29. MART 2025.

29. mart 1935 – 24. avgust 2020

Djetinjstvo legende njemačkog šaha bilo je tokom najtežeg perioda za Njemačku: na kraju Drugog svjetskog rata, njegov rodni grad Dresden bio je potpuno uništen. Godine 1946, porodica Uhlmann se vratila kući, a njegov otac ga je uputio u osnove šaha. Samo pet godina kasnije, zvijezda u usponu osvojila je juniorsko prvenstvo svoje zemlje, a kasnije je postao vodeći šahista Istočne Njemačke koji je stekao pravo da igra na Olimpijadi 1956. godine u Moskvi. Od tog vremena, Uhlmann je redovno učestvovao na šampionatima Istočne Njemačke, osvajajući njih 11.

Uspon Istočne Njemačke na Olimpijadama bio je skroman u poređenju sa njihovim zapadnim kolegama, ali dolazak novog lidera Istočne Njemačke to je suštinski promijenio. Dvije godine kasnije, tim od četiri igrača, na čijem čelu je bio Uhlmann, pobijedio je FRG 3.5:0.5 i pretekao ih na turniru. Istaknuti igrač Istočne Njemačke pobijedio je Wolfganga Unzickera. Ova dva Wolfganga su bila prijatelji i njihovi mečevi na turnirima su neizbježno završavali kratkim remijem, ali Uhlmann je vodio 3:0 u timskim takmičenjima.

Wolfgang Uhlmann redovno je učestvovao na super-turnirima, gdje se suočavao sa najjačim svjetskim igračima. Postigao je pobjedu ili remi protiv svih svjetskih šampiona, počevši od Maxa Euwea pa sve do Anatolija Karpova, kao i osvajao desetine prvorazrednih turnira. Godine 1970, Uhlmann se kvalifikovao za Turnir kandidata nakon što je prošao Međuzonski turnir, ali je izgubio od Benta Larsena u četvrtfinalu. U prvom „Meču stoljeća“, igrao je za tim Svijeta na 7. tabli, gdje je izgubio 1.5:2.5 od Marka Tajmanova.

Smatrao se vodećim stručnjakom za francusku odbranu, koja je bila njegovo omiljeno otvaranje dugi niz godina. Wolfgang Uhlmann je pomogao u izdavanju šahovske literature u DDR-u i promovisao šah svojim predavanjima i sesijama. Prije svog 80. rođendana, susreo je Viktora Korčnoja na super-turniru brzog šaha u Cirihu: meč je bio neumoljiv i vrlo izjednačen, završio je rezultatom 2:2, ali bez remija!

Velemajstor Uhlmannn preminuo je 24. avgusta 2020. godine u 85. godini života.

WOLFGANG UHLMANN

15. MART 2025.

Budući FIDE svjetski šampion rođen je 15.3.1975. godine u bugarskom gradu Ruseu . Veselin je imao teško djetinjstvo, iako su ga još kao dječaka smatrali čudom od djeteta. Kada je Topalov imao 12 godina, dogodio se njegov istorijski susret sa Silvijom Danailovim. Jak majstor i administrator prepoznao je dječakov potencijal i ubrzo je posvetio čitav svoj život stvaranju bugarskog šampiona. Međutim, Bugarska nikada nije imala ozbiljnu šahovsku tradiciju, pa je Topalov otišao u Španiju da usavrši svoje vještine u mladim godinama. Tamo ga je „stroga škola open turnira“ oblikovala u ozbiljnog borca, čvrstog i odlučnog.

Poznati kanadski velemajstor Kevin Spraget opisao je susret Topalova i Danailova sljedećim riječima: „Danailov je odveo Topalova kući i rekao mu: ‘Od sada ćeš živjeti ovdje, ovo će biti tvoj novi dom. Ja nisam samo tvoj trener, već i tvoj otac i majka. Ja sam tvoj kuvar. Ja ću ti prati odjeću. Ja ću plaćati tvoje troškove na turnirima. Sve što želim jeste da misliš samo na šah!’“

Prvi uspjesi su stigli brzo – Veselin je osvojio titulu svjetskog prvaka do 14 godina, a zatim je bio vicešampion u konkurenciji do 16 godina. Sa 16 godina postao je velemajstor, a godinu dana kasnije i lider nacionalnog tima. Na Olimpijadi 1994. godine, Bugarska je ostvarila senzacionalnu pobjedu nad glavnim ruskim timom, a njen heroj je savladao samog Garija Kasparova. Od tog trenutka, Danailovljev učenik s pravom je smatran jednim od najjačih svjetskih velemajstora. Godine 1996. Topalov je pobijedio na super turnirima u Amsterdamu, Beču, Dos Hermanosu i Novgorodu, ali podjela šahovskog svijeta i nedostatak pravog kvalifikacionog ciklusa spriječili su ga da se bori za titulu svjetskog prvaka.

