U susret Superfinalu. Donske legende (2.nastavak)

Nova publikacija velemajstora Dmitrija Krjakvina o istoriji rostovskog šaha.

9. septembar 2026.

Rezervista u „Trudu“ bio je kirovski majstor Aleksandar Čudinovskih (1946–2013; ne treba ga miješati sa istoimenim majstorom iz Moskve). On je obožavao Korčnoja: donosio mu je rijetke knjige iz svoje velike biblioteke, ispunjavao svaku njegovu želju, pisao pisma podrške šahisti koji je tada bio u nemilosti, zbog čega je nakon emigracije Viktora Groznog i sam stradao i bio primoran da pređe na dopisni šah.

A tada se u Tbilisiju dogodila jedna epizoda koju je Jevgenij Gik opisao u svojoj knjizi „Vesele priče iz života šahista“.

„Sedamdesetih godina u Tbilisiju je održano ekipno prvenstvo SSSR-a. Korčnoj je predvodio ekipu ’Truda’, a majstor Čudinovskih bio je određen za rezervu. Lider ga je zamolio da mu donese čašu čaja.

Rezervista je otišao u bife i tamo zatekao Petrosjana sa grupom njegovih navijača. Bifeista je prepoznao čovjeka koji je ušao i nešto rekao Petrosjanu na gruzijskom jeziku (bivši svjetski šampion odrastao je u Tbilisiju i tečno je govorio gruzijski).

Razmijenili su nekoliko rečenica, majstoru su nasuli čaj, a on je, praćen grohotom prisutnih, izašao.“

Fotografija iz časopisa „Binokl“

A u hodniku je Čudinovskih sreo djevojke iz svoje ekipe, poznate šahistkinje Alehinu i Sauninu. I njih je savladala žeđ, pa su popile čaj namijenjen Korčnoju. Rezervista se potom vratio u bife (Petrosjan ga je već bio napustio) i konačno donio Viktoru Lvoviču čaj, na koji se ovaj već načekao.

Korčnoj tog dana nije imao nikakvih problema, ali su zato Saunina i Alehina bez pogovora izgubile svoje partije, jer im nije bilo do šaha – obje su dobile grčeve u stomaku, sa svim posljedicama koje iz toga proističu…“ (Jevgenij Gik).

Uprkos tome što su njegova djela veoma zanimljiva, majstor Gik u svojim pričama nije uvijek bio pažljiv prema detaljima. Čudinovskih je kasnije više puta napominjao da Kup nije bio prvenstvo, da je Korčnoju nosio kafu, a da Alehina nije igrala za „Trud“ – na djevojačkoj tabli nastupala je Ljudmila Zajceva. Ipak, zaista je tada uslijedio udarac od bifeiste – odmah nakon što Petrosjan nije uspio da savlada Korčnoja u međusobnom duelu. Ali ni „Trud“ poslije „čajanke“ nije uspio da pobijedi u meču protiv seoskog sportskog društva pod nazivom „Urožaj“.

Nakon što je savladao „CSKA“ i „Dinamo“, „Trud“ je u ključnom meču 5. kola rezultatom 4:5 izgubio od „Burevestnika“. Majstor Vladimir Doroškevič je na izlasku iz otvaranja dobio mat od Borisa Guljka, a prilikom odlaganja partija brigada analitičara, koju su predvodili Smislov i veliki majstor analize, budući poznati trener Mark Dvorecki (Mark Izrailevič je o ovom turniru pisao u svojim djelima – upravo u Tbilisiju su ga zapazili i pozvali da radi sa vodećim gruzijskim šahistkinjama), uspjela je da izvuče sve najteže pozicije.

Sada je „Trud“ očekivao meč sa moćnom ekipom „Avangard“. Na sastanku je Korčnoj sijevao munjama, a „Dora“ (kako su zvali Doroškeviča) nije znao gdje da se sakrije. Potom je lider ekipe zamolio sve da izađu, ostavši sa Petrušinom i Čudinovskihom – trebalo je odrediti konačni sastav i vidjeti ko će šta igrati sjutradan.

Njegov vjerni štitonoša, kojeg do tada nijednom nisu uvrstili u osnovni sastav, krenuo je iz sve snage, gledajući predano u oči svog idola:

„Viktore Lvoviču, vi ste šahista XXI vijeka! Prije vas niko nije ovako igrao šah! Samo je trebalo dosjetiti se da se protiv Gipslisa, poslije 1. c4 e5 2. Sc3 Sf6 3. Sf3 Sc6, odigra 4. b3… Petrosjan to nikada ne bi uspio!“

Korčnoj se prvi put te večeri nasmiješio, zadovoljno se zavalio na jastuke i telefonirao:

„Sutra će umjesto Kimelfelda igrati Čudinovskih! Šta?! Pa stavićemo ga crnim figurama protiv Grohotova, neka čvrsto odigra, a Petrušin će bijelim figurama krenuti u napad protiv Peresipkina – sada ćemo vidjeti šta je zapisao!“

Zadovoljni Čudinovskih otišao je da se priprema, a Viktor Lvovič je ostao da pogleda Petrušinove bilješke o varijanti Kalašnjikova u Sicilijanskoj odbrani.

Aleksandar Ivanovič je raširio svoje brojne analize (uvijek je bio poznat po marljivosti i sve je uredno zapisivao), ali je već poslije pet minuta velemajstor planuo i umalo pomeo listove sa stola:

„Šta je ovo? Neki skup znakova! Gdje je ovdje glavna varijanta? I zašto nema nijednog dijagrama?! Pa ovdje se ništa ne može razumjeti, ovo je jednostavno nemoguće gledati!“

(Nastaviće se)