V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (157. nastavak)

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

TOLSTOJ i šah. „Ne mogu zamisliti život bez šaha, knjiga i lova“, pisao je 1864., dok je radio na epopeji „Rat i mir“, Lav Tolstoj (1828–1910), jedan od najvećih pisaca Rusije. Toliko strastveno interesovanje za ovu drevnu igru odrazilo se u cijelom njegovom životu i radu. Zanimljivo je primijetiti da se Tolstoj prvi put susreo sa šahom relativno kasno – sa 18 godina. „Neka tvoj um djeluje svom svojom mogućom snagom“, pisao je u „Dnevniku“ u proljeće 1847. Tada je odlučio da se posveti šahu. Posvećivao mu je po 3–4 sata dnevno. Čak i tokom vojne službe nalazio je vrijeme za šah, i tokom čuvene Sevastopoljske odbrane sprijateljio se sa moskovskim šahovskim majstorom S. Urusovim. Možda pod njegovim utjecajem posjećivao je i Društvo ljubitelja šaha tokom putovanja u Petrograd, te je stekao tokom inostranog putovanja londonsko izdanje knjige J. Leventala o P. Morfiju (1860).

Kada je nakon ženidbe 1862. Tolstoj počeo stalno živjeti u Jasnoj Poljani, šah je ušao u dnevni raspored njegove kreativne aktivnosti. Posvećivao mu je, uglavnom, večernje sate igrajući sa rodbinom i prijateljima koji su ga posjećivali u Jasnoj Poljani, a tokom zimskih mjeseci i u Moskvi. Tokom godina, najčešći partneri mu bili su stariji sin Sergej, muzičari S. Tanejev i A. Goldenvejzer (koji je odigrao oko 600 partija sa piscem!), slikar N. Ge, prevodilac Tolstojevih djela na engleski E. Mood i drugi. U knjizi Mood „Život Tolstoja“, objavljenoj u Londonu, navedene su dvije partije koje je Tolstoj odigrao.

Tolstoj – Mood
Jasna Poljana, 1906

1.e4 e5 2.f4 ef 3.Sf3 g5 4.Lc4 g4 5.Se5 Dh4+ 6.Kf1 d5 7.L:d5 f3 8.gf Dh3+ 9.Ke1 g3 10.d4 g2 11.Tg1 Dh4+ 12.Ke2 Sh6 13.T:g2 c6 14.L:h6! Cd 15.L:f8 K;f8 16.De1! De7 17.Sc3 f6 18.S:d5 Dd6 19.Dg3! fe 20.Dg7+ Ke8 21.D:h8 i crni je uskoro predoa

Šah se odrazio i u književnom stvaralaštvu Tolstoja. Više puta i u najrazličitijim kontekstima – svakodnevnom, psihološkom i vojno-istorijskom – govori se o šahu u njegovom najvažnijem romanu „Rat i mir“. Tu su prikazane scene igre likova romana, njihova razmišljanja o vojnim operacijama koje prelaze u šahovske analogije, kao i Tolstojevi autorovi komentari o šahu. Evo jednog od njih:

„Dobar igrač, koji izgubi u šahu, iskreno je uvjeren da je njegov poraz nastao zbog njegove greške, i traži tu grešku u početku svoje igre, ali zaboravlja da je u svakom njegovom potezu tokom čitave partije bilo sličnih grešaka, da nijedan njegov potez nije bio savršen. Greška na koju obraća pažnju vidljiva mu je samo zato što ju je protivnik iskoristio“ (t. III, druga knjiga, gl. VII).

Lav Tolstoj za omiljenim razonodom

Fotografiju obradio Stanimir ILIĆ, kanadski majstor

Lav Tolstoj se više puta oslanjao na šahovske analogije i u svojim „Dnevnicima“, i tokom razgovora s prijateljima i poznanicima.

TOLUŠ Aleksandar Kazimirovič (1910–1969), ruski velemajstor. Trener B. Spaskog (1952–1960). Šahovski novinar i radio-komentator.

Od malih nogu Sašu su zanimale dvije strasti – šah i fudbal. „Šahovske univerzitete“ pohađao je u lenjingradskom klubu Rabpros, smještenom u bivšoj Jusupovskoj palati na Moiki. Sa 17 godina već je bio briljantan taktičar i iznenađivao protivnike neočekivanim kombinacijama. Godine 1935. ostvario je prvi veliki uspjeh na prvenstvu RSFSR u Gorkom, osvojivši 1. mjesto. Zatim je dva puta bio prvak prvenstava Lenjingrada (1937/38 i 1938).

Rat je prekinuo Tolušev šahovski uspon. Dobrovoljno je otišao na front, braneći svoj rodni grad u teškim godinama blokade… Nakon demobilizacije, Toluš se u potpunosti posvetio služenju šahovskom umijeću. Višestruko je pobjeđivao na prvenstvima Lenjingrada i učestvovao u nizu prvenstava zemlje. Godine 1957. bio je jedan od lidera takmičenja do posljednjeg kola, prvi put pretendujući na zlatnu medalju. Međutim, težak poraz posljednjeg dana turnira od M. Talja izbacio ga je iz kruga pobjednika…

Već krajem 1940-ih Toluš je počeo isprobavati svoje snage kao trener. Osam godina je sarađivao s P. Keresom (1947–55), a u istom periodu (1949–53) pomagao Lenjingradskom šahovskom talentu L. Rudenko da se popne na ženski šahovski tron i postane druga šahovska prvakinja svijeta u istoriji.