Od 1997. godine, titula FIDE svjetskog šampiona igrala se po nokaut sistemu, ali to nije približilo Bugarina njegovom snu. Uprkos svom harizmatičnom, dinamičnom, beskompromisnom i borbenom stilu, Topalov je bio nestabilan na FIDE prvenstvima – 1997. godine izgubio je od Jeroena Piketa već u prvom kolu, a i kasniji nastupi su se završavali slično. Tek 2004. godine u Tripoliju uspio je da pređe četvrtfinalnu prepreku, igrajući u nezaustavljivom tempu i pobjeđujući protivnike ubjedljivim rezultatima. Međutim, u polufinalu je izgubio od tada odlično pripremljenog Rustama Kasimdžanova nakon taj-brejka. Ipak, bilo je jasno da će Topalov ubrzo doći do svoje prilike. Godine 2002. stigao je do finala turnira kandidata u klasičnom šahu, gdje je izgubio od budućeg izazivača Vladimira Kramnika, Petera Leka. Osvojio je još nekoliko velikih turnira, a 2005. godine postao je posljednji igrač koji je pobijedio Garija Kasparova prije nego što je legendarni šampion napustio šah.

Poslije turnira u Linaresu 2005. godine, gdje su Kasparov i Topalov završili sa istim brojem poena, veliki šampion objavio je kraj svoje sportske karijere. Trinaesti svjetski prvak naveo je kao razlog otkazane mečeve protiv Ponomarjova i Kasimdžanova i odbio da igra na turniru u Sent Luisu, gdje je došlo vrijeme da bugarska šahovska zvijezda zablista. Topalov je pobjeđivao jednog protivnika za drugim. Pošto nisu mogli da nađu objašnjenje za nevjerovatan rezultat Bugarina, protivnici su optužili Topalova i Danailova da mu tokom meča prenose informacije, ali nikakav dokaz za to nikada nije pronađen. U drugom dijelu turnira, Veselin je malo usporio i zadovoljio se remijima, čime je osvojio titulu FIDE svjetskog šampiona.

Godinu dana kasnije, u Elisti, odigrao je meč ujedinjenja titule protiv Kramnika, nakon kojeg je svijet prvi put od 1993. dobio jednog šahovskog šampiona. Protivnici su započeli meč kao prijatelji, ali su ga završili kao ljuti rivali. Prije pete partije, Topalovljev tim je podnio formalnu žalbu, tvrdeći da Kramnik provodi previše vremena u svojoj sobi i često odlazi u toalet – jedini prostor bez video-nadzora, što je izazvalo sumnje da koristi kompjuter. Na osnovu snimaka iz Kramnikove sobe, bugarska strana je iznenada dostavila dokaze, pa je apelaciona komisija odlučila da zatvori toalete u sobama igrača i prisili ih da koriste zajednički WC, pod nadzorom. Kramnik je ovu odluku doživio kao kršenje ugovora i uvredu i, u znak protesta, nije se pojavio na petoj partiji, provodeći umjesto na partiju vrijeme u svojoj sobi.

Kramniku je dodijeljen tehnički poraz. Meč je bio prekinut na tri dana, tokom kojih se raspravljalo o sudbini toaleta i neodigrane partije. Na kraju, poraz je ostao, jer Kramnik nije zvanično uložio žalbu na ishod meča, ali su oba igrača ponovo dobila pristup svojim sobama i privatnim toaletima. Odjek „toaletnog skandala“ dugo je pratio ovaj duel. Na kraju, Kramnik je pobijedio u dodatnim brzopoteznim partijama.

