Prvi i drugi šahista svijeta, Carlsen i Nakamura, već se smiju naglas gledajući na pokušaje FIDE da s ozbiljnim izrazom lica promoviše titulu svjetskog šampiona. Prvi već tri godine nije odigrao nijedan njen turnir osim svjetskih prvenstava u rapidu i blicku. Drugi je, da bi ispunio besmislene „norme“, izašao na start prvenstva Luizijane, učesnicima kojeg bi mogao da da seansu simultanke, i da osvoji najmanje 7 poena iz 7 mogućih…
FIDE ima bogato iskustvo organizovanja „prvenstva svijeta“ bez najboljeg šahiste svijeta. Tako je bilo 1930-ih, kada je, iako je Aljehin bio živ, ona dodijelila titulu Matissonu, a zatim Euweu. Zatim 1975, kada su Karpovom zamijenili buntovnog Fischera, a potom 1993, kada su isti trik ponovili s Kasparovom. Najzad, „Iljumžinova linija“ s nokaut-šampionima svijeta, kojima je FIDE čak dodjeljivala sopstvene brojeve, računajući ih (zašto baš tako?) od Steinitza, a ne od ruskog amatera. Upravo zato, kada je Carlsen rekao FIDE „ne“, ona je uvrijeđeno odglumila da se ništa posebno nije desilo, i da je šampion svijeta prosto onaj ko osvoji svjetsko prvenstvo.
Nastavljati ovu priču vjerovatno ne treba – previše je tužna. I dobro bi bilo da se sve završilo samo na Ding Lirenu, koji je upao u otvorenu komu čim je dobio krunu. Njegov nasljednik, 18-godišnji Gukesh, nije se pokazao mnogo boljim od Kineza. Ne, Indijac igra daleko uspješnije, on se neustrašivo bori u svakoj partiji, ali nazvati ga kraljem, što se neprestano dešavalo u odnosu na Carlsena, nikome ne bi palo na pamet. Čak i njegov rejting „prije“ i „za vrijeme“ šampionata jasno postavlja naglaske. Prije meča za krunu imao je 2794, sada – skoro 30 poena niže, a u Gukeshovom portfoliju za skoro godinu dana nije se dodala nijedna značajna pobjeda.
Kako bi trebalo da djeluje ozbiljna organizacija u takvoj krizi? Ako nemate mogućnosti da uključite u svoju orbitu najsnažnijeg igrača, koji bi dao legitimitet vašoj tituli, onda treba pokušati da reformišete sam format. Da ga učinite jednostavnijim, jasnijim, demokratičnijim, ukratko – da ga promijenite. A ne da glumite da se ništa nije promijenilo, da „od promjene sakupljača suma ostaje ista“. Ne, nije ostala. Ciklus s Magnusom i bez njega – dvije su velike razlike. I u sportskom, i u čisto medijskom aspektu, uzimajući u obzir očiglednu činjenicu da FIDE ne zna da se proda u globalnom svijetu, van šahovskog balona. Da im je to zaista važno, možda bi prešli na godišnji ili neki drugačiji ciklus – glavno da bude drukčiji od onog ranijeg. Ali ne! Sve mora ostati kao prije, iako cijela pompa ne odgovara kvalitetu proizvoda.
Isti onaj nevjerovatno dugačak ciklus od dvije godine – zašto ne bi bio godinu, šta tome objektivno može smetati? Isti onaj turnir kandidata, gdje pobjeda gotovo garantuje titulu (u eri Ding Lirena to je bilo tačno skoro 100%, s Gukeshem procenat je niži, ali i dalje najmanje 50/50). A prije njega – gomilanje kvalifikacionih turnira…
Svjetski kup, velika švajcarac, od svih ismijavani FIDE Circuit i, najzad, prvi na rejting-listi. I neka pet mjesta u turnirima ne može da se falsifikuje – određuju se strogo po sportskom principu, ali u vezi s preostala tri mjesta, već ne po prvi put, – postoji očigledan i svima razumljiv prostor za manipulacije.
O pobjedi Gukesha u „turnirskoj trci“ 2023. najbolje je pitati Girija, a o uspjehu Caruane godinu kasnije – Erigaisia. Samo što ovaj put, čini se, ona pripada zaista najboljem igraču godine – Praggnanandhi.
Što se tiče kvalifikacija po rejtingu, i tu se treći put odvija neki cirkus… Za Madrid je morao biti „dodavan“ broj partija Ding Lirenu, koji je dvije godine sjedio u karantinu, a nakon diskvalifikacije Karjakina morao je da odigra neki šašavi maraton – 40 partija za 40 dana, ne izlazeći iz kuće. U nekim sumnjivim kućnim turnirima se pojavljivao i Firouzja pred Toronto, da bi dospio na osnovu najvišeg rejtinga u januaru 2024.
A sada istu profanaciju sprovodi Nakamura. Umjesto da izađe na start velike švajcarce ili Svjetskog kupa, on je otvoreno priznao da ne želi da rizikuje – i da mu je bolje da iskoristi rupu koju FIDE ostavlja za Carlsena kao prvog na listi. Samo će „odraditi“ potrebnih 30 partija uz onih 10 što ih je odigrao u Stavangeru, i time ispuniti „normativ“. Rekao je kako jeste. A zašto bi se skrivao iza licemjerja?
Teško je zamisliti ovako nešto u bilo kom drugom sportu, kada svi znaju za podvalu, ali se prave da je „sve normalno“. Skoro kao ona čuvena „dogovorena“ 2:2 utakmica između reprezentacija Švedske i Danske na Evropskom prvenstvu u fudbalu 2004, koja je obje izvodila iz grupe u plej-of, a Italiju ostavljala za sobom.
Amerikanac je čak nazvao svoj strim na kanalu: „Put ka turniru kandidata“! Prvi korak je napravljen – Nakamura je osvojio 7 iz 7 na prvenstvu Luizijane, gdje mu je najsnažniji protivnik zaostajao 557 poena…
Smatrate li Amerikanca klovnom? Ali klovn nije on, nego FIDE. Pogotovo kada njen generalni direktor Sutovsky ne priznaje očiglednu „rupu“ u pravilniku, koju koristi već treći šahista, i degradaciju samog ciklusa, nego počinje da komentariše kako je Hikaru sve pogrešno shvatio… Ne, Nakamura je upravo sve shvatio tačno – i djeluje u skladu s pravilima igre. Kako se kaže – kakvo prvenstvo, takav i odnos prema njemu!
Hikaru Nakamura će igrati na prvenstvu američke savezne države Luizijana, gdje njegovi protivnici zaostaju za njim više od 500 rejting poena.
Zašto, pitate se? Pa, da bi se plasirao na Turnir kandidata po osnovu najvišeg rejtinga, jer je jasno da će se Carlsen opet povući. Prema pravilima, potrebno je da igrač odigra najmanje 30 klasičnih rejting partija u toku godine.
Zato će igrati. Prvo u Luizijani, a onda će možda pokušati da osvoji i prvenstvo „Žilišćnika“ u Kuzminkama… 😜
Ipak, teško! Naši kandidati za majstora bi mu tamo izlomili rejting – i sve bi mu oduzeli do posljednjeg poena.
Bolje mu je da se zabavlja negdje tamo — po Nebraski i Ajovi.
U svakom slučaju, slučaj Ding Lirena i dalje živi! Sjećate li se kako se on plasirao na Turnir kandidata 2022? Tada je u mjesecu aprilu budući svjetski šampion odigrao čak 28 partija na lokalnim kineskim turnirima – i potpuno po zakonu otišao u Madrid.
FIDE je objavila konačnu odluku u slučaju velemajstora Kirilla Ševčenka vezano za navodno varanje na Prvenstvu Španije u ekipnoj konkurenciji (slučaj br. 06/2024). Odluka je donijeta od strane Žalbenog vijeća Etičke i disciplinske komisije (EDC), kojim je predsjedavala Yolander Persaud, uz članove Khaleda Arfu i Ravindru Dongrea.
Ključne tačke odluke:
Žalba Kirilla Ševčenka je odbijena.
Protiv-žalba FIDE Fair Play komisije (FPL) je prihvaćena.
Presuda iz prvog stepena je preinačena i pooštrena.
Konačne sankcije protiv Kirilla Ševčenka:
Zabrana učešća na svim FIDE-rejtingovanim takmičenjima u trajanju od tri godine.
Jedna godina suspenzije uslovno – pod uslovom da ne počini novo disciplinsko kršenje.
Period zabrane traje od 19. oktobra 2024. do 18. oktobra 2026., dok je uslovna suspenzija na snazi do 18. oktobra 2027.
Titula velemajstora (GM) mu se oduzima, počev od datuma objave odluke.
Komentar iz FIDE:
Dana Reizniece, zamjenica predsjednika Upravnog odbora FIDE, izjavila je:
„FIDE vrlo ozbiljno pristupa slučajevima varanja među vrhunskim igračima. Radimo naporno kako na prevenciji, tako i na primjeni brzih i odgovarajućih sankcija. Poštena igra nije stvar pregovora – ona je ključna za kredibilitet i budućnost našeg sporta.“
Šahovski svijet zaslužuje tačno takvog svjetskog prvaka kakvog ima. Nešto manje od godinu dana unazad, bili smo oduševljeni herojskim usponom mladog Gukesha na sam vrh, slavili njegov trijumf u meču za krunu protiv Ding Lirena, koji je za godinu i po dana potpuno podbacio u svojoj ulozi… A sada – razočaranje zbog još jednog neuspjeha Indijca, koji se od rijetke slučajnosti pretvorio u zabrinjavajuće pravilo.
Prije nekoliko godina, kada se tek nazirala velika indijska trojka – Erigaisi, Gukesh i Pragg – stručnjaci su odmah počeli da upoređuju njihove stilove i karaktere, procjenjujući: ko od njih može postati budući svjetski šampion, i kojim redom? Prema mnogim analizama, najtalentovaniji je bio Rameshbabu – imao je fantastičnu računicu, sklonost kreativnosti i besprijekorno shvatanje pozicije. Arjun je bio iluzionista i fantazer, kod kojeg je dva plus dva često bilo pet. A Dommaraju je djelovao kao vitez bez straha i mane – bez nervoze, bez umora, s čeličnom voljom, uvijek sabran, potpuno koncentrisan i spreman da računa bez prestanka…
Ispostavilo se da je Gukeshova sposobnost da pruži maksimum u pravom trenutku bila daleko važnija od kreativnog potencijala njegovih prijatelja i rivala. Najprije ih je nadmašio, a onda na krivini pretekao i one koji su godinama čekali svoju šansu: Nepomniachtchija, Caruanu, Nakamuru. Potom je došla Olimpijada u Budimpešti, gdje je vođa budućih šampiona dostigao nevjerovatan nivo koncentracije, rušio sve pred sobom i prikazao performans iznad 3000! Svijet je bio u transu, oduševljen pojavom nove supernove. Takvu silinu sa 17 godina pokazao je jedino Firouzja, ali je kod njega, kako se ispostavilo, pod pritiskom sve pucalo – i živci i volja.
A onda je došao meč za svjetsku titulu – u kojem se, uprkos opštem očekivanju, desilo nešto neshvatljivo. Umjesto da pregazi protivnika koji je pao na svim poljima, Gukesh je tapkao u mjestu, morao je ući u taj-brejk gdje nije bio favorit… ali je odjednom dobio kraljevski poklon, kada je Ding Liren uspio da izgubi nešto što jednostavno nije moglo da se izgubi.
Već tada su mnogi počeli da se pitaju: koji je pravi Gukesh? Onaj koji je briljirao u Torontu i Budimpešti – ili onaj koji se mučio u Singapuru? Čim je splasnuo talas euforije zbog najmlađeg svjetskog šampiona u istoriji, to pitanje se sve češće pojavljivalo… I ne govorimo ovdje o njegovim neuspjesima tamo gdje se od njega ništa nije ni očekivalo – u Fischerovom šahu, gdje je bio hronično loš, ili u rapidu i blitzu, koje je oduvijek ignorisao – već u klasičnim turnirima, sa standardnim tempom i pravilima.
Prva partija u ulozi šampiona, protiv Giria u Wijk aan Zee-u, umalo se završila katastrofom. Gukesh se izvukao iz gotovo izgubljene pozicije i čak pobijedio, zatim je nizao pobjede, i činilo se da je prevazišao te momente… ali u posljednjem kolu ga je nešto natjeralo da krene bezglavo na Erigaisija – i izgori bijelima kao šibica. A onda je došao taj-brejk sa Praggnanandhom, gdje nije uspio pobijediti ni s figurom više, čime je ispustio svoju prvu i, kako se kasnije pokazalo, jedinu priliku za titulu ove godine.
Djelovalo je kao da je čitavo vrijeme bio prenapregnut, a nervni sistem mu je radio u crvenoj zoni. U njegovoj igri su i ranije postojali momenti avanturizma, ali sada su postali učestali. Ako je glavna Gukeshova supermoć bila hladnokrvnost u kritičnim momentima – sada je sve to postalo dio igre, svaki drugi duel bio je pun rizika, i to ne protiv prosječnih igrača, već protiv elite.
Tako je bilo u Bukureštu na GCT-u – već nakon 6. kola imao je -2 i završio u minusu. Tako je bilo i u Stavangeru, gdje su mu „gestovi dobre volje“ Carlsena i Erigaisija omogućili da se do kraja bori za pobjedu, iako je igrao čak osam odlučenih partija. Isto i u Saint Louisu, gdje šampiona skoro da nije bilo ni u kadru – završio je sa -1, treći od pozadi.
Jedini blic-trenutak imao je u Zagrebu na GCT-u, kada je u rapidu, koji mu inače ne leži, osvojio prvo mjesto bez dileme, čak vezao pet pobjeda, uključujući i onu protiv Carlsena. Ali – jedan bljesak za cijelu godinu od svjetskog šampiona? To definitivno nije ono što se očekivalo kada smo se opraštali od Dinga.
Pa u čemu je problem? Zašto igrač koji je trebalo da dominira – gotovo da je nestao, ne izdržavši konkurenciju? Odgovor je skoro banalan: nije dovoljno nositi titulu – moraš biti šampion! Kako je mudro primijetio Carlsen: „Gukesh još mnogo toga mora da nauči o šahu. Trenutno ga nipošto ne možemo zvati liderom šahovskog svijeta. Zapravo, nikoga ne možemo. Ušli smo u čudno, ali zanimljivo razdoblje – bez jasnog broja jedan.“
Zapravo, takav igrač i dalje postoji – ali to nije Gukesh. Carlsen je, po običaju, osvojio skoro sve turnire na kojima se pojavio i uzeo EWC krunu. Praggnanandhaa je dominantni lider FIDE Ciklusa, sa pet osvojenih klasičnih superturnira na kojima Magnus nije igrao. Aronian i Keymer imali su lokalne uspjehe – Keymer je prvi put ušao u top 10. Pokazali su se i Firouzja, Caruana, Vachier-Lagrave, So. Ali ne i Dommi.
Nešto mora hitno da se mijenja… Jer još samo malo, i Indijac će postati isto takvo razočaranje kakvo je bio Ding Liren – potpuno ispod očekivanja. U tom kontekstu, interesantno je zamisliti kako bi izgledala šampionska era Nepomniachtchija, koji sada igra vrlo rijetko?
Šta tačno treba da preduzme Dommaraju, ostaje na njemu, njegovom stručnom štabu i menadžerima. Još uvijek je u fokusu, ali… još jedna ovakva godina, i na 19-godišnjeg šampiona gledaće se kao na promašaj. Gukesh, javi se!
Piše: Timur Ganejev, zamjenik šefa sportske rubrike
Hikaru Nakamura i Fabiano Caruana Foto: Global Look Press
Titulisani velemajstori raspravljaju o potrebi sistema kontrole šahista.
Sve veći skandal potresa reprezentaciju SAD, između drugoplasiranog i trećeplasiranog na FIDE rejting listi — Hikaru Nakamure i Fabiana Caruane. Povod je bila oštra izjava Caruane, učesnika meča za titulu svjetskog prvaka 2018. godine, o „Titularnim utorcima“ na Chess.com (sajt je blokiran na teritoriji Rusije). Caruana je jasno dao do znanja da mu je sve teže da igra „u tom cirkusu“, jer smatra da mnogi učesnici otvoreno varaju.
Očekivano, na to mu je odgovorio vjerovatno najpoznatiji i najtrofejniji igrač online turnira, zaštitno lice sajta — Hikaru Nakamura. On nije birao riječi u obraćanju svom saigraču iz nacionalne selekcije.
Nije to više ista igra
U svom podkastu C-Squared, Caruana je priznao da ne osjeća naročito poštovanje prema „Titularnom utorku“: „Ponekad igram, čisto da isprobam novo otvaranje ili iz neke lične potrebe. Ali svaki put kada učestvujem, ostane mi osjećaj da to takmičenje nema integritet. Ne osjećam da je zaštićeno od varanja. Možda sam u velikoj zabludi, ali to mi govori intuicija. Drugi turniri, poput Champions Chess Tour-a, zaista djeluju ozbiljno. Nije stvar u proceduri kontrole, već u samom formatu ‘Titularnog utorka’. Kada ga posmatram sa strane, čini mi se da je nivo varanja ekstremno visok. Ponovo naglašavam: to je moje lično mišljenje, možda griješim, ali prečesto primjećujem sumnjive stvari. I mogao bih da pokažem konkretne primjere.
Nije stvar u tome da sam izgubio partiju pa se naljutio. Samo, kada gledam sa strane, ne vidim pravi šahovski turnir — više liči na hibrid, gdje neki igraju pošteno, a neki ne. Na drugim turnirima češće osjećam da je sve čisto. Ako ikada osjetim da je ‘Titularni utorak’ postao transparentan događaj, biću spreman da prođem sve potrebne provjere kako bih učestvovao. Ali dok to ne dođe, neću igrati u tom cirkusu, i to je sve.“
„To je paranoja“ – odgovara Nakamura
Nakamura je ubrzo snimio skoro jednosatni video u kojem pokušava da pobije Caruanine argumente, tvrdeći da on pati od paranoje, kao i još neki elitni igrači. Po Hikaruu, mnogi miješaju varanje sa jakom igrom mladih talenata koji su posljednjih godina znatno napredovali.
„Mislim li da je varanje svuda? Ne, ne mislim. Zapravo, dešava se mnogo rjeđe. Igrao sam online vjerovatno više od svih drugih na duže staze, i mnogo sam igrao blic protiv mladih momaka — i to zna da bude jako frustrirajuće. Toliko su napredovali da skoro nikad nemam prednost u otvaranju, a onda se brane cijelu partiju. Igrati protiv njih je pravo mučenje.
Gurel, Erdogmuš, Mohavad — momci iz Turske, Irana, Uzbekistana, Rusije — toliko su napredovali da lako možeš da pomisliš: ‘Ma, tu nešto nije čisto.’ Ali kad s njima odigraš dovoljno partija, shvatiš: oni su zaista postali jači. Tako je.
Problem je u tome što, ako igraš samo protiv protivnika sa rejtingom 2600+ i ne dolaziš često u kontakt s većim spektrom igrača, lako ti se može stvoriti iskrivljena slika o tome kako danas izgleda šahovski svijet.“
Nakamura smatra da, ako Caruana u okviru „Titularnog utorka“ izgubi od nekog FIDE majstora iz Irana, Uzbekistana, Indije ili neke druge zemlje, on će turnir automatski smatrati „nepoštenim“.
„Ti momci sa rejtingom 2300–2400 još uvijek nisu top velemajstori, ali ipak mogu da pobijede najjače igrače. Nije važno koje se mjere preduzimaju — osjećaj da nešto nije u redu i dalje ostaje. Jednostavno ne dopuštaš sebi pomisao da takav protivnik može da te pobijedi, jer si ubijeđen da si toliko dobar. Ja nemam taj osjećaj, jer sam igrao protiv mnogih od njih, i ponekad su me jednostavno pomeli s table. Potpuni poraz! Ali to ne znači da varaju. Kada imaš veliko iskustvo igranja protiv takvih protivnika, počinješ da shvataš: šah više nije ista igra kao nekad.
Smatram da je Fabijanovo licemjerje i njegova nespremnost da otvoreno kaže šta misli, zato što se plaši reakcije — ozbiljan problem. Kao što sam više puta rekao, varanje, naravno, postoji, ali ne mislim da je to toliko velika prijetnja. Neka svi igraju uz proktor. Možeš da patiš od paranoje, a možeš i da igraš i da se pomiriš s tim. Zaista mislim da bi svi trebalo da igraju uz proktor nadzor. Meni to ne smeta, pretpostavljam da ni Magnus nema ništa protiv. Možda će Fabijano biti protiv — pa dobro, takav je život.“
Proktor nadzor — to je sistem kontrole u kojem poseban softver nadgleda poštenje igre na daljinu, sprečavajući korišćenje kompjuterskih sugestija. U šahu, takva kontrola može da uključuje praćenje toka igre preko veb kamere, snimanje ekrana, kao i upotrebu zvuka i čak sistema za prepoznavanje lica radi identifikacije igrača.
