Aniš Giri – intervju

ISPIT VREMENA

Anish Giri dao je veliki intervju zvaničnom kanalu Total Chess po dolasku u Budimpeštu. Donosimo najzanimljivije odlomke.

O turniru kandidata

„Igrao sam na tri turnira kandidata, a posljednji je, vjerovatno, bio moj najbolji nastup. U cjelini sam igrao dobro, ali bilo je i teških trenutaka: počeo sam porazom, što me je odmah vratilo unazad, dok je Javohir gotovo od početka do kraja bio u naletu.

Šanse su se možda pojavile pred sam kraj, u partijama protiv Veja i Jesipenka, kada se Javohir mučio protiv Fabijana. Bio je jedan dan kada je Fabijano stajao mnogo bolje, a i ja sam imao znatno bolju poziciju. Činilo se da bi, ako ja pobijedim, a on izgubi, zaostatak mogao da se smanji na pola poena, a zatim bih protiv njega igrao bijelim figurama. Bio je to, dakle, veoma napet trenutak.

Međutim, tokom većeg dijela turnira on je vodio i ostao hladnokrvan. Sigurno je remizirao sa Fabijanom, a zatim isto tako sigurno i sa mnom. Zato ne želim da preuveličavam svoj nastup. Nadam se da ovo nije bio moj posljednji turnir kandidata – možda će mi iskustvo pomoći da sljedeći put budem sigurniji i odlučnije napadam prvo mjesto.“

Gdje je mojih 16 godina?

„Sa 16 godina bio sam veoma zagrijan. Vrhunski turniri bili su za mene novo iskustvo i bio sam izuzetno motivisan. Temeljno sam se pripremao bukvalno za svaku partiju. Precjenjivao sam svoje snage, svoju pripremljenost i svoje mogućnosti.

Ali mislim da je upravo to potrebno mladom igraču: treba da precjenjuje sebe, a potcjenjuje protivnike. Upravo u takvom raspoloženju dočekao sam partiju sa Magnusom.

Zanimljivo je to što ti kao dijete jednostavno imaš mnogo sreće i misliš da je to sasvim normalno. Sljedeću partiju protiv Magnusa – barem klasičnu – dobio sam tek mnogo godina kasnije.“

Total Chess

„Iz ugla igrača, što više mogućnosti imaš da postaneš svjetski šampion, to bolje. Pomislio sam da je ovo sjajan izazov i odmah sam prihvatio.

Tek kasnije sam shvatio da osvajanjem pilot-turnira ne postaješ svjetski šampion. Onda sam pomislio: možda postaješ pilot? Ni to! Ali nema veze, nagrade su dobre.

Format je, naravno, težak – sva ta prebacivanja između različitih kontrola vremena – a to nikada nije bila moja jača strana. Ipak, mislim da je vrijeme da i tu unaprijedim svoju igru.

Konkurencija je zaista zvjezdana, kako na ovom turniru, tako i, posebno, u budućem ciklusu.“

Nije problem u remijima, već u vremenskoj kontroli: „Rizik će se pojaviti sam od sebe“

Ispit vremena

„Ne mislim da je to ovdje glavni izazov za mene. Više mi predstavljaju problem vremenska kontrola i činjenica da se igraju dvije partije dnevno.

Uglavnom sam blistao na turnirima sa dugom vremenskom kontrolom. Na primjer, na Velikom švajcarskom turniru, gdje je kontrola vremena naročito duga. Kada se igra jedna partija dnevno, imaš mogućnost da se mnogo više pripremaš za konkretnog protivnika, a i u tome sam dobar.

Zato će ovo za mene biti veliki ispit.

Remiji se uvijek događaju, na šahovskim turnirima ih je oduvijek mnogo, ali iznenadilo bi me kada bi upravo oni bili razlog mog pada na tabeli. Ovdje se sve odvija brže, igra se više partija dnevno, igrači će se umarati, biće mnogo grešaka, pobjeda i poraza.

Kada je riječ o vremenskoj kontroli, ona je u svakom slučaju sasvim normalna. Jedino pitanje o kojem, po mom mišljenju, vrijedi raspravljati jeste da li se ovakav turnir treba rejtingovati kao klasični šah.

