Piše: GM Emil Sutovsky
Danas je rođendan Bobby Fischera (9.mart 1943–17.01.2008), jednog od najvećih šahista u istoriji, čovjeka koji je napravio revoluciju u šahu. ♟️

Da nije bilo njega, profesionalni šah u svjetskim razmjerama možda se nikada ne bi ni razvio. Upravo je Fišer izveo šah na naslovne strane novina širom svijeta. Zahvaljujući njemu interesovanje i finansijski status igre podigli su se na potpuno novi nivo. A njegovo šahovsko veličanstvo je neosporno — još od vremena Paul Morphyja niko nije bio toliko ispred svih svojih savremenika — i vjerovatno više nikada neće biti.
Zahvaljujući njemu desetine hiljada djece na Zapadu — a nešto kasnije i na Istoku — došlo je u šah, i započeo je pravi bum koji je zahvatio čitav svijet.
Svi ti rekordni honorari, svi ti Baguio i slični događaji — sve su to odjeci tog nevjerovatnog interesovanja za šah koje je stvorio Fišer.
Ljudi rođeni u SSSRu često i ne razmišljaju kako je izgledala mapa šahovskog svijeta prije Fišera. Postojao je Sovjetski Savez, zatim dugo, dugo gotovo niko, pa Jugoslavija, a onda tek poneka ostrva interesovanja. U socijalističkom bloku situacija je bila solidna, ali u globalu — „Rusi“ su igrali uglavnom između sebe.
Mikhail Botvinnik protiv Mikhail Talja.
Botvinik protiv Tigran Petrosjana.
Petrosjan protiv Borisa Spaskog.
Nama je to bilo zanimljivo, ali za ostatak svijeta — ako već nisi bio zaljubljenik u šah — to je prolazilo gotovo neprimijećeno. Igrali su negdje u Moskvai za titulu. Igrali za smiješne nagrade — Spaski i Petrosjan za ukupni nagradni fond od 3000 rubalja. Pred toga, Spaski je tokom meča za svjetsko prvenstvo živio u sobi zajedno sa svojim trenerom, jer je tako bilo propisano. Više ličilo na kolhoz nego na veliki sport.
A onda se pojavio Fišer — upečatljiv, ekscentričan, živ. Ljudi su se zainteresovali. Mediji su se uključili. Mecene su se zainteresovale. Vlade su se zainteresovale. Počelo je da se pojavljuje mnogo više igrača u mnogo više zemalja, jer je bilo mnogo više finansiranja.
Ali nije stvar samo u novcu — on je inspirisao i same igrače. Pogledajte čitavu slavnu generaciju šahista koju je stvorio „Fišerov bum“. I pogledajte koliko dugo traje interesovanje za šah na talasu uspjeha Amerikanca.

Najdugotrajniji — da kucnem u drvo — odjek tog interesovanja je Rex Sinquefield. On mi je lično pričao koliko je bio fasciniran. Prošlo je 54 godine od tog meča, a šah i šahisti i dalje ubiru plodove tog ogromnog talasa interesovanja.
Da, Fišer je bio vrlo kontroverzna ličnost, a od jednog trenutka i očigledno psihički nestabilan.
Ali bio je genije kome dugujemo veoma mnogo. Genije nesebičan — što ga jasno razlikuje od nekih drugih o kojima nećemo pokazivati prstom. Teško je danas zamisliti nekog velikog šahistu koji bi odbio ogromne honorare za reklame zato što bi to moglo narušiti ugled šaha. Možda je to bilo i svojevrsno čudaštvo.
Ali po posvećenosti šahu Fišer se teško može uporediti s bilo kim osim sa Viktor Korčnojem.
Genije — možda naivan i neotesan, dječak koji nikada nije sasvim odrastao, kojeg su svi i dalje zvali jednostavno Bobi.
Da, kasnije opsjednut sopstvenim zanesenostima — ali ipak čovjek koji je za šah učinio više nego bilo ko u istoriji naše igre.
Robert James Fischer (1943–2008) — vječna mu slava i hvala. ♟️🕊️
(Preneseno sa fejbuska)