U duhu Orvela
Na to je Caruana odgovorio svojim jednosatnim videom, pozvavši Nakamuru da se uzdrži od vrijednosnih sudova. „Mogu sam da odlučim — da li ću igrati na nekom turniru ili ne. I drugi rade isto. Hikaru je rekao da možda neće igrati na narednom Freestyle turniru. Ali mislim da o tome ne treba javno raspravljati — to je lična odluka svakog pojedinca. Gukeš odbija da učestvuje na nekim turnirima, Alireza takođe — to je njihovo pravo. Ako ja ne želim da igram na ‘Titularnim utorcima’, to ne bi smjelo da mi se uzima za zlo, bez obzira na razloge. Ako smatram da je nivo varanja za mene neprihvatljiv, to je sasvim valjan razlog.“
Fabiano Caruana Foto: Global Look Press
Takođe, Fabiano je iznio svoju glavnu zamjerku rukovodiocu Chess.com, Deniju Renšu: „Godinama nam je govorio da varanje nije problem. Ili bar ne toliko ozbiljan da bi ometao održavanje turnira. A sad kaže: ‘Ranije to nismo razumjeli, ali sada smo postali bolji.’ U suštini to znači: ‘Pa da, u prošlosti su protiv tebe zaista varali, a mi nismo učinili dovoljno da to spriječimo. Ali nema veze, sada nam vjeruj — ubuduće će biti bolje!’
I da, proktor nadzor jeste težak i nezgodan alat, mnogi to priznaju. Ali sada nam kažu: ‘Mi ćemo ga usavršiti, a ti nam za sada vjeruj i igraj po našim pravilima — u suprotnom nećeš moći da učestvuješ na najvažnijim online turnirima godine, koji su ti bitni.’ Po mom mišljenju, to je apsurdno zahtijevanje.
Nisu dobro radili svoj posao ranije, a sada još treba da im budem zahvalan? I da nemam pravo da budem ljut zbog svih onih slučajeva kad su me zaista varali?“
Ovu raspravu nije mogao da zaobiđe ni generalni direktor FIDE Emil Sutovski.
„Fabi nije paranoik,“ — napisao je funkcioner na društvenim mrežama. „On izražava osjećanja mnogih igrača. I ne samo Kramnika, čije su oštre izjave i postupci nehotice pomogli mnogim varalicama, kao i onima koji bi željeli da sakriju istinu stvaranjem te ‘paranoične’ retorike.
Da, ne možemo da živimo i igramo u vakuumu. Da, onlajn šah ne treba da prestane da postoji i nastaviće da se razvija, čak i ako je varanje u onlajn prostoru neizlječivo. Ali nazivati Fabija paranoikom ili mu se sa osmijehom podsmevati zbog njegove ‘naivnosti’ ili navodnog elitizma — više je nego nepravedno. To je zlonamjerno.
Problem je ogroman, i čak zahvaljujući borbi protiv varanja u oflajn šahu znam koliko je složen, i osjećam da ga nikada nećemo moći potpuno riješiti. A na internetu je situacija još gora. Niko ne traži trenutno rješenje niti radikalno poboljšanje tako složenog problema.
Ali napadati čovjeka Fabijevog kalibra, koji ima reputaciju nekoga ko je postavio sva ta važna pitanja — to je gotovo u duhu Orvela.
Ne sviđa mi se način na koji se PR-mašinerija ophodi prema izuzetnom igraču koji se usuđuje da iznese svoje mišljenje. Fabi nije paranoik, već čovjek koji vrlo obazrivo iznosi svoje argumente. Jedan od rijetkih koji ima stvarnu težinu i pritom je dovoljno nezavisan. Prećutkivanje ili ignorisanje mišljenja ljudi poput njega neće donijeti ništa dobro šahovskoj zajednici u cjelini.“
Američka šahistkinja Mididodi diskvalifikovana zbog varanja
Piše: Timur Ganejev Zamjenik šefa sportske rubrike Sport Express-a
Jukta Mididodi. Foto: Texas Chess Association
Diskvalifikacija Amerikanke zbog mobilnog telefona iznosi samo jednu godinu.
Novi skandal zbog varanja potresa Sjedinjene Američke Države. Tokom turnira Universal Open, koji je održan u junu prošle godine, glavni sudija je otkrio radio-frekventne signale kod stola Jukte Mididodi. Kada su 15-godišnju šahistkinju i njenu protivnicu odveli u odvojeni dio sale, kod Mididodi je pronađen sakriven mobilni telefon. Provjerom uređaja od strane organizatora turnira utvrđeno je da je na njemu bilo aktivno šahovska aplikacija. Američki mediji prenose da je Jukta već bila pod nadzorom zbog iznenađujuće dobrih rezultata na prethodnim lokalnim turnirima.
Nakon istrage, Šahovska federacija SAD-a proglasila je Juktu krivom za kršenje Etičkog kodeksa, ali je njena diskvalifikacija trajala svega 13 mjeseci. To znači da već od 1. septembra 2025. godine može ponovo igrati na zvaničnim turnirima.
Minimalna kazna
FIDE je podržala odluku Šahovske federacije SAD. U slučaju ponovnog prekršaja u naredne dvije godine, Mididodi prijeti ozbiljnija kazna. Mnogi korisnici društvenih mreža su ovu odluku ocijenili kao previše blagu, ostavljajući brojne komentare ispod vijesti. Sudeći po svemu, razlog ublažene kazne jeste to što šahistkinja ima samo 15 godina i rejting 1790.
„Mnogi mladi igrači varaju: njihov moralni sistem još nije formiran“, istakla je u intervjuu za „Sport Ekspres“ olimpijska šampionka Olga Girja. „Vidjela sam kako varaju čak i tokom beznačajnih simuoltanki sa velemajstorima – takve simultanke su se često održavale online za vrijeme pandemije. Tokom rješavanja zadataka na treninzima takođe koriste pomoć. Pa zašto onda da sebi ne pomognu i tokom online turnira? Iskušenje je veliko.“
Ovaj slučaj podsjeća na poznati skandal sa varanjem u slučaju Kirila Ševčenka, koji je krajem 2024. godine uhvaćen na ekipnom prvenstvu Španije (koristio je pomoć preko telefona tokom partija). Komisija za fer-plej tražila je diskvalifikaciju u trajanju od tri godine, uz oduzimanje titule velemajstora, dok je advokat rumunskog šahiste tražio blažu presudu, pozivajući se na njegovu mladost i saradnju sa istragom. Na kraju je donijeta kompromisna odluka — diskvalifikacija od tri godine (s odlaganjem od jedne godine), ali bez oduzimanja titule velemajstora. S obzirom na to da Ševčenko od incidenta nije učestvovao na turnirima, zabrana nastupa počinje da se računa od 19. oktobra 2024. godine.
Tema varanja u šahu je veoma ozbiljna, a ovdje se stvaraju dva presedana gdje šahisti za prilično teško kršenje pravila dobijaju minimalnu zabranu igranja. Pored toga, ako govorimo o slučaju Ševčenka, riječ je o igraču koji se već ozbiljno približio eliti i dobijao pozive za učešće na superturnirima.
Ilja Levitov Foto: „Sport Ekspres“
Sumnjaju jedni u druge
„Znam za takve priče – ranije su velemajstori znali da u sako sakriju papirić s otvaranjem, kao šalabahter u školi“, rekao je bivši izvršni direktor Šahovske federacije Rusije, osnivač Levitov Chess, Ilja Levitov. „I ako ti se slučajno desi da baš to otvaranje bude na partiji, brzo odeš do toaleta i pogledaš kako se dalje razvija. I to ti donese prednost. A zamislite kakve su sad mogućnosti? Ako si u meču ravnopravnih protivnika i samo jednom baciš pogled na varijantu (jer igrači osjete ključan trenutak partije), onda umjesto da 40 minuta računaš mogućnosti, ti se praviš da razmišljaš 15 minuta i nodigraš najbolji potez, uz razumijevanje cijelog plana. To ti daje ogromnu prednost. To vam je kao kad bi protivnicima Đokovića ili Alkaraza dozvolili da igraju na čitavom terenu kao u dublu, dok bi Srbin i Španac morali po standardnim pravilima.“
Levitov je takođe odgovorio na pitanje da li će se sada među igračima pojačati paranoja tokom turnira uživo: „Teško mi je govoriti o omladini. Više komuniciram sa igračima starije generacije, za koje je to sve bilo nezamislivo. Danas su malo drugačije vrijednosti. Nemojte da pomislite da ovo govorim kao neki starac. Samo mi se čini da mladi drugačije razmišljaju. U fazonu ‘on gleda pomoć, pa gledam i ja’ – svi gledamo, to je kao normalno.
Plus, iz razgovora ‘iza zatvorenih vrata’ mogu da kažem: šahisti odmah primijete kad neko koristi pomoć. To se ne može sakriti. Svi znaju otprilike nivo jedni drugih, sve partije su u bazama. I ako tvoj protivnik iznenada počne da igra 200 poena jače, odmah se javljaju sumnje. Osim ako nije, recimo, Boris Gelfand. Čovjek s besprekornom reputacijom, za kojeg bi to pomislio samo neko u delirijumu. Zato svi sumnjaju jedni u druge. I kuva se čorba u kojoj, u suštini, nema nikakve kontrole.“
U jeku šahovskih kontroverzi oko otkaza učešća na nekim turnirima sa visokim nagradama i medijske tišine, američki velemajstor Hans Niemann oglasio se reflektivnim i poetskim komentarom o svom povratku klasičnom šahu. Njegove riječi oslikavaju unutrašnju borbu, strpljenje i odlučnost da ne posustane u konfrontaciji sa „šahovskom mafijom“, pred nove izazove na svjetskoj sceni.
Od 261 partije u 2021. do samo 20 prošle godine tišina, ne mir, već strpljenje.
Sutra se vraćam šahu u njegovom najčišćem obliku: klasičnom. Španska liga me čeka.
Tiha oluja pred Grand Swiss oštrenje pred Svjetski kup. Šahovska mafija i dalje vreba, ali njihova sjenka postaje tanka.
Prijatelji, hajde da razgovaramo o incidentu u partiji Dzagnidze – Lei Tingjie. U ranijim vremenima, šahovski satovi su radili jednostavno: čim napraviš 40. potez, odmah se dodaje vrijeme – 30 ili 50 minuta, u zavisnosti od kontrole. I šahista mirno prestaje da blitzuje, obnovi zapis partije, popije čaj, ode u toalet itd.
Ali jednog maglovitog dana neko jako dobar i human u FIDE odlučio je da se šahisti previše dobro osjećaju i previše znaju. I odredio da im se sakrije informacija o tome koliko je stvarno poteza odigrano – 39, 40 ili više. Na novim satovima se dodatak vremena pojavljuje tek kad istekne prethodno vrijeme. Dakle, ako hoćeš da saznaš jesi li probio vrijeme ili je sve u redu (tj. da li si prošao kontrolu), moraš… probiti vrijeme. 😎
Ova situacija jako nervira šahiste. I faktički ih prisiljava da iz predostrožnosti (zbog nesrećnih slučajeva kao juče u Batumiju) odigraju i 41. potez, a još bolje i 42. A u oštrim pozicijama, svaki potez odigran u žurbi vrlo vjerovatno će biti pogrešan.
Sjećam se da sam ovu situaciju sa satovima komentarisao sa Borisom Postovskim. Bio je nezadovoljan ovom novotarijom i tražio je da se vrati stara tehnologija satova – ali bez uspjeha. Boris kao niko drugi voli i poštuje šahiste – brine o njima.
Priznajte, prijatelji, zar ne biste voljeli da znate KO JE AUTOR ovog divnog, čudesnog „unapređenja“? Kome treba da zahvalimo za nervne slomove, nesanicu i infarkte profesionalnih igrača? I da li je vrijedna opšte sreće suza jedne Nane?
Komisija za etiku i disciplinske postupke FIDE (EDC), kroz svoju žalbenu komoru, donijela je konačnu odluku u predmetu 05/2025(A), kojom se disciplinska mjera izrečena od strane Šahovske federacije Sjedinjenih Američkih Država (USCF) protiv velemajstora Christophera Yooa proširuje na globalni nivo.
Na osnovu zahtjeva USCF-a, FIDE je odlučila da jednogodišnja suspenzija, koja je na snazi od 15. novembra 2024. do 14. novembra 2025., sada važi u cijelom svijetu. Tokom ovog perioda, GM Yoo neće moći da učestvuje ni na jednom FIDE-rejtingovanom takmičenju.
Ova mjera je rezultat disciplinskog postupka pokrenutog zbog incidenta tokom Šahovskog prvenstva SAD, kada je GM Yoo fizički napao člana produkcijskog tima prenosa. Žalbena komora EDC-a zaključila je da je istraga i sankcija koje je sproveo USCF provedena pravedno i u skladu sa principima pravičnog postupka.
Pored suspenzije, GM Yoo je stavljen na uslovnu kaznu u trajanju od pet godina, zaključno sa 14. novembrom 2030. Bilo kakvo slično neprimjereno ponašanje tokom ovog perioda može dovesti do dodatnih disciplinskih mjera.
Bivši predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Kirsan Iljumžinov izjavio je da je Donald Tramp potpisao ukaz kojim se obustavlja dejstvo američkih sankcija koje su bile uvedene protiv njega.
„Donald Tramp je potpisao ukaz kojim je obustavio sankcije protiv mene“, rekao je Iljumžinov za Interfaks.
On je zahvalio predsjedniku SAD, istakavši da su te sankcije, koje je nazvao „nepravednim“, bile na snazi protiv njega 10 godina.
„Rusija i SAD su velike zemlje, a naši narodi treba da žive u miru i slozi. Takvi koraci nas zbližavaju“, dodao je Iljumžinov.
Biznismen je takođe izrazio spremnost da se sastane s Trampom u Vašingtonu, ukoliko dobije poziv.
Bivši predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Kirsan Iljumžinov skinut je sa američke liste sankcionnisanih nakon deset godina. Sada šezdesetčetvorogodišnji političar iz Kalmukije zahvaljuje Donaldu Trampu i planira da se sastane s njim u Vašingtonu. Iljumžinov se 2015. našao pod američkim sankcijama zbog poslovnih aktivnosti u Siriji. Upravo problemi sa američkim Ministarstvom finansija doveli su do njegovog povlačenja sa čela FIDE 2018. godine.
Šta je rekao Iljumžinov
U srijedu, 2. jula, bivši predsjednik Kalmukije i FIDE saopštio je na svom Telegram kanalu da je 30. juna, odlukom Trampa, skinut sa američke liste sankcionisanih osoba. Njegovo ime više se ne nalazi u SDN Listi (Specijalno označene osobe i pravna lica pod blokirajućim američkim sankcijama). Dokument u kojem se obavještava o ukidanju sankcija Iljumžinovu, zapravo se odnosi na šire ukidanje sankcija Siriji i velikom broju sirijskih državljana. Tramp je to učinio kako bi normalizovao odnose sa Sirijom nakon promjene političkog režima u toj zemlji.
„Ja sam bio inicijator, jer sam od 2015. godine pisao, kada su me nezakonito stavili pod sankcije. Tužio sam list The Guardian, koji je objavio netačne informacije o Siriji, dobio parnicu protiv njih, oni su se izvinili“, prenosi njegove riječi Gazeta.ru. „Zatim sam podnio tužbu protiv Ministarstva finansija SAD, vrijednost tužbe bila je 50 milijardi dolara. Bio sam spreman da dođem i govorim na sudu pred porotom. Ako tamo postoji električna stolica – neka bude stolica, ako ne – neka isplate 50 milijardi. Pisao sam i Baraku Obami, zatim i Bušu, i konačno Donaldu Trampu. Vjerovatno je sve to odigralo svoju ulogu. Smatram da je Donald Tramp zaista po drugi put izabran za predsjednika SAD ne slučajno, on je božji izabranik. On treba da promijeni svjetski poredak, koji je pogrešno postavljen. Hvala Donaldu Trampu, hvala predsjedniku SAD što je poslušao i skinuo sankcije sa mene. Borio sam se deset godina. Smatram da sam pobijedio.“
Iljumžinov dodaje da je bio praktično prvi građanin Rusije protiv koga su uvedene američke sankcije.
„Bio sam predsjednik Svjetske šahovske federacije FIDE. Inicijator sankcija, po mom mišljenju, bio je 13. svjetski šampion Gari Kasparov. To se desilo pred izbore 2014. u Tromseu. Na mene je vršen bez presedana pritisak da se dobrovoljno povučem sa mjesta predsjednika FIDE, ali sam se borio. Malo ko me tada podržao, i u našoj zemlji i generalno – smatrali su da to nije ozbiljno. Još 2014. sam izjavljivao da je to tek početak, da treba u potpunosti da promijenimo našu spoljnu politiku i institucije, u skladu sa novom paradigmom. Od 2014, kada su se dogodili Donbas, Lugansk, Krim – mi živimo u novom svijetu, u stanju trećeg svjetskog rata. I ja sam bio, može se reći, prvi građanin Ruske Federacije koji je podvrgnut međunarodnim sankcijama 2015. godine“, rekao je Iljumžinov.
Prema njegovim riječima, sada planira da posjeti SAD, otvori šahovski klub naspram Bijele kuće i sastane se sa Trampom kako bi mu ispričao „kakvo je stvarno stanje u svijetu i u Rusiji“.
Prošlo je deset godina
Iljumžinov je 2015. optužen da podržava predsjednika Sirije Bašara al-Asada, nakon čega su mu u SAD zamrznuti svi računi i imovina. Iljumžinov je tada tvrdio da je sankcionisanje bilo potpuno neočekivano i da je u vezi sa njegovim intenzivnim međunarodnim angažmanom.
Godine 2018. Savjet FIDE zatražio je od Iljumžinova da se povuče sa funkcije predsjednika, koju je obavljao od 1995. godine, upravo zbog sankcija. Za tu rezoluciju glasalo je 14 članova, jedan je bio protiv.
Iljumžinov je osoba sa neobičnom biografijom i osebujnim pogledima na svijet. Po sopstvenim tvrdnjama, 1997. godine su ga oteli vanzemaljci.
„Septembar, Moskva. Vanzemaljci su me pozvali na balkon. Izašao sam – i ubrzo se našao na njihovom brodu. Pitao sam zašto se ne otkriju ljudima. Jedan je odgovorio: ‘Pa vi se ne obraćate mravima – vaša civilizacija još nije dorasla’,“ ispričao je Iljumžinov za Sports.ru 2023. godine.
Kao svjetska upravljačka šahovska organizacija, FIDE veoma ozbiljno pristupa pitanju fer-pleja – kako u klasičnom, tako i u onlajn šahu – posebno imajući u vidu trenutnu široku popularnost onlajn platformi i njihov uticaj na rast i razvoj igre širom svijeta.
U tom kontekstu, metode koje je javno predložio velemajstor Vladimir Kramnik zaslužuju pažljiv pregled i ocjenu njihove praktične primjenjivosti. FIDE će osnovati posebnu radnu grupu koja će analizirati te metode i poziva velemajstora Kramnika da predstavi detalje svog pristupa i statističke podatke za zvaničnu evaluaciju FIDE-a.
Istovremeno, izražavamo duboku zabrinutost zbog načina na koji gospodin Kramnik iznosi svoje stavove, jer oni nanose veliku štetu šahovskoj zajednici. Gospodin Kramnik mora da shvati da se ne radi samo o njegovom mišljenju ili pitanjima – već o veoma jasnoj naraciji, koja dolazi od bivšeg svjetskog šampiona i može imati pogubne posljedice po karijere i lični integritet pojedinih igrača.
Trenutna rasprava je ozbiljno uticala na jednog od najuglednijih članova šahovske zajednice, velemajstora Davida Navaru, i dovela do toga da velemajstor Kramnik podnese tužbu za klevetu protiv velemajstora Navare.
Još jednom želimo da naglasimo da je tokom svoje šahovske karijere velemajstor Navara stekao neupitnu reputaciju uzora po pitanju fer-pleja. Šahovska zajednica dobro zna da je David osoba velike osjetljivosti i integriteta, posebno ranjiv kada se dovede u pitanje njegova poštena igra.
Ne ulazeći u pravne ili stilske analize izrečenih izjava, smatramo da međusobno poštovanje i empatija među kolegama moraju biti na prvom mjestu. Čvrsto vjerujemo da tužba protiv velemajstora Navare treba biti povučena što je prije moguće, u interesu čitave šahovske zajednice. Iskreno se nadamo da će velemajstor Kramnik preduzeti ovaj moralno opravdan korak, koji će, ubijeđeni smo, biti pozdravljen širom šahovskog svijeta.
