Ne želim da kažem da je Karpov počeo gubiti zbog prisustva stranih hipnotizera u publici. Tačnost i objektivnost Ferzberija su previše dobro poznate u svijetu šaha. Kao što se sjećate, njegov moto je „Istina, ali ne čitava istina i ne samo istina“. U tom žanru, malo ko od savremenih šahovskih majstora može mu parirati, osim našeg press-atašea na meču u Bagiju. Ali porazi Karpova dogodili su se nakon dolaska konkurentskih vidovnjaka. Ne isključujem, naravno, da je to samo slučajnost…
Kako god, između konkurentskih timova postignut je „džentlmenski dogovor“: nijedan od vidovnjaka nije smio da sjedi bliže od desetog reda partera.
Posle 31. partije rezultat se izjednačio. Sada još jedna odlučujuća partija – i meč je završen. Ali zar možemo dozvoliti da titula svjetskog šampiona ode iz naše zemlje! U Bagio stiže jaka ličnost iz Moskve. Karpov uzima tajm-aut, pravi izlet…
U Manili se oporavlja i vraća u formu. Počinje nova partija. Vidovnjaka Korčnoja nema u sali – prave se da su džentlmeni! Profesor Zuhar sjedi… u četvrtom redu. Karpov igra samouvjereno, što se ne može reći za Korčnoja, koji je kasnije žalio što su mu se tokom partije misli miješale, da ga je nešto ometalo i da je atmosfera bila neobična. Ali ko će obratiti pažnju na takve neosnovane izgovore? Jer sudije nisu učestvovale u „džentlmenskom dogovoru“.
Pobjedivši ovu važnu partiju, Karpov je odbranio svoju titulu svetskog šampiona.
Korčnoj i Švajcarska šahovska federacija uložili su protest, ali FIDE ga je odbila, navodeći da nije bilo kršenja zvaničnog pravilnika meča tokom poslednje partije. A šta je izjavilo rukovodstvo našeg tima? Kako je reagovalo na optužbe za kršenje dogovora? To ne znam i ne treba da znam. Ali Ferzberi, da se nađe u sličnoj situaciji, vjerovatno bi rekao: „Možda nismo džentlmeni, ali naš Anatolij Karpov je šampion svijeta!“
Rasprave oko hipoteze
Na današnji dan, parapsihologija – to još uvijek nije nauka, ali već nije ni sujeverje. Može se reći da je to istraživanje načina komunikacije ljudi bez učešća čula, kao i oblika uticaja čovjeka na pojave bez upotrebe mišićnih napora. Ako polazimo od toga da su fenomeni koje istražuju parapsiholozi materijalni, može se pretpostaviti da se prenos djelujućih signala ili druge informacije (ako je zaista moguće) odvija ili pomoću neke nama nepoznate vrste energije, ili posredstvom neke od poznatih vrsta energije, ali u količinama, nedostupnim – percepciji modernih mjernih instrumenata. Takođe, moramo se složiti s time da bar neki ljudi posjeduju receptore koji im omogućavaju da primaju signale ekstrasensa.
Ova hipoteza još uvijek nije dobila strogu naučno-eksperimentalnu potvrdu. Istina, poznato je mnogo činjenica, ali sam mehanizam djelovanja ostaje nejasan. Situacija se dodatno komplikuje time što su slučajevi obmane i direktnih prevara izazvali sumnju kod naučnika čak i prema nesumnjivim činjenicama.
-Nastaviće se-