♟️ NOVE ŠAHOVSKE VIJESTI — više od 12 minuta zanimljivog šahovskog sadržaja!
Donosimo niz izvanredno obrađenih video priloga i priča iz svijeta šaha:
🇷🇸 Aleksandar Inđić iz Samarkanda — srpski velemajstor direktno sa Šahovske olimpijade govori o ambicijama i planovima reprezentacije Srbije.
🏆 Magnus Carlsen i fer-plej potez za primjer! — nakon ekipnog rapid turnira Globalne lige u Indiji, Carlsen je nagradu za najbolju partiju protiv Sindarova prepustio Viditu, smatrajući da je Viditova partija protiv Dubova bila još bolja.
🤖 Hoće li vještačka inteligencija potpuno „riješiti“ šah? — upravo to tvrdi Elon Musk u diskusiji sa Chess.com-om. Čućete komentar i analizu doktora računarstva i velemajstora Bojana Vučkovića.
♟️ Debata kandidata za predsjednika FIDE — Vadim Rozenštajn obećao je da će biti dostupan 24 sata dnevno, a zatim… trajno nestao iz video prenosa i debate. Šta se dogodilo?
🔥 Topalov protiv Kasparova! — Veselin Topalov pobijedio je Garija Kasparova u meču po Fišerovim pravilima.
🇹🇷 Šahovski bum u Turskoj! — petnaestogodišnji Atila Kuru postao je velemajstor. O njegovom velikom uspjehu govori njegov trener, velemajstor Borki Predojević.
🎥 Pogledajte novu epizodu i budite u toku sa najzanimljivijim događajima iz svijeta šaha!
Međunarodna šahovska federacija FIDE duboko je ožalošćena zbog smrti Georgiosa Makropoulosa, potpredsjednika FIDE, počasnog predsjednika Grčke šahovske federacije, međunarodnog majstora, sedmostrukog prvaka Grčke i jednog od najuticajnijih ličnosti u međunarodkoj šahovskoj administraciji tokom posljednje četiri decenije.
Georgios Makropoulos rođen je 29. septembra 1953. godine i bio je među vodećim grčkim šahistima tokom 1970-ih i 1980-ih. Osvojio je prvenstvo Grčke sedam puta, u periodu od 1971. do 1985. godine, predstavljao svoju zemlju na tri šahovske olimpijade i Evropskom ekipnom prvenstvu, a titulu međunarodnog majstora stekao je 1979. godine.
Njegov doprinos šahu, međutim, daleko je prevazilazio ono što je ostvario za šahovskom tablom. Malo je ljudi koji su tokom tako dugog i značajnog perioda bili toliko blisko uključeni u razvoj i upravljanje međunarodnim šahom.
Georgios Makropoulos posvetio je veliki dio svog života šahu. Njegovo znanje, iskustvo, energija i posvećenost ostavili su trajan trag u FIDE i među generacijama ljudi širom svjetske šahovske zajednice.
FIDE izražava najdublje saučešće njegovoj porodici, prijateljima, kolegama i čitavoj grčkoj šahovskoj zajednici.
Njegov doprinos našoj igri biće sa zahvalnošću i poštovanjem zapamćen.
„Clutch Chess: The Legends“ bio je meč između Garija Kasparova i Veselina Topalova, odigran tokom tri dana u Šahovskom klubu Sent Luis. Partije su igrane po pravilima Chess960.
Korišćena su dva vremenska formata: rapid (partije 1, 2, 5, 6, 9 i 10) – 25 minuta + 10 sekundi po potezu, i blic (partije 3, 4, 7, 8, 11 i 12) – 5 minuta + 3 sekunde po potezu.
Kod Clutch Chessa sve se vrti oko bodovanja: prvog dana partije se boduju uobičajeno, drugog dana bodovi vrijede dvostruko, a trećeg trostruko. Ideja je da se na taj način postepeno povećava uzbuđenje kako se meč približava kraju.
Postojao je i dodatni novčani bonus, do 24.000 dolara, koji se prenosio u posljednje dvije partije ukoliko bi rezultat bio izjednačen.
Topalov je dobio meč rezultatom 16:8. U rapid dijelu Topalov je prvog dana dobio jednu partiju, dok je Kasparov pobijedio u rapidu trećeg dana; sve ostale rapid partije završene su remijem.
Topalov je dobio pet od šest blic partija, izgubivši samo jednu – prvog dana.
Clutch Chess: The Legends 2026 (Sent Luis, SAD) 11–14. septembar 2026.
On se direktno nadovezuje na moje blic-turnire vikendom.
Riječ je, naravno, o godinama…
Složite se, bilo je bolno gledati kako veliki igrači ponovo i ponovo pogrešno računaju, gube kontrolu nad pozicijom i vremenom.
Sve ono što im je nekada bilo lako sada im je postalo teško.
Zaključak je očigledan: Gari i Veselin igraju previše rijetko.
Sportista ne može biti u dobroj formi ako samo trenira, a ne izlazi „na teren“, ne igra prave mečeve protiv jakih protivnika. Pogotovo ako trenira samo jednom godišnje.
Šahista mora s vremena na vrijeme da igra, da obnavlja takmičarske vještine – tako da osjeti adrenalin, cajtnot i složene pozicije na tabli. I upravo tu nastaje važan problem – reakcija na poraze.
Čak i meni, koji nisam zvijezda prve veličine, teško pada kada izgubim od klinaca, kada nesposobno prokockam prednost i jednostavno previdim figuru.
A zamislite kako je tek Gariju Kimoviču, koji je navikao da sebe smatra jedinim i neponovljivim, genijem nedostižnim za ostatak svijeta. A onda ga na treningu u blicu preko interneta, a pogotovo na pravom turniru pred publikom, povremeno pobjeđuju mladi igrači bez ikakvih titula!
Njegov nervni sistem, njegov ogroman EGO, ne može da podnese takve udarce.
Zato i ne igra… I zbog toga se u rijetkim zvaničnim mečevima pojavljuje tako bespomoćan i nestabilan.
Nema igračkog osjećaja, nema osjećaja za vrijeme na satu, nema brzog računanja kratkih taktika, organizam ne podnosi napetost borbe.
Zaključak je jednostavan i surov: Igrati, igrati i još jednom igrati!
A prema porazima treba se odnositi filozofski. Prilagođavajući se životnim okolnostima.
I samo uz redovno igranje nivo se može održavati i redovnim rješavanjem taktičkih zadataka, i to u blic režimu, bez dugog razmišljanja.
Pa, naravno, povremeno treba pogledati i otvaranja. U tom smislu, sopstvena praksa može biti snažan katalizator.
Odigraš partiju, nisi se snašao u otvaranju – i odmah sjedneš da analiziraš, izvučeš pouke i savladaš nove ideje početne faze partije.
Prolazeći kroz snažne emocije, uspijeva se čvršće i pouzdanije naučiti otvaranje i njegove finese. A zatim ih primjenjivati.
Tako ćemo i raditi.
A Kimovič… sam će odlučiti šta mu je važno i potrebno.
U serijalu „Šah na mah“, u kojem djevojčice Milica i Natalija kroz stihove predstavljaju šah i dječji svijet, stiže nam još jedna pjesma. Ovoga puta naslov je provokativan i zanimljiv: „Ja sam najbolja“.
Njihov otac objašnjava da je pjesma nastala iz važnog pitanja: zašto djeca igraju šah – zbog trofeja na tabli ili zbog sjaja u očima svojih roditelja?
U želji da od djece stvore šampione, roditelji i treneri ponekad nesvjesno pređu granicu između podrške i pritiska. Zaboravljamo da dječji svijet ne mjeri uspjeh uvijek poenima i rejting-listama, već osjećajem sigurnosti i spoznajom da su voljeni čak i kada izgube partiju.
Upravo iz te misli rođena je pjesma „Ja sam najbolja“.
Kroz topao, dječji ugao, pjesma prati djevojčicu na jednom šahovskom turniru. Dok se bori sa tremom, očekivanjima i na kraju porazom za šahovskom tablom, ona kroz zagrljaj svog oca shvata najvažniju lekciju: najveći pehar ne dobija se od sudije, već od onih koji nas vole.
Osnovna poruka pjesme jeste da svako dijete može biti prvak – bilo u šahu, sportu ili umjetnosti – pod uslovom da roditelji zauzmu pravi stav. Kada pritisak zamijenimo bezuslovnom ljubavlju, djeci dajemo krila da iz svakog poraza izađu jača.
Veliki pozdrav njihovom ocu i hvala mu što sa čitaocima „Šah-mat liste“ dijeli još jednu lijepu i važnu šahovsku priču.
Ja sam najbolja (2026)
Svi smo mi došli na taj turnir teški, učili se dugo preko mnogih greški. Sada treba biti bolji tu od svih, i uzeti mesto jedno od prvih.
Tata moj me prati, savete mi daje, na što sve da pazim – i to uvek traje. Voleo bi on da pobedim više, da se ime moje na tabli upiše.
Ja sam najbolja, ja sam ona slavna, od svih bolja, uvek ona glavna!
Ja sam najbolja, ona zvezda javna, želja moja, ni sa kime ravna!
Al’ figura pada, igra mi se ruši, partiju ja gubim, tuga mi u duši. Na tabli opet zadnja, srušio se san, al’ tata nasmejan ima drugi plan!
Ne vrede mu ništa sve medalje zlatne, jer ja nosim pehar u ruke moga tate! U zagrljaj njegov visoko me digne – ko na tabli sada može da me stigne?!
Ja sam najbolja, ja sam ona slavna, od svih bolja, uvek ona glavna!
Ja sam najbolja, ona zvezda javna, želja moja, ni sa kime ravna!
Ja sam najbolja, ja sam ona slavna, od svih bolja, uvek ona glavna!
Ja sam najbolja, ona zvezda javna, želja moja, ni sa kime ravna!
(Nastaviće se novom pjesmom Milice i Natalije Vujičić)
Vlasta Maček (rođ.Kalchbrenner) rođena je 1952.g u Zagrebu. Bila je doslovno i simbolički kraljica hrvatskog šaha. Odlikovana je ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima 1988. Dobitnica je nagrade za životno djelo Zagrebačkog športskog saveza 2005. Bila je veteranska prvakinja Evrope, prvakinja Balkana te prvakinja Jugoslavije i Hrvatske. Nastupila je na 11 šahovskih Olimpijada (3 puta za Jugoslaviju i 8 puta za Hrvatsku). Kao izbornica osvojila je brončanu medalju na Olimpijadi 1988.
