Šah na prvi pogled djeluje kao nekonfliktan sport. Međutim, da je domaća šahovska scena mirna – to se ne može reći. Nakon nekoliko izjava jednog od najboljih čeških igrača, Vojtjeha Pláta (31), izbila je prava oluja koja je završila kaznom. I to u obliku koji portal NSS.cz čak označava kao gotovo likvidacioni!
Šahovski savez je o situaciji obavijestio na svojim internet stranicama. Disciplinska komisija se bavila s više izjava koje je Vojtjeh Plát iznio u javnom prostoru. Potpuni spisak naveden je u zvaničnoj presudi. Komisija je razmatrala ukupno 19 izjava, u kojima je šahista uglavnom koristio veoma sočan rječnik.
U podcastu Jak táhne pěšec Plát je, na primjer, izjavio: „Htjeli su sa mnom da me zaj****u. Bolek je nečastan čovjek.“ Time je aludirao na kapitena muške reprezentacije Petra Boleslava. „Bio je totalno gov**. Mislim, uz izvinjenje, i šahovski i ovako… ponaša se kao gov**“, rekao je dalje na njegov račun. A Boleslava je prozvao još jednom: „Bolek je tu funkciju (kapitena muške reprezentacije) imao dogovorenu s Martinom Petrom već neko vrijeme unaprijed, jer su se trebali riješiti Zbinjeka (Hráčeka)“, rekao je u pomenutom podcastu, što se, prema ocjeni komisije, ne zasniva na istini, budući da se Petr Boleslav nakon odlaska Zbinjeka Hráčeka uopšte nije prijavio na konkurs, već je na to mjesto došao tek nakon što je funkciju napustio Hráčekov zamjenik Petr Šimáček.
Plát se obrušio i na sponzora Mihala Vávru. „On je takav entuzijasta, tamo motiviše. Ponekad te momke motiviše malo čudno, tako što im dovodi neke žene. Kao, kad pobijediš, dobićeš broj neke hostese. Tako sam to čuo od nekoliko ljudi“, pričao je Vojtjeh.
Osim toga, nagovijestio je da velemajstor Tomáš Polák ima nezdrv interes prema šahistkinjama. Pozivao se, između ostalog, i na navodni citat šahistkinje Joanne Worek (39). „Čuo sam da je imao takve aluzije prema tim mladim djevojkama. On misli da je duhovit, ali one su prilično osjetljive. A kad ima neke poluseksualne aluzije, to je već trebalo davno da prestane“, govorio je Plát i dodao: „Bilo je pritužbi da ih je zadirkivao u autu kad su negdje putovali na Mitropu i slično. Da je to već bilo preko granice. I znam da su na njega stizale pritužbe svakodnevno od raznih ljudi.“
Komisija je, prema vlastitim riječima, čitav slučaj ispitala i došla do zaključka da Polák nikada prema nijednoj ženi nije počinio nikakav seksualni napad niti se ponašao na drugi neprimjeren način.
Pored toga, Plát je na internetu objavio više prostih komentara usmjerenih na ljude iz češke šahovske scene. Komisija mu je u svom izvještaju sve to sabrala i zaključila da je prekršio disciplinski pravilnik. „Etička komisija ŠSČR je razmotrila dostavljene materijale, pokušala da dođe do mirnog rješenja i pozvala gospodina Vojtjeha Pláta da se izvini pogođenim osobama. Poziv nije prihvaćen, a izvinjenje nije objavljeno u odgovarajućem obliku i obimu“, stoji u saopštenju.
Kazna za Pláta je zabrana takmičarske aktivnosti u trajanju od 13 mjeseci, koja ističe 9. januara 2027. Prema šahovskom portalu NSS.cz, za profesionalnog igrača to je gotovo likvidaciona odluka.
„Po mom mišljenju, to je sve izvrnuto naopako, jer iza mnogih stvari koje sam rekao stojim“, izjavio je Plát kasnije u veoma opširnom videu u kojem se ponovo osvrtao na čitav slučaj.
„Zainteresovao me dodatak mojoj disciplinskoj odluci. Citiram: 1.26 Igrači i funkcioneri imaju dodatne obaveze: a) obezbijediti da sve izjave i drugi oblici komunikacije o drugima budu činjenični i/ili da ne budu namjerno povređujući, uključujući sve oblike društvenih mreža. … c) uzdržati se od javne negativne kritike sudija, trenera, funkcionera i drugih osoba uključenih u šahovsku djelatnost. Probleme ili zabrinutosti prijavljivati na odgovarajući način“, napisao je potom i na društvenim mrežama. „Tačka c. Ko se usudi da na bilo koji način kritikuje Šahovski savez ČR, prijeti mu kazna. Da li mi zaista živimo u demokratiji?“, zapitao se.
Krovna organizacija ove epizode vidi kao „normalne pojave“, ali igrači poput Aroniana i Srinatha smatraju da se „izlivi bijesa ne bi smjeli normalizovati“.
Piše: Mayank Chaudhary Kalkuta | 6. januar 2026
Magnus Carlsen udara po stolu nakon poraza od Arjuna Erigaisija na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom šahu. (FOTO: Screengrab/X)
Sa samo dvije sekunde preostale na satu, Magnus Carlsen je zaustavio partiju nakon što je nenamjerno razbacao figure i doveo ih u nered, a da ih pritom nije u potpunosti vratio u prvobitni položaj. Potez je odmah proglašen nelegalnim. Njegov protivnik, vidno frustrirani Haik Martirosjan, nije mogao učiniti ništa osim da gleda kako se Carlsen raspravlja sa sudijom Chrisom Birdom. Carlsen se ubrzo vratio, pružio ruku i priznao poraz. Ovo nije bio izolovan propust u procjenjivanju norveškog velemajstora, već jedan od četiri odvojena incidenta samo tokom Svjetskog prvenstva u brzopoteznom i blic šahu 2025. godine u Dohi.
Mnogi igrači su doveli u pitanje nespremnost FIDE da sankcioniše Carlsena, ali krovna šahovska organizacija naglasila je za ove novine da nisu zabrinuti zbog njegovih postupaka. Organizacija je takođe jasno stavila do znanja da je, sve dok se vidljivost igre širi — uz sve veću popularnost šaha u mejnstrimu i snažnu vrijednost za sponzore i angažman publike — FIDE zadovoljna ukupnim pravcem razvoja.
„FIDE je svjesna da, uz rastuću globalnu pažnju usmjerenu na velike šahovske događaje, određene situacije mogu dovesti do javne rasprave unutar šahovske zajednice. Takve pojave su normalne u svakom otvorenom i angažovanom krugu, a šahovska zajednica je jedna od njih. FIDE svaku takvu situaciju vidi kao vrijednu priliku za kritičku procjenu i unapređenje“, saopštila je FIDE u izjavi za The Indian Express.
„Stav FIDE nije poricanje, već proaktivan rast i posvećenost sportu. To smo i pokazali — sa više događaja, većim učešćem, rastućim angažmanom sponzora te unapređenim finansiranjem i podrškom šahistima različitih nivoa (ne samo vrhunskim profesionalcima)“, navodi se dalje.
Velemajstor Srinath Narayan priznaje vrijednost vidljivih emocija u šahu. „Određena vrsta emotivnog izražavanja dobra je za šah. Potrebni su nam ti izrazi jer ljudi uglavnom ne vide šta se dešava u umu šahiste“, rekao je za The Indian Express. Međutim, upozorava na uticaj koji ima igrač Carlsenovog kalibra: „Opasnost… je u tome što ljudi to doživljavaju kao nešto ‘kul’. A Magnus je izuzetno uticajan… djeca se ugledaju na njega.“
U posljednje vrijeme emocije sve češće nadjačavaju Carlsenovu prisebnost. Odgurnuo je kameru nakon poraza od Vladislava Artemijeva, udario je po stolu kada mu je dama iskliznula iz ruke pod vremenskim pritiskom protiv Arjuna Erigaisija, i glasno viknuo nakon što je previdio topa protiv Fabiana Caruane.
Srinathovu zabrinutost dijeli i jermensko-američki velemajstor Levon Aronian. „Ne mislim da bismo trebali dozvoliti takve ispade bijesa“, napisao je Aronian na društvenoj mreži X. „To utiče na igrače koji su usred partije i čuju glasne zvukove. U mnogim sportovima takvi postupci se kažnjavaju kao nesportsko ponašanje kako bi se poslala poruka mlađim sportistima.“
Oba velemajstora ukazuju na izostanak zvaničnih posljedica kao suštinski problem. Njihove komentare je djelimično izazvala objava sudije Chrisa Birda na društvenim mrežama, koji je sudio u Dohi i pojasnio da „nijedna figura, šahovska tabla ili sto nisu oštećeni“ te da se Carlsen odmah izvinio. Ipak, za kritičare, samo izvinjenje nije dovoljno bez disciplinskog epiloga.
Srinath je takođe kritikovao Carlsenovu hroničnu nedisciplinu u dolascima na vrijeme, nazivajući je „veoma iritantnom“ i lošom za ugled sporta. Smatra da, iako standardne finansijske kazne odvraćaju većinu igrača, „nešto slično bi trebalo da postoji i za ovakvo ponašanje“ kada je riječ o Carlsenu, za koga novčane kazne nemaju veći značaj, a čija učestala kašnjenja „postavljaju veoma loš primjer“.
Srinath naglašava da nečinjenje FIDE šalje pogrešnu poruku. „Kao što je Levon rekao, normalizovanje ovakvog ponašanja ili njegovo ignorisanje… šalje djeci poruku da je to ‘kul’ stvar“, rekao je. „Vjerujem da je to opasnost… Zato sam smatrao da bi neka vrsta ukora poslala [poruku] da je u redu, Magnus je to uradio, ali to nije ispravno i nije nešto što bi trebalo slijediti.“
Doha nije prvi FIDE događaj koji je došao pod lupu nakon niza kontroverzi. Nedavni turniri organizacije redovno su bili obilježeni sporovima. Primjeri uključuju kontroverzu „shoegate“ sa Kandidatskog turnira 2024. u vezi s Alirezom Firouzjom, skandal „jeangate“ na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom i blic šahu 2024. nastao zbog Carlsenovog odbijanja da poštuje pravila oblačenja, kao i kontroverznu odluku da se blic titula podijeli između Carlsena i Iana Nepomniačija, što je bilo u suprotnosti s pravilima koja zahtijevaju nastavak igre dok se ne dobije jasan pobjednik.
Četrnaesti svjetski prvak Vladimir Kramnik „pokrenuo je formalni sudski postupak protiv Međunarodne šahovske federacije u skladu sa zakonodavstvom Švajcarske, pred sudom u Lozani, gdje se nalazi sjedište organizacije“.
Kramnik se direktno obratio građanskom sudu u Lozani, a ne Sportskom arbitražnom sudu, koji inače razmatra sporove povezane sa šahom.
Citat iz Kramnikove izjave:
„Konkretne odredbe švajcarskog zakonodavstva na kojima se zasniva tužba, kao i tačan iznos finansijske naknade koja se potražuje od FIDE, biće konačno utvrđeni od strane mog pravnog tima neposredno prije podnošenja glavne tužbe. Osim toga, u sjedište FIDE lično je dostavljen zvanični zahtjev za očuvanje dokumentacije. Ovaj zahtjev ima za cilj da se osigura očuvanje svih dokumenata, prepiske, elektronskih zapisa i bilo kojih drugih materijala koji mogu imati značaj za sudski postupak protiv FIDE, kako ne bi bili izmijenjeni ili obrisani.“
Predstavnici FIDE za sada nisu komentarisali situaciju. Očekuju se dalji potezi.
U partiji 14.kola Carlsen je u oskudici vremena, u remi poziciji, slučajno oborio više figura protiv Haika Martirosjana i nije uspio da ih namjesti pa mu je ubilježen poraz. To je izazvalo osmjehe Wesleyy So-a i Caruana koji su sa strane pratili partiju.
Martirosyan,Haik M (2625) – Carlsen,Magnus (2840) [A41] World Blitz 2025 Doha QAT (14.1), 30.12.2025
Sa Magnusom se desila nezgoda –izgubio je od Erigaisija…
Karlsen na Svjetskom prvenstvu u Kataru – uvijek ima visok nivo tenzije. I pri pobjedama i pri porazima. Danas u blicu nastupa više nego stabilno, ali pri rezultatu 6,5/8 naišao je na lokalnog „Robin Huda“ – Arjuna Erigaisija.
Ono što je Magnus radio u otvaranju, pa… to je prava ludost, ali nekako funkcioniše. Prešao je iz Sicilijanke u Francusku, ušao u čvrstu odbranu, a kad je napokon uspio da izjednači situaciju… izgubio je damu. I dok ju je podizao, izgubio je i vrijeme. Odmah je uslijedio čuveni udarac po stolu, a la „Norway Chess“.
Ali kao i u partiji sa Gukešom, Karlsen se odmah sabrao i čestitao Arjunu na pobjedi.
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)
" I was a bit unhappy that I forgot about the a5-pawn hanging – it should've been a draw, it's an unfortunate way to lose for him" – @ArjunErigaisi on defeating Magnus Carlsen at World Blitz 2025.
Magnus Karlsen već nije prvi put pokazao, da se tako izrazimo, nemarnost, dolazeći na šahovske partije (a ponegdje i ignorišući zvanične događaje) sa zakašnjenjem. Primjera je i više nego dovoljno. Navešću samo neke od njih.
Priča 1
Karlsen je odbio da učestvuje na konferenciji za medije nakon osme partije meča za titulu svjetskog prvaka. Norveški TV kanal NRK prikazao je uživo kako Karlsen odlazi, mašući rukama i vidno iznerviran. To se dogodilo neposredno prije nego što je Karjakin ušao u salu za konferencije. Na kraju je izazivač održao konferenciju sam.
Prema navodima norveške štampe, prije odlaska Magnus je rekao: „Neću da sjedim ovdje i da ga čekam… Neću to da radim.“ Međutim, razlog zbog kojeg je uopšte došao ranije i morao da čeka bio je taj što se nije zaustavio da razgovara sa televizijskim novinarima u „mješovitoj zoni“, kao što je to uradio Karjakin, prije nego što je ušao na konferenciju.
Priča 2
Na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom šahu (blitz) u Almatiju 2022. godine, Magnus Karlsen je zakasnio dvije i po minute na partiju protiv velemajstora Vladislava Kovaljova. Samo namjerno spora igra Vlada, koji je trošio po 10–15 sekundi na svaki potez kako bi „izjednačio temperaturu“ na satovima, omogućila je Magnusu da na kraju dobije tu partiju. Ne znam da li mu je zahvalio na tom gestu dobre volje, ali svakako je trebalo.
Priča 3
Godine 2024, tokom Šahovske olimpijade u Budimpešti, Magnus Karlsen je takođe zakasnio na svoju prvu partiju trećeg kola. Njegov protivnik, Kolumbijac Roberto Garsija Pantoha, bio je na korak od pobjede. Razlog kašnjenja bio je taj što je Magnus odlučio da dođe do turnirske sale – biciklom. Očigledno, to i nije bila najbolja ideja.
Na njegovu sreću, kod ulaza ga je, potpuno mokrog (od jutra je padala kiša), dočekala fotografkinja Marija Jemeljanova. Ona mu je rekla da su ostale još četiri minute i da postoji šansa da stigne na partiju, ali samo ako vrlo brzo ode do sale bez akreditacije (propusnicu je imao kapiten norveške reprezentacije Odin Blikra Vea) i započne partiju bez presvlačenja.
Jemeljanova mu je pokazala najkraći put i uspjela da ubijedi obezbjeđenje da zanemari bezbjednosne protokole. Tako je Karlsen, ne bez avantura, ipak stigao na vrijeme i izbjegao kuriozan poraz. Telefon je dao Mariji na čuvanje, jer je korišćenje elektronskih uređaja tokom partija zabranjeno.
Bicikl ostavljen na stepeništu parkirala je ista ta fotografkinja, porijeklom iz Jekaterinburga. Godine 2020. Jemeljanova je promijenila federaciju i sada kao igrač nastupa za Veliku Britaniju. Kao fotografkinja prisutna je na gotovo svim velikim međunarodnim događajima.
Priča 4
Na Svjetskom prvenstvu 2024. u rapidu i blicu, održanom od 26. do 31. decembra u Njujorku, Magnus Karlsen je zakasnio jedan minut na partiju protiv Nijemca Mihaela Becolda.
Da ponovim još jednom – ovakvi slučajevi nisu usamljeni. Slična kašnjenja dešavala su se i ranije. Prema riječima samog „krivca“, razlog je jednostavan: „Jednostavno imam loše vještine upravljanja vremenom, i to je sve.“
Današnja realnost
Nakon ceremonije otvaranja Svjetskog prvenstva u rapidu i blitzu, zvaničnici – predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Arkadij Dvorkovič i predsjednik Šahovske asocijacije Katara Mohamed Al-Modijahi – prišli su prvoj tabli da odigraju simbolični prvi potez u Karlsenovoj partiji. Međutim, velemajstora nije bilo.
Počasni gosti su već namjeravali da pređu na ženski turnir, kada je u salu utrčao zakasnili Karlsen. Zvanični nalog FIDE na mreži X objavio je video njegovog dolaska uz potpis: „Magnus Karlsen stiže na prvo kolo Svjetskog prvenstva u rapidu 2025!“
Reakcija Hikaru Nakamure
– O, ovo je užasno. Ovo je zaista užasno. Prava noćna mora – rekao je Hikaru Nakamura, vidjevši početak prvenstva u brzom šahu.
Na prvu partiju Magnus Karlsen je zakasnio dvije i po minute. Zbog toga su, pored svih ostalih igrača, za stolom morali da čekaju i predsjednik FIDE i nekoliko VIP gostiju, koji su trebalo da izvedu simbolični prvi potez prije početka turnira. Start takmičenja je odložen dok Karlsen nije došao do table.
– Ovo ne izgleda nimalo dobro, blago rečeno – rekao je Nakamura na svom Kick kanalu i zatražio mjere od strane federacije: – Na kraju se sve svodi na ono što govorim milion puta: treba jednostavno pokrenuti satove, bez obzira na sve. Za sve ostale satovi se pokreću, ali za Magnusa – nikada. To nije u redu.
Nakamura, koji ove godine ne igra na prvenstvu, tvrdi da je to rezultat spremnosti FIDE da za Karlsena uradi sve. – Bukvalno sve. Da je to bio Fabijano (Karuana) ili ja i da smo zakasnili, niko nas ne bi čekao. Ne bi odlagali start satova. A zbog Magnusa to rade uvijek. To pokazuje koliku moć Magnus ima nad FIDE, da se tako izrazim. Ali to je, iskreno, istina. Ovo ne bi smjelo da se dešava. Tačka. A dešava se na svakom turniru.
