Piše: GM Rashit Ziatdinov
„Pobijediće onaj ko pobijedi Petra!“ (Talj)
1950.g, Dubrovnik. Petar Trifunović je postao šampion u jugoslovenskom timu. Ali u šahovskom svijetu ostao je upamćen kao „specijalista za remije“. Turnir će osvojiti onaj ko pobijedi Trifunovića, – rekao je jednom Mihail Talj.
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: Sergey Tsirakovsky
😁 Humor Mihaila Talja
Poznato je da je osmi svjetski šampion bio poznat po svom izvanrednom smislu za humor. Oštre dosjetke Talj je uvijek imao pri ruci, čak i u teškim trenucima svoje šahovske karijere. Sabrali smo nekoliko smiješnih incidenata iz života velikog šahiste za vas. Nasmijte se i vi!
◽ Planirajući da snimi film o svim šahovskim kraljevima – od Steinitza do Kasparova, novinar Vitalij Melik-Karamov obratio se Talju da dogovori intervju s njim.
— A jeste li se već dogovorili sa Steinitzom? — upitao je šahovski kralj.
◾ Jedan novinar se iznenadio kako Mihail Talj nije vidio jednostavan potez koji bi čak i učenik šestog razreda pronašao.
— Oh, kad bih sada bio u šestom razredu, — tužno je rekao Talj, — pronašao bih još bolji potez!
◽ Nakon uvjerljive pobjede na međuzonskom turniru 1970. godine, svima je postalo jasno da će Fišer biti budući svjetski prvak. U tim istim danima, na jednom od nastupa, Talj je dobio poruku od mladog slušaoca: „Sada imam treću kategoriju. Na koju kategoriju mogu računati ako pobijedim u dvanaest partija protiv Fišera i Talja?“
— Ako pobijedite dvanaest partija protiv Fišera, ja s vama neću ni sjesti za šahovsku tablu! — rastužio je mladića predavač.
◾ Talj je pohvalio Viktora Henkina za njegove izvještaje s međunarodnog turnira. Novinar se nasmiješio i zahvalio ljubaznom velemajstoru na komplimentu, napomenuvši kako rijetko od nekoga čuje tako tople riječi.
— Naravno, — priznao je Talj novinaru, — osim mene, niko te i ne čita.
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Fišer se šalio s milionerom Najdorfom: „Koliko imate odijela?“
„165, po jedno za svaka dva dana u godini,“ odgovorio je Najdorf.
Godinu dana kasnije, Bobi se pohvalio Migelu:
„Imam 168 odijela!“
Najdorf mu odgovori: „Ma, ja sam se samo šalio, imam samo dva!“
(Preneseno sa fejsbuka)
Sergey Tsirakovsky
Šesti svjetski šampion Mihail Moisejevič Botvinik rođen je 4. (17.) avgusta 1911. godine u Kuokkali (danas Repino).
„U sovjetskim vremenima,“ pričao je majstor Viktor Henkin, „vodeći sportisti, uključujući i šahiste, primali su mjesečne državne stipendije. Iznos stipendija varirao je od 100 do 300 rubalja, u zavisnosti od sportskih dostignuća i zasluga. Međutim, stipendiju je mogao dobiti samo onaj ko nije primao nikakvu drugu platu od države, tj. ko se u potpunosti posvetio sportu. Najduže se držao Lev Polugajevski, koji nije želio napustiti posao inženjera, ali čak se i on, na kraju krajeva, ‘prodao’ Goskomsportu. Jedini izuzetak je napravljen za Mihaila Botvinika: posebnim dekretom Vijeća ministara SSSR-a njemu je bilo dozvoljeno da prima i državnu stipendiju i platu na svom radnom mjestu.
Godine 1971., kada je Botvinik napunio šezdeset godina, obratio se Goskomsportu sa zahtjevom da se odrekne stipendije. Svoju odluku je obrazložio time da prestaje sa zvaničnim nastupima na šahovskim takmičenjima i da ne želi da prima novac koji nije zaradio. Postupajući tako, Botvinik se oslobodio obaveza prema Goskomsportu, s kojim je često imao nesuglasice. O svojoj odluci je govorio u jednom intervjuu, koji je bio objavljen…
Prošla je godina. Jednom prilikom, dok sam razgovarao s Mihailom Moisejevičem u institutu, gdje je vodio jednu od laboratorija, usput sam ga pitao kako živi bez stipendije.
– I dalje mi je isplaćuju, – odgovorio je na moje iznenađenje.
– Ali, vi ste je odbili!
– A znate li vi ko je potpisao rješenje o mojoj stipendiji?
Nisam znao.
– Josif Visarionovič Staljin. Visi na zidu iznad mog radnog stola u okviru, – rekao je Botvinik čvrstim glasom. I dodao: – Naši službenici se i dalje plaše da ukinu njegove naredbe.“
(Preneseno sa fejsbuka)
Jorge Njegović Drndak
(Taljeve priče)
Bivši svjetski šampion je puno govorio na televiziji, ali, kako je priznao, nije imao uspjeha s filmom. To je bilo zbog incidenta koji se desio na snimanju filma „Velemajstor“ (1972).
U priči o sovjetskom šahisti, zajedno s glumcima, pozvani su da glume Korčnoj, Tajmanov, Averbah… i Talj! Jedna od scena snimana je u avionu, gdje je šahistima poslužena raskošna večera. Sve je prošlo dobro, ali je ostala sinhronizacija (tj ponovno snimanje glasova u studiju).
Studiju se nije dopao Taljev glas tokom te sinhronizacije. Kako bi izbjegli njegov glas u filmu neko se sjetio „Neka on žvače u kadru“. Pošto nisu našli ništa drugo, Talju su dali da žvače… dunju. Ova voćka je veoma dobra u džemu, ali u svom prirodnom obliku izaziva jaku suvoću u ustima (skuplja usta). Nakon što je iskusio taj osjećaj, Talj je zauvijek odustao od filmske karijere.
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: Sergey Tsirakovsky
♟😁 Zagonetka-šala
Jednom je svjetski šahovski prvak Emanuel Lasker zamolio Ilju Mazeilisa, prevodioca Laskerovih knjiga, da mu pokaže šahovsku zagonetku. Mazeilis mu je ponudio sljedeću šalu-zagonetku:
— Evo, stari trik. Bijeli daje mat u pola poteza.