Ni danas niko ne može sa sigurnošću reći kako je umro Aleksandar Aljehin.
Šahovski svijet krije mnoge tajne i zagonetke. Mnoge od njih vjerovatno nikada neće biti razotkrivene, ali se ljubitelji crno-bijele igre ponovo i ponovo vraćaju tim misterijama u nadi da će baciti svjetlo na događaje iz davno minulih vremena. Možda najdramatičniji detektivski zaplet u istoriji šaha jeste smrt prvog ruskog svjetskog šampiona Aleksandra Aljehina.
Šahovski kralj umro je prije skoro 80 godina pod veoma sumnjivim okolnostima. Da li je ta smrt bila prirodna? O tome postoje različite verzije. Pokušaćemo da saberemo sve ono što se danas zna.
Šampion u bezizlaznom položaju
Moskovljanin Aleksandar Aljehin bio je čovjek vrlo složene sudbine. Godine 1927. svrgnuo je sa trona Kapablanku, koji je za mnoge tada bio nepobjediv, i sam diktirao tempo svjetskog šaha gotovo dvije decenije. Ipak, imao je zategnute odnose sa mladom sovjetskom državom.
Poslije revolucije Aljehin je emigrirao iz Rusije u Francusku, pod čijom je zastavom i postao svjetski šampion. Nekoliko godina ranije, čudom je izbjegao streljanje u Odesi, iako je imanje njegove plemićke porodice bilo nacionalizovano, a u emigraciji je o sovjetskoj vlasti govorio bez simpatija. Priključivši se redovima francuske vojske u borbi protiv Hitlera, i radeći u sanitetskoj službi, Aleksandar je sa saborcima razmišljao o bjekstvu preko Pirineja u SAD. Njegovi prijatelji su na kraju uspjeli da sprovedu plan, dok je Aljehin u posljednjem trenutku odustao, vratio se u Pariz i predao se fašistima.
Dugo se smatralo da je svjetski šampion pristao na saradnju s nacistima zato što mu je žena bila Jevrejka i šahista je strahovao za njenu sudbinu, međutim savremena istraživanja tu verziju ne potvrđuju. Ipak, nakon završetka rata, mnogi vodeći velemajstori pozivali su da se Aljehin diskvalifikuje i da se sprovede istraga o njegovim mogućim zločinima.
Međunarodna šahovska federacija, koja je prije rata organizovala olimpijade i amaterska svjetska prvenstva, u tom je pitanju nastojala da djeluje odlučno. Prvi predsjednik FIDE, diplomata i pravnik Aleksandar Rueb, bio je jedan od osnivača fonda Maksa Evea, koji je prikupio sredstva za meč za titulu sa Aljehinom. Holandski izazivač osvojio je titulu, ali nije dugo bio najbolji na svijetu: revanš meč pripao je ruskom šahisti. Ipak, Rueb je, naravno, sanjao da svog sunarodnika vrati na tron, uklanjajući Aljehina s puta.
Maks Eve Foto: Getty Images
Nakon rata, položaj tadašnjeg svjetskog šampiona bio je očajan, a finansijska situacija – prava katastrofa. Bio je uništen, nije imao ni za cigarete. Aleksandar Aleksandrovič, koji se tokom rata nalazio na teritorijama okupiranim od strane Nijemaca, pred kraj sukoba, predviđajući dolazak sovjetskih trupa, preselio se u Portugal, odakle nije bilo izručenja. Ali, maksimum na koji je jedan od najboljih šahista svijeta mogao da računa, bio je da odigra poneki manji turnir u Španiji.
Pedeset trogodišnji šampion polagao je velike nade u poziv za turnir u Engleskoj, planiran za januar 1946. godine, ali američka i holandska federacija uložile su odlučan protest, pa je Aljehin, koji je bezuspješno pokušavao da objasni kako su mu Nijemci prijetili da će mu ukinuti bonove za hranu, na kraju izbačen iz preliminarne liste učesnika.
Položaj je bio gotovo bezizlazan, jer čak ni u Francuskoj Aljehinu, kao vojnom obvezniku koji je prešao na stranu neprijatelja, nije prijetio ništa manje nego sud i zatvor. Pravo spasenje činilo se da bi mogao biti meč za titulu protiv nove sovjetske superzvijezde Mihaila Botvinika, koji je, nakon zakulisne borbe, dobio odobrenje sovjetske vlade.
Dozvola direktno iz Kremlja
Botvinik je žudio da osvoji krunu za svoju zemlju i bio je u sjajnoj formi – posljednjih godina osvajao je turnir za turnirom, usprkos konkurenciji Smislova, Boleslavskog i drugih vodećih sovjetskih šahista. A kvalitet posljednjih partija ostarjelog Aljehina nijie bio najbolji s obzirom na to da je posljednjih godina vodio krajnje nezdrav život i doslovno se pretvorio u ruševinu. Ne samo da je pušio i pio, već je uzimao i druge jake supstance. Botvinik to nije znao, ali je ipak vjerovao da će, zahvaljujući mladosti i ogromnom radu koji je uložio, uspjeti da pobijedi u meču.
Mihail Botvinik Foto: RIA Novosti
Međutim, protiv očuvanja istorijske tradicije – prema kojoj se svjetski prvak postaje isključivo pobjedom nad aktuelnim šampionom – istupio je predsjednik Svesavezne sekcije za šah i dame, pukovnik NKVD-a Boris Vajnštajn. Govorio je: „Kako mislite da stisnete ruku Aljehinu, ruku do lakta u krvi?“ Na njegovoj strani bili su i mnogi ratni generali koji su štitili šah, kao i samo Berijino ministarstvo! Ali u borbi iza zidina Kremlja lobi Botvinika pokazao se jačim. Veliku ulogu tu je odigrao njegov moćni zaštitnik – sovjetski politički teškaš Vjačeslav Molotov. Uz to, nakon ubjedljive pobjede reprezentacije SSSR-a u radio-meču protiv Amerikanaca, i sam Josif Staljin bio je oduševljen uspjesima sovjetske šahovske škole. Tako je odobrenje stiglo s najvišeg vrha.
Ubistvo ili besmislena slučajnost?
Odluka je bila donesena: šahovska kruna treba da pripadne Sovjetskom Savezu, a meč sa nagradnim fondom bio je potvrđen. Na sjednici Svesavezne šahovske sekcije Botvinik je čak primorao Vajnštajna da podnese ostavku. A do tada su bili u odličnim odnosima – Vajnštajn je često pozivao Botvinika u svoj dom, pomogao mu da se prijavi u Moskvi nakon evakuacije. Ipak, razlika u političkim stavovima pretvorila ih je u doživotne neprijatelje.
Sve je izgledalo spremno za epohalni meč Botvinik – Aljehin. Međutim, taj meč se nikada nije odigrao. Dana 24. marta 1946., aktuelni svjetski šampion pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u portugalskom gradiću Eštorilu.
Okolnosti njegove smrti do danas su predmet rasprava. Zvanično se govorilo o srčanom udaru, jer je Aljehin mnogo pušio i volio da pije. Ipak, jedno američko izdanje časopisa Chess Life, pozivajući se na svjedoka obdukcije, objavilo je da je stvarna uzrok smrti bilo gušenje mesom – pronađen je komad mesa dug tri inča koji mu je blokirao dušnik. Tada su pristalice teorije o srčanom udaru počele tvrditi da je upravo srčani napad izazvao neuspješno gutanje, jer gušenje rijetko ostavlja miran izraz na licu – a Aljehin je pronađen s izrazom potpune smirenosti.
Naravno, odmah su počele da se pojavljuju teorije o ubistvu. Pripadnici francuskog pokreta otpora govorili su da ne vide ništa sporno u tome da se „obračunaju“ sa šahovskim šampionom – kolaboracionisti su 1946. često likvidirani bez suđenja. Kružile su glasine da je Aljehina pronašao neki francuski odred egzekutora koji mu je presudio zbog saradnje s nacistima. Jedan od konobara hotela kasnije je tvrdio da su ga dvojica nepoznatih ljudi ispitivala „koliko bi koštalo da se jednom gospodinu stavi prah u hranu?“
Nasuprot tome, Aljehinov sin, Aleksandar Aljehin mlađi, tvrdio je da je oca stigla ruka Moskve. Inače, sovjetski agenti – kao i nacistički i saveznički – boravili su u Eštorilu sasvim legalno, jer je Portugal tokom rata bio neutralan.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, smrt Aljehina detaljno je istraživao velemajstor Kevin Spraggett, koji se preselio u Portugal. Otkrio je niz čudnih okolnosti. Tajna policija je možda manipulisala mjestom smrti i tokom obdukcije. A ostaje nejasno: zašto je šampion iznenada insistirao da doručkuje sam, u sobi, i upravo tada se ugušio mesom? Pored njega – neuredna gomila prljavog posuđa i savršeno postavljene šahovske figure.
Ipak, bilo je i onih koji su tvrdili da Aleksandar Aleksandrovič kategorički nije volio da koristi nož i viljušku. A bio je predvodnik plemstva, svjetski šampion, pa je zato volio da jede sam, ne mareći za bilo kakav bonton. Policajac koji je vodio istragu nije mijenjao iskaz: bio je uvjeren da se čovjek jednostavno ugušio i umro.
Spragget je, međutim, usprkos zvaničnoj verziji, došao do zaključka da je Aleksandar Aleksandrovič umro izvan hotelske sobe, a da je scena smrti inscenirana tek nakon što je već bio mrtav. Prema njegovoj teoriji, verzija „ugušio se hranom“ bila je izmišljena da bi se stvorila mirna iluzija i izbjegao međunarodni skandal, koji bi sigurno izbio ako bi se saznalo da je Aljehin ubijen.
Aleksandar Aljehin Foto: Getty Images
Da li je to mogla biti osveta visokih činovnika NKVD-a, koji su podržavali Vajnštajna i smatrali da se meč Aljehina i Botvinika ni pod kojim uslovima ne smije održati? Ili su ga, obrnuto, likvidirale zapadne obavještajne službe, kako Sovjeti ne bi trijumfalno u Moskvi pobijedili šampiona u padu? I uopšte – da li je uopšte ubijen, ili je to zaista bila prirodna i najbesmislenija smrt šampiona u istoriji?
Izgleda da istinu nikada nećemo saznati.
Inače, sahranila ga je Portugalska šahovska federacija – niko drugi nije imao ko. Novac za pogreb se tražio panično, a sahrana je održana pet dana kasnije od planiranog datuma. Tek deset godina kasnije, njegovi posmrtni ostaci su prebačeni iz Portugala na groblje Monparnas u Parizu.
Ali ono što je najvažnije – čak i u Sovjetskom Savezu, usprkos porijeklu preminulog šampiona, uprkos Aljehinovoj emigraciji i čitavoj teškoj istoriji njegovih odnosa sa SSSR-om, usprkos igranju na njemačkim turnirima i simultankama za oficire Trećeg rajha, ime Aljehina je ugravirano u istoriju i uvršteno u veliki niz domaćih šampiona.
Nemilosrdno vrijeme polako briše iz sjećanja potomaka teške i nezgodne momente iz biografije Aljehina. Ali to da je bio šahovski genije i prvi ruski svjetski šampion – zaboraviti je nemoguće.
Šokantne vijesti iz tabora freestylera: projekat Grand Slam Tour nalazi se na ivici kolapsa. Izvršni direktor serije, Jan-Henrik Büttner, objavio je da je peti turnir serije u Nju Delhiju – planiran za period 17–25. septembar – zvanično otkazan zbog nedostatka sponzora. A zatim je saopštio da napušta mjesto izvršnog direktora Freestyle Chess-a, prepuštajući ga Harshu, dosadašnjem operativnom direktoru. Ipak, prema riječima samog Büttnera, „sve je u savršenom redu“!
Vijest o tome da Freestyle Chess ima finansijske probleme odjeknula je kao grom iz vedra neba. Izgledalo je da ti momci plivaju u luksuzu, dok FIDE i druge šahovske organizacije jedva sastavljaju kraj s krajem. Büttner je uložio milione, a zatim se za njim formirao dugačak red onih koji su htjeli da ulažu u profitabilan i prelijep projekat.
Prva godina „freestylera“ zaista je ličila na bajku. Luksuzne lokacije, ogromni nagradni fondovi, vrhunska produkcija i šahovski turniri predstavljeni kao pravi spektakl – sve to bilo je dostojno sportskih liga poput NFL-a ili Lige šampiona. Možda niko, osim Magnusa Carlsena, nije poznat široj javnosti, ali sadržaj je bio „ukusan“. Očekivala se borba medijskih kuća za pravo prenosa – i zarade. Ali… očigledno nije ispalo kao što se planiralo.
Još prije godinu i po, Büttner je upozoravao da šahovski svijet nije savršen. Nakon prvog turnira u svom Weissenhausu, pun entuzijazma, putovao je svijetom dogovarajući lokacije za naredne događaje. No, u nekom trenutku javno se požalio da niko ne želi da ulaže u organizaciju – a da on nema ni vremena, ni energije, ni viška novca da sve finansira sam. Mnogi su tada pomislili da je projekat mrtav, ali onda se pojavila press-konferencija na kojoj je predstavljena čitava koncepcija Grand Slam Toura, te veliki promo u Singapuru sa Carlsenom i Caruanom, neposredno pred meč Ding Lirena i Gukesha.
Od tada je izgledalo da su svi problemi čisto tehnički. Dodatni „začin“ bila je svađa s FIDE-om, koja se odjednom zainteresovala za „titulu šampiona svijeta u Fischerovom šahu“, iako ih ranije to nije zanimalo. U očima publike, ako neko troši energiju i novac na pravne bitke, onda sigurno stoji čvrsto. A to su dokazivali i nagradni fondovi u Weissenhausu i Parizu, kao i bonus od 300.000 dolara u Karlsruheu. Čak ni prebacivanje trećeg turnira iz Njujorka u Las Vegas nije izazivalo zabrinutost – naprotiv, izgledalo je kao znak finansijske stabilnosti.
Tu je i saradnja s Chess.com-om, koji je seriji dao poseban termin – titulisani petak, pandan redovnim titulisanim utorcima. Na njihovoj platformi održane su i online kvalifikacije – učestvovali su skoro svi.
Najvažnije od svega: činilo se da Büttneruživa u novoj ulozi. U potpunosti uronjen u šahovski svijet, imao je viziju kako da ga preobrazi u globalni fenomen. Ako ne vidiš budućnost u nečemu, ne ulažeš toliko – ni novac, ni srce. A Jan-Henrik je živio za to.
Pa šta je onda krenulo po zlu?
Nemoguće je da jedan jedini kiks – otkazivanje indijskog turnira – izazove toliki obrt. I ranije je Büttner kritikovao Indijce, optužujući ih da žele da se šlepuju, ali to tada nije dovelo do promjena.
Levittov, poznati mecena i bloger, godinama je tvrdio: ne treba se zaljubljivati u uspjehe milionera, treba čekati trenutak kad negativni trenuci prevladaju „gušt“ od moći. Tada će stav prema šahu i svemu što uz njega ide – drastično da se promijeni. Možda je baš to sada i desilo.
Uloženi trud nije donio očekivani odziv – tržište nije reagovalo, a projekat stalno traži nova ulaganja. Ako dolaze iz sopstvenog džepa – koliko je taj džep dubok? I još važnije: voliš li šah dovoljno da stalno ulažeš, bez nagrade, čak ni zadovoljstva?
Büttner je, očigledno, emotivan i pomalo ekscentričan čovjek. Iako iskusan biznismen, skloni su mu impulzivni potezi. Ovo je vjerovatno jedan od njih. Nije rekao zbogom, nije napustio brod – samo je operativne dužnosti predao Harshu, čovjeku koji je i do sada sve vodio iz sjene.
Osiguranje? Možda. Još prije mjeseci izjavio je:
„Uvijek sam planirao da se povučem nakon pokretanja turnira. Nadam se da ću moći da izađem! Ali prvo želim da se sve realizuje savršeno.“
Znači li to da su svi planovi realizovani 100%? Ne baš. Indija otpada. Ali tu su Las Vegas i Cape Town.
„Pripremićemo nešto posebno za septembarski GST“, dodaje Büttner. „Objavićemo nakon Las Vegasa.“
Zvuči zbunjujuće. Ako imaš planove i nadu – zašto najavljuješ povlačenje?
Čini se da se šef Freestyle Chess-a (zvanično se povlači 1. jula) nalazi u fazi razmišljanja: ostati ili otići? Niko ne zna šta će se desiti ako Büttner stvarno ode – ne formalno, već zaista.
Hoće li ostati organizaciona struktura? Njegove veze? Njegov novac?
Mnogo pitanja, malo odgovora – čak ni naznaka. Hoćemo li ih ikad dobiti? I kada?
U svakom slučaju, sada nije najbolje vrijeme za planove – ni za Freestyle Chess, ni za šah uopšte.
Ali za FIDE – vjerovatno idealan trenutak za otvaranje šampanjca.
Ruski velemajstor Jan Nepomniachtchi i njegov tim podnijeli su žalbu zbog kašnjenja na partiju i izborili ponovnu igru — ali to se nije svidjelo svima.
Šah, sport koji djeluje smireno i dostojanstveno, ponovo je postao poprište žestokih sukoba, kakve je teško zamisliti u bilo kom drugom sportu. Jedva su se stišale strasti oko viralnog udarca šakom Magnusa Carlsena, kada je na Svjetskom ekipnom prvenstvu u ubrzanom šahu i blicu u Londonu izbio novi skandal — i to sa Nepomniachtchijem u centru pažnje.
Nepomniachtchi je trebalo da učestvuje u oba dijela turnira u sastavu elitne ekipe WR Chess, ali zbog problema s britanskom vizom nije stigao na rapid. Bez njega, čak ni zvjezdana ekipa sa sponzorom Vadimom Rosensteinom nije uspjela da se plasira među tri najbolje ekipe u švajcarskom sistemu.
Za blic turnir Nepo je ipak stigao u London. Ekipi je donio snagu — WR Chess je lako osvojio svoju grupu i bez problema prošao osminu finala. Ali u četvrtfinalu je došlo do incidenta koji je ubrzo eksplodirao u šahovskim i sportskim medijima.
Protivnik u četvrtfinalu bila je ekipa Germany and Friends, predvođena Vincentom Keymerom. Ipak, WR Chess je zakasnio! U formatu 3+2, Nepomniachtchi je prvi potez odigrao tek nakon 1 minut i 54 sekunde igre!
Za blic, to je ogromna prednost. Ipak, Keymer je iskoristio grešku u jednakoj poziciji i pobijedio. Rezultat četvrtfinalnog kola: 2:4 za Germany and Friends. Ali tim WR Chess to nije prihvatio.
Trener ekipe Jan Gustafsson podnio je žalbu, navodeći da ekipa nije bila ispravno obaviještena o vremenu početka partije. Iako su u šahu pravila jasna — kriv je onaj ko zakasni — ovoga puta je drugačije. Podsjetimo, Carlsen se u sličnim slučajevima nije ni žalio, znajući da bi bio osramoćen.
Dok je žiri vijećao više od pola sata, Anish Giri, iako član druge ekipe, prišao je Nepomniachtchiju i Hikaru Nakamuri i upustio se u dijalog:
A.G.: Da ste pobijedili u prvom meču, biste li i tada podnijeli žalbu? J.N.: Vidi ti pravnog eksperta! Otkad to, Anish? A.G.: Razmisli malo. Fer-plej. J.N.:Anish, ti si budući predsjednik FIDE.
Nakon toga Nepomniachtchi i Nakamura nastavili su ismijavati Girija, dok je ovaj odlazio.
Žiri je na kraju odlučio: četvrtfinale će se igrati ponovo! U reprizi, WR Chess pobjeđuje Germany and Friends, a zatim i polufinale i finale — i postaje svjetski prvak. Nepomniachtchi je u plej-ofu igrao slabo i čak se našalio: „Dao sam sve od sebe, ali tim je ipak pobijedio.“
Nakon turnira, Giri je na društvenim mrežama optužio Nepa za ponavljanje nefer ponašanja:
„Sa Janom je lako — ne moraš ga ni pobijediti. Samo izdrži dovoljno dugo i pristaće da dijeliš titulu. Šta kažeš, Jan?“, aludirajući na podjelu titule između Carlsena i Nepomniachtchija na Svjetskom prvenstvu u blicu u decembru 2024. u Njujorku.
U cijelu stvar uključio se i Hans Niemann, koji je ponudio da sponzoriše meč između Nepomniachtchija i Girija, uz poruku da bi bilo najbolje da sve riješe za šahovskom tablom.