Samo 3 hrvatska šahista dobili su u klasičnoj partiji prvaka svijeta. Vlado Kovačević je pobijedio Fischera 1970, Ivan Šarić je dobio Carlsena na Olimpijadi i Vlasta Maček koja je pobijedila legendarnu Nonu Gaprindašvili. Evo te partije
Vlasta Maček i Maja Čiburdanidze -Tbilisi 1978
Maček,Vlasta (2230) – Gaprindašvili,Nona (2350) Rijeka 1997. Damina indijska obrana
1.d4 Sf6 2.Sf3 e6 3.g3 b6 4.L g2 L b7 5.0–0 L e7 6.c4 0–0 7.Sc3 Se4 8.L d2 f5 9.Tc1 d6 10.Sxe4 L xe4 11.L c3 Sd7 12.Te1 L f6 13.L h3 De8 14.Sd2 Dh5 15.L f1 L b7 16.e4 Df7 17.De2 e5 18.d5 L g5 19.L h3 g6 20.Tc2 Tae8 21.b4 L c8 22.exf5 gxf5 23.Sf3 L d8 24.L d2 Dg6 25.Tc3 Kh8 26.Ta3 a6 27.Kh1 Tg8 28.L c3 L f6 29.Dc2 Sf8 30.L g2 Df7 31.L h3 Dh5 32.L g2 Sg6 33.c5 bxc5 34.bxc5 Se7 35.cxd6 cxd6 36.L b4 Td8 37.Ta5 Df7 38.Td1 Td7 39.Sd2 L b7
40.Sc4 Tc8 41.Db3 Txc4 42.Dxc4 Sc6 43.Ta3 Sxb4 44.Dxb4 e4 45.Db3 Tc7 46.Db4 Tc5 47.Tb3 L xd5 48.Db8+ Kg7 49.Tb6 L e7 50.Txa6 e3 51.Ta3 f4 52.Db2+ L f6 53.De2 L xg2+ 54.Kxg2 Db7+ 55.Df3 De7 56.Dxf4 e2 57.Te1 L g5 58.Dg4 h5 59.Dxe2 Te5 60.Db2 L f6 i crna ujedno predaje 1–0
##
Hrvatska reprezentacija otputovala na Olimpijadu u Samarkandu
Hrvatska reprezentacija je krenula put Samarkanda, gdje će od 10. do 17. rujna nastupiti na 3. FIDE šahovskoj olimpijadi za osobe s invaliditetom.
Naše predstavnike jutros je na put ispratio predsjednik Hrvatskog šahovskog saveza Branimir Jukić i uputio im želje za uspješan nastup.
Hrvatske boje branit će: Ivano Močić, Branko Vujaković, Bogdan Božinović, Ana Vuljanić, Domagoj Glažar.
Voditelj reprezentacije je Zvonimir Grgas, a s ekipom u Samarkand putuju i Darko Petričić te Ivo Močić.
##
Prvi put u povijesti održana javna debata kandidata za predsjednika FIDE
U Samarkandu tijekom Olimpijade 26.rujna biti će izabran novi predsjednik FIDE koja broji 204 nacionalne šahovske federacije. U borbi za čelno mjesto svjetskog šaha ne odlučuje jačina i broj velemajstora, nego glasovi 204 nacionalne šahovske federacije.
Tako jednako vrijedi glas Kine i Indije i glas države Kiribati koja ima samo 130 tisuća stanovnika i 36 registriranih igrača i prvi put će biti na Olimpijadi.
U debati su sudjelovali Jan Henric Buettner, Wadim Rosenstein i Timur Turlov. U svom uvodnom izlaganju Rosenstein je započeo odlučnom izjavom – “Biti ću dostupan 24 sata dnevno“ a onda se isključio i nije se pojavio do kraja. Nije jasno je li to bio prekid veze ili simbolički “performans“ ali do kraja su raspravu vodila samo dva poznata imućna biznismena.
Debata je bila povijesna jer je to bio prvi javni televizijski prijenos razgovora svih kandidata za predsjednika FIDE-a. Pitanja nisu unaprijed dobili, a dio pitanja stigao je i od šahovske zajednice putem Chess.coma. Moderator je bio Maurice Ashley, prvi crnac koji je postao velemajstor, pa je razgovor vodio čovjek koji je i sam dio povijesti modernog šaha. Cijela debata koja je trajala 90 minuta može se pronaći na youtube kanalu najveće šahovske platforme chess.com
U šestom kolu vodeći velemajstor Luka Budisavljević je poražen od velemajstora Obregona Rivera, pa je pao na treće mjesto sa 4,5 poena. Na vrhu tabele, sa 5 poena, nalaze se dva meksička velemajstora.
Usvojeni datum održavanja Kongresa Šahovske federacije Rusije i njegov dnevni red
Dana 10. septembra održana je sjednica Nadzornog savjeta Šahovske federacije Rusije (FŠR), putem izjašnjavanja.
Dnevni red:
Izbor sekretara sjednice Nadzornog savjeta Sveruske javne organizacije „Šahovska federacija Rusije“ (FŠR) i osobe odgovorne za prebrojavanje glasova.
Izvještaj Revizione komisije o sprovedenoj planskoj kontroli statutarne i finansijsko-privredne djelatnosti FŠR za 2025. godinu.
O datumu otvaranja, odnosno početka, i mjestu održavanja XVI redovnog Kongresa FŠR.
O utvrđivanju norme zastupljenosti delegata na XVI redovnom Kongresu FŠR.
O usvajanju nacrta dnevnog reda XVI redovnog Kongresa FŠR.
O usvajanju nacrta Pravilnika o međuregionalnim i sveruskim zvaničnim sportskim takmičenjima u šahu za 2027. godinu.
O usvajanju nove verzije logotipa FŠR, uz korišćenje posebno izrađenog ekskluzivnog fonta.
Učesnici sjednice donijeli su odluku da se XVI redovni Kongres FŠR održi uz korišćenje informaciono-telekomunikacionih tehnologija, uključujući videokonferencijsku vezu, kao i odgovarajućih sistema za identifikaciju i kontrolu pristupa.
Datum održavanja: 21. novembar 2026. godine, početak u 14 časova po moskovskom vremenu.
Mjesto održavanja: Moskva, Gogoljev bulevar 14, zgrada 1, Centralni šahovski dom „M. M. Botvinik“.
Norma zastupljenosti na Kongresu: po jedan delegat iz članica FŠR – akreditovanih regionalnih sportskih šahovskih federacija subjekata Ruske Federacije. Delegat nema pravo da svoj glas prenese na drugo lice.
Nacrt dnevnog reda XVI redovnog Kongresa FŠR:
Izvještaj predsjednika FŠR A. V. Filatova.
Usvajanje izvještaja Revizione komisije FŠR.
Izbor predsjednika FŠR na mandat od četiri godine.
Izbor potpredsjednika FŠR na mandat od četiri godine.
Utvrđivanje brojčanog sastava i izbor članova Nadzornog savjeta FŠR na mandat od četiri godine.
Izbor članova Revizione komisije FŠR na mandat od četiri godine.
Izbor počasnih predsjednika FŠR na mandat od četiri godine.
Razno.
Osim toga, Nadzorni savjet usvojio je nacrt Pravilnika o međuregionalnim i sveruskim zvaničnim sportskim takmičenjima u šahu za 2027. godinu, kao i novu verziju logotipa FŠR sa posebno izrađenim ekskluzivnim fontom.
Kao što je već objavljeno, Danila Dubova u novembru očekuje zanimljiv meč. Igraće 100 partija blica protiv jakog amatera Džoša Smita. Ako dobije svih 100 partija, osvojiće 20.000 dolara. Ako Smit osvoji makar poen, Dubov će dobiti samo 10.000 dolara.
I u čemu je smisao ovog meča?
„Želim da dokažem da možda djed može da pobijedi velemajstora“, kaže Džoš u intervjuu za kanal Chess with Mustreader. „Možda ću uspjeti da testiram sebe.
Lako bih mogao da pronađem ljude koje bih pobjeđivao. Ako želim da igram sa igračima rejtinga 1200 iznova i iznova, mogao bih da ih pobijedim sa 100:0. Ali mene više zanima druga strana: mogu li da provjerim svoje sposobnosti i da što duže održim mentalnu oštrinu protiv najboljih na svijetu?
Igrati protiv elitnih igrača kao što je Danil Dubov – Mihail Talj naše generacije – za mene je čast“, dodao je Džoš.
Smita za meč priprema velemajstor Kejden Trof, bivši svjetski prvak u kategoriji do 14 godina.
„Sastajemo se svake nedjelje i održavamo trening. Kejden mi je rekao: ’Moraš da shvatiš da će te Dubov, bez obzira na to koliko se dobro pripremiš i koliko dobro budeš igrao – čak i ako budeš igrao nevjerovatno, na nivou rejtinga 2900–3000 – ipak moći da uništava ponovo i ponovo’“, prenosi Smit Trofove riječi.
Juče su odigrana dva kola, drugo i treće. O drugom kolu smo već izvještavali pa evo sada rezultata trećeg. Na prve tri table igrači su remizirali, tako da su se na vrh tabele probili igrači koji su postigli pobjede. FM Omorjan Dejan je efektno nizom taktičkih udara savladao FM Siddhantha, dok je FM Andrej Šuković lijepo pobijedio Darka Kurtovića. Sada su na vrhu tabele četvorica šahista sa po tri poena: dvojica turskih šahista i dvojica naših, FM Dejan Omorjan i FM Andrej Šuković.
Za nekoliko sati smo, naravno uz plaćanje, obišli sve znamenitosti vodopada, ali bilo je prerano za odlazak: svi koji su ovdje bili savjetovali su da se ostane do mraka. Prilično umorni, odmarali smo se u malom paviljonu, pijuckajući hladnu limunadu i posmatrajući već poznati pejzaž. Približavalo se veče. Vrućina je polako popuštala. Vazduh je postajao prijatno svjež. Malo nas je hvatao san — ravnomjerna buka vodopada djelovala je uspavljujuće.
Naš neumorni saputnik je u to vrijeme pregledao vodič u kojem su bile odštampane razne tragične i šaljive priče o hrabrim ljudima koji su se igrali životom u borbi jedan na jedan s vodopadom. Svi ti odvažni ljudi rizikovali su život ne zbog nauke, ne zbog visokih ciljeva saznanja, nego da bi se nekako proslavili, postali poznati i često time zaradili sebi i porodici sredstva za život.
— Znate li ko je prvi preplivao vodopad? — upitao je naš vodič, i, već naviknut da odgovara ne čekajući naše reakcije, odmah je počeo da čita priču pod naslovom „Umireš samo jednom“.
„Prva koja je uspješno preplivala vodopad bila je hrabra školska učiteljica Ana Edson Tejlor. Ujutro 4. oktobra 1901. godine ona je mirno nogama naprijed skliznula u specijalnu bačvu sa čeličnim obručima. Poklopac je zatvoren, i bačva je puštena niz tok kroz ‘Potkovasti vodopad’, u nadi da će srednja struja uhvatiti taj na brzinu napravljen ‘brod’ i prenijeti ga kroz centar vodopada, ispod kojeg se nalazio duboki vir. Svi drugi putevi bili bi pogubni.
Hiljadu ljudi posmatralo je kako bačva s gospođom Tejlor, ugurana unutra, skače preko brzaka sve dok nije nestala iznad litice i zatim se nakon nekog vremena pojavila blizu kanadske obale. Povrijeđena, ali prisebna, natopljena dama s krvarećom ranom iza uha izvučena je nakon tri sata. „Kraljica magle“, kako je sebe nazvala, jedva je išta vidjela. Njeno poprilično izudarano tijelo bilo je prekriveno modricama.
Bog je bio milostiv prema gospođi Tejlor. Smrt je zaista uzela slobodan dan. Bačva je bila njena vlastita ideja. Da bi joj dala ravnotežu, ona je za dno pričvrstila mali kovački nakovanj. Muškarci koji su je uzalud odgovarali od toga samo su odmahnuli rukom: na kraju krajeva, to je njena stvar, ona rizikuje svoj život. Nevjerovatno, ali nakovanj je i dalje bio pričvršćen za dno bačve kada je ona pristala uz obalu. Zašto dno nije otpalo, to će zauvijek ostati tajna.“
Prije nego što je i sama krenula, gospođa Tejlor je istu tu bačvu poslala niz vodopad, stavivši u nju mače. Mače je bilo mrtvo kada je bačva pronađena, iako sama bačva nije pretrpjela nikakva oštećenja. Uzalud su prijatelji nakon toga pokušavali da odgovore hrabru učiteljicu od njenog smjelog poduhvata — svi nagovori bili su bez rezultata.