— U pola poteza? — upitno je rekao Lasker.
— Da,— potvrdio je Mazeilis, i Lasker je utonuo u razmišljanje.
— Zar stvarno ne znate ovu zagonetku?
— Nikada je nisam vidio,— odgovorio je Lasker,— pokažite mi rješenje.
❓ Koje rješenje ove šale-zagonetke je pokazao Mazeilis?
Lasker se nasmiješio i, nastavljajući gledati u tablu, sa razumijevanjem klimao glavom. Odjednom ga je obasjala ideja.
— Stani! — uzviknuo je. — Protiv ovoga postoji odbrana.
❓ Koju odbranu je pronašao svjetski prvak?
— Bravo, doktore! Opovrgli ste zagonetku, ali sada je postala još zabavnija.
— Ali opovrgnuta zagonetka izlazi iz upotrebe.
— Siguran sam da se s ovom neće dogoditi ništa slično. Samo treba promijeniti zadatak: „Bijeli misli da može dati mat u pola poteza, ali crni ima dovoljnu odbranu.”
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: Jorge Njegović Drndak
Sjećam se da smo tokom meča protiv Botvinika odlučili da ručamo u Aragviju. Bila je velika gužva ispred ulaza, između pedeset i šezdeset ljudi. Stali smo na kraj reda. Iz restorana su dopirali primamljivi mirisi, a Miša je rekao: „Saška! Sljedeću partiju ćeš igrati s Mihailom Moisejevičem jer ću umrijeti od gladi.“
Ona je pokušala da ga nagovori da ode do vrata i kaže im da je on Talj, jer je popularnost mladog šahiste bila ogromna, te da će ih pustiti unutra bez čekanja u redu. Ali Miša je odbio, rekavši da bi to bilo nepristojno. Odjednom, čovjek koji je stajao ispred njih, očigledno Gruzijac, pogledao nas je i povikao: „Pogledajte! Ovo je naš Miša! Miša Talj!“ Red se odmah razmaknuo i par je doslovno unesen u restoran. Miša je bio posramljen, ali Sally je primijetila da je bio i zadovoljan.
Shulamit „Sally“ Landau
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Gatara vam može pomoći samo ako to sami poželite!
Prema priči Bagirova Vladimira Konstantinoviča, njemu je u mladosti jedna ciganka prorekla da će postati poznat zahvaljujući četvrtom svjetskom prvaku Aleksandru Aljehinu.
Dugo je razmišljao šta bi to moglo da znači – počeo je da igra Aljehinovu odbranu i napisao knjigu koja je i danas aktuelna.
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Omiljena priča Kapablanke:
„Igram u Njemačkoj. U holu hotela prilazi mi neki tip.
– Gospodine Kapablanka, otkrio sam tajnu šaha! Mat u 12 poteza!
– Da, da!, odgovaram.
– Ne vjerujete! Partija? 500 dolara, i samo ja da ulažem!
Hm! Pare su pare!
Zatvorimo se u mojoj sobi. Bila je to božanstveno kratka partija. Izgubio sam tri partije zaredom u 12 poteza! Poslao sam po mladog Aljehina. Ni on se nije držao duže od 12 poteza! Pozvali smo Laskera! Možda je hipnoza i psihologija? Lasker takođe gubi u 12 poteza. Sve je strateški! Bez trikova!
Kako se sve završilo? Trojica najboljih u poslu! I neki idiot želi da uništi posao! Leša se riješio Aljehin uz pomoć svojih ruskih prijatelja.“
(Preneseno sa fejsbuka)
Jorge Njegović Drndak
Miša se sjeća…
Dešava se da ako je šahista u dobroj formi, uspijeva u svemu. Napad probija svaku odbranu; vlastita odbrana postaje neprobojna za protivnika. Imao sam uspjeha u mnogim stvarima u Montrealu ’79. Postigao sam šest pobjeda i nisam doživio nijedan poraz. Ne govorim ovo da bih se hvalio, već da bih se požalio na svoju misterioznu sportsku formu. Na kraju krajeva, nekoliko mjeseci kasnije, izgubio sam katastrofalno meč kandidata protiv Lava Polugaevskog. Pretrpio sam tri poraza i nisam ostvario nijednu pobjedu. Takve su razlike…
Iz Montreala sam ponio trofej koji mi je bio posebno drag: nagradu za najljepšu partiju turnira za pobjedu nad Spaskim. Šahisti uvijek cijene ovu nagradu, jer je šah povezan s umjetnošću. U slučajevima kada osvojim ovu nagradu, uvijek se sjetim Gedeona Barcze.
Veliki mađarski majstor (u mojoj mladosti mi je izgledao kao starac) ispričao je jedan incident s turnira u Portorožu koji je sve zabavio…
Jednom su na francuskoj granici pregledali njegov prtljag. Carinska inspektorka je vidjela mramornu figuru. „Gdje ste je dobili?“ Veliki majstor je dostojanstveno odgovorio da je to zaslužena nagrada za ljepotu. Djevojka je ironično pogledala velikog majstora: „kakvi su onda bili ostali…?“
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Adrijan Mihalčišin
Sjećam se jednom, Rafael Vaganjan je radio kao demonstrator na turniru u Erevanu 1965. godine. Legendarni švedski velemajstor Gideon Štalberg, poznat po ljubavi prema alkoholnim pićima, osjetio je da mu je potrebno da „se dopuni“. Pozvao je Rafaela, dao mu tri rublje i zamolio ga da mu donese nešto za piće.
Vaganjan, pametan i pristojan mladić iz učiteljske porodice, donio je Štalbergu bocu Borjomi vode uz riječi: „Veliki učitelju, ovo je zdraviji napitak!“
Možete zamisliti izraz lica Štalberga kada je morao da igra bez potrebnog „goriva“.
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Korčnoj je održavao simultanku u gradu Sarajevu.
„Da li biste pristali na remi sa direktorom našeg kluba?“ – pitali su ga organizatori – „time biste mu učinili zadovoljstvo.“
Ali Korčnoj je bio neumoljiv: „Mogu izdati potvrdu drugu direktoru da igra na nivou velemajstora, ali na remi bez igre nikada neću pristati!“
Simultanka je završena rezultatom 20:0 u korist Korčnoja.