A sada hajde da zaronimo u dubine psihologije. Dakle…
Četiri igrača ekipe WR Chess dolaze sa zakašnjenjem na kolo i vide da svi učesnici turnira već dvije minute igraju, uključujući i dvojicu njihovih saigrača – i u tom trenutku pred njima se postavlja pitanje: „Šta da radimo?“… Ne „Ko je kriv?“, iako je odgovor na to prilično očigledan, već baš „Šta da radimo?“
Prva i najlogičnija opcija, ako zamislimo da su oni u pravu: napraviti skandal, glasno objaviti da su ih zli sudije prevarili, pogrešno navodeći vrijeme početka kola.
Druga opcija: Sjesti i ipak igrati.
Oni su izabrali opciju broj dva. A zašto?
Odgovor je, po mom mišljenju, jednostavan.
Kao, možda i ovako pobijedimo protivnike? Usput, Kosteniuk je to uspjela da uradi.
A ako ne uspijemo da pobijedimo protivnike, tada uključujemo rezervni plan – ulažemo žalbu. Osporavamo rezultat meča i tako dalje.
Ne mislite li da u toj sjajnoj domišljatosti rukovodilaca WR Chess ima nešto trulo?
Čini mi se da je to tipični pristup „pobjeda po svaku cijenu“. Bilo kako bilo!
Ružno. Nesportski. Neetično!
A to što je rukovodstvo FIDE pokušalo da ublaži ovaj incident – to me uopšte ne čudi.
Zanimljivo je šta su to FIDE-ovi činovnici rekli i šta su obećali rukovodstvu tima Germany & Friends, da bi se oni ipak odrekli zaslužene pobjede u prvom meču? 😡
I ove godine veteransko prvenstvo po modelu Ivice Brkića, – bez dostojanstva: hoće li Hrvatski šahovski savez konačno probuditi interes za veteranska prvenstva?
Dok europski i svjetski šahovski savezi ulažu sve više u razvoj i promociju veteranskog šaha, Hrvatski šahovski savez (HŠS) nastavlja praksu marginalizacije i zanemarivanja ove važne grane šahovske zajednice. Uoči Veteranskog prvenstva Hrvatske, koje bi se trebalo održati od 5. do 8. lipnja u Biogradu na Moru , sve glasnije se postavlja pitanje: ima li HŠS ozbiljnu namjeru dignuti razinu ovog natjecanja i pružiti veteranima dostojanstvo koje zaslužuju?
Tisuće registriranih, tek šačica prijavljenih
Prema podacima HŠS-a od prije godinu dana, Hrvatska je imala ukupno 1.424 registriranih veterana i veteranki:
722 šahista u kategoriji S50
657 šahista u S65
36 šahistica u ŽS50
9 šahistica u ŽS65
Unatoč brojkama koje ukazuju na značajan potencijal, za ovogodišnje prvenstvo prijavilo se do sada svega 18 igrača – niti 1,3% ukupnog broja registriranih veterana. Još alarmantnije: među prijavljenima nije niti jedna žena .
Format koji odbija
Već godinama se Veteransko prvenstvo RH održava po formatu koji ne omogućuje FIDE rejtingiranje – tempo igre 30 minuta + 30 sekundi dodatka po potezu ne zadovoljava uvjete za standardnu (klasičnu) rejting listu, a zbog duljine ne spada ni pod rapid. Tako je turnir doslovno „izvan zakona“, bez međunarodne vidljivosti i ikakvog šahovskog značaja . Ove je godine dodatno problematično što je HŠS – prema službenim informacijama – ukinuo nacionalni rejting, što turnir čini još besmislenijim.
Veterani s razlogom alarmiraju. U email korespodenciji na ovu temu, istaknuti šahisti poput Mladena Bratoševića, Nenada Dorića, Emilija Fućka i drugih jasno su upozorili na manjkavosti turnira, zatraživši promjenu tempa i uključivanje u međunarodni rejting sustav. Njihova reakcija izazvala je niz komentara i reakcija unutar veteranskih krugova .
Komisija za veterane – tko, što, zašto?
Posebnu pažnju privukla je i zbunjujuća komunikacija između članova i predsjednika Komisije za veterane HŠS-a. Član komisije Damir Mravunac javno je odgovorio da „o tome ne odlučuje on“, dok predsjednik Komisije Zvonko Horvat jučer tvrdi da će se turnir ipak rejtingirati za nacionalni rejting – iako je HŠS objavio da je nacionalni rejting ukinut .
Engleski primjer: kako se može
Željko Bedić iz Karlovca, također veteran, navodi: „Pomak je što je turnir odvojen od kadetskih prvenstava, no i dalje se igra na neprikladnom tempu. Savez bi morao napraviti ozbiljniji iskorak – na primjer, formirati reprezentaciju najboljih i poslati ih na europska i svjetska natjecanja.“
Za usporedbu, vrijedi pogledati primjer Engleske. Nakon nedavnog uspjeha na Europskom veteranskom prvenstvu u Sloveniji, gdje su Englezi osvojili tri zlatne medalje (dvije u muškoj i jednu u ženskoj konkurenciji), Vlada Ujedinjenog Kraljevstva odlučila je uložiti 500.000 funti u razvoj veteranskog šaha. Rezultat? Devet engleskih ekipa otputovalo je na Svjetsko ekipno veteransko prvenstvo u Poljskoj prošlog srpnja.
Čak i Turska, koja nema dugu šahovsku tradiciju poput Hrvatske, organizira veteranska prvenstva u reprezentativnim uvjetima – sponzori, prijenosi uživo, standardni FIDE tempo. Hrvatska? Zadnji pet godina u režiji direktora turnira Ivice Brkića – turnir u sobi iza šanka, bez prijenosa, bez FIDE rejtinga, bez vizije, bez odziva – NULA DIGNITETA .
Znak nade: moguća promjena?
Nakon brojnih reakcija, pritisaka i upozorenja, neslužbeno se doznaje da bi HŠS mogao promijeniti format ovogodišnjeg prvenstva kako bi omogućio FIDE rejtingiranje. Kako će se to točno provesti – bez promjene broja dana i rezerviranih pansiona – ostaje nejasno. No, potencijalna promjena formata mogla bi označiti prvi, mali korak prema povratku dostojanstva veteranskom šahu u Hrvatskoj .
Za to će, međutim, biti potrebna volja – i od Saveza, i od same veteranske zajednice. Jer šutnja i pasivan bojkot više nisu dovoljan odgovor na sustavnu degradaciju.
Naravno, ovu priču valja proširiti i na organizaciju prvenstava u brzopoteznom i ubrzanom šahu, jer Statut HŠS je po tom pitanju jasan – ZABRANJENI SU SVI OBLICI DISKRIMINACIJE, pa i diskriminacije prema dobi.
Nakon godinu dana, odlučio sam da napišem šta se desilo s mojom žalbom u vezi sa statistikom i postupcima velemajstora Kramnika. Nažalost, biće ovo dugačak tekst, i nikako prijatan.
Kratak uvod
Sve je počelo sledećim tvitom velemajstora Kramnika: (Tviter objava GM Kramnika)
Tvit sadrži netačnosti. Na primjer, Frederic Svane, koji je pomenut kao IM, tada je već bio velemajstor sa rejtingom 2636, sa slabim „istorijskim“ blitz rejtingom, ali sasvim pristojnim rezultatima na posljednjim blitz turnirima.
Velemajstor Kramnik me nije direktno optužio, ali njegove poruke su došle do velikog broja gledalaca. Ako je taj tvit pročitalo 200.000 ljudi i jedan procenat njih je zbog njega počeo da me sumnjiči, to je 2.000 ljudi – veoma visok broj!
Bio sam potpuno šokiran što sam doveden u vezu sa varanjem na takav način. Igrao sam 9 Titled Tuesday turnira u tom periodu, postizao solidne rezultate, ali nijednom nisam uzeo nagradu. Igrao sam čak malo bolje u partijama uživo. Po mom mišljenju, Kramnikova „statistika“ je jednostavno pogrešna – metodološki, a moguće i numerički. Ako pokušavate da identifikujete botove tako što analizirate igru sa manje od 10 sekundi na satu, to je pogrešan pristup.
Prvo, takvi korisnici botova bi bili „prebrzi i prejaki“, da parafraziram poznatu rečenicu Magnusa Carlsena. Zašto bi onda redovno dolazili ispod 10 sekundi, umjesto da drže 20 ili više sekundi stalno i time ismijavaju Kramnikovu statistiku?
Pored toga, ja nisam bio „prebrz i prejak“ – izgubio sam tri partije na vrijeme u normalnim pozicijama u tom periodu, nešto što bi korisnik bota lako izbjegao.
Da se slika upotpuni, Kramnik je tada bio usred tromjesečne zabrane, koju je dobio jer je igrao Titled Tuesday (ili više njih) sa naloga GM Khismatullina. A niko nije preuzeo odgovornost za objavljenu statistiku.
Više o ovome se može naći u prethodnim tekstovima na mom blogu.
Moja žalba
Bio sam šokiran i bijesan. Spavanje i koncentracija su mi bili ozbiljno narušeni. Brzo sam napisao žalbu FIDE-u, optužujući GM Kramnika. Vjerovao sam (i i dalje vjerujem) da je njegov tvit bio očigledno pogrešan, i zato sam želio brzo i odlučno da reagujem. To je možda bila greška – trebalo je da se prvo konsultujem s pravnikom kako bih znao sve pravne aspekte.
Nakon što sam poslao žalbu FIDE-u (u kopiji i Chess.com timu), jedan visoki zvaničnik FIDE-a izrazio je podršku meni. Profesor Regan je potom analizirao moju igru, kao i igru drugih učesnika Titled Tuesday turnira. Ne bih trebao da predstavljam njegove nalaze svojim riječima, ali igrao sam iznad prosjeka čak i s malo vremena na satu, uzimajući u obzir moj FIDE rejting – ali ni blizu izuzetno. Nije ni čudo, jer sam učestvovao na samo četvrtini Titled Tuesday turnira od početka 2024. do sredine maja, i to uglavnom kad sam bio u formi.
Prvo sam čuo Kramnikovo objašnjenje – da je on samo postavljao pitanja – tek nakon što sam poslao žalbu. S obzirom na to koliko je ljudi njegove riječi protumačilo kao optužbe, vjerujem da je on u velikoj mjeri odgovoran što je takva poruka prenesena.
Kad sam podnosio žalbu, nadao sam se da ću očistiti svoje ime i dobiti pravdu – barem zvanično izvinjenje od GM Kramnika, a možda čak i tromjesečnu zabranu za njega. (S obzirom na to koliko je tada rijetko igrao FIDE turnire, to bi bila više simbolična kazna.)
Nažalost, osim profesora Regana, sa strane FIDE-a je uslijedila potpuna tišina više od pola godine. Pošto nemam društvene mreže, nisam mogao da pronađem detalje o Kramnikovoj statistici. Tokom prvih osam dana nakon njegovog tvita osjećao sam se užasno. Pisao sam brojne mejlove FIDE-u, navodio argumente u svoju odbranu, izmišljao moguće argumente protiv mene (jer nisam imao ni podatke ni povratnu informaciju), i onda argumente protiv tih argumenata, fino ih dorađujući. (Pošto sam studirao logiku, dokaz putem kontradikcije mi je prirodan metod.) Mislim da su moji mejlovi bili činjenično tačni, ali kad sam naknadno pročitao jedan od njih, našao sam neobično mnogo tipfelera – znak da se nisam osjećao dobro.
Zatim sam igrao Francusku ligu i ostavio sve to po strani. Nakon lige sam se već osjećao bolje, pa sam iz radoznalosti pogledao neke komentare na jednom serveru, fokusirajući se na ljude koje volim i cijenim. Nažalost, i oni su ponekad reagovali na neke gluposti.
Mislim da sam vidio nešto ovakvo: Kramnik je protiv varalica, Navara je protiv Kramnika, znači možda on vara?
Ja sam protiv varanja. Ja sam se žalio na igrača koji je već bio kažnjen zabranom, a koji je javno širio sumnje o mnogim igračima – poštenim i nepoštenim.
Bilo je i drugih zlobnih komentara, čak i od jednog igrača kojeg sam ranije veoma poštovao zbog njegovih igračkih i analitičkih sposobnosti.
Potpuna tišina
Nakon što sam pročitao te komentare, pao sam u tešku depresiju. Morao sam da se obratim psihijatru i psihoterapeutu ubrzo nakon čitanja tvita velemajstora Kramnika, jer me je to potpuno izbacilo iz ravnoteže. U drastičnom kontrastu, Kramnik je pozvan da igra veoma dobro plaćen i veoma kontroverzan meč protiv Joséa Martíneza Alcantare, a kasnije i revanš.
Od samog početka tražio sam da se Kramnikova statistika ispita, ali ni FIDE ni on nijesu odgovorili na moje poruke.
Kada se igrači žale zbog zabrane, često žele da znaju razlog. Šahovski serveri to s razlogom ne otkrivaju – da ne bi pomogli varalicama da se prilagode. Ali Kramnikova „statistika“ sadrži vrlo konkretne brojke i opis šta se mjeri – samo je metrika u desnoj koloni i dalje misterija. Izvor: https://www.chess.com/member/vladimirkramnik
Kramnik je nagrađen zbog kontroverzne statistike time što je igrao dva jako dobro plaćena meča, a kad sam ja tražio ispitivanje njegovih sumnjivih podataka, dobio sam tišinu. Zanimljivo…
To samo dodatno učvršćuje moje uvjerenje da su njegovi podaci pogrešni.
10. juna pisao sam mnogim FIDE zvaničnicima
Na početku sam se izvinio što sam ranije slao previše mejlova zbog početnog šoka, a zatim sam iznio brojne argumente protiv Kramnikove metrike i (opet) tražio njeno ispitivanje – ali nikakav odgovor nisam dobio. Ako se pitate zašto sam pisao mnogim FIDE zvaničnicima, to je zato što FIDE nije precizirao kome treba da se obratim, a kome ne.
juna sam ispravio jedan detalj i završio mejl sljedećom rečenicom:
„Takođe mi je čudno što Kramnik dobija mnogo novca za skandalozan blitz meč organizovan zbog njegovih optužbi, dok neki od njegovih žrtava (kao što sam ja) pate zbog tih tvitova i to potpuno neopravdano.“
Opet – bez odgovora.
juna 2024. sam pisao Chess.com timu i FIDE zvaničnicima:
Poštovani,
ovo je najteži mejl koji sam ikad morao da napišem. U prethodnom periodu sam mnogo puta plakao zbog svega što se dogodilo. Ovo me jako boli. Pišem vam jer sam izgubio povjerenje u sistem i osjećam da više nemam kome da se obratim.
Vladimir Kramnik je javno insinuirao da varam na online turnirima, zasnivajući se na podacima koje je sam izračunao, a koji nisu ni približno tačni. Njegove izjave nisu izrečene direktno, ali su bile dovoljno jasne da je čitavacijela zajednica znala na koga se odnosi.
To nije pogodilo samo mene, već i mnoge druge profesionalne šahiste koji su se našli na njegovoj listi „sumnjivih“.
Želim da istaknem da sam uvijek igrao pošteno. I to nije puko deklarisanje – to je nešto što mi je usađeno od malih nogu. Uvijek sam pokušavao da budem uzor, da igram sa integritetom, da nikada ne varam, bez obzira na okolnosti.
Moja majka je bila veoma bolesna, borila se sa karcinomom, i preminula je u februaru 2024. Bilo mi je jako teško da se nosim s tim, ali sam i dalje pokušavao da igram šah i da ostanem pribran. I onda sam, u tom trenutku slabosti i tuge, doživio napad koji me je potpuno slomio.
Osjećam se poniženo i izgubljeno. Uložio sam čitav život u šah. Uvijek sam bio korektan, pomagao slabijima, i sada imam osjećaj da me niko ne brani.
Kramnik je ogroman autoritet. Njegove riječi imaju težinu. Kada neko tog kalibra optuži druge, bez dokaza, to ostavlja trajne posljedice. Ljudi počinju da sumnjaju, makar i nesvjesno.
Ja ne tražim osvetu. Ne želim da njega suspendujete. Ali želim da se ovo ispita. Želim da se ustanovi istina. I želim da FIDE stane uz nas – igrače – kada smo nepravedno optuženi.
Ako dozvolimo da ovakve stvari prođu bez reakcije, otvaramo vrata kulturi linča i nepravde.
Ne pišem ovo iz ljutnje, već iz očaja. Ne mogu više da nosim ovaj teret sam.
Hvala vam ako ste pročitali ovaj mejl do kraja. Znam da imate mnogo posla. Ali i ja imam samo jedan život, a šah mi znači sve.
Srdačno, David Navara
Na ovaj mejl nije stigao nikakav odgovor. Sljedećeg dana bio sam duboko depresivan, plakao sam tri sata. Još od djetinjstva nisam najstabilnija osoba. Imao sam ozbiljne psihičke probleme sa 15 godina, uključujući i redovne suicidalne misli. One su tada nestale, ali su se ponekad vraćale u veoma teškim situacijama. Ovaj slučaj je ponovo izazvao suicidalne misli i mnogo patnje.
U junu 2024. sam bio u realnoj opasnosti od samoubistva zbog okolnosti koje sam opisao. Želim naglasiti da čvrsto vjerujem da je samoubistvo pogrešna odluka u ogromnoj većini slučajeva, uključujući i moj. Ne pišem ovo da bih osudio one koji su očajni i ne vide drugi izlaz, već da obeshrabrim depresivne ljude da sebi nanesu nepovratnu štetu. Ljudski život je izuzetno vrijedan. To je dar – a darovi se ne vraćaju.
Pomoć je stigla s neočekivane strane, na okupljanju iz škole. Bivši školski drug, s kojim nikada nisam bio naročito blizak, pružio mi je ogromnu podršku riječima – dok su ljudi iz FIDE-a, uključujući i prijatelje koje jako poštujem, ostali nijemi. Niko nije napisao ni najkraću poruku poput: „Dragi Davide, ne možemo ti pokazati Kramnikove statistike.“ I to bi mi pomoglo.
Šokantan zaključak
U decembru 2024, šest mjeseci nakon što sam poslao svoj glavni mejl, dobio sam odgovor od pravnog direktora FIDE. Bio je veoma kratak i zvučao je kao da je napisan od strane advokata – što je i bio slučaj.
Nije bilo ni riječi žaljenja, niti saosjećanja. I pored mog insistiranja da se Kramnikovi podaci ispitaju, nisu preduzeli nikakve konkretne mjere u tom pravcu. Uglavnom je to bio odgovor birokrate koji ne želi da se zamjeri nikome.
Pisalo je da FIDE nije nadležan da ocjenjuje komentare objavljene na društvenim mrežama. Zvučalo je kao da sam se požalio na slučajnog anonimnog korisnika, a ne na bivšeg svjetskog šampiona koji je javno širio optužbe zasnovane na netačnoj „statistici“.
U drugom pasusu piše da se žalba prosljeđuje Etičkoj i disciplinskoj komisiji FIDE-a i da će oni odlučiti da li da je prihvate.
Na to sam odgovorio opširnim mejlom.
Pojasnio sam, između ostalog, da je Kramnik imao status aktera u organizaciji FIDE-a, što potvrđuje njegova biografija na FIDE sajtu. On nije bio običan korisnik društvenih mreža, već bivši svjetski prvak koji i dalje ima značajnu ulogu u šahovskom svijetu.
Na kraju, zahvalio sam im se – iskreno – što su mi konačno odgovorili. Mada je to bio suzdržan i hladan odgovor, bar su priznali moj problem.
Zaključak
Ova epizoda mi je ostavila veliki ožiljak. Više ne vjerujem FIDE-u. Ako u sličnoj situaciji, drugi šahista zatraži moju pomoć, pažljivo ću mu objasniti šta može da očekuje.
Po meni, jedan od zadataka FIDE-a je da štiti šahiste – ne samo od varalica, već i od nepravednih optužbi i javnog linča.
Ja ne tvrdim da su Kramnikove sumnje bile motivisane zlom. Možda je iskreno povjerovao u svoju analizu. Ali kad neko iznosi javne optužbe protiv desetina velemajstora, treba da bude spreman da stane iza toga i da preuzme odgovornost ako se pokaže da je pogriješio.
Žalba se nije ticala samo mene – već i mnogih drugih igrača čije je ime povukao u blato bez dovoljno dokaza.
Očekivao sam:
Iskreno izvinjenje od Kramnika – javno, pošto su i optužbe bile javne.
Da FIDE ispita njegovu „statistiku“.
Da se javno kaže da su brojke koje je Kramnik objavio metodološki problematične.
Da se ubuduće izbjegne korišćenje sličnih laičkih statistika u diskreditovanju igrača.
Da FIDE uvede jasniju proceduru za slučajeve javnih optužbi.
Ništa od ovoga se nije desilo.
P.S. Ako ste pročitali sve do kraja – hvala vam. Ja sam samo jedan šahista koji voli igru, i koji želi da igra pod jednakim i poštenim uslovima.
Ali sada znam koliko je teško kad te neko javno okleveta – a institucije koje bi trebale da te zaštite samo ćute.
