BITKA SA POGLEDOM NA OKEAN

Drugi Kup Pjatigorskog – prisjeća se kandidat istorijskih nauka Dmitrij Olejnikov

Prije 60 godina, u avgustu 1966. godine, Boris Spaski je u Sjedinjenim Američkim Državama osvojio prestižni „Kup Pjatigorskog“. Smatrao je taj uspjeh svojom najveličanstvenijom turnirskom pobjedom.

Bio je to pravi superturnir — i po sastavu učesnika, i po mjestu održavanja, i po ogromnom, za ono vrijeme, nagradnom fondu od 20.000 dolara (što bi, preračunato na sredinu 2020-ih, iznosilo oko 200.000 dolara). Uz to, organizatori su plaćali prevoz, luksuzni smještaj i hranu.

Bio je to najjači turnir održan u SAD najmanje u prethodnih 40 godina, još od njujorških turnira 1924. i 1927. godine, na kojima su nastupali Lasker, Kapablanka, Aljehin i drugi velikani.

Turnir je u potpunosti finansirala fondacija čuvenog violončeliste Gregora Pjatigorskog. Pjatigorski („veliki violončelista, veliki muzičar, velika ličnost i tako dalje“, govorio je Mstislav Rostropovič) bio je veliki ljubitelj šaha.

Ali još veća ljubiteljka bila je njegova supruga Žaklin, kćerka bankara Rotšilda. Bila je jedna od najjačih američkih šahistkinja 1950-ih, a istovremeno i prvakinja SAD u tenisu! Kao članica reprezentacije osvojila je bronzanu medalju na prvoj ženskoj šahovskoj Olimpijadi 1957. godine.

Žaklin i Gregor Pjatigorski posmatraju analizu partije Benta Larsena i Roberta Fišera.

Supružnici su lično pozvali svjetsku šahovsku elitu na takmičenje, a na njihovu molbu FIDE je donijela posebnu odluku da se tokom održavanja Kupa ne organizuje nijedan drugi veliki turnir.

U dvokružnom turniru sastala su se dvojica najjačih šahista SSSR-a (i svijeta!), koji su upravo završili meč za svjetsku titulu — Tigran Petrosjan i Boris Spaski; dvojica najjačih američkih šahista — Robert Fišer i Semjuеl Reševski (njihov prekinuti meč iz 1961. godine takođe su finansirali Pjatigorski); kao i učesnici mečeva kandidata, nacionalni prvaci i osvajači medalja sa šahovskih Olimpijada.

Tu su bili „princ Danske“ i „Viking za tablom“ Bent Larsen, hiperoptimistični Argentinac Migel Najdorf, „mađarski Botvinik“ Lajoš Portiš, dvostruki prvak Jugoslavije Bruno Ivkov, višestruki prvak Zapadne Njemačke (i pobjednik ujedinjenog prvenstva SR Njemačke i DDR-a 1953. godine) Volfgang Unciker, kao i nestandardni šahista i novinar, trostruki prvak Holandije Jan Doner.

Turnir je igran u Santa Moniki, u Kaliforniji, u velelepnom hotelu „Miramar“, sa pogledom na okean, u „Zvjezdanoj plesnoj dvorani“. Među gledaocima su se našle i brojne holivudske zvijezde!

Amerikanci su za favorita smatrali već tada proglašenog genijem, „blistavog mladog šampiona“ Roberta Fišera.

Na otvaranju je neki šahovski entuzijasta uzviknuo, pružajući ruku Bobiju:

„Vi ste, jednostavno, Bog!“

„Da“, složio se Fišer, „ali kakva je to odgovornost!“

Jan Doner i Boris Spaski

Turnir je počeo senzacijom — ali ne u korist američkog šampiona.

Do kraja prvog kruga Fišer je napravio „dugu rokadu“ do devetog mjesta od deset učesnika, izgubivši tri partije zaredom, između ostalih od glavnih konkurenata Larsena i Spaskog.

„Fišer nije igrao loše, samo je Spaski igrao bolje“, napisao je Ed Mednis u knjizi „Kako su pobjeđivali Bobija Fišera“.