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Ne brinite se – i oni su se dogovorili!
Richard Teichmann je bio veliki ljubitelj borbe. Ova strast mu je više puta smetala da zauzme visoka mjesta na turnirima.
Jednom je Teichmann igrao protiv poljskog majstora Przepiorke. Velemajstor je sjedio kao na iglama – uskoro su u cirkusu trebale da počnu borbe.
Teichmann je relativno lako stekao prednost, pa je Przepiorka bio vrlo iznenađen kada mu je njegov čuveni protivnik, pogledavši na sat, ponudio remi.
— To je nemoguće, – rekao je Przepiorka, – imate očiglednu prednost.
— U pravu ste, – složio se Teichmann. – Zato bismo mogli imati problema sa sudijama. Ali, ništa, sada ćemo naći neki ‘vječiti šah’.
Zajedničkim snagama su brzo uspjeli stvoriti dovoljno uvjerljivu remi poziciju. Glavni sudija turnira nije imao ništa protiv i zabilježio je remi. Radosni velemajstor je poveo Przepiorku sa sobom i uskoro su obojica gledali borbe u areni.
Teichmann je proživljavao svaki meč, oduševljavao se svakim uspješnim potezom. Iznenada je zgrabio Przepiorku za rame i šapatom, čujnim na drugom kraju sale, objašnjavao majstoru koji malo razumije u borbu:
— Gledajte – most! A sada ga pritiska! Hoće li izdržati ili neće?
Na to je susjed, kome je Teichmann smetao da gleda, rekao: — Smirite se, gospodine! Dogovorili su se – izdržaće!
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: Sergey Tsirakovsky
Radnja se odvijala u kupeu voza. Ne znajući da je ispred njega veliki majstor, ljubitelj šaha je predložio da skrate vrijeme igrajući šah.
— Koliko otprilike dobro igrate? — upitao je.
— O, vrlo prosječno! — odgovorio je Lasker.
— Onda, da izjednačimo šanse, skinuću damu sa table — inače mi neće biti zanimljivo.
— Kako želite. Ali, čini mi se da dama samo smeta igri, — rekao je Lasker.
— Vi zaista ništa ne razumijete u šah! — i ljubitelj, odlučno skinuvši damu sa table, započeo je partiju.
Namjerno podmećući jednu figuru za drugom, Lasker je izgubio partiju. Predajući se, primijetio je:
— Ipak sam bio u pravu i, ako dozvolite, dokazaću vam da je bez dame mnogo lakše igrati.
— Ima stvarno neznalica! — ljubitelj je već počeo žaliti što je započeo igru, ali je odlučio da bude popustljiv. — Pa, pokušajte.
Sada je Lasker skinuo damu sa table. I pobijedio.
— Vidite, — nastavio je Lasker. — Uopšte nije u snazi igre. Već dugo sam primijetio: onaj ko nema damu, ima veliku prednost. Želite li da provjerimo još jednom?
I ponovo je pobjedio, opovrgavajući sve šahovske zakone.
Partner je bio potpuno zbunjen…
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Vaspitni čas!
Najdorf je bio veoma bogat i, kao rezultat toga, vrlo nepristojan.
Sovjeti su ga stalno ismijavali zbog njegove kapitalističkog ponašanja.
Na međuzonskom turniru u Stokholmu 1948. Migel Najdorf je, kao i obično, igrao prljavo u svom cajtnotu. Bacio je figuru na novo polje i oborio nekoliko figura – i svojih i protivnika. Ponekad je napravio pravu gomilu figura na tabli. Istovremeno, Najdorf nikada nije zaboravio da zaustavi svoj sat i pokrene sat svog protivnika! Protivnik je bio primoran da ponovo namjesti svoju poziciju koristeći dragocjene minute koje su mu preostale.
– Ja ću ga naučiti redu! – samouvjereno je rekao Vjačeslav Ragozin uoči susreta sa Argentincem.
Kada je Najdorf napravio „najjači“ potez konjem, usled čega je nekoliko figura odjednom oborio na tabli i pritisnuo sat, Ragozin je odmah mirno pokrenuo sat Najdorfa.
„Izvinite“, rekao je Ragozin tiho, ali odlučno, „slučajno ste oborili figure.“ Molim vas, namjestite poziciju koja je bila na tabli!”
Najdorf je istog trena pogledao svog protivnika, a onda mu je pogled pao na kazaljku sopstvenog sata koja se brzo pomjerala i shvatio: njegov trik ovdje neće proći! Najdorf je grozničavo počeo da vraća poziciju na tabli.
(Preneseno sa fejsbuka)
Sergey Tsirakovsky
U šahu ima mnogo zanimljivih rekorda: najduži meč, najmlađi svjetski prvak, najjači tim. Ali postoje i takvi „rekordi“ koji su se desili slučajno i ostavili elegantan trag u historiji 👏
Najljepšim potezom u istoriji šaha smatra se odluka Milana Vidmara da prizna poraz u partiji protiv Raula Kapablanke na šahovskom turniru u Londonu 1922. godine. Partija, u kojoj je Vidmar bio u slabijoj poziciji, bila je prekinuta ⌛ Tokom pauze između šahista, održan je prijateljski razgovor o tome da li treba nastaviti partiju. Vidmar je shvatao da će izgubiti, ali je rekao da bi još jednom volio da analizira poziciju 💬
Razgovor se vodio na francuskom jeziku, kojim Kapablanka nije dobro vladao i, očigledno, nije razumio svog protivnika. Nakon pauze u salu za igru se vratio samo Vidmar. Kada je shvatio da Kapablanki ostaje samo nekoliko sekundi do tehničkog poraza, prišao je šahovskom stolu i oborio svog kralja ♟
👑 Engleski ljubitelji šaha visoko su ocijenili ovaj džentlmenski gest i nazvali ga najljepšim potezom u istoriji.
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Vitalij Ceškovski i Mihail Talj – šampioni SSSR-a 1978. godine.
Vitalij je bio najkreativniji šahista kojeg sam ikada vidio i upoznao. Odigrali smo nekoliko partija. U periodu 1993-1994. provodili smo puno vremena zajedno u Holandiji i pričao mi je mnogo priča o svom porodičnom životu. Posebno mi je ostala u sjećanju jedna o tome kako se oženio.