Nakon uspjeha svoje rizične poduhvata, gospođa Tejlor, kao jedina osoba koja je preživjela put kroz Nijagarin vodopad, otišla je da gleda kako publika plaća da je vidi i sluša njen promukli glas koji je nabrajao sve užasne detalje putovanja. Ipak, ona nije bila dobar zabavljač: sa svoje turneje vratila se jednako siromašna kao i ranije. Nekoliko godina kasnije ta žena je umrla u krevetu, zaboravljena od svih i bez ijednog novčića. Ne misleći o posljedicama opasnog spuštanja kroz vodopad kojeg je izvela ta više nepromišljena nego hrabra gospođa Tejlor izazvale su kod mnogih želju da ponove njen spust kroz vodopad. Međutim, u većini slučajeva to se završavalo tragično. Još 1951. godine čitali smo u novinama da je izvjesni Red Hil, potomak poznatih nijagarinih riječnih ljudi, poginuo pri pokušaju da prepliva vodopad u aparatu koji je sam izumio, napravljenom od automobilskih guma povezanih zajedno.
Dok smo slušali ovu priču, na zemlju je pala gusta noć. Preduzimljivi vlasnici, obećavajući večernji program, privukli su u svoje zabavne objekte brojne posjetioce. U restoranima i hotelima zasijali su lusteri. Odjednom su desetine raznobojnih reflektora obasjale mlazeve vodopada, pretvarajući ih u jarko, nemirno, šareno platno. Činilo se kao da su vode Nijagare upile u sebe cijelu dnevnu dugu i sada same svijetle. Povremeno je boja reflektora mijenjala prizor, obasjavajući padajuću vodu novim nijansama. Turisti su pred odlazak vidjeli posljednji prizor na rijeci Nijagari — osvijetljeno, razbuktalo bjesnilo neukrotive stihije.
Prošla je ponoć. Svi su požurili kućama. Uz veliki trud pronašli smo svoj automobil u nastaloj gužvi. Nije bilo jednostavno ni probiti se kroz zbijenu masu vozila. Dok smo izašli iz parka koji se nalazio pored vodopada, prošlo je oko pola sata. Još jedan zavoj, posljednji pogled ka raznobojnom tepihu vodopada, i „moćni gromovnik“ nestao je iz vida. Jarko osvjetljavajući put farovima, naš automobil je brzo jurio nazad, ka Torontu. U ponedjeljak su se održali naši prvi nastupi u Torontu. Igrali smo sa najjačim šahistima grada: Bondarevski sa Andersonom, a ja sa Vajtonisom.
Mladi kanadski majstor Frenk Anderson je veoma talentovan šahista. Kako nam je ispričao Fridman, Anderson je, pogođen teškom bolešću, do petnaeste godine ležao nepokretan u krevetu. Jednom su mladiću pokazali šah, objasnili pravila i upoznali ga s teorijom i osnovnim strateškim principima. Toliko se zaljubio u šah da mu je posvetio sve vrijeme, a trenirajući sa najjačim gradskim šahistima koji su dolazili kod njega kući, ubrzo je dostigao nivo majstora.
Strast prema šahu pozitivno je uticala na njegovo zdravlje: dobio je cilj u životu, otvorila mu se mogućnost da se bavi onim što voli i da se usavršava. Postepeno je počeo da hoda, zatim je upisao univerzitet. Na turnirima je počeo da niže pobjede i, na kraju, zajedno s majstorom Janovskim osvojio titulu državnog prvaka. Godine 1954. Anderson je igrao u Holandiji na XI šahovskoj olimpijadi, gdje je na drugoj tabli ostvario najbolji rezultat.
Anderson je igrao partije telegrafom sa velemajstorom Bondarevskim. Ta partija se završila pobjedom sovjetskog šahiste. U Torontu je Kanađanin uspio da se revanšira. Moja partija sa Vaitonisom nije se odlikovala upornom borbom. Već sam poznavao kanadskog šahistu iz susreta u Stokholmu 1952. godine i bio upoznat sa slabostima u njegovoj igri. U Torontu sam uspio da steknem značajnu prednost u otvaranju i pobijedim partiju.
V. I. Linder, I. M. Linder Šahovska enciklopedija Moskva, AST • Astrel, 2004
„MEČEVI VIJEKA“
„Mečevi vijeka“ su dva čuvena takmičenja održana pod okriljem FIDE, na kojima su se istaknuti šahisti nadmetali u ekipama – s jedne strane reprezentacija svijeta, a s druge reprezentacija SSSR-a.
Dugogodišnja pojedinačna i ekipna dominacija sovjetskih šahista u svijetu dovela je do ideje o organizovanju meča između reprezentacije SSSR-a i ostatka svijeta. Ideja je ostvarena 1970. u Beogradu. Po deset šahista iz svake ekipe, uz po dvije rezerve, igralo je u četiri kruga.
Za reprezentaciju SSSR-a nastupali su svjetski prvak Boris Spaski, četvorica bivših prvaka svijeta – Mihail Botvinik, Vasilij Smislov, Mihail Talj i Tigran Petrosjan – te velemajstori Efim Geler, Viktor Korčnoj, Lev Polugajevski, Mark Tajmanov i Paul Keres.
Za reprezentaciju svijeta igrali su Bent Larsen, Bobi Fišer, Lajoš Portiš, Vlastimil Hort, Svetozar Gligorić, Samuel Reševski, Volfgang Ulman, Milan Matulović, Migel Najdorf i Borislav Ivkov. Rezerve su bili Fridrik Olafson i Klaus Darga.
U ekipi svijeta najbolji rezultat ostvario je Fišer, koji je protiv Petrosjana pobijedio rezultatom +2, –0, =2; Portiš i Hort su savladali Korčnoja i Polugajevskog rezultatom +1, –0, =3. Kod sovjetskih šahista najbolji učinak imao je Keres protiv Ivkova (+2, –0, =2), Geler protiv Gligorića i Botvinik protiv Matulovića (+1, –0, =3).
Ukupan rezultat meča bio je 20,5 : 19,5 u korist reprezentacije SSSR-a.
Deceniju i po kasnije, u junu 1984, ponovo je – zahvaljujući naporima novog predsjednika FIDE Florencio Campomanesa – u Londonu održan drugi „Meč vijeka“. Iz prvog sastava u reprezentaciju svijeta ušao je samo jedan šahista, dok su u sovjetskoj ekipi bila trojica.
Za sovjetsku reprezentaciju igrali su (po tablama): svjetski prvak Anatolij Karpov, kandidat Gari Kasparov, Lev Polugajevski, Vasilij Smislov, Rafael Vaganjan, Aleksandar Beljavski, Mihail Talj, Jurij Razuvaev, Artur Jusupov i Aleksandar Sokolov; rezerve su bili Oleg Romanišin i Vitalij Tukmakov.
Za reprezentaciju svijeta igrali su Ulf Andersson, Jan Timman, Viktor Korčnoj, Ljubomir Ljubojević, Zoltan Ribli, Jaser Seiravan, Džon Nunn, Robert Hjubner, Entoni Majls i Eugenio Tore; rezerve su bili Bent Larsen i Mihail Čendler.
Najbolji rezultat u reprezentaciji svijeta ostvario je Tore +2,–1, =1; Viktor Korčnoj, Zoltan Ribli i Entoni Majls: +1, –0, =3; Robert Hibner: +0, –0, =4.
Među sovjetskim učesnicima istakli su se: Aleksandar Beljavski: +3, –0, =1; Anatolij Karpov, Gari Kasparov i Mihail Talj: +1, –0, =3. Ukupan rezultat bio je 21:19 u korist tima SSSR.
8–11. septembra 2002. u Moskva održan je „Meč novog vijeka“: Rusija – Reprezentacija svijeta. Broj učesnika i rezervi bio je, kao i u prethodna dva meča, po 14: kapetan, trener, 10 glavnih i 2 rezervna igrača.
Sistem takmičenja se značajno promijenio: igra se odvijala po ševeniškom sistemu – svaki igrač igra po jednu partiju sa deset drugih. Druga novina: kontrola vremena – igra se po „rapidu“, 25 minuta po partiji + 10 sekundi po potezu.
Za tim Rusija igrali su: svjetski prvak Vladimir Kramnik, bivši prvaci Gari Kasparov i Anatolij Karpov, velemajstori Evgenij Barejev, Aleksandar Morozevič, Aleksandar Griščuk, Peter Svidler, Aleksandar Halifman, Alexej Drejev, Aleksandar Motilev; rezerve: Vladimir Zvjagincev i Sergej Rublevski.
Za reprezentaciju svijeta igrali su: Viswanathan Anand, Ruslan Ponomarjov, Peter Leko, Vasyl Ivanchuk, Boris Gelfand, Alexei Širov, Nigel Short, Judit Polgar, I. Smirin, Tejmur Radžabov; rezerve: V. Akopian i Zurab Azmaiparashvili.
Osim četiri žene – Judit Polgar, Nigel Short, Peter Leko i Viswanathan Anand – ostali igrači su nedavno još bili sovjetski šahisti.
Ukupan rezultat: 52:48 u korist Reprezentacije svijeta.
MEČEVI ZA PRVENSTVO SVETA
29.marta 1886. Vilhelm Štajnic, nakon pobjede u meču nad Johannom Zukertortom, proglašen je prvim šahovskim svjetskim prvakom u istoriji. Od tada je u borbi za svjetsko prvenstvo održano 43 takmičenja, uključujući 38 mečeva, 1 meč-turnir i 4 turnira po nokaut sistemu.
Pobjednici su:
1886 – Vilhelm Štajnic
1894 – Emanuel Lasker
1921 – Hose Raul Kapablanka
1927 – Aljehin
1935 – Max Euwe
1948 – Mihail Botvinik
1957 – Vasili Smislov
1960 – Mihail Talj
1963 – Tigran Petrosjan
1969 – Boris Spaski
1972 – Robert Fišer
1975 – Anatolij Karpov
1985 – Gari Kasparov
2000 – Vladimir Kramnik
Pored toga, FIDE svjetskim prvacima postali su:
1998 – Anatolij Karpov
1999 – Aleksandar Halifman
2000 – Viswanathan Anand
2002 – Ruslan Ponomarjov
Najviše mečeva – po 5 – odigrali su Karpov i Kasparov; Botvinik i Smislov tri puta; po 2 meča odigrali su: Štajnic i Lasker, Aljehin i Euwe, Botvinik i Talj, Petrosjan i Spaski, Fišer i Spaski.
Samo dvojica – Aljehin i Botvinik – uspjeli su da vrate šahovski tron u revanš meču. Poraz u revanšu pretrpjeli su Štajnic i Karpov.
Do 1999. godine 11 izazivača nije uspjelo da pobijedi šampione i osvoji šahovski tron:
M. Čigorin (1889, 1892)
J. Gunsberg (1890/91)
F. Maršal (1907)
Z. Tarash (1908)
K. Šlehter (1910)
D. Janovski (1910)
E. Bogoljubov (1929, 1934)
D. Bronštajn (1951)
V. Korčnoj (1978, 1981)
N. Šort (1993)
V. Anand (1995)
A u FIDE mečevima nisu pobijedili Anatolija Karpova (1993 – Jan Timman, 1996 – Gari Kamsky).
Najbeskompromisniji meč u istoriji bio je Štajnic – Čigorin (1889), kada je prva remi partija zabilježena tek u posljednjoj, sedamnaestoj partiji. Inače, Štajnic ima najniži procenat remija – 25,2% (6 mečeva, 115 partija).
U 4 meča jednom od protivnika uspjelo je da ne izgubi nijednu partiju. Tako je Lasker sa „suvim“ rezultatom pobijedio Maršala (1907) i Janovskog (1910), dok je 1921. to uspio Kapablanka u meču sa istim Laskerom, a 2000. Kramnik je bez poraza pobijedio Kasparova.
