Božidar Bonja Ivanović: ROBERT DŽEJMS BOBI FIŠER

(09. III 1943. – 17. I 2008)

Čovjekov karakter je njegova sudbina

Heraklit

Na današnji dan 1943. godine u Čikagu je rođen dječak koji će deset godina kasnije, po preseljenju u Njujork, biti proglašen za šahovsko “čudo od djeteta”. Kao najmlađi velemajstor tog doba, na Međuzonskom turniru u Portorožu 1958. godine, izborio je plasman na Turnir kandidata za prvaka svijeta (Bled-Zagreb-Beograd 1959). Tek tada, kad su poznavaoci i ljubitelji šaha vidjeli u tom mladiću šahovsku zvijezdu nove epohe, počeo je njegov hod po mukama. Brzo se uvjerio da je postao žrtva obavještajnih djelatnosti zajedno sa svojim roditeljima koji su sumnjičeni kao sovjetski špijuni. Tu sumnju je podstaklo njihovo vjenčanje u Moskvi 1933. godine i “slobodan izlazak iz Staljinove gvozdene zavjese” 1939. godine. A kad je Bobi postao šahovski idol Amerike i on se našao u grotlu tajnih praćenja njegovog vjenčanog oca. Kad je utvrđeno da je Hans Gerhard Fišer napustio SAD 1939.g. i odselio u Južnu Ameriku, nastavili su da prate kretanje čovjeka za kojeg su vjerovali da je Bobijev biološki otac.

Kako se jedna osoba u najranijoj mladosti može osjećati pod takvim pritiscima nije teško zamisliti a prema tumačenju jednog specijaliste “Bobi je, zbog stresova pretrpljenih u djetinjstvu, ispoljavao povremene eksplozije emocija”.

Kad je došla 1972. godina čitav svijet je skrenuo pogled ka Rejkjaviku, glavnom gradu Islanda, domaćina meča za titulu svjetskog šampiona. Slava je pripala novom vladaru koji je ostvario do tada neviđen rezultat u borbama za zvanje izazivača svjetskog šampiona. Pobjede nad Tajmanovom (6:0), Larsenom (6:0) i Petrosjanm (6,5 : 2,5) uvjerile su i sovjetsku elitu da dolazi novi i najopasniji protivnik koji prijeti da sruši njihovu dominaciju od 1948. godine kad je Botvinik postao novi šampion, poslije smrti Aljehina.

Veliki događaj i pobjeda Fišera u Rejkjaviku oduševila je šahovski svijet koji je s nestrpljenjem očekivao njegove nove borbe u šahovskoj areni. No, po završetku meča sa Spaskim došlo je do Bobijevih trzavica sa američkom administracijom kad je odbio da prisustvuje prijemu u Bijeloj Kući. Tu je počeo da zapada u krizu koja je pojačavala njegovu psihičku napregnutost, što se porazno ispoljilo 1975. godine, kad je trebalo da brani titulu protiv Anatolija Kapova. Fišer je iznio nove, za sovjetsku stranu neprihvatljive uslove meča i FIDE mu je kratkim postupkom oduzela šampionsku titulu. Bobi se povukao u svoje skrovište u predgrađu Los Anđelesa i svijet se 20 godina pitao šta se dešava sa genijalnim čudakom. Malo ko zna da je 1981. godine “greškom” uhapšen kad je slučajno prolazio pored jedne banke koja je bila opljačkana i proveo je nevin dvije noći u zatvoru.

I upravo kad je izgubljena svaka nada za njegov povratak desilo se novo šahovsko čudo. Krajem ljeta 1992. godine saopštena je vijest da će revanš meč Fišer – Spaski biti održan na Svetom Stefanu i u Beogradu. Naravno, to nije mogao biti službeni meč u režiji FIDE a dodatni problem donijele su sankcije prema SRJ zbog čega je Fišeru izrečena surova prijetnja u slučaju da prekrši američki zakon.

Meč je ponovo izazvao veliko interesovanje u svijetu ali je Fišer ponovo postao žrtva svoje principijelne nepokolebljivosti. Život mu se pretvorio u sudbinu izmučenog prognanika koji je nanio štetu Americi igrajući šah u ostacima SFR Jugoslavije, zemlje koja mu je uljepšala mladost pomenutim uspjesima u Portorožu, Bledu, Zagrebu i Beogradu…

Poslije hapšenja 2004. na aerodromu Narita kod Tokija, gdje je utamničen i mučen devet mjeseci, na zahtjev islandske delegacije Bobi Fišer je pušten na slobodu i primljen u zemlju koja mu je donijela šampionski uzlet.

Velika patnja i psihičke traume pokosile su zdravlje genijalnog čovjeka koji je proslavio svoju rođenu zemlju i završio u drugoj, na tihom mjestu male crkve Laugardaelir, nedaleko od Rejkjavika…

-Preneseno sa fejsbuk stranice velemjstora Božidara Ivanovića-