S.Gligorić, V.Ragozin: Turnir kandidata 1959 (9.nastavak)

Jugoslovenski velemajstor Svetozar Gligorić postigao je rezultat koji ne odgovara njegovim stalnim visokim uspjesima na međunarodnim takmičenjima u poslednjih nekoliko godina. S njim se desilo nešto slično kao i sa Smislovom: loš početak, nagli uzlet (od petog do četrnaestog kola kod Gligorića) i zatim neuspješan završetak.

U članku objavljenom u novinama „Borba“, velemajstor Ragozin je pisao: „Sovjetski šahisti dobro poznaju snagu Gligorića. Među našim šahovskim autoritetima postojalo je mišljenje da će najteži protivnik za sovjetske kandidate biti Gligorić. Prije puta u Jugoslaviju, naši učesnici su se posebno pripremali za susrete s njim. Zbog toga mu nije bilo lako! U svakom slučaju, smatram da je Gligorić igrao ispod svojih mogućnosti na turniru kandidata. Jedan od važnih razloga za njegov neuspjeh jeste osjećaj velike odgovornosti prema jugoslovenskoj javnosti. Dok je prolazio ulicom prema turnirskoj sali, pratile su ga stotine očiju. Publika je očekivala njegovu pobjedu! I on je već nervozan, uzbuđen i nemiran sjedao za šahovski sto. Takva osjećanja ne doprinose mirnom razmišljanju, što je neophodno turnirskom borcu. Pod uticajem opšte oštre, borbeno raspoložene atmosfere, Gligorić je promjenio način igre, što je bila drugačija u stvari njegova druga greška. U Zagrebu je već postalo potpuno jasno da je promijenio svoj stil. To mu je nanosilo štetu i izgubio je emocionalnu ravnotežu. Ipak, treba napomenuti da je šampion Jugoslavije bio najbolji od ne-sovjetskih učesnika turnira“.

Najmlađi svjetski velemajstor Robert Fišer učvrstio je svoje pozicije na ovom turniru, još jednom potvrdivši svoj talenat i visok stil igre. Interesantno je što nije bio zadovoljan postignutim rezultatom. Očigledno je da ovaj šesnaestogodišnjak osjeća u sebi snagu, ali nedostatak iskustva mu je sprečavao da postigne bolje rezultate. Na primer, Petrosjan je već u drugom kolu shvatio da Fišer pokazuje nesigurnost protiv Karo-Kan odbrane, što su kasnije iskoristili i drugi učesnici u mečevima s mladim velemajstorom.

Šampion svijeta Botvinik analizirao je mnoge partije Fišera i zaključio da ovaj mladić zaista ima sjajan talenat, ali da ga neki pogrešno procjenjuju. Po stilu i razumevanju šahovske igre, Fišer je blizak sovjetskoj šahovskoj školi, čiji je osnivač bio Čigorin. Botvinik vjeruje da ispred mladog američkog velemajstora leži velika budućnost u svijetu šaha. Tokom turnira, Bobi Fišer je živio sa šahm i za šah. Ako nije bio u sali za turnir, mogli ste ga naći za šahovskom tablom u hotelskoj sobi. Ponekad bi noću budio svog sekundanta Larsena za zajedničke analize. Jedina zabava za njega bilo je čitanje „Tarzana“ i slušanje džez emisija na radiju.

Islanđanin Fridrik Olafson često je stvarao dobre pozicije, ali je za to trošio previše vremena. Međutim, igrajući brzo u žurbi, Olafson je pravio grubе greške i za nekoliko sekundi uništavao sjajnu poziciju, na izgradnju koje je potrošio nekoliko sati.

Posledice su bile katastrofalne. Prošao je prvi, drugi, i na kraju treći krug, a Olafson je i dalje bio na poslednjem mjestu. Tek u Beogradu, zahvaljujući dobrom finišu, uspio je da prestigne Benka. Skromni Olafson bio je zadovoljan tim.

Nakon završetka turnira izjavio je: „Postigao sam ono što sam želio – da ne budem poslednji. Moram još puno raditi kako bih ispravio svoje nedostatke u igri.“

Pod zastavom FIDE-a igrao je i Pal Benko, velemajstor bez državljanstva. On je imao dobar početak – dva i po poena od četiri moguća.

Nakon jedanaestog kola prestigao je trojicu učesnika – Smislova, Fišera i Olafsona; nakon dvadeset prvog kola ostao je samo Olafson, a do kraja turnira završio je na poslednjem mestu. Njegovi nervi popustili su i na kraju je igrao nešto slabije nego na početku turnira.

Ozren Nedeljković

(Kraj)

Ovo je naravno samo prvi dio knjige, prve 32 strane, (od 320 koliko ima knjiga), a dalje slede izvještaji po kolima i analizirane partije uz dosta lijepih fotografija.