Najkraći meč bio je Lasker – Šlehter (1910) – 10 partija. Najduži i najproduktivniji bio je Karpov – Kasparov (1984/85) – 48 partija, trajao je 5 mjeseci i bio je jedini u istoriji koji je prekinut prije završetka, pri rezultatu 5:3 u korist Karpova.
Samo 4 takmičenja završila su remijem i sačuvala šampionski tron:
Lasker – Šlehter (5:5)
Botvinik – Bronštajn (1951, 12:12)
Botvinik – Smislov (1954, 12:12)
Kasparov – Karpov (1987, 12:12)
Tokom stogodišnje istorije mečeva za svjetsko prvenstvo, zabilježeno je pet perioda pojačane aktivnosti:
1889–1897: 4 meča, 3 igrana do 10 pobjeda (u svim učestvovao Štajnic).
1907–1910: 4 meča, 3 igrana do 8 pobjeda (u svim učestvovao Lasker).
1934–1937: 3 meča, svaki do većine od 30 partija (u svim učestvovao Aljehin).
1957–1961: 4 meča, većina od 24 partije (u svim učestvovao Botvinik).
1984–1990: 5 mečeva, oba protivnika Karpov i Kasparov. Prvi bez ograničenja, do 6 pobjeda, ostali po većini od 24 partije.
Mečevi za prvenstvo svijeta održavani su u 14 država, od kojih je 6 mečeva igrano u dvije zemlje:
Lasker – Štajnic (1894) u SAD i Kanadi
Lasker – Šlehter (1910) u Austriji i Njemačkoj
Aljehin – Bogoljubov (1929) u Njemačkoj i Holandiji
Meč-turnir 1948 (Botvinik, Smislov, Keres, Reševski, Euwe) u Holandiji i SSSR-u
Kasparov – Karpov (1986) u Engleskoj i SSSR-u
Kasparov – Karpov (1990) u SAD i Francuskoj
Među drugim organizatorima bili su:
Kraj 19. vijeka: Kuba
20.vijek: SSSR, Holandija, Njemačka, Argentina (1927), Island (1972), Filipini (1978), Italija (1981), Španija (1987), Engleska (1993 i 2000) i SAD (1995)
1993.godine održana su 2 meča za prvenstvo svijeta:
Kasparov – Šort u Londonu pod PŠA (pobjednik Kasparov)
Karpov – Timman u Holandiji i Indoneziji pod FIDE (pobjednik Karpov)
1994.FIDE i PŠA dogovorili su da 1996. održe meč između šampiona po dvije verzije, da bi ubuduće bio jedan svjetski prvak. Međutim, ujedinjeni meč se nije održao.
1995: Kasparov – Anand, New York (pobjednik Kasparov)
1996: Karpov – Kamsky, Elista (pobjednik Karpov)
Od 1998. FIDE je počela da dodjeljuje šampionski tron po nokaut sistemu (eliminišući poražene), sa 100+ najboljih šahista svijeta. Pobjednici:
1998: Karpov
1999: Halifman
2000: Anand
Januar 2002: Ponomarjov
U oktobru–novembru 2000: Kasparov – Kramnik u Londonu (prvi put, izazivač izabran bez kvalifikacija, po preporuci sponzora). Kramnik je pobijedio Kasparova 8,5:6,5 (+2, -0, =13) i postao 14. svjetski šampion u istoriji šaha.
Svjetsko lično prvenstvo žena održava se od 1927.
Prvih 7 turnira pobijedila je Vera Menčik
Nakon njene smrti, 1950. održan je turnir u Moskvi; pobjednica iz SSSR-a
Do 1991. godine šampionke su bile isključivo sovjetske šahistkinje
Za najboljeg igrača Globalne lige, očekivano, proglašena je Stavroula Tsolakidou, šahistkinja pobjedničke ekipe Ganges Grandmasters. Titulu MVP-ja uručili su joj uz povike „Greek Goddess“ – grčka boginja.
Pokušavao sam svima da smislimo nadimke i tako je nastao ovaj – „Grčka boginja“, – e kapiten ekipe Adhiban. – Nisam očekivao da će za tako kratko vrijeme zaista postati toliko popularan, – dodao je Baskaran.
Stavrouli je uručen i prigodan poklon – motocikl Jawa. Od Bangalora do Samarknda na njemuvjerovatno ne bi stigla, ali krstarenje ulicama Kavale – sasvim je izvodljivo!
U drugom kolu bilo je već nekoliko iznenađenja jer su slabije rejtingovani igrači uspjeli da osvoje pola ili čak čitav poen protiv renomiranih šahista. Bilo je dosta lijepih partija, strateškog nadigravanja u središnjici, precizno vođenih završnica, ali vjerovatno je najefektnija pobjeda velemajstora Nikole Sedlaka koji je prvo žrtvovao skakača, a zatim topa da razruši pješačku odbranu protivničkog kralja.
Crnogorske šahovske reprezentacije otputovale su u Samarkand, gdje će od 15. do 27. septembra biti održana 46. Šahovska olimpijada, najmasovnije i najznačajnije ekipno takmičenje u svjetskom šahu.
Takmičarski dio počinje 16. septembra, a igraće se 11 kola po švajcarskom sistemu. Ovogodišnja Olimpijada biće rekordna – prijavljeno je 208 ekipa u Open konkurenciji i 192 u ženskoj, odnosno ukupno 400 reprezentacija.
Muška reprezentacija Crne Gore je 40. nosilac, sa prosječnim rejtingom 2505. Ekipu čine velemajstori Nikita Petrov, Denis Kadrić, Luka Drašković i Nikola Đukić, kao i FIDE majstor Nemanja Vukčević, dok je kapiten velemajstor Dragan Kosić.
Ženska selekcija postavljena je za 47. nosioca, sa prosječnim rejtingom 2125. Za Crnu Goru će nastupiti Aleksandra Žerebcova, Alena Skvorcova, Aleksandra Milović, Nikolina Koljević i Mateja Popović, a kapiten je Dušan Lekić.
Šef crnogorske delegacije na Olimpijadi biće Mitar Đukanović, dok će Igor Vujačić biti dio sudijskog tima na ovom velikom svjetskom takmičenju.
Tokom Olimpijade u Samarkandu biće održan i izborni kongres Svjetske šahovske federacije – FIDE, na kojem će Šahovski savez Crne Gore predstavljati predsjednik Jovan Milović.
Crnogorske selekcije u Uzbekistan putuju sa željom da poprave svoje startne pozicije i nastave niz dobrih rezultata sa velikih ekipnih takmičenja prethodnih godina.
Prvi nosilac u Open konkurenciji je selekcija Sjedinjenih Američkih Država, ispred Indije i domaćina Uzbekistana, dok su u ženskoj konkurenciji na vrhu startne liste Indija, Gruzija i Kina.
Dok se šahovski šampioni okupljaju na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u Uzbekistanu, jedna inspirativna inicijativa mijenja živote traumatizovane djece.
Šah možda djeluje kao neobičan izbor za promjenu života djece izbjeglica. Ali upravo on izaziva veliko interesovanje među mališanima koji žive u najtežim uslovima u području Koks Bazara u Bangladešu, najvećem izbjegličkom kampu na svijetu. Ovu inicijativu podržavaju Međunarodna šahovska federacija (FIDE), Himalayan Chess Academy i državna šampionka u ženskom šahu.
🔸 Ideja je da se šah i njegove prednosti približe još većem broju djece izbjeglica u Koks Bazaru. Prema podacima Vlade Bangladeša i Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), na ovom području živi oko 540.000 djece.
🔸 Program: Chess Protection Programme, realizovan u partnerstvu sa FIDE i Himalayan Chess Academy, održan je tokom avgusta u izbjegličkom kampu Kutupalong. Program je vodila FIDE šahovska instruktorka i šampionka u ženskom šahu Monališa Kambhu, kroz organizaciju MiR i lokalnog partnera The Humanitarian Assistance Programme (HAP/Bangladesh).
Trideset šahista učestvovalo je u treninzima, a program je završen turnirom za djevojčice i dječake, na kojem su učestvovala 64 izbjeglice uzrasta od 10 do 22 godine.
🎯 Cilj prikupljanja sredstava: Organizacija Movement in Refuge želi da prikupi 100.000 američkih dolara kako bi u naredne dvije godine omogućila da se šah uvede za još do 5.000 djece izbjeglica.
🌐 Više informacija:
Poznajete li neki obrazovni šahovski projekat koji pravi stvarnu razliku?
FIDE sa zadovoljstvom objavljuje pravilnik za Salesforce FIDE World Championship Match 2026, čime su potvrđeni mjesto održavanja, format, raspored i raspodjela nagrada za susret aktuelnog svjetskog šampiona, velemajstora Gukesh D, i njegovog izazivača, velemajstora Javokhira Sindarova. Meč će biti održan u Fondation Martin Bodmer u Colognyju, u Ženevi, u Švajcarskoj, od 22. novembra do 12. decembra 2026. godine, čime se meč za svjetsko prvenstvo vraća u Švajcarsku prvi put od Brissaga 2004. godine.
Zvanični program počinje 22. novembra Danom za medije i Svečanom ceremonijom otvaranja. Prva klasična partija biće odigrana 24. novembra, a posljednja predviđena partija 11. decembra. Ako budu potrebni taj-brejkovi, oni će uslijediti 12. decembra.
Gukesh i Sindarov će obojica imati 20 godina kada meč počne, što ga čini najmlađim mečom za svjetsko prvenstvo u istoriji. Za Gukesha će Ženeva biti prva odbrana titule koju je osvojio u Singapuru 2024. godine. Sindarov dolazi kao pobjednik 2025 FIDE Svjetskog kupa i 2026 FIDE Turnira kandidata.
„Meč za svjetsko prvenstvo nije poput bilo čega drugog u našem sportu“, rekao je Viswanathan Anand, privremeni predsjednik FIDE. „Tri nedjelje sjedite preko puta istog protivnika dok vas čitav svijet posmatra. Igrao sam mečeve za svjetsko prvenstvo na nekim izuzetnim kulturnim lokacijama, uključujući Olympic Museum u Lozani i Bundeskunsthalle u Bonu, a takvo okruženje daje takmičenju poseban karakter. Fondation Martin Bodmer pripada toj tradiciji i predstavlja prikladno mjesto za ovaj meč.“
Igrači
Gukesh D, koji predstavlja Indiju, postao je 18. svjetski šampion u decembru 2024. godine. Pobijedio je Ding Lirena rezultatom 7,5-6,5 nakon što je dobio četrnaestu i posljednju klasičnu partiju u Singapuru. Sa 18 godina postao je najmlađi neprikosnoveni svjetski šampion u istoriji šaha. Njegov put do titule uključivao je i pobjedu na 2024 FIDE Turnir kandidata, kao i zlatne medalje u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji na 2024 Šahovskoj olimpijadi.
Javokhir Sindarov, koji predstavlja Uzbekistan, izborio je plasman u meč pobjedom na 2026 FIDE Turnir kandidata na Kipru. Prvo mjesto obezbijedio je kolo prije kraja, završio turnir bez poraza i osvojio 10/14 poena. Taj rezultat došao je manje od pet mjeseci nakon što je u Goi postao najmlađi pobjednik FIDE Svjetskog kupa. Sindarov je prvi igrač iz Uzbekistana koji se kvalifikovao za meč za neprikosnovenu titulu svjetskog šampiona.
Format meča
Meč se sastoji od najviše 14 klasičnih partija. Prvi igrač koji osvoji 7,5 poena pobjeđuje u meču i osvaja titulu.