Usprkos gubitku titule, bugarski velemajstor je nastavio da se bori za svjetsku krunu. Nakon što je savladao Gatu Kamskog u finalu turnira kandidata, stekao je pravo da se 2010. godine bori za titulu protiv Višvanatana Ananda. Topalov je izgubio tijesnim rezultatom, nakon teškog poraza u posljednjem kolu. U intervjuima je izjavljivao da je izgubio raniju motivaciju, ali to ga nije spriječilo da se plasira na turnir kandidata 2014. iz serije Gran-prija, kao ni da pokaže najbolji rezultat među svim liderima ekipa na Olimpijadi u Tromsu i zadrži mjesto među 10 najboljih igrača svijeta. Zahvaljujući visokom rejtingu, Topalov je pozvan da igra na Turniru kandidata 2016, ali nije ostvario zapažen rezultat.

Veselin Topalov je u braku, a 2013. godine rodila mu se ćerka Laura.

VESELIN TOPALOV

12.3.2025.

JURIJ BALAŠOV rođen je 12.3.1949. godine u gradu Šadrinsku u Kurganskoj oblasti. Odrastao je u velikoj radničkoj porodici koja je gajila veliko poštovanje prema šahu. Šah ga je naučio njegov stariji brat Aleksandar, koji je kasnije postao kandidat za majstora, dok je njegova sestra Tamara postala regionalna šampionka. Jurij je već sa 12 godina dostigao nivo regionalnog šampiona, što je tada bio veliki uspjeh, a sa 15 godina postao je najmlađi majstor u zemlji.

Još tada su ga starije kolege Geler i Bagirov sa divljenjem opisivali kao izuzetnog poznavaoca teorije: „Zna više teorije nego mnogi velemajstori!“ Kako se kasnije pokazalo, Balašov nije bio samo specijalista za teoriju otvaranja. Imao je dobar osjećaj za pozicije, nije gubio nit u kombinacijama i precizno je odigravao završnice. Pored toga, njegov stil igre odlikovala je hladnokrvnost u teškim situacijama i dalekosežan, tačan proračun varijanti.

Jurij Balašov bio je jedan od prvih učenika u čuvenoj šahovskoj školi Mihaila Botvinika, i u bukvalnom i u prenesenom smislu. „Samo prisustvovanjem Botvinikovim časovima stekao sam pravo razumijevanje kako treba da se pripremam za šah“, prisjećao se Balašov. Godine 1967. upisao je šahovski odsjek Moskovskog univerziteta za fizičku kulturu, a njegov diplomski rad bio je posvećen umijeću Roberta Fišera. Nije bilo slučajno što je Balašov pozvan kao stručnjak za Fišera da pomogne Marku Tajmanovu u meču protiv američkog genija, ali sovjetski šahisti su u tom dvoboju doživjeli neuspjeh…

Put Balašova u šahu nije bio brz uspon ka vrhu, već postepeni, ali sigurni koraci. Naviknut na pouzdanost i preciznost u svemu što radi, uspinjao se polako, ali postojano. Njegovi uspjesi dolazili su kako je sticao neophodno iskustvo.

Godine 1970. osvojio je prvenstvo Moskve prvi put i zauzeo časno četvrto mjesto na prvenstvu SSSR-a. Međunarodni majstor postao je 1973. godine i učestvovao je na 15 nacionalnih prvenstava. Iako nikada nije zauzeo prvo mjesto, rijetko je doživljavao neuspjehe. Godine 1976. bio je drugi iza Karpova (bio je glavni rival 12. svjetskom šampionu tokom čitavog turnira i izgubio je prvo mjesto tek na samom kraju), 1979. podijelio je 3-4. mjesto sa Kasparovom, 1980. 3-5. mjesto sa Romanišinom i Jusupovom, a 1986. podijelio je 2-7. mjesto.

Karijera Balašova obilovala je sjajnim pobjedama. Bio je učesnik četiri među-zonska turnira, osvajač zlatnih medalja na velikim međunarodnim turnirima, pobjednik Olimpijade 1980. i nekoliko evropskih prvenstava sa sovjetskom reprezentacijom. Ali Jurij Balašov se nije dokazao samo kao šahista, već i kao trener. Bio je drugi pomoćnik Anatoliju Karpovu u tri meča za svjetsku titulu – 1978, 1981. i 1984. Smiren, staložen, sabran i pomalo flegmatičan, bio je odličan dodatak Karpovljevom timu, kojem je pomagao dok je njegov prijatelj vodio borbu za svjetsku titulu. Dio zasluga za Karpovljeve pobjede pripada i njegovom timu, u kojem je Balašov igrao značajnu ulogu. Njegovo enciklopedijsko znanje, kreativnost i raznovrsnost u igri omogućavali su mu da tačno procijeni pozicije i predloži najracionalnije rješenje.

