Tada sam počeo da razvijam rijetko primjenjivanu varijantu koja je nešto kasnije ušla u modu. Uvrstili su je u svoj repertoar otvaranja Adorjan, Sejravana, Majls… Izložio sam Talju osnovne ideje te sheme onako kako sam ih tada razumio.
Istog dana za pomoć mi se obratila i Tanja Lemačko, koju je očekivao izuzetno važan susret s glavnom konkurentkinjom za pobjedu na ženskom turniru. Njoj sam pokazao drugu varijantu engleskog otvaranja.
Koliko god to bilo neobično, i Talj i Lemačko dobili su pozicije koje smo pripremali. A i u mojoj partiji odigrana je ista shema kao u Taljevoj partiji protiv Sosonka. U sva tri susreta bijeli su ostvarili pobjedu. Ne sjećam se da sam u svojoj praksi imao još neki tako uspješan slučaj pripreme otvaranja.
U naredne dvije partije Talj je osvojio poen i po, a pobjedom protiv mene u pretposljednjem kolu stekao je izglede za osvajanje turnira. U 40. potezu partija je prekinuta, a poslije sat vremena zajedničke analize protivnici su došli do zaključka da je remi neizbježan.
Obratite pažnju na neobičnu riječ „zajedničke“, neuobičajenu u takvim okolnostima. Za nju je vezana zanimljiva priča. Prednost u prekinutoj poziciji bila je na mojoj strani, ali da li je bila dovoljna za pobjedu? Zadatak je bio čisto aritmetički: trebalo je pažljivo proći kroz sve varijante i izračunati tempa. Shvatajući to, Talj mi se obratio:
– Pa, zašto bismo se mučili analizirajući poziciju odvojeno? Ona je ili dobijena ili remi. Hajde da je zajedno pogledamo i utvrdimo tačnu ocjenu. Ako je dobijena, predaću partiju, a ako nije – složićemo se na remi! (Obratite pažnju, Talj je bio potpuno korektan: sigurno je već sam razmotrio varijante, ali nije pokušavao da me ubijedi da je pozicija remi, već je jednostavno predložio da zajedno utvrdimo istinu.)
Naravno, pristao sam. Pažljivo smo provjerili varijante, utvrdili da bijeli u svim slučajevima uspijevaju da se spasu i složili se da remiziramo bez nastavka partije. Time smo izazvali ozbiljne sumnje kod Holanđana (a vrlo vjerovatno i kod Taljevog konkurenta, s kojim je trebalo da se bori u posljednjem kolu): pomislili su da je riječ o dogovoru, da ne želim da pobijedim Talja kako bi on nastavio borbu za uspjeh na turniru.
Nisu nas direktno optužili, već su smislili lukav potez: prišao mi je Genna Sosonko i rekao da organizatori traže da hitno komentarišem partiju s Taljem za turnirski zbornik, uz obaveznu analizu prekinute pozicije. Odmah sam, naravno, naslutio pozadinu svega. Ipak, ponuda mi je sasvim odgovarala: za komentarisanje su se dobijale određene pare, a za sovjetskog čovjeka, s obzirom na naš stalni nedostatak novca, to je bilo važno. Tako sam komentarisao partiju i pažljivo, pomoću varijanti, dokazao da je pješačka završnica remi.
U posljednjem kolu Talj nije uspio da pobijedi, pa je podijelio treće i četvrto mjesto, zaostavši poen za pobjednicima – Ljubojevićem i Olafsonom.
Po povratku iz Vijk an Zea trebalo je da obavim finansijski obračun sa Sportskim komitetom. Prema pravilima, morali smo da vratimo „startni novac“ (ono što se danas naziva „entry fee“) – tačnije, Talj, jer ja nisam dobio nikakav „startni novac“. Velemajstor je dobio 100 guldena manje nego što je bilo navedeno u predračunu Sportskog komiteta koji sam imao kod sebe. Kada je to saznao, Talj je jednostavno dodao tih sto guldena iz svog džepa, uz komentar:
„Pa, zašto bih vam stvarao dodatne probleme!“
Ipak, kasnije sam uspio da povratim taj novac. Otišao sam u računovodstvo i utvrdio da je prvobitno bilo predviđeno učešće Spaskog na turniru. Startni novac Holanđani su isplaćivali u zavisnosti od rejtinga, a Spaski je imao viši rejting, pa je u predračunu bio naveden iznos namijenjen njemu. Morao sam da napišem službenu zabilješku zamjeniku predsjednika Sportskog komiteta, što mi je omogućilo da vratim sto guldena i kasnije ih predam Taljevoj supruzi.
Moja sjećanja nemaju pretenziju da predstavljaju istraživanje Taljeve ličnosti i stvaralaštva, već samo govore o nekoliko epizoda iz naših susreta. Ipak, nadam se da su čitaoci iz njih uspjeli nešto da saznaju.
Uostalom, činjenica da je Talj bio izvanredan čovjek opštepoznata je – svi koji pišu o njemu slažu se u tome, a ja sam samo dodao nekoliko novih detalja. Možda je nešto manje očigledna karakterizacija Talja kao istančanog psihologa. A što se tiče onoga najvažnijeg – njegovog stvaralaštva – o tome sam pisao u svojoj knjizi „Škola vrhunskog majstorstva 2 – Kombinaciona igra“, na osnovu produbljenog proučavanja mnogih partija ovog izvanrednog velemajstora.
„Talj je genijalan šahista, koji, po mom uvjerenju, sve ostale nadmašuje svojom neobuzdanom maštom, inventivnošću, kao i ogromnom hrabrošću, potpunom nesputanošću i unutrašnjom slobodom u donošenju odluka.“
Mark Dvorecki, zaslužni trener SSSR-a
(Kraj)