Kontrola vremena iznosi 120 minuta za prvih 40 poteza, nakon čega igrači dobijaju još 30 minuta za ostatak partije. Od 41. poteza dodaje se inkrement od 30 sekundi po potezu.
Ponude remija nisu dozvoljene prije 40. poteza crnog. Prije tog trenutka remi može biti zatražen preko glavnog sudije ili zamjenika glavnog sudije samo u slučaju trostrukog ponavljanja pozicije ili pat-pozicije.
Ako nakon klasičnih partija rezultat bude 7-7, titula će biti odlučena 12. decembra. Taj-brejk počinje sa četiri partije u tempu od 15 minuta, uz dodatak od 10 sekundi po potezu.
Ako rezultat i dalje bude izjednačen, igraju se dvije partije u tempu od 10 minuta uz dodatak od pet sekundi po potezu, a zatim, ako bude potrebno, još dvije partije u tempu od tri minuta uz dodatak od dvije sekunde po potezu.
Ukoliko neriješen rezultat i dalje bude na snazi, igraće se partije u tempu od tri minuta uz dodatak od dvije sekunde po potezu, jedna po jedna, pri čemu će se boje mijenjati nakon svakog remija, sve dok se ne dobije pobjednički rezultat.
Nagradni fond od 2,5 miliona USD
Nagradni fond iznosi 2,5 miliona USD, nakon odbijanja svih eventualno primjenjivih lokalnih poreza.
Prema standardnoj raspodjeli, svaki igrač dobija 200.000 USD za svaku dobijenu partiju, uključujući pobjedu službenim putem, dok se preostali iznos dijeli ravnopravno između dvojice igrača.
Ako konačni rezultat klasičnih partija bude 7,5-6,5 uz 13 odlučenih partija, ili 8-6 uz svih 14 odlučenih partija, pobjednik će dobiti 1,3 miliona USD, a poraženi 1,2 miliona USD.
Ista podjela od 1,3 miliona USD prema 1,2 miliona USD primjenjuje se i ako meč bude odlučen u taj-brejku.
Sponzor
Salesforce se pridružio FIDE kao glavni sponzor i tehnološki partner u septembru 2026. godine. Višegodišnji sporazum obuhvata World Championship Matches 2026. i 2028. godine, kao i Women’s World Championship Match 2027. godine.
Salesforce je takođe zvanični AI partner FIDE World Chess Championshipa i FIDE rejtinga, a sporazum donosi njegov Agentforce 360 portfolio, uključujući Slack, na FIDE događaje i rejting-listu.
Mjesto održavanja
Fondation Martin Bodmer, osnovana 1971. godine, biblioteka je i muzej posvećen kulturnoj baštini, koji čuva i izlaže najznačajnije tekstove svjetske književnosti i ljudske istorije. Ovo jedinstveno mjesto predstavlja važna svjedočanstva ljudske misli, od nastanka pisma do današnjih dana.
Fondacija posjeduje oko 150.000 dokumenata na gotovo 120 jezika, što je čini jednom od najznačajnijih privatnih kolekcija na svijetu. Zbirka obuhvata stotine papirusa, zapadnjačke i istočnjačke srednjovjekovne rukopise, kao i hiljade stranica autografskih rukopisa i rijetkih gravura.
Ova Bibliotheca Bodmeriana od 2015. godine upisana je u UNESCO registar „Memory of the World“, inicijativu usmjerenu na očuvanje i širenje svjetske dokumentarne baštine.
Fondation Martin Bodmer sprovodi brojne projekte konzervacije, restauracije i digitalizacije kako bi njeni dokumenti bili dostupni putem interneta. Od 2003. godine prima posjetioce u svom modernom podzemnom muzeju, koji je projektovao veliki švajcarski arhitekta Mario Botta, u jedinstvenom ambijentu padine Colognyja na kojoj se nalazi, sa spektakularnim pogledom na Ženevsko jezero i grad Ženevu.
Pored stalne postavke, Fondation Martin Bodmer organizuje privremene izložbe i kulturne programe na teme povezane sa naukom, umjetnošću, istorijom i književnošću, omogućavajući javnosti pristup autentičnim dragocjenostima koje su oblikovale istoriju čovječanstva.
Dovođenje Svjetskog prvenstva u Fondation Martin Bodmer smješta jedno od najvećih takmičenja u šahu u prostor posvećen očuvanju istorije ideja.
„Oduševljeni smo i počastvovani što možemo da ugostimo ovaj globalni događaj u našoj instituciji. Ovo priznanje ima posebno snažan odjek u kontekstu nasljeđa našeg osnivača, čiji su pojedini radovi bili posvećeni šahu ili usko povezani s njim“, rekao je profesor Jacques Berchtold, direktor Fondation Martin Bodmer. „Veliki je izvor ponosa vidjeti kako se ovdje spajaju sportska izvrsnost, kultura i istorija.“
O kompaniji Salesforce
Salesforce pomaže organizacijama svih veličina da postanu Agentic Enterprises, integrišući ljude, agente, aplikacije i podatke na pouzdanoj, objedinjenoj platformi kako bi otključali dosad nezabilježen rast i inovacije. Više informacija dostupno je na https://www.salesforce.com
Dodatne informacije o ulaznicama, akreditacijama za medije, televizijskom i internet prenosu, kao i uslovima za posjetioce, biće objavljene putem zvaničnih kanala događaja.
Tokom blic turnira u Kardifu, 92-godišnji Džejms Šervin, koji je još 1957. godine odigrao čuvenu partiju protiv Roberta Fišera, sjeo je za šahovsku tablu naspram desetogodišnje Bodhane Šivanandan, koja je ranije učestvovala na superturniru WR Chess.
Razlika u godinama između protivnika iznosila je čak 82 godine.
Novinar: Danas je sa mnom legendarni Vasilij Ivančuk, ovdje na FIDE Grand Swissu. Vi ste legendarni igrač i igrate na ovako jakom turniru. Kako vam protiče turnir?
Vasilij Ivančuk: U redu. Danas sam pobijedio, tako da imam plus jedan i još mnogo partija je preda mnom.
Novinar: Kako vam je igrati protiv tako jakih protivnika, igrača poput vas, ali i protiv mladih superzvijezda koje su se ovdje okupile?
Vasilij Ivančuk: U redu. Jednostavno ne razmišljam o godinama. Koncentrišem se na igru.
Pokušavam da razumijem stil svakog svog protivnika i da se koncentrišem na partiju.
Novinar: Da li je to teško raditi na turniru po švajcarskom sistemu, kada gotovo da nema vremena za pripremu protivnika?
Vasilij Ivančuk: U redu, ali i moji protivnici su u istoj situaciji.
Novinar: Primijetila sam da često šetate po sali tokom svojih partija. Posmatrate li neke konkretne partije ili jednostavno šetate?
Vasilij Ivančuk: U redu. Vjerovatno se jednostavno više opustim kada moj protivnik razmišlja o svom sljedećem potezu.
Novinar: To je, dakle, vaš način da izbjegnete stres tokom partije?
Vasilij Ivančuk: U redu. Da izbjegnem stres i da dam mozgu malo odmora u tom kratkom periodu dok protivnik razmišlja.
Novinar: A kako se opuštate van partija, osim pripreme? Kada niste za šahovskom tablom?
Vasilij Ivančuk: U redu. Volim da idem u šetnju.
Novinar: Možete li nešto da čitate?
Vasilij Ivančuk: Pa, mogu nešto da čitam. Dakle, različito je, zavisi od okolnosti.
Novinar: Da li postoji neka konkretna knjiga koju trenutno čitate?
Vasilij Ivančuk: U redu. Trenutno ne čitam ništa konkretno, ali mogu da pregledam neke materijale na internetu. Na primjer, čitam članke Ziadinova na Fejsbuku. On često objavljuje mnogo zanimljivih stvari.
Novinar: U redu, to je čitanje.
Vasilij Ivančuk: Da.
Novinar: A kada ne igrate na turnirima, kako izgleda vaš život? Čime se bavite van šaha?
Vasilij Ivančuk: Kakav život?
Novinar: U redu. Šta radite?
Vasilij Ivančuk: U redu. Pa, ponekad nekoga podučavam. Ali, ako potpuno izuzmemo šah…
Volim da dobro jedem, volim da idem u šetnju. Volim da provodim vrijeme sa ljudima koji su mi prijatni.
Novinar: Da li su to porodica ili prijatelji? Ko su za vas ti ljudi koji su vam prijatni?
Vasilij Ivančuk: I porodica, naravno, ali ne samo porodica.
Novinar: Juče ste imali prilično dugu partiju. Bili ste među igračima koji su posljednji završili u turnirskoj sali. Iako je pozicija bila izjednačena, nastavili ste da vršite pritisak. To je, po meni, dobra lekcija — nikada ne odustajati. Šta kažete na to?
Vasilij Ivančuk: U redu. Imao sam šanse za pobjedu. Ne znam da li sam negdje propustio još neke šanse, ili možda čak i dobijenu poziciju. Ali moj protivnik se prilično dobro branio. U svakom slučaju, dovoljno dobro da izbori remi.
Tako da ni remi nije loš rezultat.
Naravno. Sredio sam tekst u cjelinu, uklonio vremenske oznake i jasno označio ko govori. Naziv
Novinar: Nekoliko neobičnih otvaranja ovdje na FIDE Grand Swissu. Na primjer, Gukeš je danas počeo sa d4 i c3, a Nodirbek je počeo sa e3. Šta vi mislite o tome?
Vasilij Ivančuk: U redu, to je sasvim moguće igrati. Da, tako da, na primjer… To je zapravo ideja.
Novinar: Ko je igrao e3?
Vasilij Ivančuk: Gukeš je igrao d4, c3.
Novinar: A Nodirbek je igrao e3.
Vasilij Ivančuk: Da, to je ideja španskog igrača Davida Lariña Nieta. On je igrao e3 sa idejom da, ako konj ode na f6, slijedi g4.
Novinar: g4.
Vasilij Ivančuk: Ne znam da li je Nodirbekova ideja bila da odigra g4, ali dobro. To je otvaranje Lariña Nieta.
Novinar: Da, to je baš lijepa šahovska priča. Potez konj f6 je odigran, ali Nodirbek nije odigrao g4. Nadam se da ćemo ipak još vidjeti taj potez.
Vasilij Ivančuk: Vjerovatno je analizirao onu partiju Lariña Nieta i zaključio da je to, vjerovatno, za klasičnu vremensku kontrolu ipak previše rizično.
Novinar: Ali ovi igrači vjerovatno igraju neobična otvaranja kako bi izbjegli pripremu svojih protivnika i sve te kompjuterske varijante. Šta vi mislite, da li se držite onoga što poznajete, klasičnih otvaranja koja vam odgovaraju, ili i vi ponekad pokušavate da igrate nešto nestandardno?
Vasilij Ivančuk: U redu, to zavisi od protivnika i od situacije na turniru. Tako da mislim da su oba pristupa moguća, ali zavisi od toga kakve su šanse za uspjeh u svakom pojedinačnom slučaju.
Novinar: Bilo mi je veoma prijatno da razgovaram s vama i nadam se da ćete i u nastavku imati uspješan turnir.
Streamer Hikaru Nakamura objasnio je zašto je Magnus Karlsen izgubio od Jana Nepomniachtchija u finalu Global Chess League.
Otvaranje je za Magnusa bilo jednostavno sjajno. Imao je pješaka više. Kontrolisao je otvorenu liniju u centru table. Potpuna dominacija. Ali praktično jednim potezom (28.Qxb5) Magnus ispušta pobjedu iz ruku.