Zato ovo i pišem – ne zbog osvete, nego zato što nam je stalo.
Autor: Šah u Hrvatskoj Zagreb, 21. svibnja 2025. – Hrvatski šahovski savez (HŠS) danas je službeno uručio otkaz ugovora o radu bivšem glavnom tajniku Saveza, velemajstoru Alojziju Jankoviću. Otkaz je uručen uz prisustvo odvjetnika, u skladu s pravnim procedurama i temeljem prethodno donesene odluke Izvršnog odbora Saveza.
Odluka o otkazu donesena je jednoglasno na 9. sjednici Izvršnog odbora HŠS-a. Sjednici se nije odazvao predsjednik Zagrebačkog šahovskog saveza Andrija Fiamengo, dok član Ivica Brkić nije sudjelovao u glasovanju zbog tehničkih problema s internetskom vezom.
U priopćenju Saveza navodi se da su razlozi za ovakvu odluku višestruki i uključuju:
kršenje Statuta Saveza,
neprovođenje odluka tijela HŠS-a,
financijske propuste,
te druge radnje koje su, prema mišljenju Izvršnog odbora, narušile stabilnost poslovanja Saveza.
Iz HŠS-a naglašavaju da ovaj čin ne označava kraj postupaka, već da se istrage o poslovanju Saveza u prethodnim godinama nastavljaju. Cilj je prikupiti sve relevantne informacije i osigurati potpunu transparentnost u radu organizacije.
Kad sam prvi put (1973.g.) pobijedio na šampionatu SFRJ u Sutomoru nijesam mogao znati kakve će me sve teškoće pratiti kroz život i šahovsku karijeru a pogotovo ne da ću i na kraju imati dosta poteškoća.
Crna Gora je zaista čudna zemlja. Prije 7 godina (2018) čelni čovjek resora sporta mi je ukinuo zvanje „vrhunski sportista“ uprkos Ustavu koji štiti stečeno pravo a moje je bilo u trajanju više od 10 godina.
A juče mi je čovjek koji je na čelu države dodijelio odlikovanje (Orden crnogorske zastave) čime je šah uzdigao tako visoko da sportski poslenici od njega mogu naučiti šta je to misaona igra i da je nesportski čin kršiti Ustav Crne Gore.
Predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Arkadij Dvorkovič izjavio je za Sport-Express da zabrana šaha u Avganistanu nije bila iznenađenje.
„Zabrana šaha nije bila šok. Ona proizilazi iz logike nekih ranijih događaja. Nešto slično se dogodilo u Iranu: šah je bio zabranjen nekoliko godina, ali je kasnije zabrana ukinuta. Danas su iranski šahisti među najjačima na svijetu. Vjerujem da će i u slučaju Avganistana doći do spoznaje da je šah mudar i pozitivan sport, i da će kolege donijeti drugačiju odluku“, rekao je Dvorkovič.
Podsjećamo, ranije je TASS, pozivajući se na agenciju Khaama Press, objavio da su vlasti Avganistana zabranile šah na neodređeno vrijeme zbog vjerskih razloga, u skladu s propisima Ministarstva za promovisanje vrline i sprečavanje poroka.
Predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE), Arkadij Dvorkovič, u izjavi za Sport-Express reagovao je na zabranu šaha u Avganistanu.
„Započeli smo konsultacije. U kontaktu smo sa Azijskom šahovskom federacijom i Međunarodnim olimpijskim komitetom. Mislim da ćemo uskoro imati i direktne sastanke s predstavnicima avganistanske vlade, tokom kojih ćemo moći, nadam se, da objasnimo naš stav i ubijedimo ih da zabrana šaha nije najbolje rješenje“, rekao je Dvorkovič za SE.
Ranije je TASS, pozivajući se na agenciju Khaama Press, javio da su vlasti Avganistana zabranile igranje šaha na neodređeno vrijeme. Odluka je donesena iz vjerskih razloga, u skladu s ograničenjima koje je propisalo Ministarstvo za promovisanje vrline i sprečavanje poroka.
Autor: TarjeiJS, Chess.com Ažurirano: 12. maj 2025
Osamnaestogodišnji američki velemajstor Christopher Yoo dobio je privremenu suspenziju u trajanju od 60 dana od strane Komisije za etiku i disciplinske mjere FIDE (EDC), nakon prijave jedne šahistkinje koja je za Chess.com izjavila da ju je velemajstor uznemiravao tokom Sardinija šahovskog festivala.
FIDE je u petak objavila odluku o njegovoj suspenziji na 60 dana. Ovo je neuobičajen potez od strane svjetske šahovske federacije, budući da su ovakve privremene mjere obično rezervisane za slučajeve sumnje u varanje. FIDE je navela:
„S obzirom na ozbiljnost optužbi i činjenicu da je istraga u toku, predsjedavajući EDC-a donio je odluku o privremenoj suspenziji velemajstora Yooa, kako bi se očuvao integritet istrage. I GM Yoo i USCF su zvanično obaviješteni o ovoj odluci. Suspenzija može biti produžena ukoliko se konačna odluka ne donese u okviru početnog roka od 60 dana.“
Američki velemajstor, koji se nalazi među najboljim svjetskim juniorima, već je bio suspendovan od strane američke šahovske federacije (USCF) u novembru 2024. Kao sedamnaestogodišnjak tada, suspendovan je na godinu dana nakon što ga je policija Sent Luisa optužila za napad četvrtog stepena na snimateljku tokom Šahovskog prvenstva SAD.
Međutim, kako ta suspenzija nije obuhvatala međunarodna takmičenja, Yoo je mogao da učestvuje na Sardinija šahovskom festivalu u Italiji. Tamo je ostvario jednu od najboljih rezultata svoje karijere, osvojivši turnir sa 7.5 poena iz 9 partija.
Kako je Chess.com ranije objavio ove nedjelje, njegovo pojavljivanje izazvalo je pažnju u šahovskoj zajednici, s obzirom na ozbiljnost incidenta iz Sent Luisa. Nakon što je američki sudija Chris Bird izrazio zabrinutost, US Chess je nedavno podnio zahtjev FIDE-i da proširi zabranu i na međunarodne događaje, ali privremene mjere tada još nijesu bile uvedene.
Šahistkinja, koja je govorila za Chess.com pod uslovom anonimnosti, opisala je više situacija neprimjerenog i neželjenog ponašanja od strane Yoo-a. To je uključivalo praćenje kroz hotelski prostor, pokušaje neželjenog fizičkog kontakta i objavljivanje slike na društvenim mrežama koja je insinuirala romantičnu vezu između njih, usprkos njenim zahtjevima da se slika ukloni.
„Već sam jednom doživjela slično, kad sam imala 11 godina. Moj šahovski trener me mjesecima uznemiravao. Radio je dosadne stvari, poput dodirivanja. Tada nisam znala da je to pogrešno, pa to nisam prijavila. Osjećala sam se krivom, jer sam mislila da će biti mnogo žrtava. Sad ne želim da se to ponovi,“ izjavila je.
„Nisam sada traumatizovana, ali sam prijavila Christophera, jer je zabrinjavajuće što sa 18 godina radi ovakve stvari. To je prilično opasno.“
Ispričala je kako je prvi put srela Yoo-a u baru u Karlsrueu, Njemačka, nakon ceremonije zatvaranja Grenke šah klasičnog turnira. Bila je u društvu sa još dvoje ljudi, a Christopher je došao nakon što ga je pozvao jedan njen prijatelj.
„Samo smo sjedili za stolom i sve je bilo u redu. Christopher je počeo da traži grupne fotografije. Neke je slikao svojim telefonom, jednu mojim. Onda je tražio da mu pošaljem slike.“
Kaže da je njegovo ponašanje potom postalo neprijatno. „Počeo je da traži grupne zagrljaje i poljupce. Tražio je da poljubi mene, ali i druge,“ rekla je. „Bilo je prilično čudno i neprijatno, ali tada mi nije djelovalo kao previše.“
Sutradan je Yoo objavio grupnu fotografiju na društvenim mrežama, iako su mu drugi jasno rekli da to ne radi. „Ljubazno sam ga zamolila da obriše sliku. Uklonio ju je, pa tada nije bio problem.“
Kaže da je zatim počeo da joj predlaže da mu se pridruži na drugoj zabavi. „Već je počelo da postaje neprijatno, pa sam ga blokirala. Bila sam sa prijateljima na Sardiniji i nisam željela da imam išta s njim.“
Opisuje još jedan incident narednog dana u restoranu hotela. „Kad je završio s jelom, nepozvan je sjeo za naš sto i počeo da priča. Dok sam još jela, došao je i dodirnuo me za ruku.“
Još jedan dan, nakon ručka s prijateljima, kaže da ju je velemajstor pratio do njene sobe.
„Kad sam zatvorila vrata, jedna prijateljica mi je poslala poruku da je Christopher ispred moje sobe. Potom sam čula kako kuca. Utišalo se na kratko, a onda je opet počeo da kuca i da govori ‘Housekeeping, housekeeping’. To je trajalo oko deset minuta. Bilo je previše.“
Posljednja kap bila je kada je na društvenim mrežama objavljena isječena grupna fotografija, sa opisom koji je sugerisao da su u vezi. Kada je zatražila da sliku ukloni, odgovorio joj je uvredama. Među porukama su bile i: „Tvoj mali mozak ne zna da pomjeri konja“ i „tvoje ružno pačje lice“, prema snimcima ekrana koje je Chess.com pregledao.
Snimci takođe pokazuju da je dan kasnije Yoo poslao više izvinjenja. „Žao mi je zbog kucanja od deset minuta i zbog praćenja,“ napisao je. „To je bilo preko granice.“
Chess.com je potvrdio sa dvoje igrača sa titulama, koji su prisustvovali turniru, da su svjedočili ponašanju koje je u skladu s pritužbama.
„Definitivno mislim da su neka njegova ponašanja bila jeziva i da su zadirala u njen lični prostor,“ izjavio je jedan od njih, koji je želio da ostane anoniman. „Vidio sam ga kako pokušava da je dodirne za ruku ili da joj stavi ruku na rame, najmanje dvaput. Možda je htio da bude prijateljski, ali je bilo očigledno protiv njene volje.“
Potvrdio je i incident za večerom: „Gotovo da je napustila salu jer joj je napravio toliku neprijatnost.“
Drugi igrač koji je govorio za Chess.com rekao je: „Vidio sam pritisak koji je Yoo vršio na nju, poput dodirivanja bez pristanka i stajanja ispred njene sobe. U jednom trenutku smo sjedjeli u baru, i Yoo je došao. Objasnili smo mu da ne želimo da bude s nama zbog njegovog ponašanja. Odbio je da ode. Pitao je: ‘Jeste li rasisti?'“
Dodao je da su mu više puta rekli da se udalji. „Osjećalo se kao uznemiravanje. Čak i kad smo ga zamolili da ode, nije htio.“
Young-Kyu Yoo, otac Christophera Yooa, nije želio da komentariše konkretne optužbe, rekavši za Chess.com:
„Veoma smo razočarani što FIDE još uvijek nije dostavila samu prijavu niti konkretne optužbe, iako su neki detalji već objavljeni u medijima. Tužno je vidjeti da se ovaj slučaj vodi kroz medije i društvene mreže. Molimo javnost da se uzdrži od donošenja suda.“
Šahistkinja je prijavu podnijela 5. maja, dan nakon završetka turnira. Osim prijave Komisiji za etiku i disciplinske mjere FIDE, obavijestila je i US Chess i organizatore Sardinija festivala. Zahvalna je na reakciji američke federacije i pohvalila je brz odgovor FIDE.
„Nisam očekivala tako brzu i dobru reakciju. Veoma sam pozitivno iznenađena,“ rekla je. Predsjednica EDC-a Yolander Persaud potvrdila je za Chess.com putem mejla da je istraga u toku. Odluka se očekuje u roku od šest sedmica.
Vlasti talibanskog pokreta u Avganistanu zabranile su šah, proglasivši igru suprotnom islamskim normama.
Talibani smatraju da je šah vid kocke, pa time i protivriječi vjerskim pravilima.
O zabrani je govorio bivši izvršni direktor šahovske federacije Abasin Mohibi. Prema njegovim riječima, u proteklih 11 mjeseci u zemlji nije održan nijedan turnir ni seminar. Većina zvaničnika federacije već je napustila Avganistan.
Zanimljivo je da su lokalni šahisti pokušali da se obrate sportskom odjeljenju i zatraže dozvolu za organizaciju turnira. Međutim, odgovoreno im je da je lokalni emir ukinuo pravni status šahovskoj federaciji i proglasio igru neprihvatljivom.
Američki šahista je pobijedio na turniru i dobio suspenziju zbog nasilnog ponašanja Oleg Šamonaev Šef sportskog odjeljenja Sport-Express-a
Komisija za etiku FIDE suspendovala je Christophera Yooa zbog dvije prijave koje se odnose na agresivno ponašanje.
Osamnaestogodišnji Amerikanac Christopher Yoo prošle sedmice obradovao je svoje navijače osvajanjem Svjetskog šahovskog festivala na Sardiniji (Italija), sa impresivnim rezultatom – 7,5 poena iz 9 partija. Ipak, samo njegovo učešće na turniru pod pokroviteljstvom FIDE izazvalo je brojna pitanja. Naime, u novembru prošle godine, Šahovska federacija SAD suspendovala je Christophera na godinu dana zbog napada na ženu kamermana tokom državnog prvenstva. Ipak, ta zabrana se nije odnosila na međunarodne turnire. Tek nakon trijumfa Yooa na Sardiniji, FIDE je reagovala i suspendovala ga na 60 dana. U saopštenju za medije navodi se da postoje dvije prijave protiv ovog neobuzdanog mladića.
Napad četvrtog stepena
„Komisija FIDE za etiku i disciplinske mjere donijela je odluku o privremenoj, 60-dnevnoj suspenziji velemajstora Christophera Yooa, koja stupa na snagu 9. maja 2025. godine“, navodi se u izjavi FIDE. „Razlog suspenzije su dvije odvojene prijave za kršenje Kodeksa FIDE – jedna podnijeta od strane Šahovske federacije SAD (USCF) i dodatna, nedavna prijava čiji će detalji ostati povjerljivi zbog osjetljivosti optužbi. USCF se obratila FIDE sa zahtjevom da se njihova zabrana od 14. novembra 2024. prizna i na međunarodnom nivou. Istraga o tom zahtjevu je u toku. S obzirom na ozbiljnost optužbi i istrage, takođe je odlučeno da se i menadžer Yooa privremeno suspenduje kako bi se očuvala integritet istrage.“
Christopher je već dugo važio za veliku šahovsku nadu. Godine 2016, sa devet godina, postao je najmlađi američki majstor, a 2019. je postao najmlađi međunarodni majstor sa 12 godina. Godine 2024. osvojio je juniorsko prvenstvo SAD, što mu je donijelo plasman u seniorski finale. Međutim, u Sent Luisu njegova karijera krenula je nizbrdo nakon incidenta u petom kolu. Nakon bolnog poraza od Fabiana Caruane, mladić je zgužvao svoj šahovski formular i izletio iz sale, usput udarivši ženu kamermana. Organizatori su pozvali policiju, koja ga je uhapsila i optužila za napad četvrtog stepena (najblaži oblik fizičkog napada). Nacionalna federacija ga je zatim izbacila sa turnira, poništila njegove rezultate i suspendovala na godinu dana.
— Čovjek je, da kažem po narodski, pukao. Dešava se — komentarisao je situaciju u Sent Luisu dvostruki prvak Rusije Jevgenij Tomaševski u intervjuu za „SE“. — Izvinio se, protiv njega su preduzete stroge mjere. Mislim da je time priča završena. Mogu da razumijem psihološko stanje poslije teškog poraza. Naravno, takvo ponašanje se ne smije tolerisati. Ali, u sportu se to ponekad dešava.
Christopher Yoo Foto: US Chess Federation
Nije vješt sa riječima i izražavanjem emocija
Yoo je nakon odluke o suspenziji pokazivao znakove pokajanja. „Žao mi je što sam udario kamermana. Bio sam razočaran što sam izgubio od Caruane i izgubio sam kontrolu. Znam da me to ne opravdava“, rekao je velemajstor u javnom pismu. „To je bila ozbiljna greška. Svakog dana bih volio da mogu da vratim vrijeme i sve popravim. Ali to nije moguće. Prihvatam kaznu i obećavam da se to više neće ponoviti. Želim ozdravljenje ženi kamermanu i nadam se da je dobro. Sve što mogu da uradim jeste da obećam da ću postati bolji čovjek.“
Roditelji Yooa su potvrdili da njihov sin „nije naročito dobar sa riječima i izražavanjem emocija, ali njegovo pokajanje je iskreno“. Mladić je uputio lično izvinjenje operaterki koja je postala „nevina žrtva njegovog psihičkog sloma, bez ikakve provokacije“. Takođe se sa suzama izvinio i izvršnom direktoru Šahovskog kluba Sent Luisa. „Mnogi ljudi su izrazili zabrinutost za mentalno zdravlje našeg sina. Kao roditelji, potpuno dijelimo te brige“, rekli su njegovi roditelji. „Ovo mu se nikad ranije nije desilo, ali sada će ići na terapiju. O njegovoj psihi će se brinuti kako treba i ovako nešto se više neće ponoviti.“
U međuvremenu, iz novih dokumenata FIDE proizlazi da postoji i druga prijava protiv ovog burnog Amerikanca. Nije sasvim jasno da li je riječ o dopunskom svjedočenju vezanom za incident u Sent Luisu (npr. od strane napadnute kamermanke), ili je Yoo napravio još jedan ispad. Ako je ovo drugo, vjerovatno se radi o incidentu na turniru u Oroseiu (Sardinija), jer od jeseni prošle godine nije igrao nigdje drugo. U tom slučaju, ponavljanje ponašanja ozbiljno otvara pitanje potrebe za psihološkim liječenjem ovog mladića, čije ponašanje ugrožava druge. U šahu, kao i u drugim sportovima, igračima je ponekad teško da kontrolišu emocije. Ali rješenja nema – ili se kontrolišeš, ili završavaš karijeru.
Komisija za etiku FIDE ovih dana ima pune ruke posla. Tako je u januaru ove godine Andreju Strebkovu iz Letonije izrečena 12-godišnja suspenzija zbog „slanja uvredljivih i neprimjerenih materijala, uključujući pornografske slike šahistkinjama, od kojih su neke bile maloljetne“. U martu je Ukrajinac Kirill Ševčenko, koji nastupa za Rumuniju, suspendovan na tri godine zbog varanja. Sumnje su se pojavile na turniru u Španiji, gdje je više puta odlazio u toalet, a u njemu su pronađena dva mobilna telefona, od kojih je jedan imao cedulju sa njegovim rukopisom. Šahista je u početku negirao, a zatim priznao prevaru.
Komisija za etiku i disciplinske postupke FIDE (EDC) objavila je privremenu suspenziju velemajstora Christophera Yooa na 60 dana, počevši od 9. maja 2025. godine. Ova mjera uslijedila je nakon podnošenja druge žalbe u kojoj se navodi uznemiravanje, a koja je trenutno u fazi preliminarnog razmatranja.
Suspenzija je rezultat dvije odvojene žalbe koje ukazuju na moguće kršenje Kodeksa etike i disciplinskih pravila FIDE. Predmet 5/2025 (A), podnijela je Šahovska federacija Sjedinjenih Američkih Država (USCF), dok je druga, novija žalba – čiji detalji i podnosilac ostaju povjerljivi zbog osjetljive prirode navoda – takođe predmet istrage EDC-a.
Dana 14. novembra 2024. godine, Šahovska federacija SAD izrekla je jednogodišnju zabranu GM Christopheru Yoou da učestvuje na turnirima pod njenim okriljem. Ova sankcija uključuje i petogodišnji uslovni period koji traje do 14. novembra 2030.
U skladu sa Članom 26.12 Povelje FIDE, nacionalne sankcije mogu se proširiti na međunarodni nivo ako to zatraži nacionalna federacija i ako je odluka u skladu sa osnovnim pravnim principima i standardima pravičnog suđenja. U tom kontekstu, USCF je zvanično zatražio od FIDE da prizna i globalno sprovede zabranu, pozivajući se na Član 4.15 Etičkog kodeksa FIDE. Taj zahtjev je još uvijek predmet istrage.
S obzirom na ozbiljnost navoda i tok istrage, predsjednik EDC-a donio je odluku o privremenoj suspenziji GM Yooa, radi očuvanja integriteta istražnog postupka. I GM Yoo i USCF su zvanično obaviješteni o ovoj odluci. Suspenzija se može produžiti ukoliko se konačna odluka ne donese u roku od 60 dana.