Ceškovski priča:
-U Omsku ulećem u minibus noseći tešku torbu, nisam stigao ni da sjednem kad minibus naglo krene i po inerciji sam poletio naprijed u simpatičnu djevojku od tridesetak godina. Kao što se kaže, sve je bilo kod nje na svom mjestu i još sam joj i stao na nogu.
– Pa, šta radite, kao slon ste, stvarno! — rekla je,- zar ne možete pažljivije.
Gledam je očima krivca i izvinjavam se.
Ali ona se ne smiruje: – Trebalo je da se držite.
Govorim sa maksimalnom tugom i bolom u riječima:
– Djevojko, ali vidjeli ste da nisam namjerno, još sam se izvinio pred vama, šta bi još htjeli da uradim da se smirite?
Čitav minibus je čekao njen odgovor, ali čak ni meni, sa mojim urođenim cinizmom i vojničkom grubošću, nije moglo pasti na pamet na šta je sposoban ženski um.
– Šta, šta, oženi me.
Sjećam se, u čitavom minibusu je zavladala grobna tišina. Čak je i petogodišnja djevojčica koja je sjedila iza mene i nešto mumlala, ućutala je. Tako je trajalo vjerovatno minut ili tako nešto. Na licu djevojke u tom trenutku nije bilo ni trunke šale.
I onda još neki šaljivdžija od pozadi kaže: – Čuj, čovječe, odgovori nešto, vidiš da publika čeka.
Pogledao sam njega, pa sve ostale, pa ženu i rekao:
– Silazim na sledećoj stanici, idete sa mnom?
– Da — odgovorila je čvrstim glasom.
– Bravo — povikao je čitav minibus i bez ikakve komande, počeli su da aplaudiraju.
Zaista smo sišli na sledećoj stanici. Vrata su se zatvorila…
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Godine 1971. na međunarodnom turniru u Moskvi David Bronštajn je Vasiliju Smislovu ponudio remi već u dvanaestom potezu, i protivnici su se, zadovoljni, mirno razišli. Ali Viktor Baturinski, glavni šahovski funkcioner tih godina, izjavio je da je Bronštajn morao da nastavi igru i da ne bježi od posla:
„Na kraju krajeva, sovjetska šahovska federacija vam plaća novac!“ Odgovor velemajstora Bronštajna bi ukrasio zbirku sovjetskih aforizama: „Da li zaista mislite da ću napadati Smislova za tri rublje dnevno, koje mi, povrh svega, dajete u bonovima za hranu?!“
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Bilo je to pedesetih godina. Petrosjan je prekinuo partiju u damskoj završnici, partiju koja je bila vrlo važna za njegovu poziciju na turniru; dovoljan je bio jedan pogled na poziciju da se shvati: preostaje teško doigravanje. Umorni Petrosjan je zamolio svog trenera Lilientala da pažljivo pogleda poziciju i otišao na spavanje. Ujutro je pronašao ispod svojih vrata poruku sledećeg sadržaja: „Dragi sine! – pisao je Andre Arnoldovič. „Damske završnice imaju razne finte. Tigrančiću, pazi samo da nešto ne previdiš!“
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Aljehin – Mikenas, Kemeri 1937
V. Mikenas piše:
„Upravo u tom trenutku donijeli su crnu kafu. Moj partner je zahvalio i, ne odvajajući pogled sa table ni na trenutak, umjesto da stavi komad šećera u kafu, greškom je stavio bijelog pješaka u šoljicu i počeo nervozno da miješa kafu. Primjetivši svoju grešku, ljutito je odgurnuo šoljicu i prosuo kafu. Osmjehnuo sam se. Ipak, bilo mi je nejasno zašto je Aljehin tako uznemiren.
‘Ah tako,’ pomislio sam, ‘očigledno je partner primjetio da mogu preokrenuti partiju u povoljnu završnicu za sebe, a on je tako računao da će pobijediti.’ I, malo razmislivši i pogledavši na tablu, uzeo sam konja (23…Le4).
Teško je opisati koliko se Aljehin obradovao kada je vidio da sam povukao taj potez.
Ne čekajući završetak partije, drhtavom rukom je pokazao na polje c2 i rekao: ‘Potezom Tc2 mogli ste odmah pobijediti!’… Nikada nisam mislio da se najjači šahista svijeta toliko nervira tokom igre.“
(Preneseno sa fejsbuka)
Piše: GM Rashit Ziatdinov
U svojoj 10 godini Mihail Talj je još uvek primao ‘dječiji mat’!
Talj: „Svoju prvu ozbiljnu partiju sam izgubio od mog brata od tetke. I kada sam prvi put u životu dobio ‘dječiji mat’, to je za mene bila tragedija, jer sam sebe smatrao iskusnim šahistom. Stvar je u tome što su moji stariji bili izuzetno ljubazni ljudi i tokom šahovske vježbe sam imao više ‘pobjeda’ nego poraza.
I tako se dogodila prva prava tragedija u mojih 10 godina…“
(Preneseno sa fejsbuka)
GM Rashit Ziatdinov
Evo fotografije „vječitih rivala“, koji su se ovog puta odmjerili snage u Holivudu 1945. godine. „Šahovski pregled“ objavio je sledeći komentar: „Napeta borba u 9. kolu između Semija Reševskog i Rubena Fajna privukla je rekordnu masu od 800 navijača. Fajn je imao značajnu prednost u ranoj središnjici, ali je na kraju dozvolio Semiju da se izvuče. Od 27. poteza, oba protivnika su pomjerali figure po tabli brzopoteznim tempom, pri čemu su i jedan i drugi vodili partiju sa jednakom neobičnom preciznošću. Remi ishod ih je ostavio oba na vrhu tabele.
