Piše: Timur Ganejev, zamjenik šefa sportske rubrike
Hikaru Nakamura i Fabiano Caruana
Foto: Global Look Press
Titulisani velemajstori raspravljaju o potrebi sistema kontrole šahista.
Sve veći skandal potresa reprezentaciju SAD, između drugoplasiranog i trećeplasiranog na FIDE rejting listi — Hikaru Nakamure i Fabiana Caruane. Povod je bila oštra izjava Caruane, učesnika meča za titulu svjetskog prvaka 2018. godine, o „Titularnim utorcima“ na Chess.com (sajt je blokiran na teritoriji Rusije). Caruana je jasno dao do znanja da mu je sve teže da igra „u tom cirkusu“, jer smatra da mnogi učesnici otvoreno varaju.
Očekivano, na to mu je odgovorio vjerovatno najpoznatiji i najtrofejniji igrač online turnira, zaštitno lice sajta — Hikaru Nakamura. On nije birao riječi u obraćanju svom saigraču iz nacionalne selekcije.
Nije to više ista igra
U svom podkastu C-Squared, Caruana je priznao da ne osjeća naročito poštovanje prema „Titularnom utorku“:
„Ponekad igram, čisto da isprobam novo otvaranje ili iz neke lične potrebe. Ali svaki put kada učestvujem, ostane mi osjećaj da to takmičenje nema integritet. Ne osjećam da je zaštićeno od varanja. Možda sam u velikoj zabludi, ali to mi govori intuicija. Drugi turniri, poput Champions Chess Tour-a, zaista djeluju ozbiljno. Nije stvar u proceduri kontrole, već u samom formatu ‘Titularnog utorka’. Kada ga posmatram sa strane, čini mi se da je nivo varanja ekstremno visok.
Ponovo naglašavam: to je moje lično mišljenje, možda griješim, ali prečesto primjećujem sumnjive stvari. I mogao bih da pokažem konkretne primjere.
Nije stvar u tome da sam izgubio partiju pa se naljutio. Samo, kada gledam sa strane, ne vidim pravi šahovski turnir — više liči na hibrid, gdje neki igraju pošteno, a neki ne. Na drugim turnirima češće osjećam da je sve čisto. Ako ikada osjetim da je ‘Titularni utorak’ postao transparentan događaj, biću spreman da prođem sve potrebne provjere kako bih učestvovao. Ali dok to ne dođe, neću igrati u tom cirkusu, i to je sve.“
„To je paranoja“ – odgovara Nakamura
Nakamura je ubrzo snimio skoro jednosatni video u kojem pokušava da pobije Caruanine argumente, tvrdeći da on pati od paranoje, kao i još neki elitni igrači. Po Hikaruu, mnogi miješaju varanje sa jakom igrom mladih talenata koji su posljednjih godina znatno napredovali.
„Mislim li da je varanje svuda? Ne, ne mislim. Zapravo, dešava se mnogo rjeđe. Igrao sam online vjerovatno više od svih drugih na duže staze, i mnogo sam igrao blic protiv mladih momaka — i to zna da bude jako frustrirajuće. Toliko su napredovali da skoro nikad nemam prednost u otvaranju, a onda se brane cijelu partiju. Igrati protiv njih je pravo mučenje.
Gurel, Erdogmuš, Mohavad — momci iz Turske, Irana, Uzbekistana, Rusije — toliko su napredovali da lako možeš da pomisliš: ‘Ma, tu nešto nije čisto.’ Ali kad s njima odigraš dovoljno partija, shvatiš: oni su zaista postali jači. Tako je.
Problem je u tome što, ako igraš samo protiv protivnika sa rejtingom 2600+ i ne dolaziš često u kontakt s većim spektrom igrača, lako ti se može stvoriti iskrivljena slika o tome kako danas izgleda šahovski svijet.“
Nakamura smatra da, ako Caruana u okviru „Titularnog utorka“ izgubi od nekog FIDE majstora iz Irana, Uzbekistana, Indije ili neke druge zemlje, on će turnir automatski smatrati „nepoštenim“.
„Ti momci sa rejtingom 2300–2400 još uvijek nisu top velemajstori, ali ipak mogu da pobijede najjače igrače. Nije važno koje se mjere preduzimaju — osjećaj da nešto nije u redu i dalje ostaje. Jednostavno ne dopuštaš sebi pomisao da takav protivnik može da te pobijedi, jer si ubijeđen da si toliko dobar. Ja nemam taj osjećaj, jer sam igrao protiv mnogih od njih, i ponekad su me jednostavno pomeli s table. Potpuni poraz! Ali to ne znači da varaju. Kada imaš veliko iskustvo igranja protiv takvih protivnika, počinješ da shvataš: šah više nije ista igra kao nekad.