Ova mjera u skladu je sa opredjeljenjem FIDE da zaštiti sve učesnike u šahu i šalje jasnu poruku o važnosti poštovanja i stvaranja bezbjednog okruženja za cijelu šahovsku zajednicu, bez obzira na pol, uzrast ili status.
Tako je Hans prošao poligraf? Čekamo odgovor od Dubova… Amerikanac ponovo u centru svjetske pažnje
8 maj 2025.
I opet o Niemannu… Ovaj 21-godišnji momak – namjerno ili ne, teško je to do kraja razjasniti – ponovo i ponovo završava u središtu skandala. Juče je Hans otkrio da je prošao test na detektoru laži, odgovarajući na pitanje Dubova: „Da li si varao u partiji uživo?“, ali mu iz nekog razloga gotovo niko nije povjerovao. Čeka se potvrda!
Ova priča je tokom posljednjih nekoliko godina upila toliko događaja da može poslužiti kao gotov scenario za film katastrofe o urušavanju imidža šaha u očima običnog čovjeka. Ako je moguće da se prvi igrač svijeta tako lako prevari, da se osjeća kao potpuni budalaš, što onda reći za cijeli sport? Najčudnije od svega je što, uprkos svim činjenicama, još uvijek ne znamo odgovor na glavno pitanje: je li Niemann prevario Carlsena ili nije?
Škrta i krajnje suva formulacija koju je Amerikanac objavio na društvenim mrežama – „Da li ste varali u igri uživo?“ – „Ne!“ – „Istina“ – izgleda da nije ubijedila nikoga. Svi su očekivali da će to izgledati drugačije… Otvorena video-snimka, „provjerena“, od strane Dubova odobreni stručnjak, prisustvo samog Danila, koji je i stekao pravo da postavi pitanje, njegovo odobrenje da je test prošao i da je zadovoljan rezultatom. Sve logično – ako si varao javno, dokazivanje nevinosti mora biti isto tako javno! A istini za volju, publika i dalje nije u toku.
Situaciju bi mogao razriješiti upravo Dubov – da potvrdi ili opovrgne da je poligraf uopšte odrađen, da izrazi svoje zadovoljstvo procedurom ili da saopšti suprotno. Možda ruski velemajstor još nije stigao da to učini, ali takav razvoj stvari ide na dušu samog Niemanna. Jer, nije on radio test iz ljubavi prema umjetnosti!
Sve u svemu, ako se osvrnemo na čitav vrtlog skandala u koje je posljednjih godina upleten američki šahista, njegova ponašanja mogu se svesti na jednu te istu šemu koja se kao nit provlači kroz sve događaje:
Djelovanje
Negiranje
Zbunjenost
Podizanje uloga
Iskreno kajanje
Oštar kontranapad
Nestanak
Opravdanje
Opuštanje
Sledeći niz poteza prati se gotovo u svim „slučajevima“ vezanim za Niemanna… Tako je bilo u priči s Carlsenom, u tužbi protiv Chess.com vrijednoj 100 miliona dolara, u razbijanju hotelske sobe u Sent Luisu, u pokajanju u Parizu, na turniru tog istog Chess.com-a poslije ‘batina’ od Magnusa, u „slučaju Dubov“, pa čak i u misterioznoj epizodi s pozivnicom i „nepojavljivanjem“ na Freestyle Chess superturniru.
Uzmimo prvi slučaj. Iznenadna zamjena pred početak Sinquefield Cupa 2022. godine, kada je tada 17-godišnji Niemann bukvalno dan uoči starta zamijenio Rapporta, nije ostavila prostora Carlsenu da „reaguje“ na situaciju, pa je u trećem kolu bio prinuđen da sjedne za tablu protiv njega. Magnus je u tom trenutku imao niz od 55 partija bez poraza, sjedio je kao lider turnira, nakon pobjede nad Nepomniachtchijem i remija s Aronianom, ali je bez šansi izgubio bijelim figurama od Amerikanca. Po riječima svjetskog šampiona, tokom partije ga je obuzimalo „čudno osjećanje“ koje nije mogao drugačije objasniti nego kao utisak da protivnik dobija pomoć tokom partije – i odmah nakon toga je najavio povlačenje s turnira.
Važno je napomenuti: organizatori u Sent Luisu su tada u potpunosti stali uz Hansa, ali, gledano retroaktivno, postaje jasno da nisu branili čast mladog šahiste, već imidž svog turnira. Sam junak događaja davao je skoro svakodnevno intervjue, potpuno zanemarujući igru – iako je pobijedio Carlsena, turnir je završio s rezultatom „-1“… Glavni lajtmotiv, naravno, bio je vezan za pitanje koje nikome nije dalo mira: kako je najslabiji učesnik Sinquefield Cupa mogao tako ubjedljivo da pobijedi njegovog najjačeg učesnika? Niemannu su gotovo direktno postavljali pitanje: „Da li si varao tokom partije?!“ – a ako jeste, kako? Ma, kao da će vam to reći…
Momak je kolutao očima, govorio da je spreman da igra s Carlsenom go, u praznoj sobi, pod kontrolom bilo koje najosjetljivije opreme. Ko je uopšte Carlsen? Pa tek što ga je pobijedio u rapidu na FTX Crypto Cupu! Niemann jeste dobio prvu partiju njihovog meča od četiri partije, izgubio je sljedeće tri, pa izjavio: „Šah govori sam za sebe“, aludirajući da je sve već rečeno.
I tako, poslije tog djela (pobjede u partiji), uslijedilo je hladno negiranje (u brojnim intervjuima), zbunjenost zbog samog pitanja („Zašto ne bih mogao da igram protiv njega?“), a zatim trenutno podizanje uloga – izazivanje svjetskog šampiona na meč i optuživanje istog za kukavičluk, začinjeno riječima: „Sad je moje vrijeme!“
Kao što znate, stvar se nije tu završila. Carlsen, u diplomatskom tonu i pazeći da izbjegne tužbu, izjavio je da „sumnja da je protivnik varao“… A oštar kritičar Amerikanca – Chess.com, koji je nedugo prije toga bukvalno kupio čitavu Carlsenovu online imperiju – otišao je i korak dalje, iznijevši protiv Niemanna brojne optužbe za varanje na platformi, uz dokumentovane dokaze o njegovom nepoštenom ponašanju.
Kako je reagovao Niemann? Iskreno je priznao da je „dok je bio mlad“ i želio da podigne rejting, često koristio pomoć kompjutera, ali je naglasio da to nikad nije radio na turnirima za novac, i da niko zbog njegovih „glupih postupaka“ nije pretrpio štetu. Nekoliko puta je dobijao zabrane pristupa na Chess.com, ali se uvijek vraćao.
A zatim, kada se činilo da je stvar utihnula zbog nedostatka direktnih dokaza, on je podnio tužbu vrijednu 100 miliona dolara. Protiv Carlsena, Chess.com-a, ali i glavne zvijezde platforme – Nakamure, koji nije propustio priliku da ga javno izvrijeđa… Amerikanac ih je nazvao „šahovskom mafijom, koja želi po svaku cijenu da uništi njegovu karijeru“. Ako imate dokaz da sam varao – pokažite! Ako nemate – platite i ućutite!
Prošlo je više od pola godine dok sud prve instance nije presudio da… svi glavni zahtjevi tužbe budu odbačeni, a slučaj zatvoren. Ipak, mjesec dana kasnije uslijedilo je vansudsko poravnanje, po kojem su Carlsen i Chess.com u potpunosti ugasili skandal, a sve optužbe protiv Niemanna su povučene. Platforma mu je otključala nalog, a šampion svijeta je prestao da pominje incident (ali i dalje demonstrativno izbjegava partije s Hansom, ili predaje kad ih ne može izbjeći).
U tom trenutku svi su očekivali trijumfalne izjave od Niemanna, ali on kao da je u zemlju propao! Ni riječi, ni provokacija – djelovalo je kao da je njegovo ćutanje bila „cijena“ za prihvatanje tako čudne odluke instanci. Ipak, pri svakoj zgodnoj prilici, kad bi se povela priča o ishodu sudskog procesa, Hans je davao do znanja – on je pobijedio sve!
Ako pažljivo analiziramo svaki slučaj iz još uvijek veoma kratke, ali događajima prebogate karijere Niemanna, sve se odvijalo po istoj šemi. I kao prvi put, završavalo se u maglovitoj neizvjesnosti.
Završavajući još uvijek nezavršenu priču s Dubovim, Niemann je u svom kratkom postu poručio da će za dvije nedjelje biti u Moskvi – i izazvao Danila na revanš-meč! U prvom meču, podsjetimo, Danil je pobijedio – 9,5:8,5.
Hoće li biti nastavka? Za početak, bilo bi poželjno staviti tačku i dobiti 100% potvrdu – da li je Hans zaista uspješno prošao poligraf? A ako jeste – može li se onda ta trogodišnja priča smatrati završenom?
Niemann izjavio da je položio test na detektoru laži
MOSKVA, 7. maj – RIA Novosti. Optuženi za varanje američki šahista Hans Niemann izjavio je da je prošao test na detektoru laži.
U decembru, ruski šahista Danil Dubov nije izašao na partiju protiv Niemanna na Svjetskom prvenstvu u ubrzanom šahu. Amerikanac je optužio Rusa za kukavičluk, a zatim mu predložio meč. Početkom marta u Moskvi je održan susret šahista, pri čemu je Dubov, kao pobjednik, stekao pravo da postavi protivniku bilo koje pitanje, dok je Niemann morao biti priključen na poligraf. Predstavnik SAD odbio je da odgovara dok je priključen na detektor laži i optužio ruskog velemajstora za nepoštovanje.
„Poligraf je položen, položen na svim frontovima. Da li ste ikada varali za tablom? Ne. Presuda: istina. Mislim da je vrijeme za revanš s Dubovom. Biću ponovo u Moskvi za dvije nedjelje!“ – napisao je Niemann na društvenoj mreži X.
U septembru 2022. godine, svjetski šahovski lider prema rejtingu Norvežanin Magnus Karlsен povukao se s posljednje etape Grand Chess Toura u SAD nakon poraza od Niemanna. Kako je objavio norveški portal VG, takvu odluku donio je jer je sumnjao da je protivnik varao. Portal chess.com takođe je optužio Niemanna za varanje u više od 100 partija igranih online. U junu 2023. godine, savezni sud SAD odbacio je Niemannovu tužbu protiv Karlsena. U avgustu 2023. godine, dvojica šahista su riješili pravni spor. Tokom spora, Karlsen je odbijao da igra s američkim velemajstorom.
Osamnaestogodišnji velemajstor Christopher Yoo ostvario je impresivan rezultat i osvojio Sardinia World Chess Festival u Italiji sa 7,5 poena iz 9 partija prošle nedjelje, ali njegovo učešće izazvalo je pažnju šahovske zajednice zbog domaće zabrane igranja u takmičenjima.
Američki tinejdžer velemajstor prošao je kroz „Masters“ grupu od 106 igrača neporažen, ostvarivši performans od 2753 rejting poena — najbolji rezultat u njegovoj karijeri. Turnir je završio pola poena ispred ukrajinskog velemajstora Ihora Samunenkova i domaćeg igrača Lorenza Lodicija.
Yoo je vodio turnir od samog početka, startujući sa 5/5, a u petom kolu je savladao drugog nosioca, velemajstora Leona Lukea Mendoncu. Kasnije je zabilježio još jednu pobjedu protiv Francesca Sonisa, a turnir završio remijima protiv prvog nosioca Danijela Dardhe i Narayanana S.L., čime je osigurao čisto prvo mjesto.
Konačno stanje
Rank
Title
Name
Rating
Points
Rating +/-
1
GM
Christopher Woojin Yoo
2588
7.5
18.9
2
GM
Ihor Samunenkov
2572
7
0.9
3
GM
Lorenzo Lodici
2570
7
-2.6
4
GM
Daniel Dardha
2650
6.5
-5.2
5
IM
Loic Travadon
2451
6.5
20.6
6
GM
Elham Amar
2546
6.5
1.1
7
GM
S, L Narayanan
2601
6.5
-0.4
8
GM
Yahli Sokolovsky
2546
6.5
2.5
9
IM
Marius Fromm
2436
6.5
8.1
10
IM
Yuval Yaniv
2407
6.5
12.8
11
GM
Leon Luke Mendonca
2643
6
-10.7
12
FM
Francesco Bettalli
2355
6
61.2
13
IM
Miguoel Admiraal
2454
6
5.4
14
GM
Luca Jr Moroni
2545
6
-4.6
15
GM
Nurlan Ibrayev
2367
6
11.5
Ovim nastupom Yoo je zaradio 19 rejting poena i podigao svoj klasični FIDE rejting na 2607. Po drugi put u karijeri prešao je granicu od 2600, čime je postao 15. najbolje rangirani junior svijeta.
Njegova najbolja partija bila je pobjeda protiv Mendonce u petom kolu: Mendonca, Leon Luke (2643) – Yoo, Christopher Woojin (2588) 0–1 Sardinia World Chess Festival 2025, Chess.com, 30. april 2025, 5. kolo
Nakon turnira, dao je intervju za ChessBase zajedno sa svojim ocem.
Yoo-ova pobjeda na Sardiniji bila je njegov prvi FIDE-rejtingovan nastup otkako je fizički napao snimatelja nakon poraza od velemajstora Fabiana Caruane tokom US šahovskog prvenstva u oktobru 2024. Izdvojio je javno izvinjenje već sljedećeg dana, priznavši da je njegovo ponašanje bilo neprihvatljivo.
Pošto je Yoo tada bio maloljetan, US Chess nije mogao javno objaviti detalje istrage i kazne, ali njegov otac je potvrdio da mu je zabranjeno učešće na domaćim turnirima do 14. novembra 2025.
Ipak, njegov povratak u takmičarski šah izazvao je burne reakcije na društvenim mrežama. Nacionalne zabrane se automatski ne prenose na FIDE turnire, pa Yoo i dalje može igrati u inostranstvu, osim ako Komisija za etiku i disciplinska pitanja FIDE (EDC) ne odluči drugačije.
Christopher Yoo je po prvi put prešao rejting od 2600. Foto: Niklesh Jain, ChessBase India.
Chris Bird, međunarodni arbitar prisutan tokom incidenta u St. Louisu, potvrdio je za Chess.com da je 10. decembra 2024. podnio prijavu EDC-u. Bird je rekao da ga je 21. decembra kontaktirao US Chess s pitanjem da li bi povukao prijavu ukoliko oni zatraže globalno proširenje zabrane u skladu s članom 4.15 Kodeksa etike FIDE. On je pristao, budući da član 4.15 omogućava „članovima FIDE porodice“ da zatraže da sankcije imaju globalni efekat.
„To je bio veoma frustrirajući proces“, rekao je Bird. „Trebalo je više od tri mjeseca da US Chess podnese zahtjev koji su najavili 21. decembra, a EDC još od tada nije odlučivao o tom predmetu dok se njihova Komisija ne sastane i ne donese odluku.“
Bird je Chess.com-u dostavio hronologiju slučaja koja pokazuje da je potvrdu o prijemu slučaja od EDC-a dobio tek 30. aprila. Nisu zatražene nikakve privremene mjere, što znači da Yoo slobodno može nastupati u inostranstvu.
Bird je naglasio da nema lične zamjerke prema Yoo-u: „Moj problem je u tome što sistem očigledno ne funkcioniše. Neko ko je učinio ozbiljan prekršaj u vezi sa bezbjednošću igre jeste sankcionisan, ali ta sankcija ne važi svuda.“
„Moj problem je u tome što sistem očigledno ne funkcioniše…“ — Chris Bird, međunarodni arbitar
Dodao je i: „Očigledno je frustrirajuće što su i US Chess i FIDE Etika bili tako spori u obradi ovog slučaja, i to ne doprinosi povjerenju u sistem.“
Chess.com je kontaktirao i EDC i US Chess radi komentara na ovaj slučaj.
Otac Christophera, Young-Kyu Yoo, uputio je izjavu za Chess.com, reagujući na kritike povodom sinovog povratka (vidi cijeli tekst izjave na dnu ovog članka).
Naveo je da je odluka da se Christopher ponovo takmiči donijeta nakon konsultacija sa ljekarima i stručnjacima za mentalno zdravlje. „Njegovi doktori su ga zapravo ohrabrili da se vrati turnirskom šahu. Imajte na umu i da on nikada ranije nije učinio ništa slično — ni u šahu ni van njega — i da od tada nije napravio nijedan sličan ispad.“
Christopher Yoo je za prvo mjesto na Sardiniji dobio nagradu od 10.000 eura. Foto: Niklesh Jain/ChessBase India
Roditelji su rekli da Christopher od oktobarskog incidenta pohađa nedjeljnu individualnu terapiju i grupno savjetovanje, a takmičenjima se vratio tek nakon što su ljekari utvrdili da više ne predstavlja bezbjednosni rizik.
„Christopher i dalje duboko žali zbog onoga što je učinio na Prvenstvu SAD-a u oktobru. On to nosi sa sobom svakoga dana.“ — napisali su njegovi roditelji. „Nikada se ne bi vratio igranju da su njegovi ljekari smatrali da je i dalje opasan po druge.“
Takođe su istakli da, iako Christopher nije suspendovan od strane FIDE niti sa međunarodnih turnira van nadležnosti US Chess-a, on je dobrovoljno odustao od učešća na događajima poput Svjetskog prvenstva u rapidu i blicu 2024. godine i programa Young Stars Kasparov fondacije.
Dodali su da su njegovi planovi za fakultet poremećeni, te da je izgubio pristup stipendijama i fondovima poput Samford stipendije i Falconer nagrade.
Porodica je saznala za formalnu istragu FIDE 26. marta, ali su ih iz EDC-a kontaktirali tek 2. maja. Prema riječima roditelja, odluka da učestvuje na Grenke Freestyle Open-u u Njemačkoj i Sardinia Chess Festival-u donesena je prije nego što su saznali za FIDE istragu i uz potpunu podršku ljekarskog tima.
Yoo – Narayanan S.L. Foto: Niklesh Jain/ChessBase India
Young-Kyu Yoo je takođe izrazio frustraciju zbog komentara na društvenim mrežama, rekavši:
„Znali smo da će biti negativnih reakcija na njegov povratak, ali ono što nas najviše razočarava jesu izjave ljudi koji bi morali znati bolje — profesionalci koji, iskreno, uopšte ne bi trebalo da daju javne izjave — objavljuju da Christopher i dalje predstavlja prijetnju za bezbjedno igranje, i neosnovano spekulišu o drugim aspektima njegovog povratka.“
Dalje je dodao:
„Tužno je što se sve ovo odvija preko društvenih mreža i medija, umjesto putem zvaničnih kanala US Chess-a i FIDE-a, kako bi i trebalo. Ne samo zato što se radi o mom sinu, koji je tada bio maloljetan, nego i zbog svih lažnih optužbi, aluzija i neprijateljstva koje su bile usmjerene prema svima uključenima — uključujući i samu žrtvu — od strane ljudi koji su tobože branili mog sina.“
„Zato smo već u jednoj od prvih izjava javno rekli da je napad bio neizazvan, kako bismo pokušali da zaustavimo okrivljavanje žrtve. Nedavno smo saznali da FIDE ima propise koji bi trebalo da obezbijede da se ovakvi slučajevi rješavaju diskretno i osjetljivo, ali čini se da je većina toga zaboravljena u žurbi za javnim odobravanjem.“
Znamo da postoje oni koji s pravom izražavaju kritike zbog toga što Christopher trenutno igra međunarodne rejtingovane turnire uživo, s obzirom na to da je još uvijek pod 12-mjesečnom suspenzijom u SAD-u zbog toga što je nakon poraza na Prvenstvu SAD-a u oktobru udario snimatelja. Ali, u javnosti postoje i neke zablude vezane za sankciju i njegov povratak takmičenjima, pa bismo željeli da ih razjasnimo.
1) Christopher i dalje duboko žali i iskreno se kaje zbog onoga što je učinio na Prvenstvu SAD-a u oktobru. On tu težinu nosi sa sobom svakog dana.
2) Odluku da se vrati šahovskim turnirima uživo nije donio sam. U to su bili uključeni mi kao roditelji i njegovi doktori. Christopher je takmičenjima pristupio tek nakon detaljne procjene i tretmana od strane više stručnjaka, koji su se složili da on više ne predstavlja rizik za bezbjedno igranje i da bi mu povratak turnirima u ovom trenutku pozitivno uticao na mentalno zdravlje. Ljekari su ga čak ohrabrili da se vrati igranju turnira. Imajte na umu da on nikada ranije nije napravio nijedan sličan ispad, ni u šahu ni van njega — i da ni poslije toga nije bilo ništa slično.
3) Nije suspendovan od FIDE niti sa turnira van nadležnosti US Chess-a. To nam je bilo jasno od samog početka, kada je američka federacija izrekla svoju sankciju. On će i dalje poštovati zabranu nastupa u SAD-u i neće igrati USCF-rejtingovane turnire, niti bilo koje događaje gdje bi morao da nastupi kao predstavnik US Chess-a, kao što su Svjetski kup, Grand Swiss i slično. Ne traži nikakve posebne izuzetke ili olakšice.