Podsjetiću: jedna stvar o kojoj u posljednje vrijeme govorim jeste — taktika, taktika i još jednom taktika. I upravo ovdje Magnus pokazuje svoju ranjivost. Ima pješaka više, ima mogućnost da nastavi da vrši pritisak na protivničku poziciju. Partija je, u suštini, dobijena; samo treba pratiti protivnikove resurse. Rekao bih da bi vjerovatnoća njegove pobjede bila 90 odsto da je na vrijeme kontrolisao ovu poziciju i odigrao 28.Be3.
Ali umjesto toga, Magnus jednostavno potcjenjuje poziciju. U jednom trenutku počinje da igra nemarno i ne primjećuje taktičke mogućnosti koje se kriju u ovoj poziciji. A kada odigra 28.Qxb5, sve u jednom trenutku kreće po zlu. Naravno, uslijedio je odgovor 28…c4, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
To je bila partija koja je zaista odlučila ishod meča. A za Magnusa to mora da bude veoma, veoma bolno. Partija se očigledno odvijala u njegovu korist. Igrao je svoju klasičnu, sporiju pozicionu igru, ali je napravio jednu malu nepreciznost, dozvolivši da pozicija pređe u taktički veoma složenu fazu. A Nepomniachtchi je izveo nekoliko briljantnih žrtava i jednostavno nadigrao Magnusa čim je preuzeo inicijativu u ovoj partiji.
Zato je za Magnusa ovo, bez sumnje, veoma gorka pilula. Turnir je počeo prilično sporo za njega i zaista je djelovalo da postepeno ulazi u ritam, hvata zalet i počinje da dobija partije. Ali u posljednje tri partije izgubio je dvije — od Alireze i Nepomniachtchija. A to, po mom mišljenju, znači da se turnir za njega u cjelini nije završio na najbolji način.
Definitivno, ovo nije rezultat kojim bi Magnus bio zadovoljan — zaključio je Hikaru.
Posle tri takmičarska dana, završena je Kadetska liga Beograda za 2026. godinu. Takmičenje je igrano u prostorijama OŠ „Ratko Mitrović“ na Novom Beogradu, a u konkurencijama do 10, 14 i 18 godina, učestvovalo je ukupno 26 ekipa. I ove godine ekipa ŠK „Tadić“ sačuvala je tradiciju i osvojila pehar za najuspešniju ekipu, međutim ova liga donela je pet nosilaca titula u pet konkurencija u kojima je nastupilo barem dve ekipe: pored pomenutog ŠK „Tadić“ (najbolji kod dečaka do 14 godina), tu su i „Partizan“, „Zmaj“, „Delfin“ i „Nikola Tesla“. Pehare i medalje najuspešnijima na završnoj svečanosti uručili su Ognjen Pejčinović, v.d. izvršnog direktora ŠS Beograda i Vladimir Obradović, prijatelj šaha i istaknuti sportski radnik). Tabele i rezultati:
Velemajstor Luka Budisavljević se izdvojio u vođstvu sa 4,5 poena. U četvrtom kolu remizirao je crnim figurma protiv velemajstora Cori-ja, dok je u petom kolu pobijedio velemajstora Gabriela Floma. Pola poena manje od vodećeg ima grupa od 6 šahista. U šestom kolu Luka Budisavljević igra crnim figurama protiv velemajstora Obregon Rivero Juana Carlosa.
V. I. Linder, I. M. Linder Šahovska enciklopedija Moskva, AST • Astrel, 2004
MATANOVIĆ Aleksandar (r. 1930), jugoslovenski velemajstor i šahovski novinar.
Aleksandar je naučio da igra šah sa pet godina; sa 16 je postao prvak Beograda među omladincima, a tri godine kasnije i prvak države u omladinskoj konkurenciji, nakon čega je uvršten u sastav nacionalne reprezentacije za nastup na Šahovskoj olimpijadi. Tokom 30 godina (1950–1980) igrao je na devet olimpijada.
Sjajni rezultati Aleksandar Matanovića na međunarodnim turnirima u Beogradu (1954) i Zagrebu (1955), gdje je osvojio druga mjesta, iza učesnika mečeva za svjetsku titulu David Bronštajna i Vasilij Smislova, donijeli su mu titulu velemajstora.
Godine 1958. Aleksandar je diplomirao na Filološkom fakultetu Univerzitet u Beogradu. Osam godina kasnije postao je jedan od pokretača i glavni urednik čuvenog Šahovski informatora, koji je postao nezaobilazna priručna knjiga majstora i velemajstora.
Među njegovim najboljim sportskim uspjesima u narednim godinama izdvajaju se pobjede na turnirima u Bevervijku (1957), Buenos Ajresu (1961), Titovo Užicu (1966), Luksemburgu (1971) i Londonu (1983).
Kao šahista aktivnog pozicionog stila, Matanović je ujedno posjedovao i „nokautirajući“ kombinacioni udar. Primjer za to je njegova partija odigrana na Šahovskoj olimpijadi.
Od davnina je tabla 8×8 bila predmet proučavanja matematike. Najprije je pažnju privukao njen oblik – kvadrat podijeljen na 64 polja. Zatim su u središte interesovanja računske matematike dospjele same šahovske figure, zbog raznovrsnosti njihovih poteza. Najzad, složena pravila šahovske borbe postala su jedna od osnova razvoja teorije igara i kibernetike.
Još u XVIII i XIX vijeku naučnici su sprovodili matematička istraživanja posvećena kretanju i rasporedu figura na šahovskoj tabli. Jedno od prvih takvih istraživanja bio je zadatak o obilasku svih polja šahovske table skakačem tako da se nijedno polje ne posjeti dva puta.
Već 1759. poznati matematičar Leonhard Euler predložio je jedno od rješenja tog „jednostavnog zadatka“. Kasnije su pronađene i druge metode. Evo, na primjer, rješenja Karl Jaenischa, koji je u Sankt Peterburgu 1862–1863. objavio trotomno djelo Primjena matematičke analize na šahovsku igru:
Pažnju matematičara privukao je i zadatak o osam dama, koji je 1848. predložio njemački matematičar Max Bezzel: rasporediti na tabli osam dama tako da nijedna ne napada drugu. Veliki matematičar Carl Friedrich Gauss najprije je pronašao 72 rješenja, a zatim – istovremeno sa slijepim naučnikom Franz Nauckom – svih 92!
Poznat je i zadatak s topovima, koje treba rasporediti na tabli tako da ne napadaju jedan drugog. Naravno, svi ti problemi, zanimljivi za matematiku, nemaju praktičnu vrijednost za teoriju šahovske igre.
Pitanje odnosa matematike i šaha zanimljivije je u drugom smislu – da li su oni bliski po karakteru analitičkog mišljenja i ljudskih sposobnosti? Aleksandar Aljehin i Mihail Talj, koji su šah smatrali prije svega umjetnošću, negativno su odgovarali na to pitanje. To, međutim, ne isključuje podudarnost darovitosti za obje oblasti kod pojedinih izuzetnih šahista, kao što je to bio slučaj, na primjer, kod svjetskih prvaka – doktora matematike Emanuela Laskera, čija se jedna formula i danas navodi u udžbenicima algebre, i doktora Maksa Evea, koji je predavao matematiku i rukovodio najvećim računskim centrom u Holandiji.
Milan Matulović
Milan Matulović (r. 1935), jugoslovenski velemajstor (1965), učesnik je „Meča vijeka“ (1970) u sastavu reprezentacije svijeta.
Sa 24 godine ostvario je prvi međunarodni uspjeh, postavši dobitnik nagrade na jakom turniru u Sarajevu (1959, 3–4. mjesto). Godine 1961. osvojio je tri međunarodna turnira (Netanja, Nikšić, Skoplje) i stekao titulu međunarodnog majstora.
Dvostruki je prvak Jugoslavije (1965. i 1967). Kao član nacionalne reprezentacije učestvovao je na pet Šahovskih olimpijada (1964–1972), gdje je odigrao 78 partija i osvojio 60 poena. Zahvaljujući nizu uspjeha u drugoj polovini šezdesetih godina (dva puta je učestvovao na međuzonskim turnirima – 1967. i 1970, bio je nagrađivan i pobjednik niza drugih prestižnih takmičenja) uvršten je u sastav reprezentacije svijeta (osma tabla) za „Meč vijeka“ protiv reprezentacije SSSR-a (Beograd, 1970).
Protivnik Milan Matuloviću bio je za njega veoma neugodan šahista Mihail Botvinik, od kojeg je Milan izgubio sve prethodne susrete, kao i prvu partiju njihovog četvorokružnog meča. Ipak, u sledeće tri partije protiv bivšeg svjetskog prvaka igrao je ravnopravno (1,5 : 1,5), a u trećoj je svojim navijačima poklonio „dijamantski pat“ u centru table!
Bijeli je upravo odigrali svoj 93. potez 93. Qc4–d3+!! Nakon prinudnog odgovora crnih 93… K:d3 na tabli je nastao jedinstven pat bijelom kralju, kao da uopšte nije ni učestvovao u igri.
Matulović je šahista aktivnog stila igre. Nije slučajno što se među njegovim debitanstkim izumima nalazi i „Matulovićev gambit“ u Sicilijanskoj odbrani: 1. e4 c5 2. d4 cd 3. c3 dc 4. N:c3.
„U šahu me privlači sportski momenat, borba za pobjedu, za dokazivanje“, govorio je u jednom intervjuu. „Šah donosi popularnost, slavu, putovanja.“
…Sutradan ujutro stigli smo u Vinipeg. Poslije mirne i uredne Otave, ovaj sjeverni grad učinio nam se pomalo divljim.
„Na šta li me ovo podsjeća? Gdje sam već vidio ovakav grad?“ — neprestano mi je prolazila kroz glavu misao dok smo, nakon odmora, izašli u šetnju ulicama.
Tu zagonetku neočekivano je riješio moj drug.
— A znaš li zašto Vinipeg djeluje tako poznato? — iznenada je rekao Igor, prekidajući dugu tišinu. — To je grad kao iz kaubojskih filmova. Čas posla možeš zamisliti kako će iza ugla iskočiti naoružani jahač i početi da puca na sve oko sebe.
Zaista, ovaj veliki grad u centru Kanade na čudesan način je sačuvao karakteristične crte perioda zlatne groznice, onako slikovito opisanog kod Džeka Londona. Čini se da su i kuće velike, višespratnice, i prodavnice ogromne, a opet — onaj policijski gigant na uglu, taverne, male radnje prepune čudnih sitnica — sve to podsjeća na opise naselja hrabrih tragača za zlatnim poljima iz avanturističkih priča. Čini ti se da će svakog časa naići umorni, promrzli tragač za zlatom, nemarno prosuti na pult šaku sjajnog zlatnog pijeska i da će početi neobuzdana zabava.
Istina, svega toga danas u Vinipegu nema, ali nam se učinilo da duh romantike zlatne groznice još uvijek vlada gradom. Nije slučajno što smo se udaljili dvije hiljade kilometara od glavnog grada Kanade u pravcu Jukona i Klondajka — mjesta radnje omiljenih junaka Džeka Londona.
Uveče, nekoliko sati nakon dolaska u Vinipeg, održali su se naši nastupi. Uprkos snažnom sastavu učesnika simultanke, velemajstor Bondarevski postigao je briljantan rezultat, pobijedivši u 33 partije i samo dvije remizirao. Meni je pošlo za rukom da pobijedim u demonnstracionoj partiji protiv majstora Abo Janovskog. Naši nastupi privukli su neviđen broj gledalaca za taj grad. Bio je to pravi praznik za šahovske ljubitelje tog dalekog kanadskog grada.