NRK je pokušao da dobije komentar od FIDE, ali zasad bez uspjeha. Kontaktirali su i Karlsenov tim preko njegovog oca Henrika Karlsena, ali ni oni nisu željeli da komentarišu situaciju.
Reakcija Fabijana Karuane
– Pošto je riječ o prvom kolu, postoje opšteprihvaćene norme. Vjerovatno su (organizatori) jednostavno trebalo da ga pronađu i da započnu – rekao je Karuana za NRK.
Priznao je da ga je situacija iznervirala, jer su on i stotine drugih šahista bili primorani da čekaju. – Malo je iritantno. Nisam tome pridavao veliki značaj, jer kašnjenja često ima. Ali generalno – treba dolaziti na vrijeme.
Reakcije drugih šahista
Johan-Sebastijan Kristiansen, koji dobro nastupa na prvenstvu, slaže se sa američkim kolegom. – Smatram čudnim da se čeka jedan igrač, bez obzira na to da li je to Magnus ili neko drugi. Ako je početak kola zakazan u određeno vrijeme, onda treba i početi. Ne postoje fudbalske utakmice koje ne počinju na vrijeme zbog nekih okolnosti. Mislim da Magnus to vrlo dobro razumije.
On je dodao da ne vjeruje da bi Karlsena uopšte uznemirilo da su satovi pokrenuti, ali naglašava da ne kritikuje Karlsena, već organizatore. – FIDE odlučuje da ne započne kolo. To je pomalo čudno. Vjerovatno se samo plaše da će izgledati glupo ako superzvijezda Magnus nije prisutan.
Kristiansen dodaje da je tako uvijek bilo i da federacija razumije da je Karlsen izuzetno važna figura koju ne žele da naljute. – Jednostavno sjediš i čekaš. Malo je dosadno. Ne krivim Magnusa, ali kolo treba da počne. Nema razloga da nas ostalih 300 čeka duže.
– Smatraš li to nepoštovanjem? – Apsolutno. To se vidi i po ljudima okolo. Kolutaju očima i misle da organizatori čekaju samo zbog Magnusa. To je očigledno – drugog razloga nema.
Karlsen je zakasnio i na posljednju partiju prvog dana, ali je tada njegov protivnik Ardžun Erigajsi pokrenuo sat, zbog čega je Karlsen izgubio oko 20 sekundi. Drugog dana ponovo je izgubio nekoliko sekundi kada je sudija Kris Berd pokrenuo njegov sat prije partije protiv Šanta Sargsjana.
Mi stvaramo svijet u kome moraš biti najbolji, najuspješniji, najsposobniji. Nije lako živjeti u takvom svijetu. Posebno nije lako sportistima koji su pod svakodnevnim stresom dokazivanja. Otuda nekad urade nepromišljene stvari koje im ne priliče. Najnoviji nesportski potez uradio je Magnus Karlsen na Svjetskom rapid prvenstvu nakon što je izgubio partiju od Artemijeva, odgurnuo je kameru obližnjeg kamermana, koji je išao pored njega snimajući mu izraz lica. Karlsen rijetko gubi. Kad izgubi poraz loše prima. Prošli put je udario po figurama da je streknuo Gukeš koji ga je pobjedio.
FIDE se pravi naivna. Prošli put je s njim imala “frku” oko farmerki, pa je sad bolje otćutati. Jer nije isto da li na turniru igra Karlsen ili ne. Manje interesovanja, manje sponzora, manje para. Pitanje je jednostavno, šta ako svi budu tako reagovali kad izgube? Dobijamo džunglu. Postavlja se još jedno pitanje – šta je sa profesionalnom čašću?
Fišeru ste mnogo toga mogli da zamjerite, je je bio čudak. Ali Fišer nikad nije koketirao sa čašću. Bio je principijelan kad je šah u pitanju. Ali, šta će nam uopšte čast u ovom svijetu gdje moraš biti prvi? Samo nam smeta. Ne jede se, ne plaća račune, ne hrani porodicu. Postoji svijet bez časti. Životinjski. Sve se radi po instinktu, najjači opstaju. Ali, tamo nema licemjerja. Najjači si jer si tako stvoren, a ne zato što te striko gura da to budeš. U našem svijetu sve je manje časti, a sve više licemjerja. Karlsen je trebao bar da dobije žuti karton, pred isključenje. I on sam bi FIDE više poštovao. I mi svi zajedno sa njim. Šahovskim genijem.
„Rivali, a ne saučesnici“: u slučaju trogodišnjeg rekordera pojavljuju se novi detalji
Sedmicu dana nakon što je dječak iz Sagar-a dospio u svjetske vijesti kao najmlađi igrač koji je dobio zvanični FIDE rejting, njegovo dostignuće našlo se pod povećalom javnosti.
Međunarodnoj šahovskoj federaciji zvanično je podnijeta žalba u kojoj se tvrdi da je rejting Sarvagya Singh Kushwaha možda stečen uz kršenje principa fer-pleja. Prema navodima iz žalbe, postojala su „očigledna kršenja FIDE pravila o poštenoj igri od strane trenera“, a okolnosti pod kojima su igrane rejting-partije djeteta navodno nisu bile odgovarajuće.
U pismu se navodi da su sva trojica protivnika koje je dječak pobijedio i zahvaljujući kojima je ušao na svjetsku rejting-listu bili treneri iz iste akademije u kojoj dječak trenira.
„Izgleda da je rejting stečen nepoštenim putem, uz očigledna kršenja FIDE principa fer-pleja od strane trenera ili osoba koje su kontrolisale partije“, navodi se u žalbi.
FIDE, koja ne otkriva detalje o tekućim istragama vezanim za fer-plej, nije ni potvrdila ni demantovala postojanje žalbe. Ipak, otac dječaka, Siddharth Singh Kushwaha, i trener Nitin Chaurasia potvrdili su da su upoznati s optužbama.
Oni su u potpunosti odbacili te tvrdnje, objašnjavajući skandal unutrašnjim sukobima u šahovskoj zajednici države Madhya Pradesh. Prema njihovim riječima, Šahovska federacija te savezne države već nekoliko godina funkcioniše pod privremenim komitetom, a lokalne razmirice sada su se prelile na nacionalni nivo.
„U Sagar-u je lokalna šahovska asocijacija podijeljena u dvije grupe. Jedna frakcija napada drugu, a moj sin je postao kolateralna šteta“, rekao je Kushwaha za The Indian Express. „Pokušavaju da diskredituju njegovo dostignuće iz političkih razloga.“
Mladi vunderkind privukao je pažnju širom Indije nakon pobjeda nad znatno starijim i višerangiranim igračima — Abhijit Awasthi (1542), Shubham Chourasia (1559) i Yogesh Namdev (1696) — na turnirima u Khandwa, Indore, Chhindwara i Mangaluru. Međutim, žalba osporava ovu verziju, tvrdeći da su Awasthi, Chourasia i Namdev treneri iste akademije u Sagar-u u kojoj dječak trenira.
Porodica i trener to nazivaju pukom slučajnošću.
„To što su ti igrači iz Sagar-a i što ih poznajemo ne znači da je došlo do kršenja pravila“, rekao je Kushwaha. „Da, oni su iz akademije — kao i ja. Oni su rivali, a ne saučesnici.“
Još jedna optužba odnosi se na turnir na kojem su i dječak i Namdev navodno dodati nakon što je zvanično uparivanje već bilo formirano elektronskim sistemom FIDE.
Njihova imena su unesena ručno — što je standardna procedura za zakašnjele učesnike — i zatim su upareni jedan protiv drugog. Trogodišnji dječak je dobio tu partiju.
U žalbi se takođe navodi da je Namdev izgubio na vrijeme jer je otišao u toalet u završnici brze partije od deset minuta.
Trener je i ovu tvrdnju odbacio: „Ne samo moj sin — mnogo djece je došlo kasno i bila su dodavana ručno. U tome nema ničega neobičnog“, rekao je Kushwaha.
Europska prvenstva u Rapidu i Blitzu su mi omiljeni turniri i uglavnom su potcrtani u mom kalendaru. Ovogodišnjem EP-u u Prištini sam se posebno veselio, jer sam očekivao jako dobre uvjete za igru. Moja očekivanja bila su ispunjena i Kosovari su se tu iskazali (hotel s 5* i ostali sadržaji su bili na nivou). Nažalost neke druge stvari poput suđenja (to po meni ide na „dušu“ ECU-a) nisu bile na razini Europskog prvenstva. Primjerice dosta se kasnilo sa kolima, ali i neke situacije u kojima se po meni potpuno narušila regularnost natjecanja, a „izvisili“ smo Jadranko Plenča i ja. Idem prvo iz svoje perspektive.
Nakon dobrog rezultata u Rapidu, jako sam se dobro osjećao za Blitz i bio optimističan po pitanju svojih šansi. Opravdao sam to i pobjedom u 4. kolu na 1. stolu nad drugim nositeljem i kasnijim pobjednikom turnira Jordenom Van Foreestom. Dobro sam kontrolirao vrijeme, smatrao da igram dobro… Prije pauze imao sam 5 iz 6 i zauzimao 19. mjesto.
U 7. kolu sparen sam s „protivnikom po mjeri“, bijelim figurama s Portugalcem Ribeirom Rodrigom (blitz rejting 2098). To sam vidio kao šansu za proboj među 10, pa kasnije što bude…Rano sam u partiji osvojio pješaka, međutim kasnije sam naišao na neočekivano jak otpor kod protivnika i urođen cugeraški trzaj. Za vrijeme partije mi jako čudno bilo kako ima rejting manji od 2100. Partija na kraju završava remijem, ali odmah po završetku partije ispostavilo se da sam igrao s krivim protivnikom. Naime igrao sam s velemajstorom Amarom Elhamom (rejting 2604).
Što se u stvari dogodilo: Ribeiro i Elham su greškom sjeli za krivi stol i zamjenili su mjesta. Meni je bilo logično da obojica budu kažnjena kontumacijom (to se naravno ne rejtingira) za to kolo, a partije koje su fizički odigrane budu prijavljene FIDI za rejting (npr. moja s Elhamom). S Elhamom sam inače igrao prije par godina, ali kako slabo pamtim lica nisam ga prepoznao.
Nažalost glavni sudac Grk Nikolopoulos Panagiotis nije vidio tako tu situaciju i „Solomunski“ odlučuje da su obje partije završene remijem i kao da se nitko ne zakine. Pokušao sam mu objasniti da sam ja tu zakinut, jer sam umjesto rejtinga 2098 igrao s rejtingom 2604 i da to baš nije isto. On se pravdao da ih ne treba kontumacirati, jer su se ipak pojavili na partiji samo su krivo sjeli. Ja sam na to rekao da ja tako mogu dovesti svoju baku na partiju (umjesto protivnika s kojim sam sparen), pobjediti je i očekivati da se to upiše u rezultate i tablicu.
Nažalost, ništa to nije „urodilo plodom“ i morao sam nastaviti turnir po njegovoj odluci. Igram šah preko 30 godina i ponosan sam na činjenicu da nikada nisam napustio turnir prije kraja. U tom trenutku sam se osjećao oštećen i intuitivno sam osjećao da bi ga ovoga puta trebao napustiti, ali to nisam uradio, jer sam osjećao odgovornost prema Hrvatskom šahovskom savezu koji mi je platio ovaj turnir. Da mi se ovako nešto dogodilo prošle godine u Skoplju na EP-u sigurno bi napustio, jer sam tada platio „iz svog džepa“.
Nakon toga sam se potpuno iznervirao i igra mi je jako pala, jer sam potpuno izgubio fokus. Prvo sam izgubio od Kovalenka gdje sam odigrao kao pacer dok sam još bio „vruć“, kasnije sam jednu partiju izgubio na vrijeme, ali to je sve do kraja bilo samo da reda radi da završim turnir.
Puno puta sam se „raspadao“ na turniru, ali kad si sam kriv nije neki problem i to shvaćam kao dio sporta. Ovoga puta smatrao sam da su mi turnir upropastili nekompetentnost sudaca i nespretnost kolega (Ribeiro i Elham). Ribeiru je bilo iskreno žao i nekoliko puta se ispričao. To se naravno može dogoditi svakome, ali ipak se to onda ne treba „nagrađivati“, već bi prioritet trebao biti da se zaštite oni koji nisu ništa krivo uradili, jer ne bi njihov problem trebao biti što je netko krivo sjeo. Turnir sam s ostvarenih 8.5/13 završio na 43. mjestu i izgubio 6 rejting poena.
Jadrino odustajanje
Za vrijeme turnira bilo je nekoliko slučajeva da se krivo upišu rezultati. Odmah izbace nove parove (s krivim rezultatima), igrači to reklamiraju, ali suci više ne žele mijenjat parove nego naknadno ispravljaju krivi rezultat iz prethodnog kola.
To je po meni potpuno pogrešno. Čini mi se kao puno manje zlo ispraviti odmah sa par klikova mišem i objaviti na razglasu da su parovi promjenjeni. Primjerice, ja sam u 1. kolu dobio partiju, ali greškom su upisali moj poraz i zbog toga sam u drugom kolu igrao s nekim koji je izgubio prvu partiju. Dakle izgledalo je kao da imam 0 iz 1, ali nakon pobjede u 2. kolu sam imao 2 iz 2.
U „famoznom“ 7. kolu Jadranku se dogodilo slijedeće: u trenutku kada je imao 4.5/6 izgubio je od Austrijanca Peyrera (rejting 2548), međutim greškom je upisano da je dobio i sparilo ga je u 8. kolu s Baidetskyim (rejting 2540). Da ga je sparilo kao da ima 4.5/7 igrao bi s igračem ispod 2100 rejtinga, gdje bi bio u realnoj šansi da dobije i ponovno pokuša prema gore.
Čisto kao podsjetnik, Jadro je prije 2g. Na EP-u u Zagrebu bio među 20 u Blitzu i kad je u dobroj formi on može isporučivati takve rezultate. Međutim, onako iznerviran, Jadro je izgubio od Baidetskog i nakon toga me zamolio da odustane od turnira. S obzirom da on nije išao preko HŠS-a, smatrao sam da nema prepreka njegovom odustajanju.
Ranije sam spomenuo da sam ponosan na činjenicu da nikad nisam napustio turnir. Naravno to se teoretski i moglo dogoditi u slučaju nekakve više sile poput bolesti, smrtnog slučaja, ali ne podržavam odustajanje samo zato što mi se ne sviđa stanje na tablici ili ako nemam šanse na nagradu. Jednostavno bi izgurao do kraja, da ne narušavam regularnost turnira, buholc svojih protivnika i slično. Međutim smatram u ovakvim situacijama da su suci narušili regularnost i zato Jadrino odustajanje smatram opravdanim. Prije odustajanja je ostvario 4.5/8 i bio u sitnom minusu s rejtingom.
Denis Kadrić ostvario je 8/13. Kao i u Rapidu koštao ga je slab finiš (0.5/3). „Svjetla točka“ Mornara bio je Borna Čotić koji je ostvario za njega dosta dobrih 7.5/13 i zaradio 29 rejting poena. Njemu je ovo EP bilo jako dobro i uspješno iskustvo.
„Okolnosti su krajnje tužne. Prije svega, želim reći da Narodickog poznajem već dugo. Nismo bili bliski prijatelji, ali smo odigrali ogroman broj partija na internetu, i on je uvijek bio, prije svega, sjajan protivnik — pri tom veoma korektan i prijatan u komunikaciji. Proveo sam bezbroj sati ne samo prateći njegove partije, već i njegove prenose, koji su bili fantastični ne samo zbog njegovog znanja, već i zahvaljujući načinu na koji je komentarisao.
Zanimljivo je da se zatekao uz mene u dva možda najvažnija trenutka mog života tokom posljednje godine. Odigrali smo odličnu partiju na našu svadbenu noć, kada je Ella zaspala (mislim da je malo pretjerala s pićem): za nas oboje je to bio dug dan, poprilično smo popili, ona je zaspala, a ja nisam mogao da utonem u san — osjećao sam se previše pijano da bih legao! Odigrao sam nekoliko partija i pomislio: šta god da se desi, bar ću imati dobru priču za kasnije.
Kasnije sam odlučio da odigram još nekoliko partija — direktno iz porodilišta, dok smo čekali rođenje djeteta.
Što se tiče čitave situacije s Kramnikom — i ne samo u vezi s Narodickim — mogu reći da smo i ranije imali nekih problema, mada ne previše ozbiljnih. Uz svo dužno poštovanje njegovoj veličini, oduvijek sam smatrao da mu je reputacija možda malo bolja nego što zaista zaslužuje — iz više razloga. Kad je krenuo u svoju krstašku kampanju protiv varanja na internetu, iako se nisam slagao s njegovom statistikom, mislio sam da vodi ispravnu borbu. Ali to ga je potpuno promijenilo.
Najprije se obrušio na Hikarua, što je djelovalo kao ludost, i već tada je to izgledalo loše. A kada je krenuo tako žestoko protiv Narodickog — mislim da niko ozbiljan nije vjerovao da je on varalica. Razumijem da moje riječi mogu biti različito shvaćene, i da će neki reći da meni ne treba vjerovati — ali privatno sam izražavao žaljenje zbog svega kroz šta je Narodicki prolazio. Podržavao sam ga, i vjerovatno sam trebao to učiniti i javno. Neki će možda razumjeti zašto tada nisam.
Smatram da su Kramnikovi postupci prema Narodickom bili strašni, a posljedice su bile očigledne. (…) Sve to ga je već odavno dovelo u veoma teško stanje. Kako god gledali na moje riječi — to nije bilo ispravno.
Ovo je ogroman gubitak i svima nama veoma teško pada saznanje da je neko ko je bio toliko važan i cijenjen u šahovskoj zajednici došao u ovakvu situaciju. Zaista je veoma, veoma tužno.“
Spreman sam da iznesem svoje mišljenje o potrazi za „apsolutnim šampionom“, koju su pokrenuli Norveška šahovska federacija i FIDE.
U suštini, ideja šahovskog višeboja ima dugu istoriju, i do današnjeg trenutka ona je zaista sazrela.
Podsjetiću da je krajem prošlog vijeka 13. svjetski šampion predlagao uvođenje jedinstvenog rejtinga koji bi obuhvatao sve vremenske kontrole (danas takav rejting već postoji), kao i organizovanje takmičenja sa različitim formatima.
Pominjale su se i konkretne vrijednosti: četiri poena za pobjedu u klasici, dva poena za pobjedu u brzim partijama, i jedan poen za pobjedu u blicu.
Imajte u vidu da je tada klasika bila zaista dugačka, brzi šah se igrao u formatu 25+10, a blic se takođe igrao u ozbiljnoj formi — čini mi se 5+3.