Ali u preostalih 3 kola, Reševski je pobjedio sve partije, dok se Fajn zadovoljio sa tri remija…“
Omiljena šala, kasnije, Reševskog bila je kada bi iznenada upitao sagovornika: „Koliko puta mislite da je Fajn bio šampion SAD-a?“ On bi počeo mukotrpno da se prisjeća…
„Ni jednom!“ – sugeriše Semi i postavlja lukavo pitanje: „A šta mislite, zbog čega?“
Tada bi sagovornik potpuno bio izgubljen – a onda bi Reševski trijumfalno izjavio: „Pa zato što sam ja igrao na svim tim šampionatima!“
(Preneseno sa fejsbuka)
ŠAHOVSKI GLASNIK
ORGAN JUGOSLAVENSKOGA ŠAHOVSKOGA SAVEZA
BROJ 7—10. ZAGREB, 24. MAJA 1927. GODINA III.
(Psihoanalitičke bilješke o jednoj tragičnoj sudbini),
Pokojni majstor David Janowski bio je jedan od najtemperamentnijih značajeva, koji su ikada bojevali na 64 polja. Taj mladi poljski leptirić, koji se je 25. maja 1868. isčahurio u Valkovijsku kraj Grodna i sa 22 ljeta poletio k velikom svjetlu — Parizu, pokazao je već u svojim najmlađim danima veliko samopouzdanje, prkosnu želju da se pred svima istakne i optimizam, koji je svoj korijen imao u umišljanju. Te crte u značaju mladoga Janowskoga važile bi danas kao nepovoljne za uspjeh u šahu, ali devedesetih godina bio je šahovski niveau u Parizu tako nizak, da je agresivni stil mladoga Poljaka naišao na opće priznanje, a greške u temperamentu bile su mu ne samo opraštane, nego pače isticane, kao neka odlike.
Jadni Janowski! On je bez valjane naobrazbe došao u grad svjetlosti, koji ga je opojio, zanio, zaveo. Gurao je svoja drvca nešto bolje, nego ostali i to je odlučilo njegovom sudbinom. Posvetio se samo praktičnoj igri u šahu, a sve druge stvari prošle su kraj njega, tako da mu je djetinjasti prkos i temperamenat ostao kroz čitav život. A sudbina se je tom starom djetetu, koje je ostalo zaboravljeno na svojem igralištu, naravno osvetila, kako se je do danas osvetila svakome, koji je sve snage dao u šah, a zapustio inače kulturu duha. Čini se da je opasno biti velik šahista, za onoga, koji istodobno nije i pametan čovjek…
*
Dok je šah sastojao još iz taktičkih ideja, bio je Janowski turnirski lav. Tarrasch je došao sa svojom metodikom, koja je pored sve svoje primitivnosti, bila ipak nadmoćna ondašnjim taktičkim talentima, i zvijezda Davidova izblijedila je po prvi puta. A kad se je javio veliki mislilac dr. Lasker, izblijedio je Janowski zajedno sa čitavom ondašnjom generacijom šahista! Godine su prolazile i desetljeća, a Janowski je bivao sve slabiji. Zapravo i nije on postao slabiji, nego su drugi postali jači. Drugi, koji nisu konzervirali stil jedne propale epohe i glođali po starim kombinacijama, nego u idejama svedjer naprednijih suvremenika nalazili elemente, koje su cijepili na staro stablo šahovske mudrosti. Od te dakle stvarateljske sile u šahu, koja se ravna prema širini horizonta jedne epohe, nije Janowski imao ni najmanji dio, On je bio samo igrač, a ne stvarajući umjetnik i mislilac, on je morao gledati, kako ga redom prestižu mladji, a mogao je svem tom da suprotstavi samo svoju svedier rastuću koleričku crtu, hranjenu od unutarnjeg nezadovoljstva. A sudbina Sa je konačno pokosila u bolesti i bijedi u Hyćresu, prije nego je počeo boj na jednom amaterskom turniru,..
Godine 1910. pisao je dr. Lasker u »Berliner Zeitung«: »Janowskijev slučaj je eto u ovome; on je nagomilao u sebi stotinu hiljada taktičkih ideja, razredio ih i pripravio za upotrebu. Zato mu pozicije, gdje dobitak ovisi o oštrini kombiniranja, ne zadavaju briga. Ali su njegova svojstva nedorasla za strategiju u šahu, za koncepcije, koje se oslanjaju na zamislima sa granica intelektualnih moći…« I dr. Lasker je pobijedio iste godine u matchu Janowskoga, koji se je prije matcha hvalisao, da će »riješiti problem Lasker«. Dogodilo se obratno: Lasker je riješio »problem Janowski«, potukavši ga do nogu, “ upravo kao da secira komad po komad nesretnoga Davida!
*
Jedini Čigorin znao je da ukroti temperamenat Janowskoga na turnirima. On je imao u tu svrhu naročitu metodu: jednom rukom digao je div Čigorin slabašnoga Janowskoga i stavio ga kao kakovu šahovsku figuru na stol. To je redovno djelovalo na mladog Davida kao mlaz hladne vode… Ali se je zato Janowski osvećivao Čigorinu u partijama. Nikoga on nije znao tako namamiti u stupice, kao ruskoga prvaka!
Janowski je bio strastven igrač i to ne samo na kockastom bojištu, nego i na zelenom stolu. On je, baš kao i Marshall, znao na turnirima u Monte Carlu i Ostendeu, za vrijeme dok je protivnik bio zadubljen u partiju, da ode u obližnju igračnicu. Često su a morali zvati od rulete da ide vući svoj potez… :
Značaj i temperament Janowskoga dovodili su često do incidenata na turnirima, ostavljajući za povijest šahovskih turnira gust talog anegdota, Tako je 1895 u Hastingsu rekao Janowski Tarraschu, nakon što je izgubio dobro stojeću partiju: »Ja sam Vas totalno nadigrao gospodine doktore, upravo — totalno nadigrao …« A dr. Tarrasch je odgovorio lakonički: »Tim gore po Vas, kad ni takovu poziciju niste bili u stanju dobiti!«
Sa starim Steinitzom imao je Janowski naročite račune. Uvijek je sekirao exprvaka svijeta, nudeći mu »konja vor«. U Beču 1898 digao je Steinitz nakon opetovanja takovih ponuda na Janowskoga svoju štaku. A Janowski — naravno — poleti na vrata, da izmakne Steinitzu, koji je poletio za njim. Bio je to neobičan prizor na koncu 1, kola turnira! Nego scena, koja se je odigrala tada na koridoru imala je svoj upliv i na jednu okladu, koja je baš na koridoru, par časaka prije »kraha« bila sklopljena. Barun Rotschild kladio se je sa svojim prijateljem, tvrdeći, da će Janowski načiniti prvi »krah« na turniru. Prijatelj je bio drugih nazora, on je svoj novac stavio na Steinitza, koji je također rado dizao uzbunu. Par časaka nakon sklopljene oklade zbila se je spomenuta »scena sa štakom«, a oklada je završila — »mrtvom trkom!«
Sergej Tsirakovsky
Na turniru u Buenos Airesu, argentinski velemajstor Najdorf, kao i uvijek, isticao se elegancijom i besprekornim ukusom i svakodnevno je mijenjao odijela.
