Jurij Saharov: Lomovi sudbine (7.nastavak)

Piše: Nikolaj Fuzik

*********

Isječak iz lavovskih novina „Vílna Ukrajina“ od 30. maja 1951. godine

I NJEGOVO SLAMANJE

Nažalost, učestvovanje na glavnom turniru zemlje za Jurija Saharova postalo je stvarnost tek nakon dugih devet godina, od kojih su mu sigurno pet izgledale kao vječnost. 25. avgusta 1951. Saharov je uhapšen.

Zahvaljujući Lazarevu, nekako se neprimjetno proširio utisak da je Saharov nakon rata uredio svoj život, ali da je sve iznenada krenulo nizbrdo zbog nečijeg slučajnog dojavljivanja. Ne! Pod njega se „kopalo“ dugo i uporno. Trosman u svojim memoarima piše, pritom riječima Saharova: „…njegovo uspinjanje je zaustavljeno od strane naših ‘čuvenih’ organa, koji su još mnogo ranije pokrenuli predmet protiv njega.“ Materijali predmeta to u potpunosti potvrđuju – među protokolima saslušanja svjedoka ima mnogo takvih koja su sprovedena još dugo prije hapšenja; najraniji datira 2. decembra 1946. godine, pri čemu se tada svjedok ispituje ni više ni manje nego o „izdajničkoj i djelatnosti pomaganja“ Saharova.

Odmah nakon hapšenja, „odozgo“ je stigla naredba da se hitno uklone sva spominjanja Saharova u štampi. Povodom toga Vornkov piše:

„Sačekajte, a gdje je (među učesnicima 19. prvenstva SSSR – N.F.) pobjednik lvovskog polufinala Jurij Saharov? U tadašnjoj štampi na ovo pitanje nećete naći odgovor: što se tiče brisanja tragova, kod nas su to znali kako treba. U biltenu ‘XIX šahovsko prvenstvo SSSR’ (urednik V. Ragozin) čak nisu ni mrdnuli glavom: pred partijama tri polufinala rezultati su dati, a pred lvovskim – nisu (i mislite šta hoćete: da li su zaboravili, ili je štamparija pogriješila). Sastavljač turnirskog zbornika A. Prorvič takođe nije bio naivan: jednostavno je naveo učesnike iz svakog polufinala – bez mjesta i osvojenih poena. Najteže je bilo sastavljaču zbornika ‘Šah za 1951–1952’ L. Abramovu, ali i on je elegantno zaobišao raspored mjesta: ‘U Lvivu pravo učešća u finalu ostvarili su Aronin i Simagin (po 12 poena od 19) i Flor (11,5).’ I samo vrlo pedantan čitalac, izračunavši broj igrača – 19, mogao se zapitati: zašto onda po 12 od 19, a ne od 18? Vjerovatno greška u štampi…“

Dodajmo tome i to da u zborniku „Šah za 1950. godinu“ (1951) poglavlje „Četvrtfinala XIX prvenstva SSSR“ počinje riječima: „Prikazujemo tabele sedam grupa četvrtfinalnih turnira XIX prvenstva zemlje, održanih u Moskvi, Leningradu, Tbilisiju, Taškentu, Minsku, Saratovu i Odesi“, ali se prikazuju samo šest. Pri čemu, na stranicama 174–175 stavljene su po dvije tabele, a na 176. stranici tabela taškentskog polufinala ružno je razvučena preko cijele stranice – očigledno da se ne bi narušila rubrika sledećeg teksta. Pogodili ste koji turnir nedostaje? Tačno, tbilisiski.

A u republičkom izdavaštvu konačno se pripremao zbornik odabranih partija šahista Ukrajine, sastavljen od I. Lipnickog i B. Ratnera, pri čemu je knjiga čekala izlazak oko tri godine i objavljena je 1953. Da li je jedan od razloga odlaganja bila potreba da se iz nje „ukloni“ Saharov? U svakom slučaju, ni jednog spominjanja njega nećete naći u knjizi.