Međutim, za ono vrijeme ta ideja je bila previše radikalna — i nije naišla na podršku.
Danas je mnogo toga drugačije. U mnogim turnirima žanrovi su već izmiješani.
Na primjer, reprezentativni turnir u Bilu podrazumijeva sabiranje rezultata u klasici, rapidu i blicu.
Nedavno je i finalni turnir Grand Chess Tour-a korišćen sličan sistem.
Ipak, učešće FIDE-a, zvanična titula svjetskog šampiona i više miliona dolara u igri — to je senzacionalna vijest koja može da promijeni mnogo toga.
Da, naravno, želimo da se Karlsen vrati u borbu za najviše titule. Da, njegovo učešće je izuzetno važno za sponzore i medije.
Ali… ali, izvinite — šta će biti sa postojećim velikim ciklusom za titulu svjetskog šampiona?
Neće li se desiti da istorijska titula šampiona u klasičnom šahu, koja je ionako već izgubila na težini zbog neubjedljivih nastupa Dinga Lirena i Gukeša, potpuno izgubi svoj značaj i sjaj?
Šta bi na to rekli Štajnic, Lasker i Kapablanka?
Srušiti staro i istorijski vrijedno — lako je.
Ali izgraditi nešto novo i dugotrajno (glasnih titula-jednodnevki već smo se nagledali) — to je mnogo teže.
Zato sam za sada u sumnji. Pitanja ima više nego odgovora.
Usput, zbunjuje me i vodeća uloga Norveške šahovske federacije u novom projektu.
Podsjećam da je u toj zemlji zakonom zabranjeno učešće sportista iz Rusije i Bjelorusije na bilo kakvim takmičenjima.
Da li nam je to zaista potrebno?
P. S. Vrijedi se prisjetiti da se i sada, u slučaju neriješenog rezultata u meču za svjetsku titulu u klasičnom šahu, prelazi na brze partije, a zatim, ako je potrebno, i na blic.
Dakle, ta ideja već je djelimično realizovana. I to u mini formi.
Poznati velemajstor Aleksej Širov oglasio se iz Batumija (Gruzija), gdje trenutno igra za špansku reprezentaciju na Evropskom ekipnom prvenstvu. U objavi na društvenim mrežama (fejsbuku), Širov govori o svom nastupu, atmosferi u timu i sukobima s kapitenom ekipe, Davidom Martínezom („Divisom“).
Piše: GM Aleksej Shirov
Trenutno sam u Batumiju (Gruzija), gdje igram Evropsko prvenstvo za nacionalne selekcije. Predstavljam Španiju na prvoj tabli i moja igra je bila osrednja – odigrao sam 5 partija u 6 kola, napravio 4 remija (od toga 3 crnim figurama) i izgubio od Anisha Girija (Holandija), koji je u posljednje vrijeme u izuzetnoj formi. Danas je slobodan dan.
Iako postoje stvari o kojima još ne mogu govoriti u detalje dok se prvenstvo ne završi, osjećam potrebu da već sada počnem da pišem. Kapiten tima je internacionalni majstor David Martínez (poznatiji po nadimku „Divis“), s kojim sam već imao mnogo problema prošle godine u Budimpešti. Sada je još gore.
Prvo kolo je bilo 5. oktobra, a četiri dana ranije otvoren je timski chat na WhatsAppu. Tamo sam podijelio neka razmišljanja o partijama, odmorima itd. U timu je 5 igrača, ali samo 4 mogu igrati u jednom meču, što znači da imamo 36 partija za raspodjelu između 5 igrača (moguća podjela bi bila 8-7-7-7-7). Ja sam znatno stariji od ostatka ekipe, a svih petorica imamo približno jednaku šahovsku snagu.
Na moj komentar u vezi odmora i rotacije, „Divis“ je u chatu odgovorio sljedeće:
„Što se tiče odmora i ostalog… Moje odluke biće neopozive. Neće biti nikakve rasprave i igraće sastav koji ja odredim.“
Moram reći nešto važno. Kada smo osmi po startnoj listi i želimo da ostvarimo rezultat u skladu s tim (na primjer da završimo među prvih deset), ne treba nam diktator. A ako želimo da idemo i dalje – da osvojimo medalje – to moramo učiniti u harmoniji koju diktator nikada ne može stvoriti.
Žao mi je što mi ove jednostavne riječi nisu pale na pamet ranije… a sada je možda već prekasno. 😢
Tužna ironija – zemlja iz koje dolazi Magnus Karlsen, neprikosnoveni lider svjetskog šaha proteklih 15 godina, ne uspijeva da obezbijedi osnovna sredstva za učešće na prestižnom Evropskom ekipnom prvenstvu (koje se upravo igra u Batumiju, u Gruziji, a učestvuje 40 ekipa na Open turniru, a 36 na ženskom). Aryan Tari, jedan od najboljih norveških velemajstora, s pravom ukazuje da šah u mnogim državama još uvijek nema status koji zaslužuje.
Aryan Tari @aryan_tari ·
Juče je u Gruziji počelo Evropsko ekipno prvenstvo, ali nažalost bez reprezentacije Norveške. Srceparajuće je što zemlja koja već 15 godina ima najboljeg igrača svijeta ne može da pronađe budžet da pošalje svoje najbolje igrače da se takmiče.
Hikaru Nakamura je poznat po svom energičnom i nekonvencionalnom stilu, ali bacanje Gukeševog kralja u publiku nakon pobjede i poticanje bučne proslave publike (inače jako bučne i tokom partije) izaziva legitimna pitanja o sportskom duhu i poštovanju prema protivniku, ali i samoj organizaciji ovog meča.
Ovakvo ponašanje prelazi granicu koja dijeli strast od nepoštovanja. Gukesh je ne samo protivnik, već i svjetski šampion – a takva titula zaslužuje dostojanstvo, čak i u porazu. Pobjeda dobija punu težinu tek kada se odnosi sa stilom i dostojanstvom.
Publika, naravno, ima pravo da slavi, ali kada igrač aktivno potiče bučnu i skoro navijačku atmosferu na račun poraženog, to može ostaviti gorak utisak. Umjesto da slavimo samo spektakularan preokret i rezultat, ostaje i pitanje: gdje je granica između šoua i sportskog duha?
Evo nekoliko detalja iz te partije (u meču SAD-Indija, prvo kolo koje je SAD dobio 5-0!)
Ovo je taj trenutak kada je GM Hikaru Nakamura preokrenuo izgubljenu poziciju i matirao svjetskog šampiona Gukesha – podigao i bacio Gukeshevog kralja prema publici, slaveći pobjedu od 5-0 tima SAD nad timom Indije!
That moment when @GMHikaru Nakamura turned around a lost position and checkmated World Champion Gukesh – picking up and throwing Gukesh's king to the crowd, celebrating the 5-0 win of Team USA over Team India!
A grown man tossing his opponent’s King who’s half his age into the crowd. Real classy, Hikaru. The hate Magnus and Hikaru have for India’s Gukesh is just unreal.#Chesspic.twitter.com/aZ2HOxiSJH
Nakamura je komentarisao novu reformu rejtinga FIDE. Ispod – odlomci iz njegovog intervjua.
**********
FIDE se time bavi samo zato što to radim ja. Emil Sutovsky je jasno izjavio svoje namjere promjene: „Nema više nikakvog farminga“. Dodao je da igrači sa rejtingom iznad 2650 moraju dokazati svoje sposobnosti.
Prag od 2650 je velika greška. Trebao bi biti na nivou 2750 ili među top‑20 igrača svijeta, jer farming ima smisla samo u rijetkim slučajevima – na primjer, za kvalifikaciju na Olimpijadu, državno prvenstvo ili turnir kandidata. Ali ja već imam potreban rejting, i ne trebam ga povećavati.
Igrao sam na top-turnirima, pobijedio Fabiano Caruanu, Leiniera Domingueza, Gukesha, remizirao s Magnusom. Šta još treba? Ideja da ja „ne zaslužujem“ svoj rejting je apsurd.
Ako se uvede prag od 2650, igrači sa rejtingom od 2650 do 2700 prestaće da igraju na otvorenim turnirima – što će naštetiti šahu uopšte. To će smanjiti šanse da dobiju norme i mogućnost da igraju protiv jakih rivala. Slažem se s idejom pravila, ali ono mora važiti samo za top‑20, na primjer za igrače iznad rejtinga 2729. To neće pogoditi mene ili elitne igrače, ali će štetiti onima koji pokušavaju da zarađuju šahom.
Što se tiče ideje o snižavanju rejtinga zbog neaktivnosti – ja sam protiv, jer je to previše proizvoljno. Koliko partija godišnje igrač mora odigrati da se smatra aktivnim – 20, 50, 100?
To će stvoriti problem, posebno uz popularnost online turnira kao što su Titled Tuesday ili EWC.
Ako uvedu obaveznih 70 klasičnih partija godišnje, igrači poput Alireza Firouzje birat će online turnire gdje je veća zarada, i klasični šah će izgubiti značaj — smatra Hikaru Nakamura.
************ Možete da pošaljete Vaše mišljenje o ovoj temi i biće objavljeno na Šah-mat listi.
Prije četiri godine tada još neprikosnoveni svjetski šampion Magnus Karlsen izjavio je da je umoran od igranja protiv svoje generacije i da želi nove izazove. Tada se kao idealan nasljednik i budući protivnik kralja šaha vidio 19-godišnji Alireza Firouzja. Međutim, njegove dvije dosadašnje kandidatske kampanje – 2022. i 2024. – bile su neuspješne, a sada je, nakon što je na nedavno završenom velikom švajcarcu zauzeo tek 3. mjesto, Firouzja odlučio da odustane. Zvanično je potvrdio da neće učestvovati na Svjetskom kupu u Goi, čime automatski gubi šansu da igra na Turniru kandidata 2026. godine.
Firouzja je dugo važio za šahovsko čudo, najprije predstavljajući Iran, a potom Francusku. Bio je:
mlad, harizmatičan, nevjerovatno talentovan,
potpuna suprotnost hladnom, smirenom Karlsenu,
neko ko je povremeno mogao da ga slomi čisto energijom.
Naravno, igra mu je imala mnoge tehničke nedostatke – posebno završnice, što je čak postalo predmet šale u šahovskoj zajednici. Ali, kombinatorika mu je bila na takvom nivou da se vjerovalo da će sve ostalo brzo dostići.
Krajem 2021. godine, Firouzja je briljirao:
osvojio veliki švajcarac,
dominirao na 1. tabli Evropskog ekipnog prvenstva,
probio se preko granice od 2800 rejtinga.
Međutim, „magija“ se raspršila na Turniru kandidata u Madridu 2022., gdje nikada nije bio ozbiljan izazivač. Njegov nastup u Torontu 2024. više je podsjećao na emocionalni slom nego na borbu za titulu. U jednom trenutku izgledalo je kao da je odustao od snova.
Na ‘velikom švajcarcu’ 2025. djelovalo je da se vraća u igru:
bio je među glavnim favoritima,
vodio nakon uvodnih kola,
iako je izgubio od Magsudlua, vratio se i došao do +4.
U poslednja dva kola imao je šansu, ali su Giri i Bluebaum, koji su na kraju završili ispred njega, odigrali mirne remije i nisu posustali. Da je postojao taj-brejk, Firouzja bi možda imao šansu, ali koeficijent je bio neumoljiv – nije prošao.
Simbolično, Firouzja se nije pojavio ni na ceremoniji dodjele nagrada u Samarkandu.
Giri je sijao sa pobjedničkim peharom,
Blueubaum je stajao skromno nasmijan,
treće mjesto – ostalo je prazno. Nema smisla stajati na postolju ako nije prava bronza, nego samo „drvena medalja“.
I onda je uslijedila vijest: Firouzja neće igrati na Svjetskom kupu u Indiji.
On je imao pravo da učestvuje:
kao 6. igrač svijeta po rejtingu,
kao bivši učesnik turnira kandidata,
i naravno, kao šahista čiji se talenat ne dovodi u pitanje.
Ali, kao što je pokazalo i Karlsenovo odustajanje ranije, FIDE mašina za kandidate ne poznaje emocije. Ako nećeš da igraš – ne moraš.
Firouzja je tako postao sedmi vrhunski igrač koji je odbio učešće na Svjetskom kupu 2025. godine. Prije njega su to učinili:
Karlsen (umjesto njega ide Kaimer),
Karuana (Le Kuang Liem),
Nakamura (Vidit),
Anand (Ju Jangi),
Dominguez (Sindarov),
i svjetska šampionka Ju Venjun (Divija).
Umjesto Firouzje, na luksuzni turnir u Goi ide Rihard Raport.
Turnir će okupiti 203 šahista, biće nagradni fond od 2 miliona dolara, a pobjednik odnosi $120,000. Prva tri mjesta dobijaju plasman na Turnir kandidata 2026.
📅 27. septembar 2025, 11:00 ✍️ Tekst: Jevgenij Atarov 📷 Foto: Lennart Ootes
Izgleda da se Freestyle Chess Grand Slam suočava s ozbiljnim problemima. Nakon što je ovog ljeta Jan-Henrik Bittner objavio da se povlači sa mjesta izvršnog direktora serije, prošla su dva mjeseca bez ikakvih vijesti od organizatora. A sada se – ne na zvaničnom sajtu serije, već samo na društvenim mrežama – pojavila informacija da će se završna etapa u Kejptaunu održati u prepolovljenom formatu, od 8. do 11. decembra. Postavlja se pitanje: kakvi su planovi Karslena i ostalih top igrača, i ima li serija uopšte budućnost u 2026. godini?
U posljednjih godinu i po, tandem Bittner–Karlsen doživio je niz uspona i padova. Počelo je grandiozno: probni turnir u Vajsenhausu, atraktivna prezentacija u Singapuru, te spektakularni verbalni rat sa FIDE oko prava da se pobjednik serije naziva „svjetskim prvakom“, uz paralelnu borbu za prava vrhunskih šahista.
Ali negdje od Pariza, stvari su počele da se komplikuju. Prvo sukob sa Firouzjom, zatim nestanak Niemana sa scene, povlačenje Gukeša, pa izlazak Girija i Nakamure iz „freestyle kluba“. Usledila je prava zbrka s etapama: prebacivanje iz Njujorka u Las Vegas, odbijanje Indije da ugosti turnir, neuspjeli pokušaj da se održi online etapa, a sad i skraćivanje finalnog turnira.
Ne može se reći da je Bittner ikada prekršio obećanja, nekome ostao dužan, ili da se ponašao neprofesionalno – naprotiv, što se tiče nagrada i organizacije, sve je bilo na najvišem, FIDE-u nedostižnom nivou. Ali u pogledu medijskog odziva, odnosa javnosti prema Freestyle formatu, kao i saradnje sa vodećim igračima – potpuni fijasko.
Ideja, iako upakovana na vrhunskom nivou, jednostavno nije „prošla“. A što je još gore – u finansijskom modelu koji je Bittner zamislio, nije bilo predviđeno da on sam sve finansira. Cilj je bio da, osim njega i njegovih prijatelja-mecena, u nekom trenutku u projekat uđu i korporativni sponzori, posebno oni sa lokacija gdje se igraju turniri, koji bi nastavili da razvijaju investiciju.
Kako su ironično komentarisali mnogi koji su već „izgorjeli“ na sličnim projektima, Bittner nije znao u kakvo „blato“ ulazi – vodeći šahisti na koje se oslanjao, kako kažu, rado primaju, ali ništa ne daju zauzvrat, pa čak ni simboličnu podršku svojim dobrotvorima. Sudeći po tome koliko brzo je izgubio podršku elite, i čak autoritet Magnusa Karlsena nije mogao pomoći, sve više izgleda da će peta, skraćena etapa u Južnoj Africi biti i posljednja u istoriji Freestyle Chess Grand Slam-a.
Zanimljivo je da o ovom skraćenju trajanja turnira u Kejptaununema nikakvih informacija na zvaničnom sajtu. Tamo i dalje stoje originalni datumi: od 3. do 12. decembra. Prema sajtu, učesnici bi trebali biti:
Karlsen, Karuana, Nakamura – kao lideri generalnog plasmana,
trojica najboljih iz etape u Las Vegasu – Aronjan, Nieman i Erigaisi,
i još desetorica – putem pozivnica Bittnera i Karlsena, ili preko kvalifikacija na Chess.com „Petkom“.
U svakom slučaju, još uvijek je prerano za konačne zaključke… Ali sve više znakova ukazuje da idealistički projekat, koliko god bio ambiciozan, možda neće preživjeti drugu sezonu.
Borba za rekorde u bilo kom sportu ima oštar karakter. Jedan čas, milimetar — i ti si u vječnosti, a tvog protivnika, koji je ostao tek malo iza, momentalno zaborave. Ali takva situacija, kakva se sad dešava u šahu, meni izgleda da još nikada nije viđena.
Kako javlja AZERTAG, pravi skandal počinje oko pohoda za novim svjetskim dostignućem mladog genija iz Argentine, „šahovskog Messija“ ili čak „šahovskog Maradone“ — 12-godišnjeg Faustina Oroa.
Čime je ta trka dječaka sa vremenom posebna?
Dugo vremena najmlađi velemajstor u istoriji šaha bio je Rus Sergej Karjakin, koji je u svojoj karijeri bio kandidat za titulu svjetskog prvaka 2016. godine, kao i svjetski prvak u rapidu i blitzu. Sergej je rođen 1990. godine, a velemajstor je postao sa 12 godina i 7 mjeseci, i to dostignuće je opstalo punih 20 godina, iako su ga mnoge rastuće zvijezde 2010‑ih pokušavale oboriti — među njima i sadašnji svjetski šampion, Indijac Gukesh Dommaraju.
U eri svjetske pandemije koronavirusa, rekord je napao Abhimanyu Mishra (rođen 2009.) — Amerikanac indijskog porekla. Talas energije njegovog oca spojio se sa talentom djeteta. Prvo je postao najmlađi međunarodni majstor u istoriji, a zatim je počeo neprestano igrati u Evropi turnire sa normama za velemajstora. Po priznanju Mishra-starijeg, stotine hiljada dolara i evra su potrošene na turnire (uzimajući u obzir pandemijske restrikcije i skupe avio‑karte), ali ti troškovi su se isplatili kroz reklamne ugovore kad je mlada zvijezda dostigla svoj cilj.
2011.godine Mishra je konačno oborio Karjakinov rekord — postao je velemajstor sa 12 godina, 4 mjeseca i 25 dana. Naravno, neki elitni igrači, uključujući ruskog šahovskog lidera Jan Nepomnjasčija, pomalo sa tugom istakli su da je posljednja norma ostvarena u takmičenju u kojem su igrači starije generacije, bez velike motivacije, igrali jednostavno da dobiju honorar, ali nije bilo sumnji u poštenu igru.
