„Čak ni tada Vaš život za Kaissu ne bi bio uzalud proživljen, da ste odigrali samo jednu partiju s Tomasom.“
M. Botvinik
Gotovo da nema nijednog udžbenika šahovske igre u kojem se ne navodi ova blistava kombinacija. Nijedna šahovska rubrika u svijetu ne prolazi pored nje. A od takve popularnosti, kao što to često biva, slavne partije s vremenom bivaju obavijene legendama i izmišljotinama. U izvjesnoj mjeri ni partija Ed. Lasker — Dž. Tomas nije izbjegla takvu sudbinu.
Sam autor kombinacije piše:
„Sljedeća partija nije bila turnirska, već takozvana „petominutna“ partija, tj. partija igrana sa satovima onoliko brzo ili sporo koliko su to partneri željeli, ali uz uslov da razlika u pokazivanju satova ni u jednom trenutku ne smije prelaziti 5 minuta. Takvo ograničenje vremena za razmišljanje bilo je veoma popularno u šahovskom klubu londonskog Sitija, gdje je ova partija odigrana 1911. godine.
Osjećam neku sentimentalnu vezanost za nju, ne samo zato što je to najljepša partija koju mi je ikada pošlo za rukom da dobijem, već i zato što je to bila prva partija koju sam odigrao u Engleskoj, na sam dan svog dolaska tamo.
Poslije užasnog putovanja preko Lamanša, pateći od morske bolesti i ne znajući gotovo ni riječ engleskog, ja sam, kao i uvijek u takvim slučajevima kada bih se našao u stranoj zemlji, najprije otišao u vodeći šahovski klub, gdje svaki šahista može računati na prijateljski savjet.
Predstavili su me mnogim članovima kluba, čija imena nisam razumio, a jedan od njih pozvao me je da odigram partiju s njim. U to vrijeme uopšte nisam znao da je to bio ser Džordž Tomas, šampion tog kluba, a kasnije i Engleske.
Jedan od članova kluba koji je znao njemački objasnio mi je pravila „petominutnih“ partija i počeli smo.“
(Preneseno sa fejsbuk stranice GM Rashita Ziatdinova)