Danas, Jurij Balašov i dalje učestvuje na turnirima i ostvaruje uspjehe ne samo na veteranskim takmičenjima.

Za svoja dostignuća u šahu, Jurij je odlikovan Ordenom prijateljstva među narodima i nosilac je titula „Zaslužni trener SSSR-a“ i „Zaslužni trener FIDE“.

Supruga Balašova, Jelena, majstor je i trener šaha, koja je objavila nekoliko udžbenika za djecu. Porodica Balašov ima dvije ćerke i tri sina.

Autor: André Schulz

8.3.2025 – Efim Geller je rođen 8. marta 1925. godine, prije tačno sto godina. Između 1950. i 1970. godine, bio je jedan od najboljih šahista na svijetu, iako nikada nije uspio da postane svjetski šampion. Gellerov rekord protiv svjetskih šampiona je impresivan – uglavnom pozitivan.

| Foto: Hugo van Gelderen (Anefo)

Postoje različiti izvještaji o tačnom datumu rođenja Efima Gellera. Jeremy Gaige u svom djelu Chess Personalia. A Bibliography (Jefferson, Sjeverna Karolina i London 1987), na stranici 136, navodi da je datum njegovog rođenja 2. mart 1925. godine. Autori njemačke Wikipedije se pozivaju na ovaj datum. Međutim, i engleska i ruska verzija Wikipedije, bez navođenja drugih izvora, spominju 8. mart 1925. godine. U svakom slučaju, Gellerovo rođenje obilježilo bi njegovu 100. godišnjicu ove godine. Mjesto njegovog rođenja je nesporno: Odessa, Ukrajina, tada dio Sovjetskog Saveza, gdje je rođen u jevrejskoj porodici.

Kada je Efim Geller imao 16 godina, Drugi svjetski rat je započeo za SSSR napadom njemačke Wehrmachta. Geller je pozvan u vojsku pred kraj rata. Nakon toga je studirao ekonomiju i stekao doktorat.

Kao tinejdžer, Geller je volio da igra i košarku i šah, a ironija je bila u tome što ga je njegov košarkaški trener – koji je takođe bio Šahovski entuzijasta – savjetovao da se fokusira na šah.

1949.godine, Geller je pobijedio u polufinalu Šampionata SSSR-a u Tbilisiju, ispred Petrosjana i Kholmova, i završio na odličnoj diobi 3-4. mjesta u finalu, iza Smislova i Bronštajna, zajedno sa Tajmanovom.

Dvije godine kasnije, podijelio je drugo mjesto sa Petrosjanom.

1955.godine, Geller je prvi put osvojio titulu šampiona SSSR-a.

1979.godine, ponovno je osvojio titulu šampiona SSSR-a, ostavljajući za sobom, među ostalima, vrlo mladog Kasparova.

Četiri puta je osvojio šampionat Ukrajinske SSR: 1950, 1957, 1958 i 1959. Geller je učestvovao u šest turnira kandidata za Svjetskog šampiona: 1953, 1956, 1962, 1965, 1968 i ponovo 1971. godine.

Rekord Gellera protiv svjetskih šampiona je naročito značajan. Imao je pozitivan skor protiv Botvinika (+4 =6 -1), kao i protiv Smislova (+11 =37 -8), i protiv Petrosjana (+6 -3 sa 36 remija – mnogi od njih vrlo kratki, jer su Geller i Petrosjan bili bliski prijatelji). Takođe je imao pozitivan rezultat protiv Fischera (+5 =2 -3).

Njegov rekord protiv Talja bio je izbalansiran, dok je imao negativan skor protiv Spaskog (+6 =22 -9) i protiv znatno mlađeg Karpova (+1 =5 -2). Geller je takođe igrao protiv Kasparova i završio s malim negativnim rezultatom (=3 -1).

Efim Geller | Foto: Holandski nacionalni arhiv

Kao član sovjetskog tima, Geller je sedam puta osvojio zlatnu medalju na Šahovskim olimpijadama: 1952, 1954, 1956, 1962, 1968, 1970 i 1980. Između 1961. i 1983. godine, osvojio je i šest zlatnih medalja sa timom na Evropskim šahovskim šampionatima za timove. Pet puta je lično osvojio zlatnu medalju za najbolji nastup na svojoj tabli.