Posljednjih godina na šahovskoj sceni pojavilo se nekoliko supertalentovanih igrača koji su odlučili da pomjere Mishrin rekord. Možda najzanimljiviji među njima je Argentinac Faustino Oro (rođen 2013.). Taj dječak je već postao jedan od najprepoznatljivijih vunderkinda u svojoj zemlji, često se pojavljuje na televiziji i na španskom internetu. Moj zemljak, velemajstor Vitalij Kiselev, sada zastupnik Argentine, pričao je da svaki taksista koji sazna da mu je putnik profesionalni šahista pita: „O, znaš li ti Faustina?“
Oro je već postao najmlađi međunarodni majstor u istoriji šaha, oborio je Mishrin rekord, ali — eto nevolje — odmah ga je nadmašio Rus Roman Shogdzhiev (rođen 2015.). I muški Orovi zaštitnici odlučili su da ne staju na tome, nego da se probiju do visine velemajstora.
Trenutno Oro ima otprilike pola godine da obori Mishrin rekord za velemajstora — to je vrlo malo, ali ništa nije nemoguće. Argentincu je potrebno da ostvari tri norme — za dvije od njih (uz ispunjene uslove o broju velemajstora i zastupljenosti zemalja) može se organizovati sastav takmičenja, ali treću normu, prema pravilima FIDE, mora postići u otvorenom turniru, gdje može učestvovati svako. To garantuje poštenje i transparentnost norme.
Krajem ljeta 2025. najavljeno je da će u septembru u Madridu biti održan grandiozan turnir „Legende i vunderkindi“, na kojem će igrati jaki velemajstori iz španskog govornog područja – Peruanac Julio Granda Zuniga, Argentinac Alan Pichot i drugi, kao i zvijezde u usponu s Orom na čelu.
Mnogi šahovski komentatori odmah su istakli da je sastav ispitivača za mlade igrače formiran isključivo od bivših profesionalaca koji danas gotovo ne nastupaju (na primjer, Granda, nekada u top‑20 FIDE rejtinga, sada skoro 60 godina).
Međutim, ne može se reći da su stariji velemajstori bili slabi. Snagu turnira je sugerisao nastup nade kineskog šaha Lu Myaoa (rođen 2010.) — predstavnica Kine je izgubila nekoliko partija i ispala, ne završivši turnir. A Faustino Oro je tamo pobjeđivao partiju za partijom. I to ne na običan način — svaki od njegovih protivnika borio se, dobijao dobre i ponekad dobijene pozicije, a onda, na iznenađenje, «previđao» u nekoliko poteza i predao partiju. Neke od tih „previda“ bile su na nivou igre pseudovelemajstora Ostapa Bendera u Vasjukama.
To je izazvalo pravu lavinu hejta na društvenim mrežama. Organizatori i igrači bili su primorani da iznesu zvanično saopštenje u kojem su izrazili žaljenje zbog reakcije gledalaca. Još su jednom naglasili da protivnici argentinskog genija jednostavno ne izdrže njegov pritisak.
Međutim, oluja nije posustajala. Još jedan izvor ogorčenja kod fanova šaha bilo je Orovo ponašanje za tablom — mladić se ljuljao na stolici, pravio grimase i generalno se ponašao provokativno.
Kako god bilo, turnir u Madridu završio je ubjedljivom pobjedom Faustina. On je osvojio prvi velemajstorski bal i postavio novi privremeni rekord — postao je najmlađi igrač koji je prešao rejting od 2500. Sumnjam da će ni to dostignuće dugo potrajati — jer po Orom stopama ide Shogdzhiev, koji je mlađi za dvije godine. Ali u pogledu dostizanja nivoa velemajstora, napetost je sada dovedena do maksimuma.
Interesovanje za Faustina Oro je ogromno. Naravno, on ima ne samo hejtere, nego i čitavu armiju navijača koji strasno štite svog miljenika. Nesumnjivo, turniri na kojima će Oro pokušati dobiti preostala dva velemajstorska bala biće praćeni izuzetno pažljivo. A dok se to ne dogodi, Oro će kao pripremu odigrati egzibicioni meč u brzopoteznom šahu sa pobjednikom „Velikog Švajcarca“ i učesnikom Kandidatskog turnira 2026. — Anishom Girijem.
P.S. Meč je završen sa 3,5 : 0,5 u korist Anisha Girija.
Na kanalu World Chess objavljen je video sa 14. svjetskim šampionom u šahu, Vladimirom Kramnikom, u kojem je govorio o tome zašto je podržao Hansa Niemanna, o varanju u onlajn-šahu, kao i o procentu varalica među najboljim šahistima svijeta.
O izvještaju Chess.com „Hans Niemann Report“
„Potrošio sam vrijeme da sve provjerim i shvatio: podaci tamo nisu tačni, a mnogo toga je jednostavno laž. Po mom mišljenju, glavni podtekst bio je u tome što je u tom trenutku Chess.com kupovao svog glavnog konkurenta — Magnus Group, i oni su razumjeli da moraju podržati Magnusa u toj priči. Ali to je samo moje pretpostavka.“
Onlajn-šah u tri riječi
„Zabavno, praktično, nečisto.“
O tome koliko top-igrača vara
„Evo moje veoma oprezne procjene: 20%. Mislim na top-50 ili top-100, ali vjerujem da je stvarna cifra veća. Prije godinu dana Maxime Vachier-Lagrave govorio je o 30%, Fabiano Caruana o 50%. Kako je Carlsen istakao u intervjuu, varanje je egzistencijalna prijetnja za šah.“
Zašto je podržao Niemanna
„Nismo se poznavali. On je mlad čovjek, tada još sasvim mlad. A kada se protiv tebe okrene čitav svijet, kada čitava PR i medijska mašinerija pokušava ocrniti tvoje ime, to je nevjerovatno teško. To je bila ciljano usmjerena kampanja da ga naprave simbolom šahovskog varanja. Ali ja u njemu vidim ličnost sposobnu da promijeni šah. Ima hrabrosti da se bori za ono u šta vjeruje. Za svoje godine je veoma zreo. Upravo zato što se na njega sručila tolika medijska hajka, osjetio sam da ga moram podržati.“
O svojoj borbi protiv varanja
„Ja navodim imena igrača čiji rezultati sa statističkog stanovišta izgledaju krajnje nevjerovatno. Tražim da ih provjere, da prekontrolišu. Samo kažem: ‘Statistika ukazuje na veoma nisku vjerovatnoću, i to su stvarne cifre.’ Ali ništa se ne dešava — niko ih ne provjerava, a oni nastavljaju da pokazuju nevjerovatne statističke rezultate. A radi se o veoma ozbiljnom novcu.“
Zašto je onlajn-varanje prevara?
„Ako vam neko skine 2000 dolara s računa, policija dolazi i hapsi ga: to je prevara. A ako igrate finalnu partiju, gdje pobjednik dobija 10 000, a gubitnik ništa, i uz pomoć kompjutera pobijedite? To znači da ste ukrali 10 000 — i to je takođe prevara. Pokrenuo sam peticiju, razgovarao sa poslanicima i u švajcarskom parlamentu, i složili smo se da se to mora smatrati krivičnim djelom. Oni su pokrenuli inicijativu i proslijedili peticiju vladi, i očekuje se da će u septembru donijeti zakon kojim se varanje izjednačava sa krivičnim djelom. Ne samo u šahu, već u svim kompjuterskim igrama. Barem u Švajcarskoj. To je veoma važan prvi korak, koji može značajno pomoći očuvanju integriteta šaha.“
Prvi i drugi šahista svijeta, Carlsen i Nakamura, već se smiju naglas gledajući na pokušaje FIDE da s ozbiljnim izrazom lica promoviše titulu svjetskog šampiona. Prvi već tri godine nije odigrao nijedan njen turnir osim svjetskih prvenstava u rapidu i blicku. Drugi je, da bi ispunio besmislene „norme“, izašao na start prvenstva Luizijane, učesnicima kojeg bi mogao da da seansu simultanke, i da osvoji najmanje 7 poena iz 7 mogućih…
FIDE ima bogato iskustvo organizovanja „prvenstva svijeta“ bez najboljeg šahiste svijeta. Tako je bilo 1930-ih, kada je, iako je Aljehin bio živ, ona dodijelila titulu Matissonu, a zatim Euweu. Zatim 1975, kada su Karpovom zamijenili buntovnog Fischera, a potom 1993, kada su isti trik ponovili s Kasparovom. Najzad, „Iljumžinova linija“ s nokaut-šampionima svijeta, kojima je FIDE čak dodjeljivala sopstvene brojeve, računajući ih (zašto baš tako?) od Steinitza, a ne od ruskog amatera. Upravo zato, kada je Carlsen rekao FIDE „ne“, ona je uvrijeđeno odglumila da se ništa posebno nije desilo, i da je šampion svijeta prosto onaj ko osvoji svjetsko prvenstvo.
Nastavljati ovu priču vjerovatno ne treba – previše je tužna. I dobro bi bilo da se sve završilo samo na Ding Lirenu, koji je upao u otvorenu komu čim je dobio krunu. Njegov nasljednik, 18-godišnji Gukesh, nije se pokazao mnogo boljim od Kineza. Ne, Indijac igra daleko uspješnije, on se neustrašivo bori u svakoj partiji, ali nazvati ga kraljem, što se neprestano dešavalo u odnosu na Carlsena, nikome ne bi palo na pamet. Čak i njegov rejting „prije“ i „za vrijeme“ šampionata jasno postavlja naglaske. Prije meča za krunu imao je 2794, sada – skoro 30 poena niže, a u Gukeshovom portfoliju za skoro godinu dana nije se dodala nijedna značajna pobjeda.
Kako bi trebalo da djeluje ozbiljna organizacija u takvoj krizi? Ako nemate mogućnosti da uključite u svoju orbitu najsnažnijeg igrača, koji bi dao legitimitet vašoj tituli, onda treba pokušati da reformišete sam format. Da ga učinite jednostavnijim, jasnijim, demokratičnijim, ukratko – da ga promijenite. A ne da glumite da se ništa nije promijenilo, da „od promjene sakupljača suma ostaje ista“. Ne, nije ostala. Ciklus s Magnusom i bez njega – dvije su velike razlike. I u sportskom, i u čisto medijskom aspektu, uzimajući u obzir očiglednu činjenicu da FIDE ne zna da se proda u globalnom svijetu, van šahovskog balona. Da im je to zaista važno, možda bi prešli na godišnji ili neki drugačiji ciklus – glavno da bude drukčiji od onog ranijeg. Ali ne! Sve mora ostati kao prije, iako cijela pompa ne odgovara kvalitetu proizvoda.
Isti onaj nevjerovatno dugačak ciklus od dvije godine – zašto ne bi bio godinu, šta tome objektivno može smetati? Isti onaj turnir kandidata, gdje pobjeda gotovo garantuje titulu (u eri Ding Lirena to je bilo tačno skoro 100%, s Gukeshem procenat je niži, ali i dalje najmanje 50/50). A prije njega – gomilanje kvalifikacionih turnira…
Svjetski kup, velika švajcarac, od svih ismijavani FIDE Circuit i, najzad, prvi na rejting-listi. I neka pet mjesta u turnirima ne može da se falsifikuje – određuju se strogo po sportskom principu, ali u vezi s preostala tri mjesta, već ne po prvi put, – postoji očigledan i svima razumljiv prostor za manipulacije.
O pobjedi Gukesha u „turnirskoj trci“ 2023. najbolje je pitati Girija, a o uspjehu Caruane godinu kasnije – Erigaisia. Samo što ovaj put, čini se, ona pripada zaista najboljem igraču godine – Praggnanandhi.
Što se tiče kvalifikacija po rejtingu, i tu se treći put odvija neki cirkus… Za Madrid je morao biti „dodavan“ broj partija Ding Lirenu, koji je dvije godine sjedio u karantinu, a nakon diskvalifikacije Karjakina morao je da odigra neki šašavi maraton – 40 partija za 40 dana, ne izlazeći iz kuće. U nekim sumnjivim kućnim turnirima se pojavljivao i Firouzja pred Toronto, da bi dospio na osnovu najvišeg rejtinga u januaru 2024.
A sada istu profanaciju sprovodi Nakamura. Umjesto da izađe na start velike švajcarce ili Svjetskog kupa, on je otvoreno priznao da ne želi da rizikuje – i da mu je bolje da iskoristi rupu koju FIDE ostavlja za Carlsena kao prvog na listi. Samo će „odraditi“ potrebnih 30 partija uz onih 10 što ih je odigrao u Stavangeru, i time ispuniti „normativ“. Rekao je kako jeste. A zašto bi se skrivao iza licemjerja?
Teško je zamisliti ovako nešto u bilo kom drugom sportu, kada svi znaju za podvalu, ali se prave da je „sve normalno“. Skoro kao ona čuvena „dogovorena“ 2:2 utakmica između reprezentacija Švedske i Danske na Evropskom prvenstvu u fudbalu 2004, koja je obje izvodila iz grupe u plej-of, a Italiju ostavljala za sobom.
Amerikanac je čak nazvao svoj strim na kanalu: „Put ka turniru kandidata“! Prvi korak je napravljen – Nakamura je osvojio 7 iz 7 na prvenstvu Luizijane, gdje mu je najsnažniji protivnik zaostajao 557 poena…
Smatrate li Amerikanca klovnom? Ali klovn nije on, nego FIDE. Pogotovo kada njen generalni direktor Sutovsky ne priznaje očiglednu „rupu“ u pravilniku, koju koristi već treći šahista, i degradaciju samog ciklusa, nego počinje da komentariše kako je Hikaru sve pogrešno shvatio… Ne, Nakamura je upravo sve shvatio tačno – i djeluje u skladu s pravilima igre. Kako se kaže – kakvo prvenstvo, takav i odnos prema njemu!
Hikaru Nakamura će igrati na prvenstvu američke savezne države Luizijana, gdje njegovi protivnici zaostaju za njim više od 500 rejting poena.
Zašto, pitate se? Pa, da bi se plasirao na Turnir kandidata po osnovu najvišeg rejtinga, jer je jasno da će se Carlsen opet povući. Prema pravilima, potrebno je da igrač odigra najmanje 30 klasičnih rejting partija u toku godine.
Zato će igrati. Prvo u Luizijani, a onda će možda pokušati da osvoji i prvenstvo „Žilišćnika“ u Kuzminkama… 😜
Ipak, teško! Naši kandidati za majstora bi mu tamo izlomili rejting – i sve bi mu oduzeli do posljednjeg poena.
Bolje mu je da se zabavlja negdje tamo — po Nebraski i Ajovi.
U svakom slučaju, slučaj Ding Lirena i dalje živi! Sjećate li se kako se on plasirao na Turnir kandidata 2022? Tada je u mjesecu aprilu budući svjetski šampion odigrao čak 28 partija na lokalnim kineskim turnirima – i potpuno po zakonu otišao u Madrid.
FIDE je objavila konačnu odluku u slučaju velemajstora Kirilla Ševčenka vezano za navodno varanje na Prvenstvu Španije u ekipnoj konkurenciji (slučaj br. 06/2024). Odluka je donijeta od strane Žalbenog vijeća Etičke i disciplinske komisije (EDC), kojim je predsjedavala Yolander Persaud, uz članove Khaleda Arfu i Ravindru Dongrea.
Ključne tačke odluke:
Žalba Kirilla Ševčenka je odbijena.
Protiv-žalba FIDE Fair Play komisije (FPL) je prihvaćena.
Presuda iz prvog stepena je preinačena i pooštrena.
Konačne sankcije protiv Kirilla Ševčenka:
Zabrana učešća na svim FIDE-rejtingovanim takmičenjima u trajanju od tri godine.
Jedna godina suspenzije uslovno – pod uslovom da ne počini novo disciplinsko kršenje.
Period zabrane traje od 19. oktobra 2024. do 18. oktobra 2026., dok je uslovna suspenzija na snazi do 18. oktobra 2027.
Titula velemajstora (GM) mu se oduzima, počev od datuma objave odluke.
Komentar iz FIDE:
Dana Reizniece, zamjenica predsjednika Upravnog odbora FIDE, izjavila je:
„FIDE vrlo ozbiljno pristupa slučajevima varanja među vrhunskim igračima. Radimo naporno kako na prevenciji, tako i na primjeni brzih i odgovarajućih sankcija. Poštena igra nije stvar pregovora – ona je ključna za kredibilitet i budućnost našeg sporta.“
Šahovski svijet zaslužuje tačno takvog svjetskog prvaka kakvog ima. Nešto manje od godinu dana unazad, bili smo oduševljeni herojskim usponom mladog Gukesha na sam vrh, slavili njegov trijumf u meču za krunu protiv Ding Lirena, koji je za godinu i po dana potpuno podbacio u svojoj ulozi… A sada – razočaranje zbog još jednog neuspjeha Indijca, koji se od rijetke slučajnosti pretvorio u zabrinjavajuće pravilo.
Prije nekoliko godina, kada se tek nazirala velika indijska trojka – Erigaisi, Gukesh i Pragg – stručnjaci su odmah počeli da upoređuju njihove stilove i karaktere, procjenjujući: ko od njih može postati budući svjetski šampion, i kojim redom? Prema mnogim analizama, najtalentovaniji je bio Rameshbabu – imao je fantastičnu računicu, sklonost kreativnosti i besprijekorno shvatanje pozicije. Arjun je bio iluzionista i fantazer, kod kojeg je dva plus dva često bilo pet. A Dommaraju je djelovao kao vitez bez straha i mane – bez nervoze, bez umora, s čeličnom voljom, uvijek sabran, potpuno koncentrisan i spreman da računa bez prestanka…
Ispostavilo se da je Gukeshova sposobnost da pruži maksimum u pravom trenutku bila daleko važnija od kreativnog potencijala njegovih prijatelja i rivala. Najprije ih je nadmašio, a onda na krivini pretekao i one koji su godinama čekali svoju šansu: Nepomniachtchija, Caruanu, Nakamuru. Potom je došla Olimpijada u Budimpešti, gdje je vođa budućih šampiona dostigao nevjerovatan nivo koncentracije, rušio sve pred sobom i prikazao performans iznad 3000! Svijet je bio u transu, oduševljen pojavom nove supernove. Takvu silinu sa 17 godina pokazao je jedino Firouzja, ali je kod njega, kako se ispostavilo, pod pritiskom sve pucalo – i živci i volja.
A onda je došao meč za svjetsku titulu – u kojem se, uprkos opštem očekivanju, desilo nešto neshvatljivo. Umjesto da pregazi protivnika koji je pao na svim poljima, Gukesh je tapkao u mjestu, morao je ući u taj-brejk gdje nije bio favorit… ali je odjednom dobio kraljevski poklon, kada je Ding Liren uspio da izgubi nešto što jednostavno nije moglo da se izgubi.