Ova brojka izazvala je snažan utisak na Fišera i od tada je i on počeo da sakuplja odijela. Prošlo je nekoliko godina, i pri novom susretu sa Najdorfm, američki šampion se pohvalio:
Preneseno sa fejsbuka
Sergey Tsirakovsky
Negdje tokom međunarodnog šahovskog turnira, stranac se obratio Emanuelu Laskeru sa predlogom da igra prepiskom (dopisni šah) sa njegovim talentovanim sinom. Molba je bila podržana solidnom novčanom nagradom, i Lasker je pristao.
U slučaju pobjede, on bi dobio 500 dolara, a ako bi dijete nekim čudom pobjedilo – što otac, naravno, nije ni očekivao – tada bi velemajstor morao da isplati 1500 dolara. Na kraju je svjetskom šampionu uspelo da pobjedi, iako sa ogromnim naporom. Tajna je otkrivena kasnije. Ispostavilo se da je Lasker igrao prepiskom sa samim Kapablankom, koji je prihvatio iste uslove stranca, a dijete je bilo samo izmišljotina. Kada je Lasker, igrajući „bijelim“, odigrao prvi potez, on je bio ponovljen od strane prevaranta u partiji sa Kapablankom. Njegov odgovor, pak, bio je reprodukovan u prvoj partiji za „crnog“, a odgovor Laskera – u drugoj partiji za „bijelog“ i tako dalje. Očigledno je da je u ovakvoj igri „otac“ sebi obezbjedio nerješen ishod u meču sa velemajstorima, što znači i čist profit od hiljadu dolara. Isplatio je 500 dolara pobjedniku Laskeru, a poraženi Kapablanka mu je platio 1500 dolara.
Vešto dobro osmišljeno, zar ne?
Druga anegdota govori o sličnoj prevari koja je primjenjena na Aljehinu. Navodno je pristao da igra za veliku ulog sa dva nepoznata lica koja su smislila sličnu zavjeru s ponavljanjem poteza, prisiljavajući Aljehina da igra sam protiv sebe! Situacija se činila bezizlaznom, ali je svjetski šampion razrješio lukavu zamisao i osmislio način da kazni prevarante. U jednoj od partija namjerno je napravio grubu grešku. Partneri su odlučili da ne ponove na drugoj tabli očigledno gubitnički potez velemajstora, već da pokušaju pobjediti u obe partije. Međutim, odustajanje od pouzdane taktike dovelo je do pogubnih posledica – Aljehin je uspeo da matira oba neprijateljska kralja!
Na taj način, Aljehin je u ovoj priči bio ne samo neprevaziđeni šahista, već i veoma inteligentna osoba koja je brzo razotkrila plan prevaranata. A sada zamislite da je Aljehin odigrao obe partije do kraja, ne sluteći da igra sam protiv sebe. To znači da bi u partiji s jednim igračem pobjedio, a u partiji s drugim – izgubio. Jasno je da su prevaranti, baš kao i „otac“ čuda, postavili ulog za pobjedu protiv šampiona veći nego ulog za njegov poraz. Na taj način, u svakom slučaju bi ostvarili profit jednak razlici između tih uloga. Međutim, u životu je sve bilo drugačije: obojica su morala isplatiti Alehinu ulog za poraz!
To su zanimljive anegdote o šahovskim šampionima. Čini se da su prevaranti, koji smišljaju najnevjerovatnije načine za laku zaradu, uvijek postojali!
-Preneseno sa fejsbuka-
GM Rashit Ziatdinov
„Prebrzo je igrao, sve je znao!“
Prvi sovjetski šampion, Mihail Botvinik, bio je izuzetno sumnjičav. Dok je igrao meč za svjetsku krunu 1951. godine protiv Davida Bronštajna u odlučujućoj 23. partiji, kad mu je trebalo da se revanšira, čak nije ni obavjestio svog prijatelja i sekundanta, velemajstora Salo Flora, o pravilnom zapisanom potezu – on je čitavu noć analizirao drugu mogućnost. Sve je isplivalo baš pred nastavak partije, što je bilo udarac za Salo Fora – čak su mu suze došle na oči.
Botvinikov sledeći protivnik nakon Bronštajna bio je Vasilij Smislov, s kojim je Mihail Moisejevič odigrao čak tri meča uzastopno. U drugom od njih (1957), Smislov je izgledao mnogo bolje, pripremio je čitav niz dragocjenih ideja i redovno nadigravao Botvinika u otvaranju. „Prebrzo je igrao, sve je znao!“ – mrko je izjavio Patrijarh svom sekundantu, majstoru Iliji Kanu. „Pa ko bi mu mogao reći koja će varijanta biti, osim vaše kućne pomoćnice?“ – pokušao je da se našali Kan, ali takve šale nisu prolazile s Mihailom Moisejevičem, pa je u njegovom štabu Iliju odmah zamijenio velemajstor Jurij Averbah.
-Preneseno sa fejsbuka-
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Na Olimpijadi u Lajpcigu 1960., 17-godišnji Fišer je volio da se šali. Bobi je pozvao Talja, koji je nedavno postao svjetski šampion, stegnuo mu je ruku i ozbiljno predložio: „Hajde da pogledamo tvoju sudbinu iz dlana, gospodine Talj.“
Dugo je proučavao linije na Taljevom dlanu, a zatim ozbiljno rekao: „Vidim da ste veoma talentovan šahista.“ „Na vašem dlanu piše da igrate u oštrom, kombinatornom stilu,“ svi su se smijali, uključujući i Bilija Lombardija, Fišerovog sekundanta.
