Legendarna šahistkinja Judit Polgar ispričala je kako je uspjela da pobijedi „Velikog i strašnog“, 13. svjetskog šampiona. Ali, krenimo redom.
Kako je sve počelo
Nakon što su 1993. godine 13. svjetski šampion, Rus Gari Kasparov, i engleski izazivač Najdžel Šort odigrali meč za svjetsku krunu mimo okrilja FIDE, šahovski svijet se podijelio na dva tabora.
Pod vođstvom Kasparova i Šorta osnovana je Profesionalna šahovska asocijacija (PŠA), čiji je generalni sponzor postala velika računarska kompanija Intel.
PŠA je organizovala takmičenja sa veoma dobrim nagradnim fondovima i praktično obezbjeđivala egzistenciju vrhunskim šahistima tog vremena.
FIDE je, sa druge strane, organizovala sopstveni meč za titulu između Šortovog poraženog rivala u kvalifikacijama, bivšeg svjetskog prvaka iz Rusije Anatolija Karpova, i holandskog velemajstora Jana Timmana.
Karpov je dobio taj meč i vratio zvaničnu svjetsku krunu, kojoj je, ipak, u očima mnogih ljubitelja šaha nedostajalo određene legitimnosti. Ni FIDE, pod rukovodstvom Filipinca Florensija Kampomanesa, nije bila u najboljoj situaciji — nalazila se na ivici bankrota i, sve do dolaska Kirsana Iljumžinova, opstajala je uglavnom zahvaljujući političkim intrigama.
Između FIDE i PŠA vodio se pravi rat. Diskvalifikovani Kasparov nije mogao, a nije ni želio, da igra na turnirima FIDE, dok je Karpov principijelno ignorisao takmičenja Profesionalne šahovske asocijacije.
Praktično, dvojica svjetskih šampiona mogli su da se sastanu tokom godine samo na jednom takmičenju — superturniru koji je u Linaresu organizovao španski milioner i „kralj mesa“ Luis Renterо Suarez.
Linares je imao status nezvaničnog prvenstva svijeta, pa je rezultat tamo bio od presudnog značaja za oba svjetska šampiona — i po verziji FIDE i po verziji PŠA.
Šahovski „Vimbldon“
Za slavu Linaresa kao šahovskog „Vimbldona“, odnosno glavnog turnira godine, 90 odsto zasluga pripada upravo „Velikom i strašnom“, koji je prvi put učestvovao na turniru 1990. godine.
Kasparov je veoma ozbiljno shvatao ovaj turnir. I Linares mu je gotovo uvijek uzvraćao — od 13 nastupa, čak devet puta ostvario je rezultat vrijedan pamćenja!
Dvaput je dijelio prvo mjesto — sa Vladimirom Kramnikom i Veselinom Topalovom, a sedam puta je bio sam na vrhu.
Čak i da je Kasparov igrao samo u Linaresu i nigdje više, to bi bilo dovoljno da uđe među odabrane velikane šaha.
Daleke 1990. godine ostvario je rezultat od 8 poena iz 11 partija i osvojio prvo mjesto. Ne može se reći da je Kasparov bio za dvije klase iznad ostalih, ali dok je njegov rejting bio 2800, prosječan rejting turnira iznosio je 2618.
Ipak, te brojke nisu davale potpunu sliku — mladi su mu stalno disali za vratom. Boris Gelfand bio je drugi, Valerij Salov treći, a Vasilij Ivančuk četvrti.
Sljedeće, 1991. godine, ta ista mlada generacija pokazala je zube. Uprkos rezultatu od +5, odnosno devet poena iz 13 partija, Kasparovu to nije bilo dovoljno i morao je da se zadovolji drugim mjestom.
Prvi je bio Ivančuk, koji je pobijedio Kasparova u međusobnom susretu i završio turnir sa pola poena više.
Konkurencija je bila izuzetno jaka: budući izazivač za svjetsku titulu Gata Kamski osvojio je „samo“ 2,5 poena.