Geller, Efim P – Keres, Paul, URS-ch41 Final Moskva 15.10.1973

Usprkos ovim velikim uspjesima protiv najboljih igrača svog vremena, Geller nikada nije bio ozbiljan kandidat za titulu svjetskog šampiona. To je bilo dijelom zbog toga što je bio perfekcionista s zahtjevnim taktičkim stilom, često razmišljajući o svojim potezima predugo, što je često dovodilo do problema s vremenom i čak gubitaka zbog isteka vremena.

Dodatno, Geller je vodio nezdrav način života – volio je jesti u velikim količinama, bio je pretežak, imao problema sa disanjem, a bio je i težak pušač.

Pušači zajedno: Talj vs Geller (Nepoznati fotograf)

Geller je ostao aktivan kao igrač do 1995. godine. 1991. godine je pobijedio na Svjetskom šampionatu za seniore. Nakon duže bolesti, preminuo je 17. novembra 1998. godine u Moskvi od raka.

https://en.chessbase.com/post/100-years-efim-geller

Godine 1944., dvadesetogodišnji Bronštajn – učenik šahovskog kluba u Kijevskom Pionirskom domu – debitovao je na Sovjetskom prvenstvu i zauzeo skromno 15. mjesto, ali je pritom pobijedio samog Botvinika. Četiri godine kasnije, Bronštajn je postao nacionalni prvak, a naredne godine osvojio je titulu ponovo – ovoga puta zajedno s V. Smislovom. Godine 1949., Bronštajn je pobijedio na međuzonskom turniru, a 1950. godine osvojio je turnir kandidata zajedno s Boleslavskim. Meč između njih završio je Bronštajnovom pobjedom, pa se 1951. godine borio za svjetsku titulu protiv Mihaila Botvinika.

To je bio jedan od najdramatičnijih mečeva u istoriji šaha. Nakon 22 partije, Bronštajn je imao prednost – 11,5:10,5. Trebao mu je samo jedan poen u preostale dvije partije da osvoji titulu. U odlučujućoj 23. partiji, Bronštajn je izgubio nakon što je potcijenio poteškoće završnice. Posljednja partija završila je remijem, a Botvinik je zadržao titulu svjetskog prvaka.

Ovaj poraz ostavio je dubok emocionalni trag na Bronštajna. Nikada se više nije borio za titulu svjetskog prvaka. Godine 1953. podijelio je 2-4. mjesto s Keresom i Reševskim, a 1956. godine završio je na diobi 3-7. mjesta u sličnom turniru. Činilo se da je vrhunac Bronštajnove karijere, koji je zamalo rezultirao titulom svjetskog prvaka, već prošao. Godine 1958. i 1964. nije uspio proći međuzonsku  prepreku, posustajući pred sam kraj. Uticaj 1951. godine bio je očigledan.

Usprkos slabostima u kvalifikacionim ciklusima, Bronštajn je nastavio da igra i osvaja mnoge turnire, uključujući takmičenja u Hastingsu (dvaput), Beogradu, Berlinu, Sarajevu, Jurmali i Budimpešti. Uspješno je nastupao na olimpijadama i drugim međunarodnim takmičenjima kao član sovjetske reprezentacije.

Bronštajn je bio izvanredan majstor napada, zahvaljujući svojoj neiscrpnoj maštovitosti. Njegov stil kombinovao je duboku strategiju s inovativnim taktikama. Njegove analize obogatile su teoriju i praksu otvaranja poput Kraljevog gambita, Sicilijanske, Francuske i Holandske odbrane. Posebno vrijedan bio je njegov doprinos razvoju Kraljevske indijske odbrane, u kojoj je bio jedan od najvećih poznavalaca.

Bronštajnove knjige, poput 200 otvorenih partija, Šah u osamdesetima, Ciriški međunarodni šahovski turnir i Moderni šahovski samoučitelj, napisane su živahnim i angažovanim stilom i do danas su popularne među šahovskim entuzijastima. Njegove ideje bile su ispred svog vremena – bio je prvi koji je predložio satove s dodatnim vremenom, prvi koji je shvatio značaj brzog šaha i blitza, te prvi koji se takmičio protiv računara.

David Ionovič Bronštajn živio je dug i fascinantan život, (rođen je 19.02.2024) koji se završio u decembru 2006. godine u Minsku.

19. februar 2025

DAVID BRONŠTAJN