„Ali jasno vidim na vašem dlanu da ćete uskoro izgubiti svoju titulu, a sledeći šampion će biti… jedan mladi američki velemajstor.“
Talj se odmah okrenuo Lombardiju i uzviknuo: „Čestitam, Bili! Izgleda da je suđeno vama da me nasledite na šahovskom tronu…“
Koblencu i Smislovljevoj supruzi, Nadeždi, šala se svidjela.
-Preneseno sa fejsbuka-
Jorge Njegovic Drndak
Olimpijada u Havani 1966. Talj i Korčnoj su noću, bez dozvole, napustili hotel u kojem je bila smještena sovjetska delegacija i otišli u kabare da piju i slušaju muziku. Miša, večiti zavodnik, prišao je stolu pored da „ćaska“ sa djevojkom… i odmah je dobio flašu u glavu od njenog ljubomornog momka. Morao je da bude hospitalizovan i povreda mu je previjena. Prema riječima Petrosjana, „samo osoba sa zdravljem kao Taljevo mogla je da se oporavi!“. Pojavio se tek u petom kolu protiv Urugvaja! Dočekao je majstora A. Oliveru sa osmjehom i ogromnim ‘turbanom’ tako da je više podsjećao na Indijca nego na Sovjeta!!
Rezultati SSSR 3.5 – Uruguay 0,5
T. Petrosian 0,5 – J.Alvarez del Monte 0,5 !!
L. Roux Cabral 0 – B. Spaski 1
M. Talj 1 – A..Olivera 0
J.F. Olivera 0 – V. Korčnoj 1
Prema GM Baczayu, napadač je bio poslan na dvije godine na plantažu šećera. Talj je kažnjen od svoje federacije i, između ostalog, nije mu bilo dozvoljeno da putuje na Olimpijade u Luganu 68 i Siegenu 70.
„Preneseno sa mreže X“
МИР ШАХМАТ
Piše: Sergey Tsirakovsky
💬 Brbljivac
David Bronštajn bio je izuzetno društven čovek – o tome su govorili sve njegove šahovske kolege. Neki slučajevi pretjerane pričljivosti ovog velemajstora čak su ostali zabilježeni u istoriji👇
⛲ Fontana ideja
1963. godine za vrijeme turnira u Vajk-an-Zeeu, tokom čitavog takmičenja Averbah i Bronštajn su dijelili istu sobu. Averbah je ostavio zanimljiva sjećanja o tim danima sa Bronštajnom:
„Ideje su ključale u njegovoj glavi. Doslovno su se izlivale, neprestano je govario sve što mu padne na pamet“.
Jednom ga je Averbah upitao: „Kako tvoja žena podnosi tvoju fontanu riječi kod kuće?“
A Bronštajn je priznao sa osmjehom krivice: „A kada ne podnosi, ode kod komšija“.
🤫 Malo tišine
Kada je holandski šahista Tom Furstenberg radio zajedno sa Bronštajnom na knjizi „Učenik čarobnjaka“, udžbeniku šahovske igre, i on je trpio zbog pretjerane pričljivosti svog ko-autora. Furstenberg je pisao:
„Ne mislim da sam strpljiviji od drugih, ali sam jednostavno morao da budem. Kada bi moje strpljenje popustilo, rekao bih: „Dejvik! Možeš li biti tih bar nakratko?“
I tada bi on zaćutao, makar na kratko“.
👎 Neuspjeh u Španiji
Dvije godine Bronštajn je proveo u španskom gradu Ovijedu, gdje je radio kao trener lokalnog univerzitetskog tima. Njegov španski je bio sasvim dovoljan da drži časove šaha, ali njegova pričljivost…
Furstenberg piše: „Sve je išlo ka tome da mu ponude stalno mjesto, ali nisu mogli da podnesu njegove beskrajne monologe. To je bilo razlog što mu nisu produžili ugovor u Ovijedu“.
-Preneseno sa fejsbuka-
GM Rashit Ziatdinov piše:
Godine 1983., 17-godišnji kanadski šahista Aleks Kuznjecov pripremao se za Panamerički juniorski turnir koji je trebao biti održan u Argentini. Novca nije bilo. Dugo vremena, Aleks je bezuspješno obilazio razne državne institucije, pokušavajući da pronađe sredstva za putovanje u Argentinu. Uvijek je nailazio na odbijanje…
Istina, jedan od ministara pristao je da primi Kuznjecova i sasluša njegovu molbu. Ministar je čak odigrao nekoliko partija šaha s njim, međutim, nije žurio s davanjem finansijskih sredstava. Objasnio je Aleksu da se sredstva moraju odobriti prema određenom planu, a za to činovnici moraju tačno znati šta šah predstavlja: sport, umjetnost ili besmisleno gubljenje vremena.
Shvativši da novca neće biti, mladić je rekao: „Vidite, gospodine, sve zavisi o tome ko igra šah. Kada igra Smyslov, to je umetnost; kada igram ja, to je sport, a kada igrate Vi, to je besmislena zabava.“
-Preneseno sa fejsbuka-
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Jednom su pokušali da ubijede Fischera da igra u Amsterdamu, ali Bobi je pitao o visini nagrada… Pričali su da kada mu je princ Klaus, suprug kraljice Beatris, ponudio dodatnih sto dolara za učešće, Fišer se samo nasmijao: „Hrana za piliće…“
Komentar: Ova anegdota prikazuje Fischerov stav i nezavisnost, ističući njegovu suptilnost i humor u odnosu prema nagradama i novcu u šahovskim turnirima, koji su upravo zbog Fischera enormno porasli.
U ovom kontekstu, Fišer koristi ovu frazu kao šalu i izraz prezira prema ponuđenih sto dolara za učešće na turniru čime naglašava da mu ta suma novca izgleda nevažna ili neadekvatna u poređenju sa njegovim očekivanjima ili standardima. To je uticalo na organizatore turnira da ozbiljnije razmatraju finansijske aspekte i ponude atraktivnije nagrade kako bi privukli najbolje igrače.