Smatram da je Fabijanovo licemjerje i njegova nespremnost da otvoreno kaže šta misli, zato što se plaši reakcije — ozbiljan problem. Kao što sam više puta rekao, varanje, naravno, postoji, ali ne mislim da je to toliko velika prijetnja. Neka svi igraju uz proktor. Možeš da patiš od paranoje, a možeš i da igraš i da se pomiriš s tim. Zaista mislim da bi svi trebalo da igraju uz proktor nadzor. Meni to ne smeta, pretpostavljam da ni Magnus nema ništa protiv. Možda će Fabijano biti protiv — pa dobro, takav je život.“
Proktor nadzor — to je sistem kontrole u kojem poseban softver nadgleda poštenje igre na daljinu, sprečavajući korišćenje kompjuterskih sugestija. U šahu, takva kontrola može da uključuje praćenje toka igre preko veb kamere, snimanje ekrana, kao i upotrebu zvuka i čak sistema za prepoznavanje lica radi identifikacije igrača.
U duhu Orvela
Na to je Caruana odgovorio svojim jednosatnim videom, pozvavši Nakamuru da se uzdrži od vrijednosnih sudova.
„Mogu sam da odlučim — da li ću igrati na nekom turniru ili ne. I drugi rade isto. Hikaru je rekao da možda neće igrati na narednom Freestyle turniru. Ali mislim da o tome ne treba javno raspravljati — to je lična odluka svakog pojedinca. Gukeš odbija da učestvuje na nekim turnirima, Alireza takođe — to je njihovo pravo. Ako ja ne želim da igram na ‘Titularnim utorcima’, to ne bi smjelo da mi se uzima za zlo, bez obzira na razloge. Ako smatram da je nivo varanja za mene neprihvatljiv, to je sasvim valjan razlog.“
Fabiano Caruana
Foto: Global Look Press
Takođe, Fabiano je iznio svoju glavnu zamjerku rukovodiocu Chess.com, Deniju Renšu:
„Godinama nam je govorio da varanje nije problem. Ili bar ne toliko ozbiljan da bi ometao održavanje turnira. A sad kaže: ‘Ranije to nismo razumjeli, ali sada smo postali bolji.’ U suštini to znači: ‘Pa da, u prošlosti su protiv tebe zaista varali, a mi nismo učinili dovoljno da to spriječimo. Ali nema veze, sada nam vjeruj — ubuduće će biti bolje!’
I da, proktor nadzor jeste težak i nezgodan alat, mnogi to priznaju. Ali sada nam kažu: ‘Mi ćemo ga usavršiti, a ti nam za sada vjeruj i igraj po našim pravilima — u suprotnom nećeš moći da učestvuješ na najvažnijim online turnirima godine, koji su ti bitni.’ Po mom mišljenju, to je apsurdno zahtijevanje.
Nisu dobro radili svoj posao ranije, a sada još treba da im budem zahvalan? I da nemam pravo da budem ljut zbog svih onih slučajeva kad su me zaista varali?“
Ovu raspravu nije mogao da zaobiđe ni generalni direktor FIDE Emil Sutovski.
„Fabi nije paranoik,“ — napisao je funkcioner na društvenim mrežama.
„On izražava osjećanja mnogih igrača. I ne samo Kramnika, čije su oštre izjave i postupci nehotice pomogli mnogim varalicama, kao i onima koji bi željeli da sakriju istinu stvaranjem te ‘paranoične’ retorike.
Da, ne možemo da živimo i igramo u vakuumu. Da, onlajn šah ne treba da prestane da postoji i nastaviće da se razvija, čak i ako je varanje u onlajn prostoru neizlječivo. Ali nazivati Fabija paranoikom ili mu se sa osmijehom podsmevati zbog njegove ‘naivnosti’ ili navodnog elitizma — više je nego nepravedno. To je zlonamjerno.
Problem je ogroman, i čak zahvaljujući borbi protiv varanja u oflajn šahu znam koliko je složen, i osjećam da ga nikada nećemo moći potpuno riješiti. A na internetu je situacija još gora. Niko ne traži trenutno rješenje niti radikalno poboljšanje tako složenog problema.
Ali napadati čovjeka Fabijevog kalibra, koji ima reputaciju nekoga ko je postavio sva ta važna pitanja — to je gotovo u duhu Orvela.
Ne sviđa mi se način na koji se PR-mašinerija ophodi prema izuzetnom igraču koji se usuđuje da iznese svoje mišljenje. Fabi nije paranoik, već čovjek koji vrlo obazrivo iznosi svoje argumente. Jedan od rijetkih koji ima stvarnu težinu i pritom je dovoljno nezavisan. Prećutkivanje ili ignorisanje mišljenja ljudi poput njega neće donijeti ništa dobro šahovskoj zajednici u cjelini.“