Godine 1992. Kasparov je osvojio čak 10 od 13 poena i ponovo završio na prvom mjestu. O kvalitetu igre na tom turniru dovoljno govori činjenica da mnoge partije i danas djeluju kao da su pisane za udžbenike.
Ivančuk i Timman uspjeli su u žestokoj borbi da se izdvoje od ostalih, osvojivši po osam poena i zauzevši mjesta na podijumu.
Godine 1993. Kasparov je ponovio uspjeh — ponovo 10 od 13, bez poraza! Najsjajnija pobjeda bila je protiv Karpova, crnim figurama, u „staroj dami“, za samo 27 poteza.
Drugo i treće mjesto podijelili su Karpov i Višnatan Anand, sa po 8,5 poena iz 13 partija.
I tako konačno dolazimo do Linaresa 1994. godine.
Kasparov je počeo sjajno: 4,5 iz 5, zatim 7 iz 9, ali… šanse da ponovo zauzme prvo mjesto nije imao.
Jer je Anatolij Jusupov od samog početka bio neumoljiv — prvo je napravio niz od šest pobjeda iz šest partija, zatim stigao do osam poena iz devet partija, a na kraju završio sa nevjerovatnih 11 od 13 poena!
Njegov rejting učinka iznosio je čak 2977.
Uprkos očajničkim pokušajima da sustigne svog rivala, Kasparov je na kraju zaostao za pobjednikom i podijelio drugo mjesto sa Rižaninom Aleksejem Širovim.
A sada napravimo korak unazad i vratimo se na početak.
Skandal
Do petog kola, u kojem su igrali Polgar i GK, borba je tek počinjala.
Svjetski šampion po verziji PŠA osvojio je 3,5 od četiri poena, uz remi sa Bugarinom Veselinom Topalovom. Karpov je dobio sve svoje partije, a u petom kolu nastavio je pobjednički niz, savladavši za 30 poteza Ukrajinca Vasilija Ivančuka.
Na superturniru u Linaresu 1994. godine, između 17-godišnje Polgar i GK u petom kolu dogodio se čuveni incident zbog kršenja pravila „taknuto -maknuto“.
GK je povukao konja, na djelić sekunde pustio figuru (što je zabilježila televizijska kamera), shvatio grešku i prebacio konja na drugo, povoljnije polje.
Judit je pogledala prema sudiji, ali on nije reagovao i partija je nastavljena. Kasparov je tada pobijedio, a Polgar je kasnije priznala da ju je taj slučaj, s jedne strane, veoma pogodio, ali da je, s druge, ojačao njen karakter.
Šta se ustvari desilo
Kasparov je u jednom trenutku uzeo konja i postavio ga na c5. Međutim, odmah je shvatio da bi u tom slučaju uslijedio strašan udar lovcem — dvostruki napad na damu i topa!
Mnogo godina kasnije, u svojoj knjizi o životnom putu i karijeri, legendarni šampion ovako je opisao taj trenutak:
„U cajtnotu sam iznenada nervozno podigao konja sa d7 i postavio ga na c5, ali sam odmah, ne skidajući ruku s njega, već samo razmaknuvši prste, to ugledao… Poslije djelića sekunde vratio sam konja na d7.“
Polgar je posmatrala poteze svog protivnika i jasno vidjela da je „Veliki i strašni“ pustio figuru, a zatim napravio novi potez.
Ali u tom trenutku Judit je još bila samo 17-godišnja djevojka. Pogledala je prema sudiji, koji tada nije gledao u tablu, i nije se usudila da pravi skandal sa svojim moćnim protivnikom.
Kasparov je, odigravši konjem na drugo polje, sačuvao veliku prednost, dok je Judit, i dalje u stanju šoka, prilično lako i brzo, bez borbe, predala partiju.
Izvinjenje nije uslijedilo
Naravno, razočarana djevojka je poslije partije ispričala svima šta se dogodilo.
