Piše: GM Sergej Šipov
Prijatelji, hajde da razgovaramo o incidentu u partiji Dzagnidze – Lei Tingjie.
U ranijim vremenima, šahovski satovi su radili jednostavno: čim napraviš 40. potez, odmah se dodaje vrijeme – 30 ili 50 minuta, u zavisnosti od kontrole. I šahista mirno prestaje da blitzuje, obnovi zapis partije, popije čaj, ode u toalet itd.
Ali jednog maglovitog dana neko jako dobar i human u FIDE odlučio je da se šahisti previše dobro osjećaju i previše znaju. I odredio da im se sakrije informacija o tome koliko je stvarno poteza odigrano – 39, 40 ili više. Na novim satovima se dodatak vremena pojavljuje tek kad istekne prethodno vrijeme. Dakle, ako hoćeš da saznaš jesi li probio vrijeme ili je sve u redu (tj. da li si prošao kontrolu), moraš… probiti vrijeme. 😎
Ova situacija jako nervira šahiste. I faktički ih prisiljava da iz predostrožnosti (zbog nesrećnih slučajeva kao juče u Batumiju) odigraju i 41. potez, a još bolje i 42. A u oštrim pozicijama, svaki potez odigran u žurbi vrlo vjerovatno će biti pogrešan.
Sjećam se da sam ovu situaciju sa satovima komentarisao sa Borisom Postovskim. Bio je nezadovoljan ovom novotarijom i tražio je da se vrati stara tehnologija satova – ali bez uspjeha. Boris kao niko drugi voli i poštuje šahiste – brine o njima.
Priznajte, prijatelji, zar ne biste voljeli da znate KO JE AUTOR ovog divnog, čudesnog „unapređenja“?
Kome treba da zahvalimo za nervne slomove, nesanicu i infarkte profesionalnih igrača?
I da li je vrijedna opšte sreće suza jedne Nane?
(Preneseno sa fejsbuka)