Vrata iz zaborava za Jurija Nikolajeviča Saharova otvorila su se tek nakon pet godina…

UKRADENE GODINE

Ovo poglavlje je takođe u potpunosti zasnovano na materijalima predmeta. Međutim, kao što je već pomenuto, prema takvim izvorima treba se odnositi izuzetno oprezno. Iako mnogi čitaoci sigurno imaju barem opštu predstavu o metodama „punjenja“ takvih predmeta u Staljinovo vrijeme, smatram da je ipak potrebno nešto pojasniti.

Prvo, zapisnici saslušanja, uključujući odgovore saslušanih, vođeni su od strane službenika NKVD-a, koji su mogli po svom nahođenju da se mijenjaju formulacije, ako već ne mijenjaju  previše smisao rečenog (ipak, svaka stranica zapisnika bila je potpisana od saslušanog), ali značajno pomjerajući akcent.

Drugo, i to je najvažnije, u zapisnicima nećete naći spominjanja koje metode su primjenjivane nad saslušanim – na papiru sve izgleda gotovo kao ležeran razgovor. A metoda u arsenalu staljinovskih egzekutora bilo je u izobilju – od psiholoških do najdirektnijih fizičkih. Odavno je poznato, na primjer, kako je tokom godine gotovo svake noći istražitelj NKVD-a Aleksandar Hvat izvlačio priznanja od poznatog genetičara Nikolaja Vavilova, da je navodno bio štetnik i agent strane obavještajne službe. Svako saslušanje Hvat je počinjao pitanjem: „Ko si ti?“ – „Akademik Vavilov“ – „ Ti si vreća go…a, a ne akademik!“, odgovarao bi Hvat i veselo se smijao…

Događali su se slučajevi koji bi se mogli nazvati čak i anegdotskim, da iza njih ne stoje ljudske tragedije. Prilično nedavno objavljena su svjedočenja upućena Generalnom tužiocu SSSR-a od istaknutog ukrajinskog nacionaliste, člana OUN-a Luke Pavlišina (mada bi pravilnije prezime na ruskom bilo „Pavlyšin“), u kojima on daje detalje o metodama koje su na njemu primjenjivane. Posebno ilustrativna je situacija s izvlačenjem priznanja o kontaktima Pavlišina s Vasilijem Kukom (pozivni znak „Lemeh“), jednim od visokih komandanata UPA:

„Dugo su ga tukli da prizna da je Lemeh bio u Lavovu, ‘priznao’. Opet su počeli da tuku, precizirajući broj njegovih tjelohranitelja. Jedan! – premalo. Tuku dalje. Dva! – premalo. Tuku dalje. Tri – premalo, i tako do deset. Dnevna premlaćivanja do deset dana. Po jedan tjelohranitelj dnevno. Potpisao za deset tjelohranitelja. Nakon konsultacija i dobijene saglasnosti da je to besmislica, da Lemeh nije mogao stići u Lviv 1950. sa odjelom tjelohranitelja, što bi kompromitovalo MGB i MVD, počeli su izvlačiti priznanja obrnutim redoslijedom, svakog dana smanjujući po jednog tjelohranitelja. Tukli su dok se nije ‘priznao’ da je ‘Lemeh’ bio jedan. Zatim su opet konsultovali i odlučili da Lemeh uopće nije mogao biti kod Pavlišina u Lavovu – počeli su tukli, zahtijevajući da se odrekne prethodnih priznanja.“

Ali vratimo se glavnoj temi. Saslušanja su počela istog dana, 25. avgusta, i trajala do januara 1952. Istragu od početka do kraja vodio je poručnik Šapovalov – čemu skrivati prezime? 7. marta 1952. Vojni tribunal Kijevskog vojnog okruga osudio je Saharova na 25 godina zatvora uz naknadno oduzimanje građanskih prava na 5 godina i konfiskaciju imovine.

https://chesspro.ru/enciklopediya/yuriy-saharov-izlomy-sudby

2. septembar 2020.

(Nastaviće se)