Već tada su mnogi počeli da se pitaju: koji je pravi Gukesh? Onaj koji je briljirao u Torontu i Budimpešti – ili onaj koji se mučio u Singapuru? Čim je splasnuo talas euforije zbog najmlađeg svjetskog šampiona u istoriji, to pitanje se sve češće pojavljivalo… I ne govorimo ovdje o njegovim neuspjesima tamo gdje se od njega ništa nije ni očekivalo – u Fischerovom šahu, gdje je bio hronično loš, ili u rapidu i blitzu, koje je oduvijek ignorisao – već u klasičnim turnirima, sa standardnim tempom i pravilima.
Prva partija u ulozi šampiona, protiv Giria u Wijk aan Zee-u, umalo se završila katastrofom. Gukesh se izvukao iz gotovo izgubljene pozicije i čak pobijedio, zatim je nizao pobjede, i činilo se da je prevazišao te momente… ali u posljednjem kolu ga je nešto natjeralo da krene bezglavo na Erigaisija – i izgori bijelima kao šibica. A onda je došao taj-brejk sa Praggnanandhom, gdje nije uspio pobijediti ni s figurom više, čime je ispustio svoju prvu i, kako se kasnije pokazalo, jedinu priliku za titulu ove godine.
Djelovalo je kao da je čitavo vrijeme bio prenapregnut, a nervni sistem mu je radio u crvenoj zoni. U njegovoj igri su i ranije postojali momenti avanturizma, ali sada su postali učestali. Ako je glavna Gukeshova supermoć bila hladnokrvnost u kritičnim momentima – sada je sve to postalo dio igre, svaki drugi duel bio je pun rizika, i to ne protiv prosječnih igrača, već protiv elite.
Tako je bilo u Bukureštu na GCT-u – već nakon 6. kola imao je -2 i završio u minusu. Tako je bilo i u Stavangeru, gdje su mu „gestovi dobre volje“ Carlsena i Erigaisija omogućili da se do kraja bori za pobjedu, iako je igrao čak osam odlučenih partija. Isto i u Saint Louisu, gdje šampiona skoro da nije bilo ni u kadru – završio je sa -1, treći od pozadi.
Jedini blic-trenutak imao je u Zagrebu na GCT-u, kada je u rapidu, koji mu inače ne leži, osvojio prvo mjesto bez dileme, čak vezao pet pobjeda, uključujući i onu protiv Carlsena. Ali – jedan bljesak za cijelu godinu od svjetskog šampiona? To definitivno nije ono što se očekivalo kada smo se opraštali od Dinga.
Pa u čemu je problem? Zašto igrač koji je trebalo da dominira – gotovo da je nestao, ne izdržavši konkurenciju? Odgovor je skoro banalan: nije dovoljno nositi titulu – moraš biti šampion! Kako je mudro primijetio Carlsen: „Gukesh još mnogo toga mora da nauči o šahu. Trenutno ga nipošto ne možemo zvati liderom šahovskog svijeta. Zapravo, nikoga ne možemo. Ušli smo u čudno, ali zanimljivo razdoblje – bez jasnog broja jedan.“
Zapravo, takav igrač i dalje postoji – ali to nije Gukesh. Carlsen je, po običaju, osvojio skoro sve turnire na kojima se pojavio i uzeo EWC krunu. Praggnanandhaa je dominantni lider FIDE Ciklusa, sa pet osvojenih klasičnih superturnira na kojima Magnus nije igrao. Aronian i Keymer imali su lokalne uspjehe – Keymer je prvi put ušao u top 10. Pokazali su se i Firouzja, Caruana, Vachier-Lagrave, So. Ali ne i Dommi.
Nešto mora hitno da se mijenja… Jer još samo malo, i Indijac će postati isto takvo razočaranje kakvo je bio Ding Liren – potpuno ispod očekivanja. U tom kontekstu, interesantno je zamisliti kako bi izgledala šampionska era Nepomniachtchija, koji sada igra vrlo rijetko?
Šta tačno treba da preduzme Dommaraju, ostaje na njemu, njegovom stručnom štabu i menadžerima. Još uvijek je u fokusu, ali… još jedna ovakva godina, i na 19-godišnjeg šampiona gledaće se kao na promašaj. Gukesh, javi se!
Piše: Timur Ganejev, zamjenik šefa sportske rubrike
Hikaru Nakamura i Fabiano Caruana Foto: Global Look Press
Titulisani velemajstori raspravljaju o potrebi sistema kontrole šahista.
Sve veći skandal potresa reprezentaciju SAD, između drugoplasiranog i trećeplasiranog na FIDE rejting listi — Hikaru Nakamure i Fabiana Caruane. Povod je bila oštra izjava Caruane, učesnika meča za titulu svjetskog prvaka 2018. godine, o „Titularnim utorcima“ na Chess.com (sajt je blokiran na teritoriji Rusije). Caruana je jasno dao do znanja da mu je sve teže da igra „u tom cirkusu“, jer smatra da mnogi učesnici otvoreno varaju.
Očekivano, na to mu je odgovorio vjerovatno najpoznatiji i najtrofejniji igrač online turnira, zaštitno lice sajta — Hikaru Nakamura. On nije birao riječi u obraćanju svom saigraču iz nacionalne selekcije.
Nije to više ista igra
U svom podkastu C-Squared, Caruana je priznao da ne osjeća naročito poštovanje prema „Titularnom utorku“: „Ponekad igram, čisto da isprobam novo otvaranje ili iz neke lične potrebe. Ali svaki put kada učestvujem, ostane mi osjećaj da to takmičenje nema integritet. Ne osjećam da je zaštićeno od varanja. Možda sam u velikoj zabludi, ali to mi govori intuicija. Drugi turniri, poput Champions Chess Tour-a, zaista djeluju ozbiljno. Nije stvar u proceduri kontrole, već u samom formatu ‘Titularnog utorka’. Kada ga posmatram sa strane, čini mi se da je nivo varanja ekstremno visok. Ponovo naglašavam: to je moje lično mišljenje, možda griješim, ali prečesto primjećujem sumnjive stvari. I mogao bih da pokažem konkretne primjere.
Nije stvar u tome da sam izgubio partiju pa se naljutio. Samo, kada gledam sa strane, ne vidim pravi šahovski turnir — više liči na hibrid, gdje neki igraju pošteno, a neki ne. Na drugim turnirima češće osjećam da je sve čisto. Ako ikada osjetim da je ‘Titularni utorak’ postao transparentan događaj, biću spreman da prođem sve potrebne provjere kako bih učestvovao. Ali dok to ne dođe, neću igrati u tom cirkusu, i to je sve.“
„To je paranoja“ – odgovara Nakamura
Nakamura je ubrzo snimio skoro jednosatni video u kojem pokušava da pobije Caruanine argumente, tvrdeći da on pati od paranoje, kao i još neki elitni igrači. Po Hikaruu, mnogi miješaju varanje sa jakom igrom mladih talenata koji su posljednjih godina znatno napredovali.
„Mislim li da je varanje svuda? Ne, ne mislim. Zapravo, dešava se mnogo rjeđe. Igrao sam online vjerovatno više od svih drugih na duže staze, i mnogo sam igrao blic protiv mladih momaka — i to zna da bude jako frustrirajuće. Toliko su napredovali da skoro nikad nemam prednost u otvaranju, a onda se brane cijelu partiju. Igrati protiv njih je pravo mučenje.
Gurel, Erdogmuš, Mohavad — momci iz Turske, Irana, Uzbekistana, Rusije — toliko su napredovali da lako možeš da pomisliš: ‘Ma, tu nešto nije čisto.’ Ali kad s njima odigraš dovoljno partija, shvatiš: oni su zaista postali jači. Tako je.
Problem je u tome što, ako igraš samo protiv protivnika sa rejtingom 2600+ i ne dolaziš često u kontakt s većim spektrom igrača, lako ti se može stvoriti iskrivljena slika o tome kako danas izgleda šahovski svijet.“
Nakamura smatra da, ako Caruana u okviru „Titularnog utorka“ izgubi od nekog FIDE majstora iz Irana, Uzbekistana, Indije ili neke druge zemlje, on će turnir automatski smatrati „nepoštenim“.
„Ti momci sa rejtingom 2300–2400 još uvijek nisu top velemajstori, ali ipak mogu da pobijede najjače igrače. Nije važno koje se mjere preduzimaju — osjećaj da nešto nije u redu i dalje ostaje. Jednostavno ne dopuštaš sebi pomisao da takav protivnik može da te pobijedi, jer si ubijeđen da si toliko dobar. Ja nemam taj osjećaj, jer sam igrao protiv mnogih od njih, i ponekad su me jednostavno pomeli s table. Potpuni poraz! Ali to ne znači da varaju. Kada imaš veliko iskustvo igranja protiv takvih protivnika, počinješ da shvataš: šah više nije ista igra kao nekad.
Smatram da je Fabijanovo licemjerje i njegova nespremnost da otvoreno kaže šta misli, zato što se plaši reakcije — ozbiljan problem. Kao što sam više puta rekao, varanje, naravno, postoji, ali ne mislim da je to toliko velika prijetnja. Neka svi igraju uz proktor. Možeš da patiš od paranoje, a možeš i da igraš i da se pomiriš s tim. Zaista mislim da bi svi trebalo da igraju uz proktor nadzor. Meni to ne smeta, pretpostavljam da ni Magnus nema ništa protiv. Možda će Fabijano biti protiv — pa dobro, takav je život.“
Proktor nadzor — to je sistem kontrole u kojem poseban softver nadgleda poštenje igre na daljinu, sprečavajući korišćenje kompjuterskih sugestija. U šahu, takva kontrola može da uključuje praćenje toka igre preko veb kamere, snimanje ekrana, kao i upotrebu zvuka i čak sistema za prepoznavanje lica radi identifikacije igrača.
U duhu Orvela
Na to je Caruana odgovorio svojim jednosatnim videom, pozvavši Nakamuru da se uzdrži od vrijednosnih sudova. „Mogu sam da odlučim — da li ću igrati na nekom turniru ili ne. I drugi rade isto. Hikaru je rekao da možda neće igrati na narednom Freestyle turniru. Ali mislim da o tome ne treba javno raspravljati — to je lična odluka svakog pojedinca. Gukeš odbija da učestvuje na nekim turnirima, Alireza takođe — to je njihovo pravo. Ako ja ne želim da igram na ‘Titularnim utorcima’, to ne bi smjelo da mi se uzima za zlo, bez obzira na razloge. Ako smatram da je nivo varanja za mene neprihvatljiv, to je sasvim valjan razlog.“
Fabiano Caruana Foto: Global Look Press
Takođe, Fabiano je iznio svoju glavnu zamjerku rukovodiocu Chess.com, Deniju Renšu: „Godinama nam je govorio da varanje nije problem. Ili bar ne toliko ozbiljan da bi ometao održavanje turnira. A sad kaže: ‘Ranije to nismo razumjeli, ali sada smo postali bolji.’ U suštini to znači: ‘Pa da, u prošlosti su protiv tebe zaista varali, a mi nismo učinili dovoljno da to spriječimo. Ali nema veze, sada nam vjeruj — ubuduće će biti bolje!’
I da, proktor nadzor jeste težak i nezgodan alat, mnogi to priznaju. Ali sada nam kažu: ‘Mi ćemo ga usavršiti, a ti nam za sada vjeruj i igraj po našim pravilima — u suprotnom nećeš moći da učestvuješ na najvažnijim online turnirima godine, koji su ti bitni.’ Po mom mišljenju, to je apsurdno zahtijevanje.
Nisu dobro radili svoj posao ranije, a sada još treba da im budem zahvalan? I da nemam pravo da budem ljut zbog svih onih slučajeva kad su me zaista varali?“
Ovu raspravu nije mogao da zaobiđe ni generalni direktor FIDE Emil Sutovski.
„Fabi nije paranoik,“ — napisao je funkcioner na društvenim mrežama. „On izražava osjećanja mnogih igrača. I ne samo Kramnika, čije su oštre izjave i postupci nehotice pomogli mnogim varalicama, kao i onima koji bi željeli da sakriju istinu stvaranjem te ‘paranoične’ retorike.
Da, ne možemo da živimo i igramo u vakuumu. Da, onlajn šah ne treba da prestane da postoji i nastaviće da se razvija, čak i ako je varanje u onlajn prostoru neizlječivo. Ali nazivati Fabija paranoikom ili mu se sa osmijehom podsmevati zbog njegove ‘naivnosti’ ili navodnog elitizma — više je nego nepravedno. To je zlonamjerno.
Problem je ogroman, i čak zahvaljujući borbi protiv varanja u oflajn šahu znam koliko je složen, i osjećam da ga nikada nećemo moći potpuno riješiti. A na internetu je situacija još gora. Niko ne traži trenutno rješenje niti radikalno poboljšanje tako složenog problema.
Ali napadati čovjeka Fabijevog kalibra, koji ima reputaciju nekoga ko je postavio sva ta važna pitanja — to je gotovo u duhu Orvela.
Ne sviđa mi se način na koji se PR-mašinerija ophodi prema izuzetnom igraču koji se usuđuje da iznese svoje mišljenje. Fabi nije paranoik, već čovjek koji vrlo obazrivo iznosi svoje argumente. Jedan od rijetkih koji ima stvarnu težinu i pritom je dovoljno nezavisan. Prećutkivanje ili ignorisanje mišljenja ljudi poput njega neće donijeti ništa dobro šahovskoj zajednici u cjelini.“
Američka šahistkinja Mididodi diskvalifikovana zbog varanja
Piše: Timur Ganejev Zamjenik šefa sportske rubrike Sport Express-a
Jukta Mididodi. Foto: Texas Chess Association
Diskvalifikacija Amerikanke zbog mobilnog telefona iznosi samo jednu godinu.
Novi skandal zbog varanja potresa Sjedinjene Američke Države. Tokom turnira Universal Open, koji je održan u junu prošle godine, glavni sudija je otkrio radio-frekventne signale kod stola Jukte Mididodi. Kada su 15-godišnju šahistkinju i njenu protivnicu odveli u odvojeni dio sale, kod Mididodi je pronađen sakriven mobilni telefon. Provjerom uređaja od strane organizatora turnira utvrđeno je da je na njemu bilo aktivno šahovska aplikacija. Američki mediji prenose da je Jukta već bila pod nadzorom zbog iznenađujuće dobrih rezultata na prethodnim lokalnim turnirima.
Nakon istrage, Šahovska federacija SAD-a proglasila je Juktu krivom za kršenje Etičkog kodeksa, ali je njena diskvalifikacija trajala svega 13 mjeseci. To znači da već od 1. septembra 2025. godine može ponovo igrati na zvaničnim turnirima.
Minimalna kazna
FIDE je podržala odluku Šahovske federacije SAD. U slučaju ponovnog prekršaja u naredne dvije godine, Mididodi prijeti ozbiljnija kazna. Mnogi korisnici društvenih mreža su ovu odluku ocijenili kao previše blagu, ostavljajući brojne komentare ispod vijesti. Sudeći po svemu, razlog ublažene kazne jeste to što šahistkinja ima samo 15 godina i rejting 1790.
„Mnogi mladi igrači varaju: njihov moralni sistem još nije formiran“, istakla je u intervjuu za „Sport Ekspres“ olimpijska šampionka Olga Girja. „Vidjela sam kako varaju čak i tokom beznačajnih simuoltanki sa velemajstorima – takve simultanke su se često održavale online za vrijeme pandemije. Tokom rješavanja zadataka na treninzima takođe koriste pomoć. Pa zašto onda da sebi ne pomognu i tokom online turnira? Iskušenje je veliko.“
Ovaj slučaj podsjeća na poznati skandal sa varanjem u slučaju Kirila Ševčenka, koji je krajem 2024. godine uhvaćen na ekipnom prvenstvu Španije (koristio je pomoć preko telefona tokom partija). Komisija za fer-plej tražila je diskvalifikaciju u trajanju od tri godine, uz oduzimanje titule velemajstora, dok je advokat rumunskog šahiste tražio blažu presudu, pozivajući se na njegovu mladost i saradnju sa istragom. Na kraju je donijeta kompromisna odluka — diskvalifikacija od tri godine (s odlaganjem od jedne godine), ali bez oduzimanja titule velemajstora. S obzirom na to da Ševčenko od incidenta nije učestvovao na turnirima, zabrana nastupa počinje da se računa od 19. oktobra 2024. godine.
Tema varanja u šahu je veoma ozbiljna, a ovdje se stvaraju dva presedana gdje šahisti za prilično teško kršenje pravila dobijaju minimalnu zabranu igranja. Pored toga, ako govorimo o slučaju Ševčenka, riječ je o igraču koji se već ozbiljno približio eliti i dobijao pozive za učešće na superturnirima.
Ilja Levitov Foto: „Sport Ekspres“
Sumnjaju jedni u druge
„Znam za takve priče – ranije su velemajstori znali da u sako sakriju papirić s otvaranjem, kao šalabahter u školi“, rekao je bivši izvršni direktor Šahovske federacije Rusije, osnivač Levitov Chess, Ilja Levitov. „I ako ti se slučajno desi da baš to otvaranje bude na partiji, brzo odeš do toaleta i pogledaš kako se dalje razvija. I to ti donese prednost. A zamislite kakve su sad mogućnosti? Ako si u meču ravnopravnih protivnika i samo jednom baciš pogled na varijantu (jer igrači osjete ključan trenutak partije), onda umjesto da 40 minuta računaš mogućnosti, ti se praviš da razmišljaš 15 minuta i nodigraš najbolji potez, uz razumijevanje cijelog plana. To ti daje ogromnu prednost. To vam je kao kad bi protivnicima Đokovića ili Alkaraza dozvolili da igraju na čitavom terenu kao u dublu, dok bi Srbin i Španac morali po standardnim pravilima.“
Levitov je takođe odgovorio na pitanje da li će se sada među igračima pojačati paranoja tokom turnira uživo: „Teško mi je govoriti o omladini. Više komuniciram sa igračima starije generacije, za koje je to sve bilo nezamislivo. Danas su malo drugačije vrijednosti. Nemojte da pomislite da ovo govorim kao neki starac. Samo mi se čini da mladi drugačije razmišljaju. U fazonu ‘on gleda pomoć, pa gledam i ja’ – svi gledamo, to je kao normalno.