GM Rashit Ziatdinov
Mihail Botvinik o jedanaestom svjetskom šampionu Robertu Fišeru: „Fišer mi je rekao samo tri riječi tokom čitavog života. Kada su nas predstavili, pokazao je prstom na sebe i rekao: ‘Fišer’. Kada smo sjeli da igramo, slučajno smo se sudarili glavama, i on je rekao: ‘Izvinite’. Na kraju partije konstatovao je: ‘Remi’.“
-Preneseno sa fejsbuka-
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Sedam-sedam sa svjetskim prvakom!
Davne 1951. godine, najpoznatiji uzbekistanski šahista, istoričar i prevodilac, Mamadžan Muhitdinovič Muhitdinov, igrao je meč za sticanje majstorske titule protiv Tigrana Petrosjana u Taškentu (-7+0=7) (sedam poraza, nula pobjeda, sedam remija).
Šaljivdžije su se šalile da je meč završen nerješeno sa rezultatom 7-7!
Istina je, kada je Petrosjan postao svjetski šampion, postavljeno je samo jedno pitanje Mamadžanu, „Kako vam je uspelo da postignete 7 nerješenih partija sa svjetskim prvakom?“
-Preneseno sa fejsbuka-
Piše: Viktor Kuperman
Čitao sam o Botviniku da je, pripremajući se za meč, pokušavao, radi postizanja psihološke pripreme, probuditi u sebi osjećaj mržnje prema protivniku i tražio razloge za to.
Ali, kad je riječ o simpatijama prema Talju, nikako nije mogao pronaći razloge za ljutnju. Tada je prenio svoju mržnju na rođenog ujaka Talja, koji ga je pratio na meču kao tehnički menadžer…
-Preneseno sa fejsbuka-
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Nagrada za pobjedu u meču 1970. godine između SSSR-a i reprezentacije Svijeta na drugoj tabli bio je auto „Moskvič“.
Ali Fišer je zahtijevao novac govoreći da je za njega autobus odlično prevozno sredstvo.
-Preneseno sa fejsbuka-
GM Rashit Ziatdinov
Kada su se Botvinik i Petrosjan sreli radi potpisivanja ugovora o meču, Botvinik je pitao: „A ko će biti vaš sekundant?“ Na šta je Petrosjan naivno odgovorio: „Boleslavski.“
A trebalo je reći – ako nemate ništa protiv, Boleslavski. Tada se Botvinik pobunio: „Kako, prethodno se niste konsultovali sa mnom!“ I posvađali su se.
Zatim je počeo meč. Prvu partiju, kako je poznato, dobio je Botvinik. Zaustavljajući sat, Petrosjan mu pruža ruku. Kao odgovor, Botvinik demonstrativno sklanja ruke iza leđa. Nakon toga, tokom čitavog meča, nisu se rukovali. Kada je u posljednjoj partiji Botvinik ponudio remi, potvrđujući pobjedu Petrosjana u meču, Tigran Vartanovič je radostan kao znak saglasnosti ponovo mu pružio ruku. I ponovo je ruka ostala da visi u vazduhu.
Bio je još jedan sukob u meču, vezan za odigravanje pete partije. Petrosjan je zabilježio dobitnički potez (Kf7) ne potpunom, već skraćenom notacijom, a sedmicu je pisao malo slično osmici. Glavni sudija Štalberg je otvorio kovertu, izvadio list papira i pomjerio kralja na pogrešno polje. Nakon prigovora Petrosjana, potez Kf7 ipak je odigran. Botvinik, kako sam piše, tražio je fotokopiju formulara i, uvjerivši se da je određivanje zapisanog poteza, iako neuredno, bilo tačno, rekao je Štalbergu da uputi opomenu Petrosjanu.
I evo, prije početka sledeće partije meča (čini se osme, jer je priča sa fotokopijom trajala prilično dugo), Štalberg, prilazeći stolu da pokrene satove i gledajući u prostor između protivnika, kaže: „Zapisujte, molim vas, poteze pažljivije!“ Botvinik je poskočio: „Kako, vi MENI upućujete opomenu! Danas neću igrati!“
I otišao je sa scene. U sali je ostala da sjedi publika. Trebalo je više od sata da Botvinika ubjede da se vrati u salu na partiju.
-Preneseno sa fejsbuka-
GM Rashit Ziatdinov
Aleksandar Aljehin 1937. godine, na početku revanš meča za šahovsku krunu protiv Maks Eve-a.
Nakon što je pobjedio rezultatom 15½-9½ i postao prvi šampion koji je uspio da vrati titulu u revanš meču, Aljehin je rekao: „Jednostavno sam pozajmio titulu Eve-u na dvije godine.“
-Preneseno sa fejsbuka-
GM Rashit Ziatdinov
U jednom trenutku, Fischer je osjetio da mu „nedostaje poštovanje“ i da se ne pridržava strogih pravila oblačenja svojih kolega kandidata za svjetskog šampiona. Fischer se obratio Keresu za savjet, pitajući ga gdje pravi džentlmeni prave svoja odijela.
Paul Petrovič je mladoj američkoj zvijezdi savjetovao da ode u “Brooks Brothers” u londonskom kvartu Mayfair, jer su oni pravili odijela za predsjednika Kennedyja.
Bio je to dobar potez. Nakon što je saslušao svog starijeg kolegu, Bobby je rekao: „Ako je to dovoljno dobro za predsjednika, dovoljno je dobro i za mene.“
-Preneseno sa fejsbuka-
Piše: Dragan Lazić
Evo i malo šale 😁
Posle niza pobeda tokom Evropskog prvenstva u Budvi ja pred kraj takmičenja, kolo-dva pre kraja, počnem selektora Mićka Perunovića da zovem MURINjO! 😁
A zatim u nizu dobijenih čestitki posle osvajanja zlata stiže meni čestitka mog dragog sestrića i ljudine ❤️ koja kaže
„Čestitam na zlatu, FLORENTINO“! 😅😅😅
(verujem da se stvari ne dešavaju slučajno😊)
-Preneseno sa fejsbuka-
Piše: GM Rashit Ziatdinov
Anand je veoma zainteresovan za značenje (i porijeklo) prezimena Jana Nepomniachtchija!
Shvatio je da je to nešto u vezi sa pamćenjem – „Šta ne pamti???“
On tako i pita: „Moje prezime je povezano sa indijskom srećom, ali šta Jan zaboravlja?“
-Preneseno sa fejsbuka-