Četvrti predsjednik FIDE, Fridrik Olafsson, rođen je na današnji dan 1935. godine u Reykjavíku. Služio je jedan mandat na čelu FIDE od 1978. do 1982. godine, naslijedivši Maxa Euwea i bio prethodnik Florenciju Campomanesu. Olafsson je ostavio neizbrisiv trag u istoriji ove organizacije.
Njegov mandat predsjednika FIDE bio je vrhunac izuzetne karijere i života posvećenog šahu. Olafsson je bio pionir koji je Island stavio na šahovsku mapu svijeta, mnogo prije nego što je legendarni meč Fischer-Spassky bio zamišljen. Evo zanimljive činjenice koju možda niste znali: Island ima najveći broj velemajstora po glavi stanovnika na svijetu – 13 velemajstora na ostrvu sa otprilike 325.000 stanovnika. Olafsson je bio prvi, osvojivši titulu 1958. godine.
I nije bio običan velemajstor, već svjetske klase, s pobjedama protiv Bobbyja Fischera, Tigrana Petrosjana i Mihaila Talja. Zanimljivo je da je svakog od ovih legendarnog svjetskih prvaka pobijedio po dva puta!
Godine 1980., Olafsson je ostvario još jednu značajnu pobjedu u jedinstvenim okolnostima. U dobi od 45 godina, kada je njegov najbolji igrački period bio iza njega, i dok je obavljao dužnosti predsjednika FIDE, učestvovao je na prestižnom Clarin turniru u Buenos Airesu, kojeg je organizovala najveća argentinska novina. Turnir je imao impresivnu postavu, uključujući svjetskog prvaka Anatolija Karpova, kao i Larsena, Timana, Ljubojevića i Najdorfa.
Uprkos administrativnim obavezama, Olafsson je postigao respektabilan rezultat, osvojivši 6 poena iz 13 partija. Vrhunac je bila pobjeda nad Karpovom. Ova partija ostaje jedinstvena u šahovskoj historiji: aktuelni predsjednik FIDE pobijedio je aktualnog svjetskog prvaka u službenoj partiji – podvig koji vjerovatno nikada neće biti ponovljen. Ovom pobjedom, Olafsson se pridružio i ekskluzivnom „Klubu Mihaila Čigorina“, koji okuplja igrače koji su pobijedili aktuelnog svjetskog prvaka, a da sami nisu držali tu titulu.
Fridrikova uspješna karijera započela je 1952. godine, kada je sa 17 godina postao prvak Islanda. To je bila prva od ukupno šest titula koje je osvojio na ovom takmičenju, što mu je otvorilo vrata za međunarodne turnire, gdje je ubrzo dokazao svoju vrijednost. Godine 1953. postao je prvak Skandinavije i osvojio bronzanu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu.
Njegov prvi veliki međunarodni uspjeh desio se na Hastings International turniru tokom Nove godine 1955-56. Stigao je kasno i bez rezervacije hotela, pa je prvu noć proveo u ćeliji policijske stanice u Hastingsu, zahvaljujući ljubaznom policajcu. Ne obazirući se na ovaj nesretan početak, Olafsson je podijelio prvo mjesto s Viktorom Korčnojem.
Olafsson je učestvovao u ciklusu za svjetsko prvenstvo 1958-1960, završivši na 5./6. mjestu na međuzonskom turniru u Portorožu 1958. godine. Ovaj rezultat mu je donio titulu velemajstora, kao i plasman na Turnir kandidata 1959. godine u Jugoslaviji. Na tim takmičenjima ostvario je dvije pobjede nad Bobbyjem Fischerom.
Ali vjerovatno njegova najnezaboravnija pobjeda u Turniru kandidata bila je ona protiv Tigrana Petrosjana. Partija je bila prekinuta, a kada je nastavljena, igrali su je na balkonu s pogledom na Trg Republike u Zagrebu. Prema istoričaru Golombeku, “Postavljena je ogromna demonstraciona tabla, a 5.000 ljudi okupilo se da gleda. Olafsson je pobijedio uz velike ovacije. Kada je pokušao da se vrati u hotel, gomila je insistirala da ga nosi na ramenima.”
Usprkos šahovskim uspjesima, Olafsson je balansirao svoju karijeru sa pravničkim poslom, radeći kao advokat za islandsko Ministarstvo pravde do 1974. godine. Posle gubitka na FIDE izborima 1982. godine, imenovan je za generalnog sekretara islandskog parlamenta, što je najviša administrativna funkcija u toj instituciji.
Svojim dostignućima, kako na šahovskoj tabli, tako i van nje, Fridrik Olafsson zaslužio je posebno mjesto u istoriji šaha.
Čestitamo Fridriku Olafssonu njegov 90. rođendan i želimo mu dobro zdravlje i sreću!
Fotografije: Reykjavik.is, Skáksögufélagið, Gahetna.nl i FIDE arhiva.