O svom poznanstvu s poznatim šahistom u zemlji kasnije je pričao B. Spaski: „Tada mi je bilo deset godina. Već sam učio kod V. Zaka u Pionirskom dvorcu, upravo sam dobio prvu kategoriju, i dodijelili su mi da u tom meču prenosim poteze. Željno sam izvršavao zadatak, leteo sam kao metak iz sobe sa telefonskom linijom u turnirsku salu i natrag.

Toluš je bio nižeg rasta, ali je djelovao vrlo impozantno i privlačio pažnju jasno definisanim profilom. U njegovom cijelom stavu, u načinu držanja, bilo je nešto veličanstveno. Sjećam se, 1949. Toluš je bio jedan od trenera tima Lenjingradskih školaraca na saveznim takmičenjima (usput, tada smo osvojili 1. mjesto). Svi smo bili oduševljeni njegovim neiscrpnim humorom i duhovitošću.

Osam godina (1952–1960) Toluš je bio moj trener. Za mene su to bile godine ne samo velikih uspjeha, nego i razočaranja. Priznajem da sam bio težak učenik – nedostajalo mi je organizacije i unutrašnje discipline. A Toluš je uvijek bio pribran, do pedantnosti tačan i zahtijevao isto od mene.

Tada sam previše vjerovao u nepokolebljivost zakona pozicione igre, u Nimcoviča. Igrao sam, kako se sada kaže, „pravi“ šah: metodološki, ali suvo i dosadno, u mojim partijama gotovo nije bilo taktike. „Kazimirič“ (kako su prijatelji ljubazno zvali Toluša) otvorio mi je drugi svijet – čarobni svijet kombinacija. Taj zaokret bio je za mene izuzetno zanimljiv i koristan.“

Zanimljivo je da su učitelj i učenik zajedno debitovali na međunarodnom turniru u Bukureštu (1953). Toluš je osvojio 1. mjesto i ostvario normu velemajstora, dok je 16-godišnji Spaski podijelio 4–6. mjesto i ostvario normu međunarodnog majstora. Toluš nije priznavao kompromise, nije priznavao remije, nije priznavao autoritete. On je jedan od rijetkih šahista koji u svojoj karijeri imaju mat protiv samog Botvinnika.

Toluš – Botvinnik
Moskva, 1944
13. prvenstvo SSSR-a

1.e4 e5 2.d4 exd4 3.Qxd4 Nc6 4.Qe3 Bb4+ 5.Nc3 Nge7 6.Bd2 0–0 7.0–0–0 d6 8.Qg3 Kh8 9.f4 f5 10.e5 dxe5 11.fxe5 Qe8 12.Nf3 f4 13.Qf2 Bg4 14.Re1 Rd8 15.Bd3 Qh5 16.Be4 Ba5 17.h3 Bf5 18.Rhf1 Bb6 19.Qe2 Be6 20.a3 a6 21.Bd3 Ba7 22.Ne4 Nd5 23.g4 Qe8 24.Neg5 Bg8 25.Qe4 Ne3 26.e6 Rxd3 27.Qxd3 h6 28.Nf7+ Bxf7 29.exf7 Qxf7 30.Bxe3 Bxe3+ 31.Kb1 Rd8 32.Qc3 Qd5 33.h4 Qe4 34.h5 Rd5 35.g5 hxg5 36.h6 Qg6 37.hxg7+ Qxg7 38.Rh1+ Kg8 39.Qc4 Qf7 40.Qb3 Nd8

41.Rh5 Qxh5 42.Qxd5+ Nf7 43.Qe4 Kf8 44.Rd1 g4 45.Ne1 Nd6 46.Qe6 g3 47.Rd5 Qf7 48.Qh6+ Qg7 49.Qh4 Nf7 50.Ng2 Qg6 51.Rd7 Kg8 52.Qe7 b6 53.Nh4 Qh5 54.Qf6 Bc5 55.Ng6 g2 56.Qxf7# 1–0

Evo prevoda na srpski, latinicu, ijekavicu:

Tolušh se nije plašio poraza.

„Porazi mi ne kvare san“, šalio se on. Po prirodi borac, uvijek je igrao sa strašću, težeći napadu i često izazivajući „vatru na sebe“. Često se bodrio naglas, a njegov borbeni poklič „Naprijed, Kazimiriču!“ ušao je u šahovski vokabular, postavši omiljena fraza Keresu; mogao se čuti i od Spaskog, Tajmanova, Talja, pa čak i od stranih šahista!

Upravo pod tim geslom Toluš je izveo napad u partiji protiv A. Kotova na 14. prvenstvu SSSR-a.

Toluš – Kotov
Moskva, 1945

 1.e4 c5 2.Nf3 e6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 d6 6.g3 Nc6 7.Bg2 Bd7 8.Nde2 a6 9.0–0 b5 10.a3 Qc7 11.h3 Be7 12.Kh1 0–0 13.g4 Kh8 14.Ng3 b4 15.axb4 Nxb4 16.g5 Ng8 17.f4 Bc6 18.Nce2 Bb5 19.Bd2 d5 20.Bc3 dxe4 21.Nh5 f6 22.Nxg7 Bxe2 23.Qxe2 Kxg7 24.Bxe4 Nd5 25.Qh5 Rfd8 26.Rg1 Bc5 27.gxf6+ Kf8 28.Rxg8+ Kxg8 29.Bxh7+ Kf8 30.Qg6 Nxf6 31.Qxf6+ Qf7 32.Qh6+ Ke7 33.Qg5+ Kd7 34.Qxc5 Qxh7 35.Rd1+ Ke8 36.Qc6+ Kf8 37.Bb4+ Kf7 38.Qc7+ Kg6 39.f5+ Kh6 40.Qf4+ Kg7 41.Qg5+ 1–0

(Nastaviće se)