Tada se ispostavilo da su partiju snimali španski televizijski reporteri. Na snimku koji su ustupili, pri usporenoj, pokadrovnoj analizi, jasno se vidjelo: prsti se otvaraju, konj se pušta i… GK pravi novi potez!
Snimak su pogledali sudije, gospodin Renterо i najugledniji učesnici turnira.
Šta je u takvoj situaciji moglo da uslijedi? Da li su sudije mogle da primijene stroge disciplinske mjere protiv Kasparova zbog kršenja pravila? Ili je trebalo naložiti nastavak partije, tako što bi crni konj morao da bude postavljen na prvobitno polje?
Međutim, situacija je već bila zaigrana i ništa se nije promijenilo — rezultat je ostao na snazi.
Postojala je i druga mogućnost. GK je mogao da pokaže veličinu i ponudi Polgar kompromis — da se partija proglasi remijem.
Činilo se da tada niko ne bi bio oštećen. Slični ishodi u konfliktnim situacijama dešavali su se u šahu mnogo puta, čak i na najvišem nivou.
Međutim, možda u žaru borbe i želji da nadigra svog rivala, GK se nije udostojio ni da se izvini Polgar.
Nastavak priče
Mnogo godina kasnije Judit je ipak pobijedila „Velikog i strašnog“ — na Meču vijeka Rusija – Ostatak svijeta, održanom u Moskvi 2002. godine.
Malo detaljnije
U septembru 2002. godine, na meču „Reprezentacija Rusije protiv reprezentacije svijeta“, Judit Polgar pobijedila je Kasparova u brzom šahu.
Neuspješan izlazak Kasparova u „berlinsku varijantu“, u Španskoj partiji, omogućio je Judit da idealno postavi svoje figure, što je na kraju dovelo do poraza crnih.
Bio je to prvi slučaj u istoriji da je jedna žena pobijedila 13. svjetskog šampiona!
Poslije partije razočarani Kasparov je brzo napustio salu, odbivši tradicionalno rukovanje i razgovor o partiji.
Prema Kasparovim riječima, kada je 2002. godine izgubio od Polgar u meču u brzom šahu Rusija – Ostatak svijeta, bio je razočaran, ali je pomislio:
„Do đavola, izgubio sam od desete po rejtingu na turniru! Isto tako mogao sam da izgubim i od dvadesete, i od pete…“
Uprkos oštroj takmičarskoj borbi i ranijim nesuglasicama, njihovi odnosi su vremenom postali topli i prijateljski.
Kasparov je čak pozivao Polgar da trenira na njegovoj vili u Hrvatskoj. Judit je više puta isticala da su postali dobri prijatelji i istomišljenici koji zajedno promovišu šah kao obrazovno sredstvo za djecu širom svijeta.
Juditina riječ
„Naravno, ta partija iz 2002. godine nije bila najbolja od svih koje sam odigrala protiv velikog šampiona“, kaže Judit. „Ali, istovremeno, imajući u vidu rezultat, bio je to istorijski trenutak. O tome je pričao čitav šahovski svijet.
Široj publici je veoma teško da shvati da su dva remija koja sam godinu ranije ostvarila protiv njega na superturniru u španskom Linaresu meni lično značila mnogo više. To su zaista bila dva najveća trenutka moje karijere.
Jednom me Kasparov pozvao da zajedno treniramo nedjelju dana. To je bila velika greška. Kada mnogo sati trenirate zajedno, razgovarate, ćaskate, jedete i provodite vrijeme jedno sa drugim, neizbježno pokazujete svoje slabosti.
I tada sam, prvi put, pred sobom vidjela ne boga, već čovjeka.
Tada sam shvatila da ga je moguće pobijediti.“
Istina je da je, tokom svih zvaničnih turnirskih susreta, 13. svjetski šampion ostvario 15 pobjeda, dok je Judit Polgar samo jednom uspjela da ga savlada. Još četiri partije završene su remijem — ukupno su odigrali oko 20 partija sa različitim tempom igre.
Ali to je već neka druga priča…