali vjerovatno 2015. ili 2016. godine. Deset godina bez vrhunskog šaha. Na posljednjem turniru Grand Chess Tour u Poljskoj osvojio je dva i po poena iz devet u rapidu i pet iz osamnaest u blicu.
To je jednostavno ono što se dešava kada ne radiš na šahu, ne igraš godinama, a onda se suočiš s igračem nivoa Erdogmuša — koji je već među 30 najboljih na svijetu, sa rejtingom oko 2700. Tada ćeš trpjeti. Mislim da Topalov sada uglavnom igra iz zadovoljstva. Njegov rejting je bio oko 2730 prije meča — bio je precijenjen. Ja bih njegov realni nivo sada procijenio na oko 2620. Zvuči veoma nisko za tako velikog šampiona, ali ako ne igraš deset godina — to se svima dešava. Isto važi i za Gari Kasparova — i dalje ima 2812 rejting, ali kada bi počeo da igra klasične partije, izgubio bi sto poena za šest mjeseci. Bez igre je nemoguće održavati vrhunski nivo.
Prvo što nestaje jeste sposobnost da jednostavno sjediš i radiš maksimalno šest sati. Ta vještina nestaje veoma brzo. Topalov je u drugoj partiji imao prednost, igrao dobro poziciono — ali je u ključnom trenutku napravio grubu grešku. Imao je dosta vremena na satu, ali nije želio da nastavi da radi šest sati pod tim pritiskom. A za mladog, gladnog igrača poput Erdogmuša — koncentracija od osam do deset sati vjerovatno je jedna od njegovih glavnih osobina. On sjedi i tokom cijele partije razmišlja samo o rezultatu, bez ometanja. Nema još ono razumijevanje koje dolazi iz deset godina igranja na vrhunskom nivou — ali zato ima druge kvalitete.
Rejting-poeni koje je dobio iz tog meča pomalo su prenaglašeni. Obično ne pobjeđuje igrača od 2720 rezultatom 5:1. Meč je bio donekle „podešen“ da mu odgovara.
Što se tiče cilja 2900 — to je relativno. Ja sam dostigao 2850, i u to vrijeme to je bilo oko 20 poena ispod Magnus Carlsena i prvog mjesta na svijetu. Rejtinzi se stalno mijenjaju. Ako pitate može li biti 50 poena jači od Magnusa — ne. Može li biti 120 poena jači od najboljih na svijetu — takođe ne. Ali ako pod tim misli da želi biti broj jedan na svijetu — to je dostižan cilj, ako mu se karijera bude razvijala kako treba. Samo je još prerano govoriti o tome.