„Glas Jermenije“ objavio je analitički materijal na temu: „Kako se u zemlji razvija situacija sa muškim i ženskim šahom i šta možemo očekivati u budućnosti“.
-Kriza u našem šahu se produbljuje. U ažuriranom FIDE rejtingu za februar, među prvih sto pozicija ostao je samo jedan predstavnik Jermenije – Šant Sargsjan (2659, 55. mjesto).
Ovim tempom, naš GM bi mogao podijeliti sudbinu svojih kolega-sugrađana: Aika Martirosjana, Gabriela Sargsjana, Roberta Oganesjana, Manuela Petrosjana… Lista se može nastaviti. U svjetlu napretka Uzbekistana, kao i Kazahstana, povlačenje jermenskog šaha izgleda zaista tužno.
Usput, upravo su u Kazahstan pozvani brojni naši velemajstori-treneri, poput Armana Pašikjana, koji su značajno doprinijeli razvoju lokalnog šaha.
Veliki broj šahovskih škola, koje su bile osnovane za vrijeme prethodnih vlasti, omogućavaju masovnost, ali nedostatak jasne državne strategije dovodi do toga da se većina talentiranih djece gubi u masi. A oni koji stignu do visokog nivoa, zbog nedostatka finansiranja, već sa nešto više od 20 godina počinju razmišljati o prestanku sportske karijere ili prelaze na „lajt-režim“ sa rijetkim učešćem na turnirima. Na ovom fonu, drugo mjesto muške reprezentacije na Olimpijadi 2022. godine izgleda kao pravo čudo.
Shvatajući da je vrijeme za ulazak u elitu nepovratno prošlo, mladi šahisti su primorani napustiti omiljenu igru ili se okrenuti trenerskom radu kako bi zarađivali za život.
Sjajan primjer je novoizabrani šampion Jermenije, Manuel Petrosjan. Potekao iz Stepanakerta, već sa 27 godina planirao je većinu svog vremena posvetiti trenerskom radu zbog nedostatka ozbiljnih perspektiva i motivacije. I tek pobjeda na šampionatu zemlje, koja mu je osigurala automatski ulazak u reprezentaciju i nastup na Svjetskoj Olimpijadi 2026, naterala je Petrosjana da preispita svoje planove, iako je vjerovatno da će to biti samo privremeno.
Isto se dogodilo i dešava s čitavim nizom perspektivnih jermenskih šahista. Priča nije samo o predstavnicima jačeg pola. Talentirana Ana Sargsjan (2372, 69. mjesto) je, poput Levona Aronjana, otišla u SAD i počela nastupati za žensku reprezentaciju te zemlje. A upravo ona je mogla postati punopravna zamjena za iskusne Elinu Danieljan i Lilit Mkrtčjan, koje već godinama nose teret lidera nacionalnog tima. A postepeno bi i mlađa generacija odrasla.
Umjesto toga – gubici. Ipak, ženska reprezentacija nastavlja dostojno da nastupa na Olimpijadama i Svjetskim prvenstvima, iako bez osvajanja medalja.
U novom FIDE rangiranju među ženama, Danieljan je na 42. mjestu (2402), Mkrtčjan na 77. (2366). To znači da je Sargsjan već mogla nastupati na drugoj tabli. Od predstavnica Jermenije, najveći napredak u rangiranju postigla je druga perspektivna šahistkinja – Mariam Mkrtčjan, koja je sa 90. pozicije napredovala na 72. (2368).
Šampionka svijeta i Evrope iz 2022. godine među djevojkama nedavno se putem društvenih mreža obratila sa molbom za podršku potencijalnim sponzorima. Ona i dalje planira da se profesionalno bavi šahom, ali bez sistemske podrške dalji napredak bit će vrlo otežan.
I upravo nedostatak mogućnosti za redovno takmičenje na međunarodnoj areni jedan je od glavnih razloga regresije gotovo svakog perspektivnog šahista. Masovnost u sportu bez izgrađenog sistema ne dovodi do velikih rezultata. Usput, naši rezultati na svjetskim i evropskim juniorskim prvenstvima takođe postaju sve skromniji.
Na osnovu svega, izgleda da vlasti ne planiraju ozbiljno da podrže šah, ograničavajući se na standardno budžetsko finansiranje, zaključuje „Glas“.