Sutradan smo odletjeli u Toronto — drugi po veličini grad Kanade, odmah poslije Montreala. U Toronto smo stigli kasno uveče u subotu, a rano ujutro u nedjelju krenuli smo na mjesto koje smo odavno željeli da posjetimo — Nijagarine vodopade. S tim izletom vezan je jedan od najznačajnijih utisaka u mojim putovanjima, i dozvoliću sebi da se na njemu zadržim malo detaljnije.
Ka Nijagari nas je sopstvenim automobilom odveo poznati šahovski djelatnik Kanade, potpredsjednik FIDE gospodin Fridman. On nije bio samo naš gostoljubivi domaćin u Torontu, već i vozač i vodič, i na razne načine nas je zabavljao tokom puta — čas pričajući o znamenitostima svoje zemlje, čas iznenada počinjući da pjeva ruske pjesme, pri čemu je smiješno iskrivljavao riječi.
Prošavši brojne mostove i ukrštanja puteva, nakon jedne krivine odmah smo shvatili da smo stigli na cilj putovanja: u sparnom vazduhu vrelog ljetnjeg dana čuo se huk vodopada, koji se stapao sa višeglasnim žamorom ogromne gomile. Hiljade ljudi, sudeći po registarskim oznakama automobila, pristiglih sa svih krajeva američkog kontinenta, stajale su s obje strane rijeke i izražavale svoje oduševljenje na različitim jezicima. Tek nakon što smo se odvezli oko kilometar, konačno smo uspjeli da parkiramo automobil. Još nekoliko minuta i već smo stajali u gomili raznolikih turista, diveći se prelijepom i veličanstvenom prizoru.
Priroda je, iz nekog neobjašnjivog hira, na tom mjestu napravila ogromnu „kadu“ širine pola kilometra i tri puta veće dužine. Iz jezera Erie kroz tjesnac ovdje se sliva nekoliko miliona kubnih metara prozirne, zelenkaste vode. Stigavši do „kade“, već dovoljno razbuktala od savladanih brzaka, voda pada sa visine od pedeset metara, stvarajući tri odvojena vodopada: američki, „Lunini vodopadi“ i najljepši i najmoćniji „Potkovasti vodopad“. Upravo ovdje, kod ovog prirodnog čuda, nazvanog „Moćni gromovnik“, okupilo se najviše turista i upravo ovdje je bilo najteže probiti se do obale.
Burna reka, prošavši pored brojnih zelenih ostrva i sve brže ubrzavajući svoj tok, približava se polukružnoj ivici „kade“. Skupljena u pukotinama dna u masivne mlazove-niti, razbješnjeli tok juri nevjerovatnom brzinom naniže na kameno dno, u ogromni, ključajući vir, stvarajući gigantski polukružni vodeni zid. Boja ove pokretne potkovice na različitim mjestima je različita. Mijenja se u zavisnosti od isturenosti dna i debljine mlazeva. Negdje je svijetlozelena, negdje tirkizna, a negdje bijela. Ponegdje se vodeni tok u potpunosti sastoji od pjenastih bijelih mlazeva, pa tada izgleda kao da u vazduhu vise ogromni, na vjetru uznemireni snopovi bijele vune.
A dolje, na mjestu gdje voda, pala sa vrtoglave visine, udara o dno, kao da ključa ogroman, vreli kazan. Dno tog „kazana“ prekriveno je bijelom pjenom, a iz razbješnjelog vira desetine metara uvis diže se oblak vodene prašine, pružajući usred vrućeg dana očaranim posmatračima prijatan hlad. Prebačena s obale na obalu, u vazduhu visi višebojna duga, čas se podižući, čas, poslušna i najmanjem pokretu vjetra, ponovo spuštajući. Satima se može posmatrati ova neukrotiva stihija, koja očarava svojom snagom, ljepotom i veličinom.
— Znate li kako se ovo mjesto zove? — prekinuo je ćutanje naš vodič, pokazujući na pjenušavo dno vodopada. — Ovo mjesto se zove „Djevojka magle“. S njim je povezana stara indijanska legenda. Poslušajte.
Prije mnogo vijekova, znatno prije nego što je noga bijelog čovjeka stupila na zemlju crvenokožaca, pleme Irokeza je bogovima koji štite rast kukuruza, tikvi i pasulja prinijelo na žrtvu jednu djevojku. To se dogodilo ovako.
Nakon žetve, sve djevojke plemena stale su u veliki krug, iz čijeg je centra vođa plemena u nebo ispalio strijelu. Kada je strijela pala na zemlju, djevojka koja je stajala najbliže mjestu gdje se zabola bila je određena da odnese poruku zahvalnosti plemena Velikom duhu. Smještena u kanu napunjen plodovima žetve, djevojka je poslana kroz vodopad, a kažu da i njena sopstvena duša i danas lebdi u magli „Moćnog gromovnika“.
Slušali smo legendu, ne prestajući da se divimo veličanstvenom prizoru vodopada. U daljini se vidio niz elektrana koje rade na neiscrpnoj snazi planinske rijeke. Naš vodič nam je predložio da obiđemo zgrade gradića podignutog na obali rijeke, kao i mnoštvo raznih atrakcija. Preduzimljivi kanadski poslovni ljudi iskoristili su privlačnost Nijagarinih vodopada, takoreći, sto posto. Ovdje je sve pažljivo osmišljeno. Posjetiocima su na raspolaganju i luksuzni hoteli i jednostavna naselja. Pored raskošnog restorana nalazi se „mehanizovani“ kafe, gdje se sam uslužuješ. Svuda sviraju džez bendovi, blješte reklame noćnih kabarea, barova i bioskopa.
Pokazali su nam i razne atrakcije. Prešli smo preko viseće žičare iznad rijeke, osam minuta bespomoćno se ljuljajući u vazduhu u ogromnom metalnom kavezu i svakog trenutka osjećajući ledeno stezanje u grudima. Jedva došavši sebi od tog „putovanja kroz vazduh“, odmah smo se našli u „podzemlju“, na dubini od pedeset metara. Ušli smo u neku kabinu, platili dolar i obukli mantile s kapuljačom od debele gume, kao i takve čizme.
— Moskovski graditelj metroa! — povika Igor kad me vidio u tom neobičnom odijelu.
Spustivši se liftom, izašli smo na otvorenu platformu i ugledali kako sa ogromne visine direktno na nas padaju vodeni mlazevi. Zatim smo, pogrbljeni, prošli kroz tunel do mjesta koje se nalazilo pravo ispod struja „Moćnog gromovnika“. Nebo se nije vidjelo, samo je kroz svijetlozelene vodene mlazeve slabo probijala dnevna svjetlost. Gore je bila vrućina, a ovdje smo drhtali od prodorne hladnoće.
U prvom kolu turnira nije sklopljen nijedan remi, sve su partije odlučene! Ne sjećam se otvorenog turnira sa takvim rezultatom. Sjajan početak turnira na kojem su prema očekivanju igrači sa titulama i većim rejtingom osvojali poene.
U finalu četvrte sezone Globalne šahovske lige (Tech Mahindra Global Chess League 2026), koji je završen 13. septembra 2026. godine u Bangaloreu, pobjedu je odnijela ekipa Jana Nepomnjaščija Ganges Grandmasters, koja je savladala tim Magnusa Carlsena Alpine APL Pipers.
Prvi meč ekipa završen je neriješeno — 3:3. U drugom meču mnogo toga se odlučivalo na partiji lidera. Presudan faktor trijumfa bila je pobjeda Jana Nepomnjaščija nad Magnusom Carlsenom na prvoj tabli u drugom finalnom meču.
Norvežanin je imao osjetnu prednost, ali je propustio kontranapad i nije uspio da ga neutrališe. Lovac crnopoljac crnog, koji je tokom gotovo čitave partije bio van igre, na kraju je odlučio ishod susreta. Ova partija pokazala se kao presudna — 4:2 za Ganges Grandmasters. Pored Nepomnjaščija, pobjedu je ostvarila i Stavroula Tsolakidou, koja je savladala Humpy Koneru.
Bronzana medalja pripala je ekipi Javohira Sindarova. FYERS American Gambits dobili su oba meča za treće mjesto protiv CheQ Mumba Mastersa Maxima Vachier-Lagravea, izgubivši samo jednu od ukupno 12 partija.
Sindarov je dva puta remizirao protiv Vachier-Lagravea, dok su odlučujuće poene donijeli Nihal Sarin i Marc’Andria Maurizzi — svaki je dobio obe svoje partije.
Jan Nepomnjašči o pobjedi protiv Carlsenakoja je odlučila i pobjednika ovog takmičenja:
„Imao sam nevjerovatnu sreću. To je bila moja jedina ideja — …Lxf2. Podsjetilo me je na neki dječji turnir, kada se očajnički nadaš da će protivnik pogriješiti… I upravo se to dogodilo. Zaista sam srećan što je to pomoglo mom timu!“
— Jan Nepomnjašči
Rk
Team
Gms
+
=
–
Mpts
Bpts
1
Ganges Grandmasters
2
1
1
0
4
7
2
Alpine APL Pipers
2
0
1
1
1
5
Ganges Grandmasters Nepomniachtchi, Ian Aronian, Levon Dominguez Perez, Leinier Shuvalova, Polina Tsolakidou, Stavroula Mendonca, Leon Luke
Magnus Carlsen je dao 35-minutni intervju podkasteru Praharu Gupti. Izdvajamo najzanimljivije djelove.
Indijski talenti
„Indija bez sumnje ima najtalentovaniji bazen igrača na svijetu, posebno među mladima.“
Zajednička karakteristika im je „konkretnost u računanju, ulazak u borbene pozicije i izrazita usmjerenost na borbu“.
O trojci Gukesh, Arjun, Praggnanandhaa
„Njihovi vrhunci su trenutno već veoma visoki, praktično u rangu sa bilo kim, ali niko od njih još nije dovoljno stabilan da bi se izdvojio od ostalih.“
„U klasici se trenutno niko nije odvojio, što znači da svi ovi momci imaju šansu, ali prema posljednjim rezultatima Praggnanandhaa je u nešto boljoj poziciji.“
Njegove prednosti su „borbeni duh, osjećaj za igru i računanje“, dok su mane problemi sa upravljanjem vremenom i to što je ponekad pretjerano optimističan.
Gukesh – Sindarov
„U ovom trenutku Sindarov je vjerovatno prilično veliki favorit. Ali ko zna: Gukesh je bio veliki favorit protiv Dinga, a meč je ispao gotovo izjednačen.“
U meču ima malo partija, a šah ima ogromnu rezervu remija, pa bi „čak i u odnosu 80 prema 20, kojeg ovdje sigurno nema, sve najvjerovatnije odlučila jedna ili dvije partije“.
„Ali, ako bih baš sada morao da biram između njih dvojice, mislim da će pobijediti Sindarov — on je svestraniji i objektivniji u procjenama.“
Gukesh je 2024. godine pokazao puni potencijal, ali sada to ne uspijeva i „očajnički pokušava da se vrati na taj nivo, a to ne funkcioniše“. Nema „sigurnosnu mrežu“ u vidu mirnih remija i teško mu je da promijeni ritam igre.
„Mnogi ne vjeruju u šampiona, ali ovo je veoma zanimljiv izazov — vratiti se na svoj prethodni nivo. Dommaraju je po potencijalu u nekim aspektima čak i bolji od Sindarova. Ako Žavohir povede na početku meča — imam loše vijesti za Gukesha, ali ako bude obrnuto — on će biti jasan favorit“, smatra Magnus.
Sindarov je na Turniru kandidata „igrao u okviru svojih mogućnosti, bio dobro pripremljen i imao realističan pristup, dok su protivnici igrali ispod svog nivoa, a on je to iskoristio“.