4) FIDE eventualno može, a ne mora, u nekom trenutku izreći svoju sankciju. Nedavno smo saznali da je pokrenuta istraga od strane FIDE-a, i spremni smo da u potpunosti sarađujemo.
5) Neki su izrazili mišljenje da sankcija u jednoj zemlji nije dovoljna. Želimo reći da je zabrana igranja u SAD-u već ozbiljna posljedica za jednog američkog šahistu poput Christophera. Za razliku od mnogih mladih i talentovanih velemajstora iz drugih zemalja koji imaju finansijsku podršku saveza ili sponzora, većina američkih velemajstora, uključujući Christophera, nema takvu podršku, a putovanja su najskuplji segment njegovih šahovskih aktivnosti. Mi živimo na Zapadnoj obali, pa su putovanja u Evropu i na Bliski istok posebno duga i skupa. Zbog toga je tokom prethodnih godina većina njegovih turnira bila u SAD-u.
6) Ali postoji i mnogo veća posljedica od same formalne suspenzije. Njegovi planovi za fakultet su potpuno poremećeni. Planirao je da upiše fakultet uz šahovsku stipendiju i imao je već dvije ponude — ali od fakulteta za sada nema ništa. Pošto nikada nije bio jak učenik, to bi mogla biti ozbiljna prepreka za pristup povoljnom visokom obrazovanju. Ranije je osvajao stipendije na osnovu zasluga, kao što su Samford stipendija i Falconer nagrada, koje su mu pomagale da se bavi šahom. Razumljivo je da ove godine neće dobiti te nagrade.
7) Dobrovoljno se povukao iz nekih programa i FIDE događaja koje je ranije planirao. Na primjer, iako je još uvijek imao pravo da igra na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blicu u Njujorku u decembru (jer to tehnički nije bio događaj pod US Chess-om), povukao je prijavu. Takođe se povukao iz programa Young Stars fondacije Kasparov.
Na kraju želimo još jednom naglasiti da se nikada ne bi vratio takmičenju da su njegovi doktori smatrali da je i dalje prijetnja za bilo koga. Vratio se igranju uz podršku svojih ljekara, koji su procijenili da bi povratak pozitivno uticao na njegovo mentalno zdravlje.
Da, znamo da je šah težak i često stresan. Šah je, kako je Christopher u šali rekao na ceremoniji zatvaranja u Sardiniji, „hladan“, tj. nemilosrdan prema greškama. I da, napravio je užasnu grešku u oktobru, koju mnogi možda nikada neće moći oprostiti. Ali za Christophera, šah je i dalje životni san, a za nas kao roditelje, i za druge, uključujući njegove doktore koji se istinski brinu za njega, šah je njegov put oporavka od onoga što mu se dogodilo tog mračnog dana u Sent Luisu.
P.S. Možda se pitate, zašto Christopher sve ovo ne govori sam? Uostalom, od decembra ima 18 godina, tehnički je punoljetan, a ne više „dijete“ ili „nedozreli mladić“ kakav je bio u vrijeme incidenta. To nije samo zato što je njegov otac bolji s riječima. Ali to je druga priča koju se nadamo podijeliti s vama nekom drugom prilikom.
P.P.S. Zahvaljujemo se svima koji su nastavili da podržavaju Christophera, jer ga poznaju i cijene zbog toga ko jeste, a ne zbog onoga što je učinio. Jer ono što je učinio — nije ono što on jeste.
Amerikanac Hans Niemann – jedan je od šahista o kojem ima najviše komentara posljednjih godina
Prevara je ozbiljan problem savremenog šaha. Čak i iskusni velemajstori rizikuju svoje karijere zbog pobjede i novčanih nagrada, čime diskredituju ovaj sport.
Početkom marta, 21-godišnji američki šahista Hans Niemann stigao je u Rusiju na komercijalni turnir „Aeroflot Open“. Usput je u Moskvi dogovorio egzibicioni meč sa svjetskim prvakom u ubrzanom šahu Danilom Dubovim. Dogovor je bio da poraženi prođe test na poligrafu – morao bi da odgovori na jedno pitanje koje izabere pobjednik. Rus je pobijedio (9,5:8,5), pa će Niemannu, najvjerovatnije, biti postavljeno pitanje o varanju – korišćenju kompjuterskih programa tokom partije.
Amerikanca već godinama prate sumnje, mnogi velemajstori odbijaju da igraju s njim i ne pozivaju ga na turnire. Niemann negira optužbe, iako priznaje da je u mladosti varao – ali samo u online partijama.
„Oživljeni Fišer“
Skandal oko Niemanna izbio je u septembru 2022. godine, kada je na međunarodnom turniru u Sent Luisu tadašnji svjetski šampion Magnus Karlsen neočekivano izgubio od Niemanna, igrača sa najnižim rejtingom među učesnicima. Norvežanin je najprije kroz društvene mreže nagovijestio da njegov protivnik koristi nečasne metode, a zatim ga je otvoreno optužio za varanje, pozivajući organizatore turnira na veću budnost. Karlsen nije iznio konkretne dokaze, već je samo naglasio da Niemannovi rezultati ne odgovaraju njegovom stvarnom nivou igre.
„Igrao je bez napetosti i čak nije bio potpuno fokusiran, ali me je nadigrao na način na koji to mogu samo rijetki šahisti“, napisao je svjetski šampion na Tviteru (sada X).
Na stranu Karlsena stali su mnogi poznati šahisti, uključujući i američkog velemajstora Hikaru Nakamurua, koji je podsjetio na Niemannovu sumnjivu reputaciju – još sa 12 godina uhvaćen je u varanju, doduše samo u online turnirima. Niemann ne poriče greške iz mladosti, ali insistira na tome da danas igra pošteno.
„Već 2022. bilo je poznato za njegovu prevaru na internetu“, objašnjava ruski velemajstor Petar Svidler za Vedomosti Sport. „Profesionalnih igrača koji su priznali tako nešto nema mnogo. Da li je varao protiv Karlsena ili ikada uživo? Mišljenja su podijeljena, ali direktnih dokaza nema.“
Koliko je puta Niemann varao na internetu, tačno se ne zna. On sam tvrdi da su to bili pojedinačni slučajevi. Međutim, ubrzo nakon skandala u Sent Luisu, The New York Times je analizirao njegove partije i otkrio stotinu slučajeva varanja na mreži.
„Hans je sve negirao, ali nije iznio nijedan konkretan dokaz u svoju odbranu“, kaže ruski velemajstor Sergej Ivanov za Vedomosti Sport. „Tvrdio je da je oklevetan i čak je podnio tužbu protiv Karlsena, Nakamure i online platforme Chess.com.“
Tužbe i epizode sa varanjem ključni su detalji u portretu jednog od najekscentričnijih šahista današnjice. Niemann sebe naziva najpopularnijim igračem na svijetu, uvjeren je da može osvojiti šahovsku krunu, izazvao je Rusa Jana Nepomnjaščija na meč sa ulogom od 100.000 dolara i posjetio Moskvu, dok se ostali strani šahisti drže podalje.
„Niemann je veoma upečatljiva ličnost koja izaziva snažne emocije“, razmatra Petar Svidler. „On misli da ga podržava milionska armija obožavalaca širom svijeta, mada u to nisam siguran. Hans je solidan šahista, ali vjeruje da je novo utjelovljenje Bobija Fišera, 11. svjetskog šampiona. I u to sumnjam.“
Ubrzo nakon skandalozne partije u Sent Luisu, Niemann se ponovo suočio s Karlsenom, ali je Magnus predao meč već na drugom potezu u znak protesta. Organizatori mnogih turnira počeli su da odbijaju Amerikanca, strahujući da drugi učesnici neće htjeti da igraju protiv njega.
Situacija se djelimično smirila u avgustu 2023. godine, kada su Karlsen i Niemann postigli sudsko poravnanje. Ipak, mnogi šahisti i dalje mu ne vjeruju. Tako je u septembru 2023. godine 14. svjetski šampion Vladimir Kramnik odbio da završi seriju online partija s Amerikancem, sumnjajući u njegovu iskrenost.
A u decembru 2024. godine, na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom šahu, Daniil Dubov se uopšte nije pojavio na partiji protiv Niemanna. Ruska šahovska federacija saopštila je da je Dubov prespavao, ali mnogi nisu povjerovali u tu verziju – njegovo ponašanje više je ličilo na protest.
„Šahovski svijet nije podijeljen, ali većina profesionalnih igrača, po mom mišljenju, podržava Karlsena“, kaže Ivanov. „Svi razumiju koliki je ovo problem – kao doping u atletici. I svi znaju za njega. Lično sam bio svjedok kako su na dječijim turnirima hvatali 13-godišnjake s telefonima. Na Prvenstvu Sankt Peterburga za muškarce 2017. godine imali smo ogroman skandal (pretendent na titulu Dmitrij Frajman optužen je za varanje, suspendovan na godinu dana, ali ga je FIDE kasnije oslobodila optužbi – Vedomosti Sport). Međutim, samo je slučaj s Karlsenom i Niemannom dospio na naslovne strane novina.“
Dubov i Niemann su ipak igrali – u martu u Moskvi, a ovaj meč je takođe završio skandalom. „Tokom partija razgovarao je sa mnom o mojim potezima, a nakon meča nije mi pružio ruku, odmah je otišao i rekao da je ‘klovnijada konačno završena’“, komentarisao je Niemann, na svom YouTube kanalu. Naglasio je da je Dubov od njega tražio da plati sve troškove organizacije provjere – ona je trebalo da se obavi u UAE. „Neću plaćati sve te putne troškove i smještati Dubova u neki prijatan hotel u Dubaiju samo da bih odgovorio na jedno pitanje na poligrafu“, rekao je Niemann, ali nekoliko dana kasnije je pristao na poligraf, iako nije precizirao detalje procedure.
Pomoć iz sale
Dok se varanje Niemanna još uvijek ne dokazuje, on i dalje ima pravo da učestvuje na turnirima. Međutim, u istoriji šaha već postoje primjeri diskvalifikacije zbog varanja. Jedan od najnovijih datira iz jeseni 2024. godine. Na Svjetskom klupskom prvenstvu u Španiji, rumunski velemajstor ukrajinskog porekla, Kiril Ševčenko, uhvaćen je u korišćenju pametnog telefona. Uređaj je bio sakriven u WC-u, a pronašla ga je čistačica koja je obavijestila organizatore. Oni su zatvorili kabinu i čekali da vide ko će pokušati da uđe unutra.
Prema pravilima, tokom mečeva igrači imaju mogućnost da odu u WC. Ševčenko je to koristio u najtežim trenucima partija, postavljao poziciju na svom pametnom telefonu i dobijao gotova rješenja. „Kada si i inače dobar šahista, nije ti potrebno da gledaš svaki potez u programu – dovoljno je da nekoliko puta iskoristiš sugestije i možeš da pobijediš čak i jakog protivnika“, objašnjava Ivanov. Kiril je uhvaćen, i potvrdio je sumnje organizatora.
FIDE je privremeno diskvalifikovala Ševčenka do kraja 2024. godine, a 26. marta izrečena je konačna kazna – tri godine diskvalifikacije. Kazna je standardna. Na primjer, gruzijski velemajstor Gajoz Nigalidze bio je suspendovan na tri godine zbog sličnog pokušaja prevare u 2015. godini. „Mislim da bi diskvalifikacija za takve manipulacije trebalo da bude dovoljno stroga“, uvjeren je Ivanov. „Većina profesionalnih šahista bi to podržala. Za doping u sportu daju nekoliko godina. Ali u šahu je to ozbiljnije. U drugim sportovima dopingom možeš poboljšati neke parametre, a u šahu možeš da igraš na potpuno drugačijem nivou zahvaljujući prevari. Rang Karlsena je 2840. A najbolji programi igraju sa 3300–3400. To je razlika kao između jakog velemajstora i prve kategorije.“
Sakriveni pametan telefon – najčešći način prevare, ali nije jedini. U 2006. godini indijski šahista Umakant Sharma je skrivao bežični slušalicu pod turbanom i slušao savjete bez pomjeranja sa table. Na Šahovskoj olimpijadi 2010. godine, Francuz Sebastien Feller koristio je složeniju metodu – njegov partner je dobijao savjete putem SMS-a i zauzimao odgovarajuće (prethodno dogovorene sa igračem) pozicije u sali. Organizatorima je takvo ponašanje djelovalo sumnjivo, ali Feller nije kažnjen odmah, već tek nakon sudskog postupka. Šahista su diskvalifikovali na dvije godine i devet mjeseci. „Postoji sumnja, možda i paranoična, ali hvataju samo najljenije prevarante“, kaže Svindler. „Oni koji ne razmišljaju puno o tome kako to uraditi na manje očigledan način.“
Brza rješenja
Procjena obima problema na internetu je nešto lakša. Najveća online šahovska platforma, Chess.com, redovno objavljuje statistiku o prevarantima. Konkretno, platforma analizira podatke o učesnicima Titulnih utoraka – nedjeljnih turnira za profesionalce sa nagradnim fondom od 5000 dolara. Ljeta 2024. godine Chess.com je objavila izvještaj u kojem je navedeno da se u Titulnim utorcima udio prevaranata kreće u okviru od 1-2%. U isto vrijeme, 38% turnira je prošlo bez učešća prevaranata. Za dokazano varanje (čiterstvo), platforma izriče doživotnu zabranu.
„Postoje servisi koji pokazuju pravi potez u realnom vremenu u pretraživaču“, objašnjava Svidler. „Nažalost, takvi servisi se aktivno reklamiraju i nije ih teško pronaći. To je trka u naoružanju. Platforme su također svjesne da nešto poput ovoga postoji. I one pokušavaju da se bore protiv toga. Na primjer, Chess.com je izdao svoju verziju pretraživača u kojem nije moguće postaviti sugestije. Veliki online turniri sada se održavaju samo u njemu.“
Prema riječima Ivanova, problem se pogoršao tokom pandemije, kada su šahovski turniri na internetu doživjeli bum. „Mnogi turniri su počeli da se održavaju online“, kaže velemajstor. „I tu je mnogo teže pratiti prevaru, iako se i sa tim bori. Postavljaju se kamere kako bi se vidjelo ko je ispred laptopa i u kojoj je sobi igrač. Ali prevaranti ipak smišljaju načine kako da to zaobiđu.“
Prepoznati prevaranta može se na osnovu njegovog ponašanja. Sumnju izazivaju partije u kojima igrač sa niskim rejtingom ni na koji način ne zaostaje za jakim šahistom. Takođe, važan indikator može biti i vrijeme koje igrač koristi za donošenje odluka. Obično programi za varalice pokazuju potrebne poteze sa malim zakašnjenjem, tokom kojeg analiziraju različite kombinacije – tri do pet sekundi. Ako igrač pravi sve poteze sa takvom regularnošću, jednako brzo razmišlja čak i u najtežim pozicijama na tabli, onda mu možda pomaže računar.
Dodatni signal su na prvi pogled neopravdana rješenja: rizične žrtve figura, ignorisanje očiglednih prijetnji, previše samouvjerene kombinacije koje na kraju dovode do pobjede, ali u trenutku potpuno nelogične čak i za jakog velemajstora. Sa takvim prevarantima ljubitelji šaha se sreću redovno. U slučaju sumnje, igrač može prijaviti protivnika ili se osloniti na to da će sistem sam otkriti prevaru. Chess.com banuje prevarante i računaju im tehničke poraze u svim prethodnim partijama gdje su koristili sugestije. „Ne znam tačno koliko je rasprostranjena prevara na internetu, ali neki smatraju da 20–30% igrača koristi ovo, posebno na turnirima sa velikim nagradama“, napominje Ivanov.
14.šampion svijeta insistira na unutrašnjoj istrazi u FIDE.
U srijedu, 26. marta, FIDE je objavila odluku u vezi sa slučajem rumunskog velemajstora, porijeklom iz Kijeva Kirilom Ševčenkom, koji je krajem 2024. godine uhvaćen u varanju na timskom šampionatu Španije (koristio je telefon za pomoć tokom zvaničnih partija). Tužilac u ime Komisije za poštenu igru tražio je diskvalifikaciju na tri godine sa oduzimanjem titule velemajstora, dok je advokat insistirao na ublažavanju presude, uzimajući u obzir mladi uzrast Ševčenka i njegovu saradnju sa istragom. Na kraju, Komisija za etiku FIDE donijela je odluku — diskvalifikaciju na tri godine (s odgodom od jedne godine), ali bez oduzimanja titule velemajstora. S obzirom na to da Ševčenko nije učestvovao na turnirima nakon incidenta s telefonom, zabrana nastupa na turnirima počinje 19. oktobra 2024. godine.
Odluka Komisije za etiku nije zadovoljila Komisiju za poštenu igru. Predsjednik komisije Endru Hoi razmatra mogućnost žalbe: «Ova odluka se čini previše blagom i ne odražava u potpunosti našu posvećenost poštenju u šahu. Pažljivo ćemo razmotriti ovu situaciju i odlučiti da li ćemo podnijeti žalbu u propisanom roku».
14.šampion svijeta, glavni borac protiv varanja u šahu Vladimir Kramnik u komentaru za FŠR i «SЕ» detaljno je iznio svoje mišljenje o ovom slučaju.
«Prvo, data je apsolutno netačna informacija sa pozivanjem na profesora Regana, poznatog po svojoj aktivnosti, vezama sa Chess.com i tako dalje, «autoritativnog» čovjeka u mjerama protiv varanja u svjetskom šahu. Možda je on to rekao, možda je pozvan, možda su pogrešno koristili njegovo ime, ali data su apsolutno lažna saznanja da u tim partijama, gdje je Ševčenko koristio telefon, nije postigao bolji rezultat nego u drugim partijama. To je jednostavno netačno, zapravo.
Drugi veoma važan trenutak — oni (Komisija za etiku FIDE) «zaboravili» su da pomenu i nisu rekli ništa o njegovim prethodnim «prekršajima», kao da nije bilo disciplinskih prekršaja. Iako je, u stvari, nedavno bio banovan na Chess.com zbog rezultata koje je postigao prije tog incidenta. To znači da ovo nije prvi put da je on poznat kao šahista koji je prekršio pravila poštene igre. To se desilo «online», ali na finansijskim turnirima. To ne umanjuje njegovu krivicu, barem prema mišljenju Chess.com, i zbog toga je ostao banovan. I pisanje da nije imao prethodnih disciplinskih prekršaja — to je jednostavno laž i falsifikacija, što izaziva veoma velika pitanja.
Treće, u odluci je napisano da je on pokazao kajanje, ali nije bilo nikakvog kajanja: ni javnog izvinjenja, ni izjave. Takođe, napisano je da je on pravovremeno priznao svoju krivicu — to je takođe netačno, jer je prvo to negirao, što znači da je doveo u zabludu. Prema podacima ovog izvještaja, on je tek u februaru priznao da se slaže s optužbama. Ali, koliko ja razumijem, nekoliko mjeseci to nije priznao, bar odmah sigurno nije. Dakle, rečenica da je on pravovremeno priznao — to je takođe netačno.
Na kraju, tu piše da on sam ne pamti da li je koristio telefon ili ne, i da nema dokaza da je koristio telefon tokom tih partija i da je to uticalo na rezultat. Dakle, s obzirom na to da nema tih dokaza, kazna je bila tako blaga. To je jednostavno ludilo.
Uopšte, imam potpuno jasno osjećanje da postoji očigledan pokušaj da se po svaku cijenu zaštiti ovaj šahista i da mu se da minimalna moguća kazna, koja je čak manja od minimalne. I želim jasna i razumljiva objašnjenja: zašto se ovo dešava? Tema varanja u šahu je veoma ozbiljna, a ovdje se stvara presedan, kada za prilično ozbiljan i prvi put počinjen prekršaj šahisti se daje kazna manja od minimalne. I očigledno pokušavaju da ga zaštite u izvještaju, koristeći netačne podatke. To je veoma ozbiljno, i smatram da FIDE mora da pokrene istragu upravo na temu zašto je do ovoga došlo u njihovoj organizaciji».
Evo kratkog opisa dešavanja oko slučaja Ševčenko na mom materinjem jeziku.
Ispostavlja se da unutar FIDE ne postoji samo ozloglašena „Komisija za etiku“, već i „Komisija za fer igru“. Pored toga, u ovom pitanju one su u međusobnom sukobu i rivalstvu!
Fer komisija smatra da je etička komisija postupila nepošteno. U principu, slažem se s fer komisijom da varalicu treba lišiti titule velemajstora.
Ali, slažem se i s etičkom komisijom u vezi s trajanjem diskvalifikacije.
U svakom slučaju, vidjećemo kako će se završiti njihov sukob.