Spaski se gotovo odmah izdvojio na čelu, dok je Petrosjan igrao teško. Pošto je izgubio i bijelim i crnim figurama od Larsena — pri čemu je „bijeli“ Larsen efektno žrtvovao damu protiv Petrosjana — svjetski šampion je ispao iz borbe za prvo mjesto.

U drugom krugu činilo se da jedino Larsen može ozbiljnije da ugrozi Spaskog. Međutim, u 12. kolu izgubio je od njega u međusobnom susretu bijelim figurama. Previše je želio pobjedu, upao u cajtnot i napravio grešku.

U 15. kolu izgubio je od Fišera, koji se nevjerovatnom brzinom probio gotovo sa samog dna tabele.

Štampa je naveliko slavila „povratak“ Amerikanca: 6,5 poena u sedam partija!

Pred posljednje kolo Fišer se već izjednačio sa Spaskim — obojica su imali po 10,5 poena, dok je Larsen zaostajao čitav poen.

Za posljednje kolo sve ulaznice bile su rasprodate. U „Zvjezdanu plesnu dvoranu“, predviđenu za 900 ljudi, naguralo se čak 1.500 gledalaca — više jednostavno nije moglo da stane.

Specijalni projektori, konstruisani prema ideji Žaklin Pjatigorske, prenosili su pozicije sa tabli na velike ekrane, dok su se pored njih prikazivali veliki brojevi sa električnih — ali još ne elektronskih — šahovskih satova.

Svi su mogli da vide kako je Fišer crnim figurama pokušao da zamrsi život Petrosjanu u Staroindijskoj odbrani. Petrosjan je jednom rekao da ga Staroindijska odbrana već godinama „hrani“ i njega i njegovu porodicu.

Na kraju se sam jedva izvukao iz komplikacija.

„Nisam imao ništa protiv da konačno završim ovaj za mene veoma neuspješan turnir“, objasnio je kasnije Petrosjan svoju odluku da prihvati remi. Zajedno sa Reševskim našao se na vrhu… druge polovine tabele.

Možemo samo zamisliti sa kakvim je raspoloženjem Fišer posmatrao kako Spaski pažljivo „žvaće“ Donera, koji je greške počeo da pravi već pri izlasku iz otvaranja.

Doner je predao u 35. potezu i tako postao „anti-Fišer“ turnira — osvojio je svega pola poena u posljednjih sedam kola.

Boris Spaski, supružnici Pjatigorski i Robert Fišer

Na kraju je Spaski osvojio prvo mjesto bez ijednog poraza, a pritom dobio mini-mečeve protiv najvećih „zvijezda Zapada“ — Fišera i Larsena.

Uručeni su mu umanjena replika Kupa i prva nagrada od 5.000 dolara.

U bliskoj budućnosti pobjednik će dostojno platiti rad svojih pomoćnika u predstojećem ciklusu kandidata i — o čemu se u sovjetskoj štampi nije govorilo — po savjetu prijatelja kupiti prestižni automobil „Volga“ GAZ-21.

Poslije turnira objavljena je veličanstvena zbirka partija, koja do danas nije prevedena na ruski jezik. Sve partije komentarisali su sami učesnici, a dvije trećine partija komentarisala su oba protivnika.

Direktor turnira, velemajstor I. Kežden, tražio je od komentatora ne samo da navode varijante, već i da podijele svoje misli i osjećanja tokom igre.

Naj „skromniji“ je bio Fišer — komentarisao je samo svoju pobjedu nad Najdorfom.

Ovo je bio drugi Kup Pjatigorskog — prvi je održan 1963. godine, kada su pobjedu podijelili Tigran Petrosjan i Paul Keres — i ujedno posljednji.

Na postolju za Kup metalne pločice sa imenima pobjednika ostale su prazne na još pet od ukupno šest mjesta.

Pjatigorski su se potom posvetili pomoći dječjem i omladinskom šahu u Kaliforniji. Finansirali su šahovsko obrazovanje djece iz siromašnih porodica, kao i djece sa invaliditetom.

Žaklin je doživjela duboku starost i u novembru 2011. godine prešla je granicu od 100 godina života.

Supružnici Pjatigorski i njihov Kup.

https://ruchess.ru/news/report/bitva_s_vidom_na_okean