Turnir je odličan i razumijem zašto ga rejtinguju: to značajno podiže ulog, tako da je ta odluka donesena namjerno. Ali pitanje ipak ostaje, jer najbolji svjetski igrači obično ne igraju na ovaj način.

Sjećam se vremena kada je čitava ta internet publika uvijek bila za brže partije, uvijek za smrt klasičnog šaha. A sada, čim je nešto promijenjeno, odasvud stižu protesti. Neočekivano se probudila iz mrtvih tiha većina ljubitelja klasičnog šaha. Ljudi, gdje ste bili ranije?“

Sposobnost da se podnese udarac

„Mislim da će sposobnost da se igrač vrati poslije neuspjeha imati veću ulogu od spremnosti na rizik. Rizik će se u ovom formatu, uglavnom, pojaviti sam od sebe.

Ipak, ko zna? Čak sam i na ovakvim turnirima ponekad uspijevao da odigram veliki broj remija, a to je veoma teško. Zato, ako se to ponovi, nemojte mi zamjeriti.“

Nema slabih protivnika

„Kada si mlad i tek se probijaš, želiš da igraš protiv jakih protivnika i stičeš iskustvo. Ja sam već stekao dovoljno iskustva. Sada želim slabije protivnike – želim da ih pobjeđujem.

Ali, kada govorimo o ovom turniru, čak i oni sa najnižim rejtingom predstavljaju izbor najboljih šahista svijeta, tako da će protiv svakoga biti teško.“

O djetinjstvu

„Moje porijeklo je veoma mješovito: rođen sam u Rusiji, majka mi je iz Rusije, a otac iz Nepala. Upoznali su se dok su bili mladi, jer je otac studirao u Rusiji. Kada sam imao osam godina, preselili smo se u Japan. Posjećivao sam Nepal, očevu domovinu, a sa 13 godina stigao sam u Holandiju. Tamo sam i ostao.

Počeo sam da igram šah u Sankt Peterburgu. Tada je bilo sasvim normalno početi sa šahom: i moj djed po majčinoj strani i djed po očevoj strani bili su ljubitelji šaha.

Ruski je moj maternji jezik, doslovno jezik moje majke. Nepalski sam počeo da učim sa tri godine, kada sam boravio u Nepalu, ali sam ga kasnije zaboravio. Razumijem osnovne stvari, uglavnom one koje se odnose na hranu – dovoljno za preživljavanje.

U Japanu sam od osme do dvanaeste godine išao u školu, dobro govorio japanski, pa čak i pisao hijeroglife, na nivou osnovne škole, možda hiljadu do hiljadu i po znakova. Sada i japanski polako zaboravljam.

Holandski, naravno, govorim. Tako da zaista dobro vladam samo ruskim, engleskim i holandskim jezikom, a čak i moj engleski, kao što se vidi iz ovog intervjua, ubrzano nazaduje.“

U Ređo Emiliji

„Turnir je za mene počeo loše i nisam imao mnogo samopouzdanja. Ali uoči Nove godine igrao sam crnim figurama protiv Fabija. Tada smo obojica bili, moglo bi se reći, djeca: ne današnji Fabio, već mali Fabio protiv mene kao dječaka.

Igrao sam rusku odbranu, sve je dobro krenulo i pobijedio sam.

Novogodišnja proslava bila je sjajna. A na tom turniru upoznao sam i svoju suprugu, što je, vjerovatno, mnogo više uticalo na moj život nego pobjeda na turniru, naročito na duže staze.“

O porodici

„Moja supruga Sofiko Guramišvili tada je osvojila ženski turnir. Danas imamo troje djece.

Supruga se već dugo ne bavi profesionalnim šahom, ali prati šta se događa u svijetu šaha i možda će se jednog dana vratiti. Jednostavno, sada bi joj bilo teško da se vrati na nivo na kojem je nekada bila.

Bila je svjetska prvakinja do 16 godina i stigla je veoma daleko na svjetskom prvenstvu u nokaut-formatu, i to u vrijeme kada smo već imali prvo dijete.

Nadam se da će se to jednog dana ponoviti i da će se vratiti šahu.“