Kapablanka u Rusiji (12.nastavak)

V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.

Zanimljivo je da je početkom 1914. godine po gradovima Rusije turneju održavao i svjetski prvak Emanuel Lasker. Njihovi putevi su se u velikoj mjeri poklapali, pa su ljubitelji šaha mogli pratiti kao neku vrstu „posrednog takmičenja“ dva velemajstora. Tako su šahisti grada Serpuhova u januaru uspjeli da odigraju partiju s Kapablankom, a u martu – s Laskerom. Usput, među učesnicima oba susreta bila je šahistkinja iz Serpuhova, Julija Spaskaja, koja je u obje partije uspjela odigrati remi i od Kapablanke dobila za uspomenu fotografiju s posvetom i autogramom.

Takođe ćemo pomenuti mladog šahistu koji je učestvovao na simultankama u Moskvi, a kasnije postao sovjetski majstor i poznati analitičar u oblasti završnica, N. D. Grigorjev. Zanimljivo je da su obe njegove partije – protiv Kapablanke 17. januara i Laskera 12. marta – završene u završnici. Prvu je izgubio na 45. potezu, a drugu završio remijem na 40. potezu.

Krajem 1913. i početkom 1914. Kapablanka je održavao simultanke i igrao demonstracione i konsultativne partije i u Rigi, Liepaji, Kijevu i drugim gradovima.

U martu su turneje po gradovima Rusije završene. Kapablanka i Lasker stigli su u Sankt Peterburg da učestvuju na najvećem međunarodnom turniru, koji je organizovan u povodu 10-godišnjice Sankt Peterburškog šahovskog društva. Po zamisli ruskih šahista, ovo takmičenje trebalo je da unese „jasnoću“ u pitanje odigravanja meča za svjetsko prvenstvo. Napravljen je prva pokušaj organizovanog „miješanja“ u privilegiju svjetskog prvaka da sam bira protivnika u meču. Pobjednik turnira smatran je „kandidatom za titulu svjetskog prvaka“ (ukoliko sam svjetski prvak ne pobijedi). U tom slučaju turnirski komitet Sankt Peterburga zajedno s Njemačkim šahovskim savezom, Britanskom šahovskom federacijom i šahovskim savezima drugih zemalja utvrđivao bi uslove meča s Laskerom, a u slučaju njegovog odbijanja proglasio pobjednika turnira za prvaka.

Na Sankt Peterburški turnir pozivani su majstori koji su u posljednjih 20 godina zauzimali prva mjesta na velikim međunarodnim turnirima, kao i pobjednik Sveruskog turnira 1914. godine. U ovom posljednjem ispala su dvojica – Aljehin i Nimcovič.

Ljubitelji šaha u Sankt Peterburgu očekivali su dolazak 16. marta: Bernštajna, Vinavera, Durasa, Kapablanke, Laskera, Marocija, Maršala, Rubinštajna, Tajhmana, Šlehtera i Janovskog, kao i Berna, Blekberna, Vajsa i Gunsberga. Međutim, sedam šahista iz različitih razloga nije moglo da stigne. Na kraju, takmičenje je održano sa 11 učesnika.

14.aprila 1914. godine održano je svečano otvaranje turnira. Prilikom obraćanja, predsjednik Sankt Peterburškog šahovskog društva, B. E. Maljutin, rekao je da prisustvo tri korifeja šahovske umjetnosti – Laskera, Kapablanke i Rubinštajna – čini turnir izuzetnim događajem u istoriji šaha. „Žao nam je“, nastavio je on, „što je u posljednjem trenutku odustao Šlehter, i što nisu došli Maroci, kao i Tajhman i Duras.“

Formula održavanja takmičenja bila je neobična. Prvobitno su svi učesnici igrali međusobno po jednu partiju, a zatim su prvih pet pobjednika igrali međusobno po dvije partije, pri čemu su se rezultati iz oba dijela turnira sabirali.

Ova formula turnira bila je posebno osmišljena da Kapablanka i Rubinštajn odigraju međusobno tri partije i da se na kraju odluči ko je prvi kandidat za meč sa svjetskim prvakom. Osim toga, organizatori su smatrali da će tri meča kandidata sa svjetskim prvakom izazvati ogroman interes. Ali, naravno, najmanje su očekivali da jedan od kandidata možda neće stići do finala…

Prije početka turnira, peterburške novine „Reč“ i „Dan“ istovremeno su objavile dvije članke svjetskog prvaka, u kojima je on dijelio s čitaocima svoje misli povodom početka takmičenja. U prvom od njih, Lasker je ukratko opisao sve učesnike turnira, ili, kako je sam napisao, „aktere predstojeće drame“, uključujući i… vlastitu osobu.

Navest ćemo samo četiri karakteristike:
„Aljehin – Moskovljanin, 21 godina. Završava pravni fakultet. Vitak, lijep mladić, vrlo inteligentan, posjeduje veliku snagu volje. Bez sumnje, napraviće karijeru. Kao majstor još je u fazi razvoja, ali, uprkos svojoj mladosti, vjerovatno će se boriti časno.

Kapablanka – Kubanac, 25 godina, dobro građen, lijep čovjek španskog tipa. Do sada je igrao relativno malo. Meč s Maršalom, turnir u San Sebastijanu i neki sporedni američki turniri učvrstili su njegovu težnju ka slavi. Uglavnom je igrao uspješno. Predstojeći turnir postavlja pred njega težak zadatak, jer njegovi navijači od njega očekuju mnogo, možda čak previše.

Lasker – vaš najponizniji sluga. Rođen u Njemačkoj, mnogo godina putovao, sada živim u Berlinu. 45 godina. Došao sam u Sankt Peterburg da se susretnem s mladim majstorima, koji tako glasno ističu svoje svjetske ambicije.

Rubinštajn – predstavnik Rusije, oko 30 godina. Živi u Varšavi. U igri prije svega pokazuje osobine istinskog mislilaca. Vrijedan i energičan. Na jesen igram s njim meč od 20 partija za prvenstvo svijeta.

Drugi članak svjetskog prvaka objavljen je u novinama „Dan“ i nazivao se „Lasker, Rubinštajn i Kapablanka“. U njemu Lasker, karakterišući oba kandidata, davao je do znanja da Rubinštajn po svojim posljednjim međunarodnim uspjesima i zrelosti talenta ima više osnova da igra meč s njim.

Iz članka je jasno da Laskeru nije bilo prijatno što su svi Kapablanku nazivali šahovskim genijem. Na kraju krajeva, svjetski prvak je ipak on, Lasker.

„I ja rado tvrdim da je on (Kapablanka) izuzetan po snazi igre“, pisao je Lasker. „U njegovoj igri osjeća se volja, čvrsta volja za pobjedom, a takva čvrsta volja posjeduje kreativnu snagu. Zato on tačno i precizno računa. A kako on računa ispravno i precizno već mnogo godina, usvojio je umijeće koje nadilazi običan račun i graniči s intuicijom.“

Lasker je smatrao da se Kapablanka kao šahista već potpuno formirao, da je „što jeste, to i ostaje“. Ali, kao što ćemo vidjeti, turnir u Sankt Peterburgu je opovrgao ovo mišljenje.

„Na predstojećem turniru,“ pisao je Lasker u zaključku članka, „Kapablanka će morati dokazati da zaslužuje da bude stavljen u red najboljih igrača i da je zaslužio unaprijed dodijeljene pohvale…“

(Nastaviće se)