Vladimir Kramnik djeluje kao katalizator i pojačava proces. Dodaje ulje na vatru!
Šef Međunarodne šahovske federacije izrazio je žaljenje zbog odluke šahistkinje da ne učestvuje u završnoj etapi Grand Prixa u Indiji.
Moskva, 27. mart / Dopisnik TASS-a Andrej Kartašov /. Predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Arkadij Dvorkovič izrazio je žaljenje zbog situacije sa Ruskinjom Ekaterinom Lagno, ali je naglasio da je nagrada za najljepšu partiju na Grand Prix turniru u Monaku bila privatna. Ovo je izjavio za TASS.
Ranije je Lagno optužila FIDE za političku pristrasnost jer joj nije dodijeljena nagrada za najljepšu partiju na Grand Prix turniru u Monaku.
„Ovo je bila privatna nagrada od strane sponzora turnira, tako da nemam komentara. Ali veoma mi je žao zbog nastale situacije i odluke Ekaterine da se povuče iz završne etape Grand Prixa“, rekao je Dvorkovič.
Lagno se povukla iz Grand Prix etape u Indiji, koja će se održati od 14. do 25. aprila. Na turniru u Monaku, koji se održao od 17. do 28. februara, Lagno je zauzela konačno peto mjesto, dok je pobjednica bila Ruskinja Aleksandra Gorjačkina.
Lagno odbija da igra u „Grand Prix“ FIDE zbog političke pristrasnosti
Ekaterina Lagno odbija da učestvuje u „Grand Prix“ FIDE.
Piše: Timur Ganejev, zamjenik šefa sportske rubrike Sport Expressa
Novi skandal u šahu. Prije nekoliko nedjelja saopšteno je da će Ekaterinu Lagno u posljednjoj etapi „Grand Prix“-a FIDE u Indiji zamijeniti druga ruska šahistkinja, Polina Šuvalova. Razlozi zbog kojih je trostruka svjetska prvakinja u brzopoteznom šahu, vicešampionka svijeta u klasičnim šahovskim partijama odlučila preskočiti važan turnir, nisu bili objavljeni. Na kraju je riječ uzela sama Lagno, detaljno objašnjavajući svoju odluku. Smatra da joj na etapi u Monaku nije dodijeljena nagrada za najljepšu partiju zbog pristrasnosti na nacionalnoj osnovi.
Dovoljno kompetentnosti Evo teksta saopštenja Ekaterine Lagno, koje trenutno cirkuliše na društvenim mrežama:
„Kao što sam predvidjela, FIDE je moje odbijanje da učestvujem na „Grand Prix“ turniru u Indiji označila kao „lične razloge“. Evo stvarne priče… Tokom etapa ženskog „Grand Prix“-a u Monaku desio se veoma neprijatan incident. Na turniru je postojala posebna nagrada za najljepšu partiju. U četvrtom kolu sam odigrala i pobijedila jednu od najboljih partija u mojoj karijeri protiv Elizabet Petz. To je bilo istovremeno kvalitetno i veoma efektno. Nažalost, nisam uspjela izvući korist iz ove pobjede i pokvarila sam vođstvo u turniru na kraju (podijelila sam četvrto-peto mjesto sa Tan Zhongyi, sa po 5 poena).
Međutim, tokom zatvaranja još uvijek sam bila u divnom raspoloženju, nestrpljivo čekajući dodjelu nagrade za ljepotu. Na moje šokantno i razočaravajuće iznenađenje, nagrada je dodijeljena partiji Alexandre Kosteniuk – Tan Zhongyi. Smatram da imam dovoljno šahovske kompetencije da procijenim i moju igru i igru osvajačice nagrade. Da, Alexandra je igrala dobro, ali efektno je bilo samo u nekim dijelovima, gdje je crna (Tan Zhongyi) napravila potpuno nerazumljivu žrtvu, a bijela je imala mnogo pobjedničkih mogućnosti na svakom koraku.
Uzimajući u obzir da su dva člana (od tri) žirija veoma kompetentni igrači (Zurab Azmaiparashvili i Dana Reizniece-Ozola), ne mogu da vidim u njihovoj odluci ništa osim političke pristrasnosti. Nagrada jednostavno „nije mogla“ biti dodijeljena ruskoj igračici, a zbog nedostatka stvarno odličnih partija izabrali su onu koja barem izgleda efektno.
Kao što sam već rekla, smatram ovu odluku uvredljivom i ponižavajućom, i zbog toga odbijam igrati svoju finalnu etapu „Grand Prix“-a u Indiji. Izvinjavam se šahovskim fanovima i organizatorima iz Indije“.
Elizabet Petz, koja je izgubila tu istu partiju, takođe je komentarisala situaciju.
„Analizirala sam ovu partiju i reći ću: ovo je moj omiljeni poraz“, napisala je njemačka šahistkinja. „Ali, da bi ljudi razumjeli čitavu priču, treba da znaju detalje. Cartier satovi nisu bili poklon od kompanije Cartier. Kupila ih je zvanična sponzorka etape „Grand Prix“ u Monaku, Irina, koja je Ruskinja! Satovi Cartier sami po sebi vrijede oko četiri hiljade eura. Vjerujem da ako je nagrada dodijeljena neobjektivno, to nije imalo nikakve veze sa politikom. Možda je važan taj faktor da Lagno nema nikakve veze sa Monakom. Kosteniuk, međutim, nije samo član šahovskog kluba Monako, već je osvojila mnogo turnira ovdje. Ona je slava šaha Monaka već decenijama.
Ali za mene, to i dalje izgleda kao brz i slučajan izbor između dvije partije. Sigurna sam da ovo nije političko, već više tipično neznanje o detaljima. Osim toga, organizator iz Monaka glasao je za Lagno, dok su FIDE (Zurab Azmaiparashvili i Dana Reiznice) glasali za Alexandru. Generalno, sada je teško biti Rus, ali Katya nije trebalo da odustane od indijske etape „Grand Prix“-a zbog ovog razloga. Neznanje boli, a njena partija bila je mnogo bolja nego kod Alexandre. To je bila brilijantna igra, ali, prema mom iskustvu, sudije nikada nemaju vremena za detalje. Također, da ne zaboravimo: Kosteniuk je odigrala slabije na turniru.“
Napomena: Lagno je pobijedila seriju „Grand Prix“ FIDE 2023. godine i time se kvalifikovala za „Turnir kandidata“ 2024. Ovaj put neće moći da se bori za jedno od dva mjesta kroz ovo takmičenje (ali zato Alexandra Goryachkina ima dobre šanse za prvo ili drugo mjesto).
Kramnik je zatražio od FIDE da pooštri sankcije protiv ukrajinskog šahiste
MOSKVA, 26. mart – RIA Novosti. Četrnaesti svjetski šampion, Rus Vladimir Kramnik, najavio je podnošenje žalbe Međunarodnoj šahovskoj federaciji (FIDE), zahtijevajući strože sankcije protiv bivšeg ukrajinskog šahiste Kirila Ševčenka.
U srijedu je FIDE suspendovala Ševčenka, koji sada nastupa za Rumuniju, na tri godine, od kojih je jedna uslovna, zbog varanja na turniru. Njegova stvarna suspenzija počinje od 26. decembra 2024. i završava se 18. oktobra 2026. Komisija FIDE za fair-play optužila ga je za varanje 13. oktobra i, pored diskvalifikacije, zahtijevala da mu se oduzme titula velemajstora.
„Na čijoj je strani FIDE? Kakva sramotna odluka koja baca sjenu na organizaciju. Pravi skandal. S obzirom na to da ovo nije prvi slučaj varanja od strane ovog igrača, bar prema informacijama sa chess.com, koji ga je ranije suspendovao zbog kršenja fair-play pravila, situacija je krajnje ozbiljna. Danas ću poslati zvaničnu žalbu na ovu odluku“, napisao je Kramnik na društvenoj mreži X.
Ševčenko je u oktobru bio isključen sa prvenstva Španije. Tokom drugog kola često je izlazio u toalet i zadržavao se u zatvorenoj kabini, gdje je koristio šahovsku aplikaciju na telefonu. Dan ranije, čistačica je pronašla drugi mobilni uređaj i predala ga recepciji hotela u kojem se održavao turnir. Pored telefona je bila ostavljena poruka s napomenom da se uređaj ne dira. Sudije su uporedile rukopis sa zapisnicima partija i zaključile da je poruku napisao Ševčenko, jer su se podudarala i mastila. FIDE ga je tada privremeno suspendovala, a on je priznao svoju krivicu.
Međunarodna šahovska federacija (FIDE) diskvalifikovala je bivšeg ukrajinskog šahistu Kirila Ševčenka na tri godine zbog varanja korišćenjem mobilnog telefona na šampionatu Španije. Ševčenko, koji sada predstavlja Rumuniju, bio je optužen od strane komisije FIDE za poštenu igru za varanje tokom timskog šampionata Španije 13. oktobra 2024. godine.
„Optuženi je kažnjen diskvalifikacijom na tri godine, od čega je jedna godina uslovno. Ševčenko je priznao da je sakrio telefon u WC-u i koristio ga za pristup igri Lichess, ali je negirao da je ‘efikasno’ varao ili da su njegovi postupci uticali na tok igre“, stoji u saopštenju FIDE.
Komisija za poštenu igru zahtijevala je da Ševčenko bude oduzeta titulu velemajstora, ali to nije podržano, jer je tokom istrage sarađivao sa organima i priznao svoju krivicu, dok njegov pokušaj prevare nije bio uspješan.
Diskvalifikacija Ševčenka počinje od 19. oktobra 2024. godine i traje do 18. oktobra 2026. godine.
PROČITAJTE SVE KAKO BISTE IMALI INFORMISANO MIŠLJENJE:
Mnogi šahovski fanovi imaju samo površno razumijevanje moje šahovske karijere i mog odnosa sa takozvanom „šahovskom mafijom“. S obzirom na nedavne događaje koji uključuju Šahovski klub Sent Luis (STLCC) i druge organizatore turnira, smatram da je potrebno pružiti kontekst.
U septembru 2022. pobijedio sam u šahovskoj partiji. Kao odgovor na to, čitav šahovski svijet se srušio na mene kroz sveobuhvatnu kampanju klevetanja, koja se poklopila sa najvećim spajanjem u istoriji šaha. Nečiji ego je bio povrijeđen, pa su odlučili da upotrijebe punu snagu kompanije vrijedne milijardu dolara i njenih slugu kako bi uništili život devetnaestogodišnjaka. STLCC je bio organizator Sinquefield Cupa, i očekivalo bi se da će biti ogorčeni što je Magnus Karlsen poremetio njihov turnir. Takođe bi se pretpostavilo da će podržati američkog igrača koji je upravo pobijedio svjetskog šampiona. Umjesto da stanu uz mene kada mi je to bilo najpotrebnije, potpuno su prekinuli komunikaciju. Kasnije sam igrao na Prvenstvu SAD-a i na Fall Chess Classicu, ali je važno napomenuti da su ti ugovori bili potpisani prije Sinquefield Cupa.
U početku sam se nadao da će me vodeći američki šahovski klub i de facto federacija podržati u ovom teškom periodu. Raspitivao sam se o učešću na turnirima American Cup 2023., Spring Chess Classic i Summer Chess Classic. Međutim, STLCC je iznenada prestao da priznaje moje postojanje. Moji mejlovi, pozivi i poruke ostali su bez odgovora. Tada sam shvatio da sam nepravedno izbačen sa Chesscom-a, neformalno zabranjen na gotovo svim američkim turnirima i lišen bezbrojnih drugih pozivnica. Kako sam se obraćao organizatorima, postepeno sam dolazio do surove spoznaje da su moćnici u šahu odlučili da mi oduzmu priliku da igram igru kojoj sam posvetio svoj život.
Ovo je trajalo sve dok napokon nisam uspio da stupim u telefonski kontakt sa Džoj Brej i Tonijem Ričom. Uvjerili su me da nisam na crnoj listi i da su moji neodgovoreni mejlovi bili samo previd. Međutim, s obzirom na to da sam igrao na Spring i Fall Chess Classicu 2022. godine, ali nisam bio pozvan ni na jedan od tih turnira 2023. godine—usprkos tome što sam zadržao rejting od 2700—postalo je jasno da me STLCC svjesno isključio. Na kraju sam dobio priliku da se vratim na Prvenstvo SAD-a.
Nažalost, nakon dva teška poraza, iz revolta sam oštetio svoju hotelsku sobu. Prilikom odlaska, dao sam svoju karticu, izvinio se zbog štete i ponudio da pokrijem troškove. Nekoliko dana kasnije, obaviješten sam da sam kažnjen sa 5.000 dolara i da mi je zabranjen boravak u hotelu. U januaru 2024. obratio sam se STLCC-u povodom njihovih predstojećih turnira, ali su me ponovo ignorisali. Konačno, upozorio sam ih da ću, ako nastave da me ignorišu, javno istupiti. Kao odgovor na to, iznenada su mi izrekli potpunu zabranu učešća na svim pozivnim turnirima u 2024. godini.
Ne vidim kako oštećenje hotelske sobe ima bilo kakve veze sa mojom sposobnošću da igram šah. Prikladno su najavili ovu zabranu neposredno prije nego što sam namjeravao da iznesem svoje stavove u javnost, u potpunosti zaobilazeći svoju neformalnu zabranu iz 2023. Čak i ako neko prihvati njihovo objašnjenje za zabranu u 2024., oni apsolutno nemaju opravdanje za svoje postupke tokom 2023. godine. Ponovo sam kontaktirao hotel kako bih se izvinio i pronašao način da mi se dozvoli povratak kao gostu. Šef službe za odnose s gostima obavijestio me je da postoji 99% šanse da mi bude dozvoljen povratak i da ću sljedećeg dana dobiti pisanu potvrdu. Međutim, kao što sam i očekivao, vjerovatno je konsultovao STLCC, koji je zatim intervenisao da spriječi moje ponovno prihvatanje—osiguravajući da i dalje imaju izgovor da me drže na crnoj listi.
Da je STLCC zaista bio zainteresovan za pomirenje, dozvolili bi hotelu da ukine zabranu i omogućili svima da krenu dalje. Kada su novinari kontaktirali hotel za komentar, preusmjereni su na STLCC. Zašto STLCC utiče na odluku hotela?
Piše: GMHans Niemann
Dio 2:
Njihovi pravi motivi sada su sasvim jasni. Bio sam duboko razočaran zabranom za 2024., ali sam shvatio da sam im dao izgovor koji su dugo čekali.
Usprkos nedostatku prilika, nastavio sam da se takmičim, organizovao sopstvene turnire i podigao svoj rejting na 2734, dodatno potvrđujući da sam jedan od najperspektivnijih mladih talenata u Americi. Nadao sam se da će, nakon mog uspjeha, 2025. godina biti drugačija. Na Prvenstvu SAD-a 2024. uložio sam značajne napore da izgladim situaciju sa STLCC-om, čak nudeći dodatna izvinjenja na njihov zahtjev. Međutim, kada je Nova godina stigla i raspitivao sam se o American Cupu, moji pokušaji komunikacije opet su bili ignorisani.
Kao 6. rangirani igrač u SAD-u, očekivao sam poziv na American Cup. Takođe sam se nadao da će moj nedavni uspjeh i napori za pomirenje pomoći u rješavanju situacije. Umjesto toga, STLCC je pozvao dva igrača sa rejtingom 50 poena nižim od mog i jednog igrača sa 140 poena nižim rejtingom. Nakon velikog negodovanja javnosti, pokušali su da isprave situaciju pozvavši me na Spring Chess Classic.
Iako sam bio razočaran što nisam pozvan na American Cup, bilo mi je lakše kada sam primio mejl pozivnicu. Odgovorio sam s nekoliko razumnih pitanja o spisku učesnika, s obzirom na to da su prethodna izdanja imala prosječan rejting oko 2600. Takođe sam se raspitivao o mogućnosti učešća na American Cup Blitz—turniru koji prima 100 igrača. Spriječiti me da igram značilo bi da sam već treću godinu zaredom neformalno suspendovan, što bi moglo imati ozbiljne pravne posljedice. STLCC je jednostavno ignorisao sva dalja pitanja.
Prije nego što skočite na zaključke ili ostavite mrziteljske komentare, molim vas da uzmete u obzir čitav kontekst i istoriju.
Ja ću nastaviti da se borim za istinu i pravo da moj šah govori sam za sebe.
Hajde da pobliže pogledamo pad američkog šaha. Igrači poput Caruane, Aroniana, Domingueza i Soa prvobitno su predstavljali druge zemlje, a njihovi transferi su uglavnom bili vođeni finansijskim podsticajima. U međuvremenu, domaći talenti poput mene i Mishre dobijaju minimalnu podršku. Gdje je američki patriotizam kada je riječ o razvoju i ulaganju u naše sopstvene igrače? Indija i Uzbekistan su dokazali da velika ulaganja u talentovane igrače donose ogromne rezultate.
Da li treba da trošimo 200.000 dolara godišnje da bismo regrutovali igrača koji je 25 godina igrao za drugu zemlju, ili bi bilo pametnije da taj novac usmjerimo ka razvoju naših najperspektivnijih talenata? Ovaj neodrživi model će nas ostaviti praznih ruku kada ovi plaćenici ostare i povuku se iz takmičenja.
Želim da naglasim da imam veliko poštovanje prema svim šahistima, i moje riječi ne treba shvatiti kao lične napade. Umjesto toga, one odražavaju duboku frustraciju zbog nefunkcionalnog sistema—sistema koji potkopava budućnost američkog šaha i razvoj nove generacije šampiona.
-Preneseno sa mreže X-
🔹 Šta vi mislite? Da li je ovakav model razvoja šaha održiv? Da li se slični primjeri mogu vidjeti u drugim zemljama?
Podijelite svoje mišljenje u komentarima – da li je bolje ulagati u domaće talente ili privlačiti već afirmisane igrače iz drugih država? 👇
17. oktobar – Javni komentar Malcolma Peina. Malcolm Pein je započeo lični napad na mene na stranici ECF-a. Sadrži sljedeće: ‘Sve odluke i komunikacije su donesene i dogovorene od strane seniorskih selektora; Nigel Povah, Stewart Reuben i Paul Littlewood zajedno sa mnom, direktorom međunarodnog šaha. Proces je bio dugotrajan, uključivao je nekoliko sastanaka, kao i mnogo e-mailova i razgovora. Proces je takođe uključivao konzultacije sa seniorima koji su se složili sa odlukom.’ Verzija događaja koju iznosi Nigel Povah uključuje jedan sastanak selektora i pretpostavljenu konsultaciju sa odabranim igračima kako bi se dobila njihova potvrda, a sve se to, prema njegovim riječima, moralo desiti između 9. i 11. oktobra. Ovo se čini malo vjerovatnim, s obzirom na vremenski okvir.
Međutim, verzija događaja koju iznosi Malcolm Pein uključuje ‘dugotrajan proces koji je obuhvatao nekoliko sastanaka, kao i e-mailova i razgovora’, kao i ‘konsultacije sa seniorskim igračima’, sve to između 9. i 11. oktobra, s obzirom na ono što je rekao Nigel. Ovo postavlja pitanje da li je proces selekcije bio toliko temeljan i konsultativan kao što je javno tvrđeno. Čini se da postoji neslaganje između vremenskih okvira koje je naveo Nigel Povah i Malcolm Pein, što se nadam da će biti razjašnjeno. Vjerujem da bi pružanje više detalja o procesu selekcije pomoglo u održavanju povjerenja i transparentnosti unutar naše šahovske zajednice.
Za zapisnik, igrač koji je na čudan način izabran umesto mene ostvario je skor 2/5, a tim je završio izvan medalja po drugi put u poslednjih 11 godina. I zapamtite da sam bio izbačen uprkos tome što sam ostvario +9, =4, -1, osvajajući pojedinačne zlatne i srebrne medalje mejsecima ranije, tokom ljeta 2024. Takođe sam, i sada sam, Britanski seniorski šampion, a tu titulu sam osvojio sa 6.5/7. Nikada nisam dobio razuman odgovor zašto sam bio isključen iz tima. Nadam se da će selektori naučiti lekciju iz ovog fiaska i vratiti se prethodnoj uspešnoj metodi selekcije na osnovu zasluga. Hvala i doviđenja.
, sve glasnije se postavlja pitanje: ima li HŠS ozbiljnu namjeru dignuti razinu ovog natjecanja i pružiti veteranima dostojanstvo koje zaslužuju?
Tisuće registriranih, tek šačica prijavljenih
.
Format koji odbija
. Ove je godine dodatno problematično što je HŠS – prema službenim informacijama – ukinuo nacionalni rejting, što turnir čini još besmislenijim.
.
Komisija za veterane – tko, što, zašto?
.
Engleski primjer: kako se može
.
Znak nade: moguća promjena?
.
