AMERIČKI I SOVJETSKI DUH ZA ŠAHOVSKIM STOLOM
Na turniru u Skoplju 1975. godine, pred partiju protiv američkog šahiste Semjuela Reševskog, prevario me san. Srećom, probudio sam se u poslednjem trenutku da bih mogao da stignem na partiju prije pada zastavice. Došao sam 6 minuta prije, odnosno sa 54 minuta zakašnjenja. Moj veliki protivnik sjedio je mirno i pušio cigaretu, očekujući moj dolazak. Žurno ulazeći u salu za igru, prišao sam stolu i na engleskom uputio izvinjenje zbog kašnjenja, navodeći kao razlog premor koji me uspavao ali srećom na vrijeme ،،dozvao“ da požurim.
Reševski me hladno pogleda, povuče jače dim iz cigarete i hladnokrvno odgovori : “ ،،To je dobro za vas a meni je žao što niste kasnili još deset minuta“, onda povuče novi dim i zapisa prvi potez. Ja ga pogledah, nije mi bio prijatno ali u njegovom gestu pronađoh inspiraciju za igru koju sam realizovao pobjedom crnim figurama uz žrtvu dame.
Poslije partije sjedio sam u društvu dvojice naših šahista I ispričao im kako je na Turniru u Sarajevu 1972. godine u sličnoj situaciji reagovao „vječiti svjetski drugi“ Paul Keres. Desilo se da na tu partiju zakasnim 50 minuta i kad sam stigao u salu „Skenderije“, partije si uveliko bile u toku a Keres je stajao i posmatrao neki zanimljiv duel. Prišao sam mu i pružajući ruku tiho rekao : – Izvinite poštovani velemajstore poslije jučerašnje vakcine protiv velikih boginja slomila me takva temperatura da sam zaspao kao pod anestezijom. Zatim se obojica povukosmo sa strane a Keres u svom maniru kratko mi se obrati : „Razumijem te Božidare, ako želiš tražićemo da se odloži naša partija jer u takvom stanju nije lako igrati šah“. Nijesam se iznenadio jer sam znao da je Paul Keres bio izuzetan fer borac i čovjek, pa mu odgovorih: – Hvala vam na takvoj ponudi ali dovoljno sam mlad da mogu izdržati, još kad imam takvu čast da igram sa vama. Keres se malo razvedri i nastavi na istu temu : “ Slušaj Božidare, vjeruj da mi nikako nije prijatno da igramo partiju u kojoj ti imaš manje skoro čitav sat za razmišljanje“.
No i pored tavih riječi nijesam prihvatio tu vrlo fer ponudu jer sam u tom periodu uvijek sebe testirao na, za šah vrlo važnu, mentalnu izdržljivost.
Najzad, sjeli smo za sto i počeli našu partiju. Oštra igra u otvaranju nagovijestila je veliku borbu i ja sam u nedostatku vremena ispustio pobjedničku kombinaciju. Ali sve ovo pišem iz najvažnijeg razloga da vide čitaoci kakav je on bio čovjek i protivnik za šahovskom tablom. Kad je meni ostalo na satu samo dva minuta za 12 poteza Keres bi povukao potez, zatim ga usporeno zapisivao i tek onda pritiskao sat. Tako mi je džentlmenski dodavao po 20 sekundi po potezu i ja sam više razmišljao o tom, do tada neviđenom maniru u svijetu šaha, nego o najboljem potezu koji treba naći.
Kad smo završili igru ja sam ustao i čestitao Keresu na pobjedi. Ustao je i on, pružio obije ruke i, uz pohvalu za moju inventivnu igru, rekao : : Hvala Božidare što si doprinio da odigramo ovako lijepu i borbenu partiju.
Tri godine kasnije stigla je vijest da je umro taj veliki igrač i čovjek. Čitav njegov Talin ga je ispratio na vječni put i onda je ustanovljen tradicionalni memorijalni turnir u njegovu čast. I ja sam imao čast da 1979. igram na tom velikom turniru gdje sam, sjećajući se Keresa dobio novu inspiraciju i pobijedio vodećeg na tabeli, još jednog dragog čovjeka, Mihaila Talja…
Fotosi:
1.Samjuel Reševski kao dječak igrao je simultanku u Njujorku.

2. Reševski je dugo važio za najboljeg sahistu Amerike.

3. Paul Keres u svojim najboljim godinama.

4. Spomenik u Talinu „vječitom drugom،

(Preneseno sa fejsbuka)