Plus, iz razgovora ‘iza zatvorenih vrata’ mogu da kažem: šahisti odmah primijete kad neko koristi pomoć. To se ne može sakriti. Svi znaju otprilike nivo jedni drugih, sve partije su u bazama. I ako tvoj protivnik iznenada počne da igra 200 poena jače, odmah se javljaju sumnje. Osim ako nije, recimo, Boris Gelfand. Čovjek s besprekornom reputacijom, za kojeg bi to pomislio samo neko u delirijumu. Zato svi sumnjaju jedni u druge. I kuva se čorba u kojoj, u suštini, nema nikakve kontrole.“
U jeku šahovskih kontroverzi oko otkaza učešća na nekim turnirima sa visokim nagradama i medijske tišine, američki velemajstor Hans Niemann oglasio se reflektivnim i poetskim komentarom o svom povratku klasičnom šahu. Njegove riječi oslikavaju unutrašnju borbu, strpljenje i odlučnost da ne posustane u konfrontaciji sa „šahovskom mafijom“, pred nove izazove na svjetskoj sceni.
Od 261 partije u 2021. do samo 20 prošle godine tišina, ne mir, već strpljenje.
Sutra se vraćam šahu u njegovom najčišćem obliku: klasičnom. Španska liga me čeka.
Tiha oluja pred Grand Swiss oštrenje pred Svjetski kup. Šahovska mafija i dalje vreba, ali njihova sjenka postaje tanka.
Prijatelji, hajde da razgovaramo o incidentu u partiji Dzagnidze – Lei Tingjie. U ranijim vremenima, šahovski satovi su radili jednostavno: čim napraviš 40. potez, odmah se dodaje vrijeme – 30 ili 50 minuta, u zavisnosti od kontrole. I šahista mirno prestaje da blitzuje, obnovi zapis partije, popije čaj, ode u toalet itd.
Ali jednog maglovitog dana neko jako dobar i human u FIDE odlučio je da se šahisti previše dobro osjećaju i previše znaju. I odredio da im se sakrije informacija o tome koliko je stvarno poteza odigrano – 39, 40 ili više. Na novim satovima se dodatak vremena pojavljuje tek kad istekne prethodno vrijeme. Dakle, ako hoćeš da saznaš jesi li probio vrijeme ili je sve u redu (tj. da li si prošao kontrolu), moraš… probiti vrijeme. 😎
Ova situacija jako nervira šahiste. I faktički ih prisiljava da iz predostrožnosti (zbog nesrećnih slučajeva kao juče u Batumiju) odigraju i 41. potez, a još bolje i 42. A u oštrim pozicijama, svaki potez odigran u žurbi vrlo vjerovatno će biti pogrešan.
Sjećam se da sam ovu situaciju sa satovima komentarisao sa Borisom Postovskim. Bio je nezadovoljan ovom novotarijom i tražio je da se vrati stara tehnologija satova – ali bez uspjeha. Boris kao niko drugi voli i poštuje šahiste – brine o njima.
Priznajte, prijatelji, zar ne biste voljeli da znate KO JE AUTOR ovog divnog, čudesnog „unapređenja“? Kome treba da zahvalimo za nervne slomove, nesanicu i infarkte profesionalnih igrača? I da li je vrijedna opšte sreće suza jedne Nane?
Komisija za etiku i disciplinske postupke FIDE (EDC), kroz svoju žalbenu komoru, donijela je konačnu odluku u predmetu 05/2025(A), kojom se disciplinska mjera izrečena od strane Šahovske federacije Sjedinjenih Američkih Država (USCF) protiv velemajstora Christophera Yooa proširuje na globalni nivo.
Na osnovu zahtjeva USCF-a, FIDE je odlučila da jednogodišnja suspenzija, koja je na snazi od 15. novembra 2024. do 14. novembra 2025., sada važi u cijelom svijetu. Tokom ovog perioda, GM Yoo neće moći da učestvuje ni na jednom FIDE-rejtingovanom takmičenju.
Ova mjera je rezultat disciplinskog postupka pokrenutog zbog incidenta tokom Šahovskog prvenstva SAD, kada je GM Yoo fizički napao člana produkcijskog tima prenosa. Žalbena komora EDC-a zaključila je da je istraga i sankcija koje je sproveo USCF provedena pravedno i u skladu sa principima pravičnog postupka.
Pored suspenzije, GM Yoo je stavljen na uslovnu kaznu u trajanju od pet godina, zaključno sa 14. novembrom 2030. Bilo kakvo slično neprimjereno ponašanje tokom ovog perioda može dovesti do dodatnih disciplinskih mjera.
Bivši predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Kirsan Iljumžinov izjavio je da je Donald Tramp potpisao ukaz kojim se obustavlja dejstvo američkih sankcija koje su bile uvedene protiv njega.
„Donald Tramp je potpisao ukaz kojim je obustavio sankcije protiv mene“, rekao je Iljumžinov za Interfaks.
On je zahvalio predsjedniku SAD, istakavši da su te sankcije, koje je nazvao „nepravednim“, bile na snazi protiv njega 10 godina.
„Rusija i SAD su velike zemlje, a naši narodi treba da žive u miru i slozi. Takvi koraci nas zbližavaju“, dodao je Iljumžinov.
Biznismen je takođe izrazio spremnost da se sastane s Trampom u Vašingtonu, ukoliko dobije poziv.
Bivši predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Kirsan Iljumžinov skinut je sa američke liste sankcionnisanih nakon deset godina. Sada šezdesetčetvorogodišnji političar iz Kalmukije zahvaljuje Donaldu Trampu i planira da se sastane s njim u Vašingtonu. Iljumžinov se 2015. našao pod američkim sankcijama zbog poslovnih aktivnosti u Siriji. Upravo problemi sa američkim Ministarstvom finansija doveli su do njegovog povlačenja sa čela FIDE 2018. godine.
Šta je rekao Iljumžinov
U srijedu, 2. jula, bivši predsjednik Kalmukije i FIDE saopštio je na svom Telegram kanalu da je 30. juna, odlukom Trampa, skinut sa američke liste sankcionisanih osoba. Njegovo ime više se ne nalazi u SDN Listi (Specijalno označene osobe i pravna lica pod blokirajućim američkim sankcijama). Dokument u kojem se obavještava o ukidanju sankcija Iljumžinovu, zapravo se odnosi na šire ukidanje sankcija Siriji i velikom broju sirijskih državljana. Tramp je to učinio kako bi normalizovao odnose sa Sirijom nakon promjene političkog režima u toj zemlji.
„Ja sam bio inicijator, jer sam od 2015. godine pisao, kada su me nezakonito stavili pod sankcije. Tužio sam list The Guardian, koji je objavio netačne informacije o Siriji, dobio parnicu protiv njih, oni su se izvinili“, prenosi njegove riječi Gazeta.ru. „Zatim sam podnio tužbu protiv Ministarstva finansija SAD, vrijednost tužbe bila je 50 milijardi dolara. Bio sam spreman da dođem i govorim na sudu pred porotom. Ako tamo postoji električna stolica – neka bude stolica, ako ne – neka isplate 50 milijardi. Pisao sam i Baraku Obami, zatim i Bušu, i konačno Donaldu Trampu. Vjerovatno je sve to odigralo svoju ulogu. Smatram da je Donald Tramp zaista po drugi put izabran za predsjednika SAD ne slučajno, on je božji izabranik. On treba da promijeni svjetski poredak, koji je pogrešno postavljen. Hvala Donaldu Trampu, hvala predsjedniku SAD što je poslušao i skinuo sankcije sa mene. Borio sam se deset godina. Smatram da sam pobijedio.“
Iljumžinov dodaje da je bio praktično prvi građanin Rusije protiv koga su uvedene američke sankcije.
„Bio sam predsjednik Svjetske šahovske federacije FIDE. Inicijator sankcija, po mom mišljenju, bio je 13. svjetski šampion Gari Kasparov. To se desilo pred izbore 2014. u Tromseu. Na mene je vršen bez presedana pritisak da se dobrovoljno povučem sa mjesta predsjednika FIDE, ali sam se borio. Malo ko me tada podržao, i u našoj zemlji i generalno – smatrali su da to nije ozbiljno. Još 2014. sam izjavljivao da je to tek početak, da treba u potpunosti da promijenimo našu spoljnu politiku i institucije, u skladu sa novom paradigmom. Od 2014, kada su se dogodili Donbas, Lugansk, Krim – mi živimo u novom svijetu, u stanju trećeg svjetskog rata. I ja sam bio, može se reći, prvi građanin Ruske Federacije koji je podvrgnut međunarodnim sankcijama 2015. godine“, rekao je Iljumžinov.
Prema njegovim riječima, sada planira da posjeti SAD, otvori šahovski klub naspram Bijele kuće i sastane se sa Trampom kako bi mu ispričao „kakvo je stvarno stanje u svijetu i u Rusiji“.
Prošlo je deset godina
Iljumžinov je 2015. optužen da podržava predsjednika Sirije Bašara al-Asada, nakon čega su mu u SAD zamrznuti svi računi i imovina. Iljumžinov je tada tvrdio da je sankcionisanje bilo potpuno neočekivano i da je u vezi sa njegovim intenzivnim međunarodnim angažmanom.
Godine 2018. Savjet FIDE zatražio je od Iljumžinova da se povuče sa funkcije predsjednika, koju je obavljao od 1995. godine, upravo zbog sankcija. Za tu rezoluciju glasalo je 14 članova, jedan je bio protiv.
Iljumžinov je osoba sa neobičnom biografijom i osebujnim pogledima na svijet. Po sopstvenim tvrdnjama, 1997. godine su ga oteli vanzemaljci.
„Septembar, Moskva. Vanzemaljci su me pozvali na balkon. Izašao sam – i ubrzo se našao na njihovom brodu. Pitao sam zašto se ne otkriju ljudima. Jedan je odgovorio: ‘Pa vi se ne obraćate mravima – vaša civilizacija još nije dorasla’,“ ispričao je Iljumžinov za Sports.ru 2023. godine.
Kao svjetska upravljačka šahovska organizacija, FIDE veoma ozbiljno pristupa pitanju fer-pleja – kako u klasičnom, tako i u onlajn šahu – posebno imajući u vidu trenutnu široku popularnost onlajn platformi i njihov uticaj na rast i razvoj igre širom svijeta.
U tom kontekstu, metode koje je javno predložio velemajstor Vladimir Kramnik zaslužuju pažljiv pregled i ocjenu njihove praktične primjenjivosti. FIDE će osnovati posebnu radnu grupu koja će analizirati te metode i poziva velemajstora Kramnika da predstavi detalje svog pristupa i statističke podatke za zvaničnu evaluaciju FIDE-a.
Istovremeno, izražavamo duboku zabrinutost zbog načina na koji gospodin Kramnik iznosi svoje stavove, jer oni nanose veliku štetu šahovskoj zajednici. Gospodin Kramnik mora da shvati da se ne radi samo o njegovom mišljenju ili pitanjima – već o veoma jasnoj naraciji, koja dolazi od bivšeg svjetskog šampiona i može imati pogubne posljedice po karijere i lični integritet pojedinih igrača.
Trenutna rasprava je ozbiljno uticala na jednog od najuglednijih članova šahovske zajednice, velemajstora Davida Navaru, i dovela do toga da velemajstor Kramnik podnese tužbu za klevetu protiv velemajstora Navare.
Još jednom želimo da naglasimo da je tokom svoje šahovske karijere velemajstor Navara stekao neupitnu reputaciju uzora po pitanju fer-pleja. Šahovska zajednica dobro zna da je David osoba velike osjetljivosti i integriteta, posebno ranjiv kada se dovede u pitanje njegova poštena igra.
Ne ulazeći u pravne ili stilske analize izrečenih izjava, smatramo da međusobno poštovanje i empatija među kolegama moraju biti na prvom mjestu. Čvrsto vjerujemo da tužba protiv velemajstora Navare treba biti povučena što je prije moguće, u interesu čitave šahovske zajednice. Iskreno se nadamo da će velemajstor Kramnik preduzeti ovaj moralno opravdan korak, koji će, ubijeđeni smo, biti pozdravljen širom šahovskog svijeta.
Ni danas niko ne može sa sigurnošću reći kako je umro Aleksandar Aljehin.
Šahovski svijet krije mnoge tajne i zagonetke. Mnoge od njih vjerovatno nikada neće biti razotkrivene, ali se ljubitelji crno-bijele igre ponovo i ponovo vraćaju tim misterijama u nadi da će baciti svjetlo na događaje iz davno minulih vremena. Možda najdramatičniji detektivski zaplet u istoriji šaha jeste smrt prvog ruskog svjetskog šampiona Aleksandra Aljehina.
Šahovski kralj umro je prije skoro 80 godina pod veoma sumnjivim okolnostima. Da li je ta smrt bila prirodna? O tome postoje različite verzije. Pokušaćemo da saberemo sve ono što se danas zna.
Šampion u bezizlaznom položaju
Moskovljanin Aleksandar Aljehin bio je čovjek vrlo složene sudbine. Godine 1927. svrgnuo je sa trona Kapablanku, koji je za mnoge tada bio nepobjediv, i sam diktirao tempo svjetskog šaha gotovo dvije decenije. Ipak, imao je zategnute odnose sa mladom sovjetskom državom.
Poslije revolucije Aljehin je emigrirao iz Rusije u Francusku, pod čijom je zastavom i postao svjetski šampion. Nekoliko godina ranije, čudom je izbjegao streljanje u Odesi, iako je imanje njegove plemićke porodice bilo nacionalizovano, a u emigraciji je o sovjetskoj vlasti govorio bez simpatija. Priključivši se redovima francuske vojske u borbi protiv Hitlera, i radeći u sanitetskoj službi, Aleksandar je sa saborcima razmišljao o bjekstvu preko Pirineja u SAD. Njegovi prijatelji su na kraju uspjeli da sprovedu plan, dok je Aljehin u posljednjem trenutku odustao, vratio se u Pariz i predao se fašistima.
Dugo se smatralo da je svjetski šampion pristao na saradnju s nacistima zato što mu je žena bila Jevrejka i šahista je strahovao za njenu sudbinu, međutim savremena istraživanja tu verziju ne potvrđuju. Ipak, nakon završetka rata, mnogi vodeći velemajstori pozivali su da se Aljehin diskvalifikuje i da se sprovede istraga o njegovim mogućim zločinima.
Međunarodna šahovska federacija, koja je prije rata organizovala olimpijade i amaterska svjetska prvenstva, u tom je pitanju nastojala da djeluje odlučno. Prvi predsjednik FIDE, diplomata i pravnik Aleksandar Rueb, bio je jedan od osnivača fonda Maksa Evea, koji je prikupio sredstva za meč za titulu sa Aljehinom. Holandski izazivač osvojio je titulu, ali nije dugo bio najbolji na svijetu: revanš meč pripao je ruskom šahisti. Ipak, Rueb je, naravno, sanjao da svog sunarodnika vrati na tron, uklanjajući Aljehina s puta.
Maks Eve Foto: Getty Images
Nakon rata, položaj tadašnjeg svjetskog šampiona bio je očajan, a finansijska situacija – prava katastrofa. Bio je uništen, nije imao ni za cigarete. Aleksandar Aleksandrovič, koji se tokom rata nalazio na teritorijama okupiranim od strane Nijemaca, pred kraj sukoba, predviđajući dolazak sovjetskih trupa, preselio se u Portugal, odakle nije bilo izručenja. Ali, maksimum na koji je jedan od najboljih šahista svijeta mogao da računa, bio je da odigra poneki manji turnir u Španiji.
Pedeset trogodišnji šampion polagao je velike nade u poziv za turnir u Engleskoj, planiran za januar 1946. godine, ali američka i holandska federacija uložile su odlučan protest, pa je Aljehin, koji je bezuspješno pokušavao da objasni kako su mu Nijemci prijetili da će mu ukinuti bonove za hranu, na kraju izbačen iz preliminarne liste učesnika.
Položaj je bio gotovo bezizlazan, jer čak ni u Francuskoj Aljehinu, kao vojnom obvezniku koji je prešao na stranu neprijatelja, nije prijetio ništa manje nego sud i zatvor. Pravo spasenje činilo se da bi mogao biti meč za titulu protiv nove sovjetske superzvijezde Mihaila Botvinika, koji je, nakon zakulisne borbe, dobio odobrenje sovjetske vlade.
Dozvola direktno iz Kremlja
Botvinik je žudio da osvoji krunu za svoju zemlju i bio je u sjajnoj formi – posljednjih godina osvajao je turnir za turnirom, usprkos konkurenciji Smislova, Boleslavskog i drugih vodećih sovjetskih šahista. A kvalitet posljednjih partija ostarjelog Aljehina nijie bio najbolji s obzirom na to da je posljednjih godina vodio krajnje nezdrav život i doslovno se pretvorio u ruševinu. Ne samo da je pušio i pio, već je uzimao i druge jake supstance. Botvinik to nije znao, ali je ipak vjerovao da će, zahvaljujući mladosti i ogromnom radu koji je uložio, uspjeti da pobijedi u meču.
Mihail Botvinik Foto: RIA Novosti
Međutim, protiv očuvanja istorijske tradicije – prema kojoj se svjetski prvak postaje isključivo pobjedom nad aktuelnim šampionom – istupio je predsjednik Svesavezne sekcije za šah i dame, pukovnik NKVD-a Boris Vajnštajn. Govorio je: „Kako mislite da stisnete ruku Aljehinu, ruku do lakta u krvi?“ Na njegovoj strani bili su i mnogi ratni generali koji su štitili šah, kao i samo Berijino ministarstvo! Ali u borbi iza zidina Kremlja lobi Botvinika pokazao se jačim. Veliku ulogu tu je odigrao njegov moćni zaštitnik – sovjetski politički teškaš Vjačeslav Molotov. Uz to, nakon ubjedljive pobjede reprezentacije SSSR-a u radio-meču protiv Amerikanaca, i sam Josif Staljin bio je oduševljen uspjesima sovjetske šahovske škole. Tako je odobrenje stiglo s najvišeg vrha.
Ubistvo ili besmislena slučajnost?
Odluka je bila donesena: šahovska kruna treba da pripadne Sovjetskom Savezu, a meč sa nagradnim fondom bio je potvrđen. Na sjednici Svesavezne šahovske sekcije Botvinik je čak primorao Vajnštajna da podnese ostavku. A do tada su bili u odličnim odnosima – Vajnštajn je često pozivao Botvinika u svoj dom, pomogao mu da se prijavi u Moskvi nakon evakuacije. Ipak, razlika u političkim stavovima pretvorila ih je u doživotne neprijatelje.
Sve je izgledalo spremno za epohalni meč Botvinik – Aljehin. Međutim, taj meč se nikada nije odigrao. Dana 24. marta 1946., aktuelni svjetski šampion pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u portugalskom gradiću Eštorilu.
Okolnosti njegove smrti do danas su predmet rasprava. Zvanično se govorilo o srčanom udaru, jer je Aljehin mnogo pušio i volio da pije. Ipak, jedno američko izdanje časopisa Chess Life, pozivajući se na svjedoka obdukcije, objavilo je da je stvarna uzrok smrti bilo gušenje mesom – pronađen je komad mesa dug tri inča koji mu je blokirao dušnik. Tada su pristalice teorije o srčanom udaru počele tvrditi da je upravo srčani napad izazvao neuspješno gutanje, jer gušenje rijetko ostavlja miran izraz na licu – a Aljehin je pronađen s izrazom potpune smirenosti.
Naravno, odmah su počele da se pojavljuju teorije o ubistvu. Pripadnici francuskog pokreta otpora govorili su da ne vide ništa sporno u tome da se „obračunaju“ sa šahovskim šampionom – kolaboracionisti su 1946. često likvidirani bez suđenja. Kružile su glasine da je Aljehina pronašao neki francuski odred egzekutora koji mu je presudio zbog saradnje s nacistima. Jedan od konobara hotela kasnije je tvrdio da su ga dvojica nepoznatih ljudi ispitivala „koliko bi koštalo da se jednom gospodinu stavi prah u hranu?“
Nasuprot tome, Aljehinov sin, Aleksandar Aljehin mlađi, tvrdio je da je oca stigla ruka Moskve. Inače, sovjetski agenti – kao i nacistički i saveznički – boravili su u Eštorilu sasvim legalno, jer je Portugal tokom rata bio neutralan.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, smrt Aljehina detaljno je istraživao velemajstor Kevin Spraggett, koji se preselio u Portugal. Otkrio je niz čudnih okolnosti. Tajna policija je možda manipulisala mjestom smrti i tokom obdukcije. A ostaje nejasno: zašto je šampion iznenada insistirao da doručkuje sam, u sobi, i upravo tada se ugušio mesom? Pored njega – neuredna gomila prljavog posuđa i savršeno postavljene šahovske figure.
Ipak, bilo je i onih koji su tvrdili da Aleksandar Aleksandrovič kategorički nije volio da koristi nož i viljušku. A bio je predvodnik plemstva, svjetski šampion, pa je zato volio da jede sam, ne mareći za bilo kakav bonton. Policajac koji je vodio istragu nije mijenjao iskaz: bio je uvjeren da se čovjek jednostavno ugušio i umro.
Spragget je, međutim, usprkos zvaničnoj verziji, došao do zaključka da je Aleksandar Aleksandrovič umro izvan hotelske sobe, a da je scena smrti inscenirana tek nakon što je već bio mrtav. Prema njegovoj teoriji, verzija „ugušio se hranom“ bila je izmišljena da bi se stvorila mirna iluzija i izbjegao međunarodni skandal, koji bi sigurno izbio ako bi se saznalo da je Aljehin ubijen.
Aleksandar Aljehin Foto: Getty Images
Da li je to mogla biti osveta visokih činovnika NKVD-a, koji su podržavali Vajnštajna i smatrali da se meč Aljehina i Botvinika ni pod kojim uslovima ne smije održati? Ili su ga, obrnuto, likvidirale zapadne obavještajne službe, kako Sovjeti ne bi trijumfalno u Moskvi pobijedili šampiona u padu? I uopšte – da li je uopšte ubijen, ili je to zaista bila prirodna i najbesmislenija smrt šampiona u istoriji?
Izgleda da istinu nikada nećemo saznati.
Inače, sahranila ga je Portugalska šahovska federacija – niko drugi nije imao ko. Novac za pogreb se tražio panično, a sahrana je održana pet dana kasnije od planiranog datuma. Tek deset godina kasnije, njegovi posmrtni ostaci su prebačeni iz Portugala na groblje Monparnas u Parizu.
Ali ono što je najvažnije – čak i u Sovjetskom Savezu, usprkos porijeklu preminulog šampiona, uprkos Aljehinovoj emigraciji i čitavoj teškoj istoriji njegovih odnosa sa SSSR-om, usprkos igranju na njemačkim turnirima i simultankama za oficire Trećeg rajha, ime Aljehina je ugravirano u istoriju i uvršteno u veliki niz domaćih šampiona.
Nemilosrdno vrijeme polako briše iz sjećanja potomaka teške i nezgodne momente iz biografije Aljehina. Ali to da je bio šahovski genije i prvi ruski svjetski šampion – zaboraviti je nemoguće.
Šokantne vijesti iz tabora freestylera: projekat Grand Slam Tour nalazi se na ivici kolapsa. Izvršni direktor serije, Jan-Henrik Büttner, objavio je da je peti turnir serije u Nju Delhiju – planiran za period 17–25. septembar – zvanično otkazan zbog nedostatka sponzora. A zatim je saopštio da napušta mjesto izvršnog direktora Freestyle Chess-a, prepuštajući ga Harshu, dosadašnjem operativnom direktoru. Ipak, prema riječima samog Büttnera, „sve je u savršenom redu“!
Vijest o tome da Freestyle Chess ima finansijske probleme odjeknula je kao grom iz vedra neba. Izgledalo je da ti momci plivaju u luksuzu, dok FIDE i druge šahovske organizacije jedva sastavljaju kraj s krajem. Büttner je uložio milione, a zatim se za njim formirao dugačak red onih koji su htjeli da ulažu u profitabilan i prelijep projekat.
Prva godina „freestylera“ zaista je ličila na bajku. Luksuzne lokacije, ogromni nagradni fondovi, vrhunska produkcija i šahovski turniri predstavljeni kao pravi spektakl – sve to bilo je dostojno sportskih liga poput NFL-a ili Lige šampiona. Možda niko, osim Magnusa Carlsena, nije poznat široj javnosti, ali sadržaj je bio „ukusan“. Očekivala se borba medijskih kuća za pravo prenosa – i zarade. Ali… očigledno nije ispalo kao što se planiralo.
Još prije godinu i po, Büttner je upozoravao da šahovski svijet nije savršen. Nakon prvog turnira u svom Weissenhausu, pun entuzijazma, putovao je svijetom dogovarajući lokacije za naredne događaje. No, u nekom trenutku javno se požalio da niko ne želi da ulaže u organizaciju – a da on nema ni vremena, ni energije, ni viška novca da sve finansira sam. Mnogi su tada pomislili da je projekat mrtav, ali onda se pojavila press-konferencija na kojoj je predstavljena čitava koncepcija Grand Slam Toura, te veliki promo u Singapuru sa Carlsenom i Caruanom, neposredno pred meč Ding Lirena i Gukesha.
Od tada je izgledalo da su svi problemi čisto tehnički. Dodatni „začin“ bila je svađa s FIDE-om, koja se odjednom zainteresovala za „titulu šampiona svijeta u Fischerovom šahu“, iako ih ranije to nije zanimalo. U očima publike, ako neko troši energiju i novac na pravne bitke, onda sigurno stoji čvrsto. A to su dokazivali i nagradni fondovi u Weissenhausu i Parizu, kao i bonus od 300.000 dolara u Karlsruheu. Čak ni prebacivanje trećeg turnira iz Njujorka u Las Vegas nije izazivalo zabrinutost – naprotiv, izgledalo je kao znak finansijske stabilnosti.
Tu je i saradnja s Chess.com-om, koji je seriji dao poseban termin – titulisani petak, pandan redovnim titulisanim utorcima. Na njihovoj platformi održane su i online kvalifikacije – učestvovali su skoro svi.
Najvažnije od svega: činilo se da Büttneruživa u novoj ulozi. U potpunosti uronjen u šahovski svijet, imao je viziju kako da ga preobrazi u globalni fenomen. Ako ne vidiš budućnost u nečemu, ne ulažeš toliko – ni novac, ni srce. A Jan-Henrik je živio za to.
Pa šta je onda krenulo po zlu?
Nemoguće je da jedan jedini kiks – otkazivanje indijskog turnira – izazove toliki obrt. I ranije je Büttner kritikovao Indijce, optužujući ih da žele da se šlepuju, ali to tada nije dovelo do promjena.
Levittov, poznati mecena i bloger, godinama je tvrdio: ne treba se zaljubljivati u uspjehe milionera, treba čekati trenutak kad negativni trenuci prevladaju „gušt“ od moći. Tada će stav prema šahu i svemu što uz njega ide – drastično da se promijeni. Možda je baš to sada i desilo.
Uloženi trud nije donio očekivani odziv – tržište nije reagovalo, a projekat stalno traži nova ulaganja. Ako dolaze iz sopstvenog džepa – koliko je taj džep dubok? I još važnije: voliš li šah dovoljno da stalno ulažeš, bez nagrade, čak ni zadovoljstva?
Büttner je, očigledno, emotivan i pomalo ekscentričan čovjek. Iako iskusan biznismen, skloni su mu impulzivni potezi. Ovo je vjerovatno jedan od njih. Nije rekao zbogom, nije napustio brod – samo je operativne dužnosti predao Harshu, čovjeku koji je i do sada sve vodio iz sjene.
Osiguranje? Možda. Još prije mjeseci izjavio je:
„Uvijek sam planirao da se povučem nakon pokretanja turnira. Nadam se da ću moći da izađem! Ali prvo želim da se sve realizuje savršeno.“
Znači li to da su svi planovi realizovani 100%? Ne baš. Indija otpada. Ali tu su Las Vegas i Cape Town.
„Pripremićemo nešto posebno za septembarski GST“, dodaje Büttner. „Objavićemo nakon Las Vegasa.“
Zvuči zbunjujuće. Ako imaš planove i nadu – zašto najavljuješ povlačenje?
Čini se da se šef Freestyle Chess-a (zvanično se povlači 1. jula) nalazi u fazi razmišljanja: ostati ili otići? Niko ne zna šta će se desiti ako Büttner stvarno ode – ne formalno, već zaista.
Hoće li ostati organizaciona struktura? Njegove veze? Njegov novac?
Mnogo pitanja, malo odgovora – čak ni naznaka. Hoćemo li ih ikad dobiti? I kada?
U svakom slučaju, sada nije najbolje vrijeme za planove – ni za Freestyle Chess, ni za šah uopšte.
Ali za FIDE – vjerovatno idealan trenutak za otvaranje šampanjca.
Ruski velemajstor Jan Nepomniachtchi i njegov tim podnijeli su žalbu zbog kašnjenja na partiju i izborili ponovnu igru — ali to se nije svidjelo svima.
Šah, sport koji djeluje smireno i dostojanstveno, ponovo je postao poprište žestokih sukoba, kakve je teško zamisliti u bilo kom drugom sportu. Jedva su se stišale strasti oko viralnog udarca šakom Magnusa Carlsena, kada je na Svjetskom ekipnom prvenstvu u ubrzanom šahu i blicu u Londonu izbio novi skandal — i to sa Nepomniachtchijem u centru pažnje.
Nepomniachtchi je trebalo da učestvuje u oba dijela turnira u sastavu elitne ekipe WR Chess, ali zbog problema s britanskom vizom nije stigao na rapid. Bez njega, čak ni zvjezdana ekipa sa sponzorom Vadimom Rosensteinom nije uspjela da se plasira među tri najbolje ekipe u švajcarskom sistemu.
Za blic turnir Nepo je ipak stigao u London. Ekipi je donio snagu — WR Chess je lako osvojio svoju grupu i bez problema prošao osminu finala. Ali u četvrtfinalu je došlo do incidenta koji je ubrzo eksplodirao u šahovskim i sportskim medijima.
Protivnik u četvrtfinalu bila je ekipa Germany and Friends, predvođena Vincentom Keymerom. Ipak, WR Chess je zakasnio! U formatu 3+2, Nepomniachtchi je prvi potez odigrao tek nakon 1 minut i 54 sekunde igre!
Za blic, to je ogromna prednost. Ipak, Keymer je iskoristio grešku u jednakoj poziciji i pobijedio. Rezultat četvrtfinalnog kola: 2:4 za Germany and Friends. Ali tim WR Chess to nije prihvatio.
Trener ekipe Jan Gustafsson podnio je žalbu, navodeći da ekipa nije bila ispravno obaviještena o vremenu početka partije. Iako su u šahu pravila jasna — kriv je onaj ko zakasni — ovoga puta je drugačije. Podsjetimo, Carlsen se u sličnim slučajevima nije ni žalio, znajući da bi bio osramoćen.
Dok je žiri vijećao više od pola sata, Anish Giri, iako član druge ekipe, prišao je Nepomniachtchiju i Hikaru Nakamuri i upustio se u dijalog:
A.G.: Da ste pobijedili u prvom meču, biste li i tada podnijeli žalbu? J.N.: Vidi ti pravnog eksperta! Otkad to, Anish? A.G.: Razmisli malo. Fer-plej. J.N.:Anish, ti si budući predsjednik FIDE.
Nakon toga Nepomniachtchi i Nakamura nastavili su ismijavati Girija, dok je ovaj odlazio.
Žiri je na kraju odlučio: četvrtfinale će se igrati ponovo! U reprizi, WR Chess pobjeđuje Germany and Friends, a zatim i polufinale i finale — i postaje svjetski prvak. Nepomniachtchi je u plej-ofu igrao slabo i čak se našalio: „Dao sam sve od sebe, ali tim je ipak pobijedio.“
Nakon turnira, Giri je na društvenim mrežama optužio Nepa za ponavljanje nefer ponašanja:
„Sa Janom je lako — ne moraš ga ni pobijediti. Samo izdrži dovoljno dugo i pristaće da dijeliš titulu. Šta kažeš, Jan?“, aludirajući na podjelu titule između Carlsena i Nepomniachtchija na Svjetskom prvenstvu u blicu u decembru 2024. u Njujorku.
U cijelu stvar uključio se i Hans Niemann, koji je ponudio da sponzoriše meč između Nepomniachtchija i Girija, uz poruku da bi bilo najbolje da sve riješe za šahovskom tablom.
A sada hajde da zaronimo u dubine psihologije. Dakle…
Četiri igrača ekipe WR Chess dolaze sa zakašnjenjem na kolo i vide da svi učesnici turnira već dvije minute igraju, uključujući i dvojicu njihovih saigrača – i u tom trenutku pred njima se postavlja pitanje: „Šta da radimo?“… Ne „Ko je kriv?“, iako je odgovor na to prilično očigledan, već baš „Šta da radimo?“
Prva i najlogičnija opcija, ako zamislimo da su oni u pravu: napraviti skandal, glasno objaviti da su ih zli sudije prevarili, pogrešno navodeći vrijeme početka kola.
Druga opcija: Sjesti i ipak igrati.
Oni su izabrali opciju broj dva. A zašto?
Odgovor je, po mom mišljenju, jednostavan.
Kao, možda i ovako pobijedimo protivnike? Usput, Kosteniuk je to uspjela da uradi.
A ako ne uspijemo da pobijedimo protivnike, tada uključujemo rezervni plan – ulažemo žalbu. Osporavamo rezultat meča i tako dalje.
Ne mislite li da u toj sjajnoj domišljatosti rukovodilaca WR Chess ima nešto trulo?
Čini mi se da je to tipični pristup „pobjeda po svaku cijenu“. Bilo kako bilo!
Ružno. Nesportski. Neetično!
A to što je rukovodstvo FIDE pokušalo da ublaži ovaj incident – to me uopšte ne čudi.
Zanimljivo je šta su to FIDE-ovi činovnici rekli i šta su obećali rukovodstvu tima Germany & Friends, da bi se oni ipak odrekli zaslužene pobjede u prvom meču? 😡
I ove godine veteransko prvenstvo po modelu Ivice Brkića, – bez dostojanstva: hoće li Hrvatski šahovski savez konačno probuditi interes za veteranska prvenstva?
Dok europski i svjetski šahovski savezi ulažu sve više u razvoj i promociju veteranskog šaha, Hrvatski šahovski savez (HŠS) nastavlja praksu marginalizacije i zanemarivanja ove važne grane šahovske zajednice. Uoči Veteranskog prvenstva Hrvatske, koje bi se trebalo održati od 5. do 8. lipnja u Biogradu na Moru , sve glasnije se postavlja pitanje: ima li HŠS ozbiljnu namjeru dignuti razinu ovog natjecanja i pružiti veteranima dostojanstvo koje zaslužuju?
Tisuće registriranih, tek šačica prijavljenih
Prema podacima HŠS-a od prije godinu dana, Hrvatska je imala ukupno 1.424 registriranih veterana i veteranki:
722 šahista u kategoriji S50
657 šahista u S65
36 šahistica u ŽS50
9 šahistica u ŽS65
Unatoč brojkama koje ukazuju na značajan potencijal, za ovogodišnje prvenstvo prijavilo se do sada svega 18 igrača – niti 1,3% ukupnog broja registriranih veterana. Još alarmantnije: među prijavljenima nije niti jedna žena .
Format koji odbija
Već godinama se Veteransko prvenstvo RH održava po formatu koji ne omogućuje FIDE rejtingiranje – tempo igre 30 minuta + 30 sekundi dodatka po potezu ne zadovoljava uvjete za standardnu (klasičnu) rejting listu, a zbog duljine ne spada ni pod rapid. Tako je turnir doslovno „izvan zakona“, bez međunarodne vidljivosti i ikakvog šahovskog značaja . Ove je godine dodatno problematično što je HŠS – prema službenim informacijama – ukinuo nacionalni rejting, što turnir čini još besmislenijim.
Veterani s razlogom alarmiraju. U email korespodenciji na ovu temu, istaknuti šahisti poput Mladena Bratoševića, Nenada Dorića, Emilija Fućka i drugih jasno su upozorili na manjkavosti turnira, zatraživši promjenu tempa i uključivanje u međunarodni rejting sustav. Njihova reakcija izazvala je niz komentara i reakcija unutar veteranskih krugova .
Komisija za veterane – tko, što, zašto?
Posebnu pažnju privukla je i zbunjujuća komunikacija između članova i predsjednika Komisije za veterane HŠS-a. Član komisije Damir Mravunac javno je odgovorio da „o tome ne odlučuje on“, dok predsjednik Komisije Zvonko Horvat jučer tvrdi da će se turnir ipak rejtingirati za nacionalni rejting – iako je HŠS objavio da je nacionalni rejting ukinut .
Engleski primjer: kako se može
Željko Bedić iz Karlovca, također veteran, navodi: „Pomak je što je turnir odvojen od kadetskih prvenstava, no i dalje se igra na neprikladnom tempu. Savez bi morao napraviti ozbiljniji iskorak – na primjer, formirati reprezentaciju najboljih i poslati ih na europska i svjetska natjecanja.“
Za usporedbu, vrijedi pogledati primjer Engleske. Nakon nedavnog uspjeha na Europskom veteranskom prvenstvu u Sloveniji, gdje su Englezi osvojili tri zlatne medalje (dvije u muškoj i jednu u ženskoj konkurenciji), Vlada Ujedinjenog Kraljevstva odlučila je uložiti 500.000 funti u razvoj veteranskog šaha. Rezultat? Devet engleskih ekipa otputovalo je na Svjetsko ekipno veteransko prvenstvo u Poljskoj prošlog srpnja.
Čak i Turska, koja nema dugu šahovsku tradiciju poput Hrvatske, organizira veteranska prvenstva u reprezentativnim uvjetima – sponzori, prijenosi uživo, standardni FIDE tempo. Hrvatska? Zadnji pet godina u režiji direktora turnira Ivice Brkića – turnir u sobi iza šanka, bez prijenosa, bez FIDE rejtinga, bez vizije, bez odziva – NULA DIGNITETA .
Znak nade: moguća promjena?
Nakon brojnih reakcija, pritisaka i upozorenja, neslužbeno se doznaje da bi HŠS mogao promijeniti format ovogodišnjeg prvenstva kako bi omogućio FIDE rejtingiranje. Kako će se to točno provesti – bez promjene broja dana i rezerviranih pansiona – ostaje nejasno. No, potencijalna promjena formata mogla bi označiti prvi, mali korak prema povratku dostojanstva veteranskom šahu u Hrvatskoj .
Za to će, međutim, biti potrebna volja – i od Saveza, i od same veteranske zajednice. Jer šutnja i pasivan bojkot više nisu dovoljan odgovor na sustavnu degradaciju.
Naravno, ovu priču valja proširiti i na organizaciju prvenstava u brzopoteznom i ubrzanom šahu, jer Statut HŠS je po tom pitanju jasan – ZABRANJENI SU SVI OBLICI DISKRIMINACIJE, pa i diskriminacije prema dobi.
Nakon godinu dana, odlučio sam da napišem šta se desilo s mojom žalbom u vezi sa statistikom i postupcima velemajstora Kramnika. Nažalost, biće ovo dugačak tekst, i nikako prijatan.
Kratak uvod
Sve je počelo sledećim tvitom velemajstora Kramnika: (Tviter objava GM Kramnika)
Tvit sadrži netačnosti. Na primjer, Frederic Svane, koji je pomenut kao IM, tada je već bio velemajstor sa rejtingom 2636, sa slabim „istorijskim“ blitz rejtingom, ali sasvim pristojnim rezultatima na posljednjim blitz turnirima.
Velemajstor Kramnik me nije direktno optužio, ali njegove poruke su došle do velikog broja gledalaca. Ako je taj tvit pročitalo 200.000 ljudi i jedan procenat njih je zbog njega počeo da me sumnjiči, to je 2.000 ljudi – veoma visok broj!
Bio sam potpuno šokiran što sam doveden u vezu sa varanjem na takav način. Igrao sam 9 Titled Tuesday turnira u tom periodu, postizao solidne rezultate, ali nijednom nisam uzeo nagradu. Igrao sam čak malo bolje u partijama uživo. Po mom mišljenju, Kramnikova „statistika“ je jednostavno pogrešna – metodološki, a moguće i numerički. Ako pokušavate da identifikujete botove tako što analizirate igru sa manje od 10 sekundi na satu, to je pogrešan pristup.
Prvo, takvi korisnici botova bi bili „prebrzi i prejaki“, da parafraziram poznatu rečenicu Magnusa Carlsena. Zašto bi onda redovno dolazili ispod 10 sekundi, umjesto da drže 20 ili više sekundi stalno i time ismijavaju Kramnikovu statistiku?
Pored toga, ja nisam bio „prebrz i prejak“ – izgubio sam tri partije na vrijeme u normalnim pozicijama u tom periodu, nešto što bi korisnik bota lako izbjegao.
Da se slika upotpuni, Kramnik je tada bio usred tromjesečne zabrane, koju je dobio jer je igrao Titled Tuesday (ili više njih) sa naloga GM Khismatullina. A niko nije preuzeo odgovornost za objavljenu statistiku.
Više o ovome se može naći u prethodnim tekstovima na mom blogu.
Moja žalba
Bio sam šokiran i bijesan. Spavanje i koncentracija su mi bili ozbiljno narušeni. Brzo sam napisao žalbu FIDE-u, optužujući GM Kramnika. Vjerovao sam (i i dalje vjerujem) da je njegov tvit bio očigledno pogrešan, i zato sam želio brzo i odlučno da reagujem. To je možda bila greška – trebalo je da se prvo konsultujem s pravnikom kako bih znao sve pravne aspekte.
Nakon što sam poslao žalbu FIDE-u (u kopiji i Chess.com timu), jedan visoki zvaničnik FIDE-a izrazio je podršku meni. Profesor Regan je potom analizirao moju igru, kao i igru drugih učesnika Titled Tuesday turnira. Ne bih trebao da predstavljam njegove nalaze svojim riječima, ali igrao sam iznad prosjeka čak i s malo vremena na satu, uzimajući u obzir moj FIDE rejting – ali ni blizu izuzetno. Nije ni čudo, jer sam učestvovao na samo četvrtini Titled Tuesday turnira od početka 2024. do sredine maja, i to uglavnom kad sam bio u formi.
Prvo sam čuo Kramnikovo objašnjenje – da je on samo postavljao pitanja – tek nakon što sam poslao žalbu. S obzirom na to koliko je ljudi njegove riječi protumačilo kao optužbe, vjerujem da je on u velikoj mjeri odgovoran što je takva poruka prenesena.
Kad sam podnosio žalbu, nadao sam se da ću očistiti svoje ime i dobiti pravdu – barem zvanično izvinjenje od GM Kramnika, a možda čak i tromjesečnu zabranu za njega. (S obzirom na to koliko je tada rijetko igrao FIDE turnire, to bi bila više simbolična kazna.)
Nažalost, osim profesora Regana, sa strane FIDE-a je uslijedila potpuna tišina više od pola godine. Pošto nemam društvene mreže, nisam mogao da pronađem detalje o Kramnikovoj statistici. Tokom prvih osam dana nakon njegovog tvita osjećao sam se užasno. Pisao sam brojne mejlove FIDE-u, navodio argumente u svoju odbranu, izmišljao moguće argumente protiv mene (jer nisam imao ni podatke ni povratnu informaciju), i onda argumente protiv tih argumenata, fino ih dorađujući. (Pošto sam studirao logiku, dokaz putem kontradikcije mi je prirodan metod.) Mislim da su moji mejlovi bili činjenično tačni, ali kad sam naknadno pročitao jedan od njih, našao sam neobično mnogo tipfelera – znak da se nisam osjećao dobro.
Zatim sam igrao Francusku ligu i ostavio sve to po strani. Nakon lige sam se već osjećao bolje, pa sam iz radoznalosti pogledao neke komentare na jednom serveru, fokusirajući se na ljude koje volim i cijenim. Nažalost, i oni su ponekad reagovali na neke gluposti.
Mislim da sam vidio nešto ovakvo: Kramnik je protiv varalica, Navara je protiv Kramnika, znači možda on vara?
Ja sam protiv varanja. Ja sam se žalio na igrača koji je već bio kažnjen zabranom, a koji je javno širio sumnje o mnogim igračima – poštenim i nepoštenim.
Bilo je i drugih zlobnih komentara, čak i od jednog igrača kojeg sam ranije veoma poštovao zbog njegovih igračkih i analitičkih sposobnosti.
Potpuna tišina
Nakon što sam pročitao te komentare, pao sam u tešku depresiju. Morao sam da se obratim psihijatru i psihoterapeutu ubrzo nakon čitanja tvita velemajstora Kramnika, jer me je to potpuno izbacilo iz ravnoteže. U drastičnom kontrastu, Kramnik je pozvan da igra veoma dobro plaćen i veoma kontroverzan meč protiv Joséa Martíneza Alcantare, a kasnije i revanš.
Od samog početka tražio sam da se Kramnikova statistika ispita, ali ni FIDE ni on nijesu odgovorili na moje poruke.
Kada se igrači žale zbog zabrane, često žele da znaju razlog. Šahovski serveri to s razlogom ne otkrivaju – da ne bi pomogli varalicama da se prilagode. Ali Kramnikova „statistika“ sadrži vrlo konkretne brojke i opis šta se mjeri – samo je metrika u desnoj koloni i dalje misterija. Izvor: https://www.chess.com/member/vladimirkramnik
Kramnik je nagrađen zbog kontroverzne statistike time što je igrao dva jako dobro plaćena meča, a kad sam ja tražio ispitivanje njegovih sumnjivih podataka, dobio sam tišinu. Zanimljivo…
To samo dodatno učvršćuje moje uvjerenje da su njegovi podaci pogrešni.
10. juna pisao sam mnogim FIDE zvaničnicima
Na početku sam se izvinio što sam ranije slao previše mejlova zbog početnog šoka, a zatim sam iznio brojne argumente protiv Kramnikove metrike i (opet) tražio njeno ispitivanje – ali nikakav odgovor nisam dobio. Ako se pitate zašto sam pisao mnogim FIDE zvaničnicima, to je zato što FIDE nije precizirao kome treba da se obratim, a kome ne.
juna sam ispravio jedan detalj i završio mejl sljedećom rečenicom:
„Takođe mi je čudno što Kramnik dobija mnogo novca za skandalozan blitz meč organizovan zbog njegovih optužbi, dok neki od njegovih žrtava (kao što sam ja) pate zbog tih tvitova i to potpuno neopravdano.“
Opet – bez odgovora.
juna 2024. sam pisao Chess.com timu i FIDE zvaničnicima:
Poštovani,
ovo je najteži mejl koji sam ikad morao da napišem. U prethodnom periodu sam mnogo puta plakao zbog svega što se dogodilo. Ovo me jako boli. Pišem vam jer sam izgubio povjerenje u sistem i osjećam da više nemam kome da se obratim.
Vladimir Kramnik je javno insinuirao da varam na online turnirima, zasnivajući se na podacima koje je sam izračunao, a koji nisu ni približno tačni. Njegove izjave nisu izrečene direktno, ali su bile dovoljno jasne da je čitavacijela zajednica znala na koga se odnosi.
To nije pogodilo samo mene, već i mnoge druge profesionalne šahiste koji su se našli na njegovoj listi „sumnjivih“.
Želim da istaknem da sam uvijek igrao pošteno. I to nije puko deklarisanje – to je nešto što mi je usađeno od malih nogu. Uvijek sam pokušavao da budem uzor, da igram sa integritetom, da nikada ne varam, bez obzira na okolnosti.
Moja majka je bila veoma bolesna, borila se sa karcinomom, i preminula je u februaru 2024. Bilo mi je jako teško da se nosim s tim, ali sam i dalje pokušavao da igram šah i da ostanem pribran. I onda sam, u tom trenutku slabosti i tuge, doživio napad koji me je potpuno slomio.
Osjećam se poniženo i izgubljeno. Uložio sam čitav život u šah. Uvijek sam bio korektan, pomagao slabijima, i sada imam osjećaj da me niko ne brani.
Kramnik je ogroman autoritet. Njegove riječi imaju težinu. Kada neko tog kalibra optuži druge, bez dokaza, to ostavlja trajne posljedice. Ljudi počinju da sumnjaju, makar i nesvjesno.
Ja ne tražim osvetu. Ne želim da njega suspendujete. Ali želim da se ovo ispita. Želim da se ustanovi istina. I želim da FIDE stane uz nas – igrače – kada smo nepravedno optuženi.
Ako dozvolimo da ovakve stvari prođu bez reakcije, otvaramo vrata kulturi linča i nepravde.
Ne pišem ovo iz ljutnje, već iz očaja. Ne mogu više da nosim ovaj teret sam.
Hvala vam ako ste pročitali ovaj mejl do kraja. Znam da imate mnogo posla. Ali i ja imam samo jedan život, a šah mi znači sve.
Srdačno, David Navara
Na ovaj mejl nije stigao nikakav odgovor. Sljedećeg dana bio sam duboko depresivan, plakao sam tri sata. Još od djetinjstva nisam najstabilnija osoba. Imao sam ozbiljne psihičke probleme sa 15 godina, uključujući i redovne suicidalne misli. One su tada nestale, ali su se ponekad vraćale u veoma teškim situacijama. Ovaj slučaj je ponovo izazvao suicidalne misli i mnogo patnje.
U junu 2024. sam bio u realnoj opasnosti od samoubistva zbog okolnosti koje sam opisao. Želim naglasiti da čvrsto vjerujem da je samoubistvo pogrešna odluka u ogromnoj većini slučajeva, uključujući i moj. Ne pišem ovo da bih osudio one koji su očajni i ne vide drugi izlaz, već da obeshrabrim depresivne ljude da sebi nanesu nepovratnu štetu. Ljudski život je izuzetno vrijedan. To je dar – a darovi se ne vraćaju.
Pomoć je stigla s neočekivane strane, na okupljanju iz škole. Bivši školski drug, s kojim nikada nisam bio naročito blizak, pružio mi je ogromnu podršku riječima – dok su ljudi iz FIDE-a, uključujući i prijatelje koje jako poštujem, ostali nijemi. Niko nije napisao ni najkraću poruku poput: „Dragi Davide, ne možemo ti pokazati Kramnikove statistike.“ I to bi mi pomoglo.
Šokantan zaključak
U decembru 2024, šest mjeseci nakon što sam poslao svoj glavni mejl, dobio sam odgovor od pravnog direktora FIDE. Bio je veoma kratak i zvučao je kao da je napisan od strane advokata – što je i bio slučaj.
Nije bilo ni riječi žaljenja, niti saosjećanja. I pored mog insistiranja da se Kramnikovi podaci ispitaju, nisu preduzeli nikakve konkretne mjere u tom pravcu. Uglavnom je to bio odgovor birokrate koji ne želi da se zamjeri nikome.
Pisalo je da FIDE nije nadležan da ocjenjuje komentare objavljene na društvenim mrežama. Zvučalo je kao da sam se požalio na slučajnog anonimnog korisnika, a ne na bivšeg svjetskog šampiona koji je javno širio optužbe zasnovane na netačnoj „statistici“.
U drugom pasusu piše da se žalba prosljeđuje Etičkoj i disciplinskoj komisiji FIDE-a i da će oni odlučiti da li da je prihvate.
Na to sam odgovorio opširnim mejlom.
Pojasnio sam, između ostalog, da je Kramnik imao status aktera u organizaciji FIDE-a, što potvrđuje njegova biografija na FIDE sajtu. On nije bio običan korisnik društvenih mreža, već bivši svjetski prvak koji i dalje ima značajnu ulogu u šahovskom svijetu.
Na kraju, zahvalio sam im se – iskreno – što su mi konačno odgovorili. Mada je to bio suzdržan i hladan odgovor, bar su priznali moj problem.
Zaključak
Ova epizoda mi je ostavila veliki ožiljak. Više ne vjerujem FIDE-u. Ako u sličnoj situaciji, drugi šahista zatraži moju pomoć, pažljivo ću mu objasniti šta može da očekuje.
Po meni, jedan od zadataka FIDE-a je da štiti šahiste – ne samo od varalica, već i od nepravednih optužbi i javnog linča.
Ja ne tvrdim da su Kramnikove sumnje bile motivisane zlom. Možda je iskreno povjerovao u svoju analizu. Ali kad neko iznosi javne optužbe protiv desetina velemajstora, treba da bude spreman da stane iza toga i da preuzme odgovornost ako se pokaže da je pogriješio.
Žalba se nije ticala samo mene – već i mnogih drugih igrača čije je ime povukao u blato bez dovoljno dokaza.
Očekivao sam:
Iskreno izvinjenje od Kramnika – javno, pošto su i optužbe bile javne.
Da FIDE ispita njegovu „statistiku“.
Da se javno kaže da su brojke koje je Kramnik objavio metodološki problematične.
Da se ubuduće izbjegne korišćenje sličnih laičkih statistika u diskreditovanju igrača.
Da FIDE uvede jasniju proceduru za slučajeve javnih optužbi.
Ništa od ovoga se nije desilo.
P.S. Ako ste pročitali sve do kraja – hvala vam. Ja sam samo jedan šahista koji voli igru, i koji želi da igra pod jednakim i poštenim uslovima.
Ali sada znam koliko je teško kad te neko javno okleveta – a institucije koje bi trebale da te zaštite samo ćute.
Zato ovo i pišem – ne zbog osvete, nego zato što nam je stalo.
Autor: Šah u Hrvatskoj Zagreb, 21. svibnja 2025. – Hrvatski šahovski savez (HŠS) danas je službeno uručio otkaz ugovora o radu bivšem glavnom tajniku Saveza, velemajstoru Alojziju Jankoviću. Otkaz je uručen uz prisustvo odvjetnika, u skladu s pravnim procedurama i temeljem prethodno donesene odluke Izvršnog odbora Saveza.
Odluka o otkazu donesena je jednoglasno na 9. sjednici Izvršnog odbora HŠS-a. Sjednici se nije odazvao predsjednik Zagrebačkog šahovskog saveza Andrija Fiamengo, dok član Ivica Brkić nije sudjelovao u glasovanju zbog tehničkih problema s internetskom vezom.
U priopćenju Saveza navodi se da su razlozi za ovakvu odluku višestruki i uključuju:
kršenje Statuta Saveza,
neprovođenje odluka tijela HŠS-a,
financijske propuste,
te druge radnje koje su, prema mišljenju Izvršnog odbora, narušile stabilnost poslovanja Saveza.
Iz HŠS-a naglašavaju da ovaj čin ne označava kraj postupaka, već da se istrage o poslovanju Saveza u prethodnim godinama nastavljaju. Cilj je prikupiti sve relevantne informacije i osigurati potpunu transparentnost u radu organizacije.
Kad sam prvi put (1973.g.) pobijedio na šampionatu SFRJ u Sutomoru nijesam mogao znati kakve će me sve teškoće pratiti kroz život i šahovsku karijeru a pogotovo ne da ću i na kraju imati dosta poteškoća.
Crna Gora je zaista čudna zemlja. Prije 7 godina (2018) čelni čovjek resora sporta mi je ukinuo zvanje „vrhunski sportista“ uprkos Ustavu koji štiti stečeno pravo a moje je bilo u trajanju više od 10 godina.
A juče mi je čovjek koji je na čelu države dodijelio odlikovanje (Orden crnogorske zastave) čime je šah uzdigao tako visoko da sportski poslenici od njega mogu naučiti šta je to misaona igra i da je nesportski čin kršiti Ustav Crne Gore.
, sve glasnije se postavlja pitanje: ima li HŠS ozbiljnu namjeru dignuti razinu ovog natjecanja i pružiti veteranima dostojanstvo koje zaslužuju?
Tisuće registriranih, tek šačica prijavljenih
.
Format koji odbija
. Ove je godine dodatno problematično što je HŠS – prema službenim informacijama – ukinuo nacionalni rejting, što turnir čini još besmislenijim.
.
Komisija za veterane – tko, što, zašto?
.
Engleski primjer: kako se može
.
Znak nade: moguća promjena?
.