„Što se tiče Gukesha — imao je fantastičnu 2024. godinu, jednu od najboljih u istoriji, ali tvrditi da je sada makar blizu svom najboljem nivou bilo bi nerealno. U meču će, osim pripreme, psihologija imati ogromnu ulogu.“
Algoritam za izbor poteza
„Nemam nikakvu strukturu u razmišljanju.“
„Jednostavno, u poziciji uvijek postoje potezi koji mi djeluju prirodno i imam snažnu sklonost da vjerujem prvom instinktu, jer je on često ispravan. Onda računam da vidim da li jeste.“
„I čini mi se da igru razumijem malo bolje od drugih. Eto, to je uglavnom sve.“
Povratak i ambicije
„I dalje sam veoma, veoma dobar, to osjećam, ali trenutno nemam ambicije u šahu. Jednostavno volim da igram. Želim da igram još nekoliko godina, a onda ćemo vidjeti.“
„Što sam dalje od svog posljednjeg meča, to sam uvjereniji da se nikada neću vratiti. To mi se nikada nije naročito dopadalo.“
To nema nikakve veze sa igračima — „jednostavno više nemam interesovanje“.
O mečevima za svjetsko prvenstvo
Najizjednačeniji meč bio je protiv Caruane 2018. godine:
„U svim ostalim mečevima osjećao sam da sam značajno jači od protivnika, samo je trebalo pronaći način da to dokažem. Protiv Caruane nisam imao takav osjećaj.“
Najbliži pobjedi protiv njega bio je Karjakin:
„On je vodio u meču i u desetoj partiji je jednostavno trebalo da pronađe ponavljanje poteza — i vjerovatno bi pobijedio.“
O meču protiv Ananda 2013. godine:
„Na početku sam bio veoma nervozan.“
Anand nije izvršio dovoljan pritisak, „a da je dobio jednu od prvih partija, psihološki bi mi bilo veoma teško“. Poslije borbenog remija u četvrtoj partiji „vidio sam pukotine u njegovoj igri“.
Meč iz 2014. godine za Magnusa je bio „veoma težak“. Anand je vršio pritisak u otvaranjima, „nisam vjerovao svojim otvaranjima crnim figurama“, a priprema „uopšte nije bila dovoljna“. U partiji koju je Magnus dobio, Anand je mogao da pobijedi nekoliko poteza ranije.
„Oba meča samo su učvrstila moj osjećaj da ne želim još dugo da se bavim time. Pred svaki meč postavljalo se pitanje: da li uopšte vrijedi igrati? Godine 2021. osjetio sam: dosta.“
Pobjede su mu donosile „više olakšanje nego bilo šta drugo“.
Neugodni protivnici
„Volim lukave protivnike koji me izvlače iz zone komfora. Alireza je i dalje takav. Ivanchuk, kada sam bio veoma mlad. Hikaru djelimično, Fabi, Levon Aronian — veoma. Morozevič svojevremeno. Kramnik, donekle.“
Reprezentacija Srbije otputovala je danas u Uzbekistan na 46. Šahovsku Olimpijadu.
Sastav naših ekipa sličan je kao za prošlogodišnje Evropsko prvenstvo u Batumiju, uz dva nova imena -Bojana Maksimovića i Alinu Bivol.
Šahisti Srbije zauzimaju 15. mesto po prosečnom rejtingu pre početka takmičenja, dok se dame nalaze na 14. poziciji.
Žensku reprezentaciju Srbije predstavljaju Teodora Injac, Elif Mehmed, Sofia Pogorelskikh, Jovana Srdanović, Alina Bivol uz selektora Alisu Marić i trenera Zorana Arsovića.
Za mušku reprezentaciju Srbije nastupaju Aleksej Sarana, Aleksandar Predke , Aleksandar Inđić, Velimir Ivić, i Bojan Maksimović uz selektora Ivana Ivaniševića i trenera Miloša Perunovića.
Podsećanja radi, pre dve godine, na šahovskoj olimpijadi u Budimpešti, muška reprezentacije Srbije zauzela je 5. mesto.
Naše šahiste danas su ispratili predsednik ŠSS Andrija Jorgić i generalni sekretar Bojana Bejatović. Jorgić je tom prilikom predao selektoru Ivaniševiću zastavu Srbije koja nam je u prethodnoj godini donela puno sreće.
Bivši predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Kirsan Iljumžinov veoma pohvalno je govorio o profesionalnim kvalitetima Pavla Kolobkova, koji je kandidovan za funkciju potpredsjednika ove organizacije.
Prema dubokom uvjerenju Iljumžinova, Pavel Anatoljevič je sposoban i iskusan sportski radnik, čiji bi angažman mogao donijeti veliku korist šahu.
Izborna komisija FIDE zvanično je odobrila kandidaturu Pavla Kolobkova za učešće na izborima. Njegovu kandidaturu podržale su nacionalne šahovske federacije bratske Bjelorusije, Kube i Tadžikistana.
U skladu sa pravilima izbornog procesa, Ruska Federacija neće moći da učestvuje u predstojećem glasanju. Izbori za predsjednika i novo rukovodstvo FIDE biće održani 26. septembra u Samarkandu (Uzbekistan), istovremeno sa 10. kolom Šahovske olimpijade, koja se održava od 15. do 27. septembra.
Iljumžinov o Kolobkovu
„Kolobkova dobro poznajem. Kada je bio ministar sporta Rusije, zajedno smo organizovali nekoliko velikih događaja. On je jak sportski organizator i funkcioner. Svi u svijetu ga poznaju kao olimpijskog šampiona u mačevanju i poštuju ga kao sportskog rukovodioca naše zemlje, kao čovjeka svjetskog ugleda. A u timu predsjednika FIDE Arkadija Dvorkoviča nije bilo stručnjaka takvog kalibra. Uvjeren sam da Kolobkov, sa svojim ogromnim iskustvom i znanjem u oblasti sporta, može mnogo da doprinese FIDE“, rekao je Iljumžinov.
Pavel Anatoljevič Kolobkov sada ima 56 godina. Od 2016. do 2020. godine uspješno je obavljao funkciju ministra sporta Ruske Federacije. On je istinski sportski heroj: osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sidneju, u disciplini mač, šestostruki svjetski prvak i dvostruki prvak Evrope.
♟️🌍 Anish Giri govori 4 jezika tečno, a poznaje još najmanje 2:
Ruski: maternji jezik s majčine strane. Rođen je u Sankt Peterburgu i tamo je živio tokom ranog djetinjstva.
Engleski: govori ga na nivou maternjeg jezika i najčešće ga koristi u intervjuima, prenosima i na društvenim mrežama.
Holandski: govori ga tečno nakon preseljenja u Holandiju 2008. godine, gdje je predstavljao zemlju na međunarodnim takmičenjima.
Japanski: veoma dobro ga poznaje zahvaljujući porijeklu svog oca, koji je nepalsko-japanskog porijekla, kao i zbog perioda koji je tokom djetinjstva proveo u Japanu.
🌏 Pored ova četiri jezika, razumije i govori nešto nepalskog, a ima i osnovno znanje njemačkog.
🧠♟️ Vrhunski šahista sa impresivnim poznavanjem jezika! 🌍🔥
Lider reprezentacije Njemačke Vinsent Kajmer (Vincent Keymer) govorio je za BILD o svojoj karijeri i planovima za Olimpijadu.
— Želimo da se borimo za medalju — kaže Vinsent. — Konkurencija je izuzetno jaka, tako da bi i plasman među prvih deset bio odličan rezultat.
— Timsko takmičenje je nešto drugačije u odnosu na individualno?
Vinsent Kajmer — Da, ali samo djelimično. Ekipa ima koristi od toga da svaki pojedinačni igrač dobro nastupa. Istovremeno, mora se nešto više voditi računa o interesima tima.
— Sada igrate na turnirima sa šestocifrenim nagradnim fondovima. Kako se odnosite prema tome?
Vinsent Kajmer — Morate naučiti da se od toga distancirate. Kada bih tokom partije stalno razmišljao o nagradama, to mi ne bi koristilo. Moje pravilo glasi: „Nešto dobiješ, nešto izgubiš.“
— Da li je za vrhunskog šahistu potrebno biti posebno pametan?
Vinsent Kajmer — Ne znam. Potrebno je biti poseban na svoj način. Važni su talenat, disciplina i velika količina rada. Pretpostavljam da vodeći velemajstori u prosjeku imaju natprosječan nivo inteligencije. Ali koliko je ta veza jaka, tek treba istražiti.
— Znate li svoj IQ?
Vinsent Kajmer — Ne. I to me ne zanima.
— Kako doživljavate poraze?
Vinsent Kajmer — Zavisi od poraza. Ranije sam često razmišljao: „Protivnik je bio jači.“ Sada me više nerviraju nepotrebne greške. Najvažnije je razumjeti u čemu su bile moje greške, ali istovremeno pokušati da one što manje utiču na mene u drugim aspektima.
— Ostaje li vam uopšte vremena za druga interesovanja?
Vinsent Kajmer — Malo. Ali mi to trenutno odgovara.
— Kako u takvim uslovima uspijevate da vodite privatni život?
Vinsent Kajmer — Uspijevam, ali nije lako. Lakše je sa ljudima koje poznajem već dugo. Održavati nova poznanstva kada ste stalno na putu nije jednostavno.
— Zbog toga je većina vaših prijatelja iz šahovskog svijeta?
Vinsent Kajmer — To je komplikovano. Sa mnogima se veoma dobro slažem. Ali neposredne konkurente mi je teško nazvati prijateljima. Ipak, odnosi među igračima na vrhu veoma su puni poštovanja i to cijenim.
— Kakav je vaš odnos sa Magnusom Carlsenom?
Vinsent Kajmer — Prijateljski i kolegijalan. Pripadamo različitim generacijama, pa se naš odnos razlikuje od njegovih odnosa sa igračima protiv kojih se takmiči već mnogo godina.
— Šah je u Njemačkoj sport koji privlači relativno mali broj ljudi. Da li vas to brine?
Vinsent Kajmer — Ne. Takvi procesi zahtijevaju vrijeme. U Indiji je takav podsticaj bio Višvanatan Anand, a u Norveškoj Magnus Carlsen. Obično najprije mora da dođe sportski uspjeh.
— Vi biste mogli biti taj podsticaj.
Vinsent Kajmer — Radim na tome.
— Želite li da šah postane poznatiji u Njemačkoj?
Vinsent Kajmer — Da. Sada se mnogo toga razvija u pravom smjeru. Ali prije svega pokušavam da igram zbog sebe i svoje karijere. Ako pritom dodatno postanem uzor drugima, biće mi drago.
— Šta je za to potrebno?
Vinsent Kajmer — Više uspjeha. Tada raste i interesovanje kompanija i različitih organizacija.
— Da li bi šah trebalo češće prikazivati na televiziji?
Vinsent Kajmer — Vidljivost dolazi kada sport postane dostupniji i zanimljiviji gledaocima.
— Da li šah zbog toga mora da se mijenja?
Vinsent Kajmer — Sa formatima kao što je freestyle šah idemo u pravom smjeru. Čovjek koji tek počinje da prati šah neće željeti da pola sata gleda kako neko, na prvi pogled, samo sjedi za tablom. Istovremeno, kvalitet sporta ne smije da trpi. Važno je pronaći tu ravnotežu.
— Koliko je velika vaša ekipa?
Vinsent Kajmer — Radim sa Peterom Lekom. Povremeno sam pokušavao da radim i sa mentalnim trenerom. Teme poput ishrane u budućnosti bi takođe mogle postati važnije u šahu.
— Jedete li tokom partije?
Vinsent Kajmer — Ako nešto i jedem, onda je to nešto malo: mješavina orašastih plodova i sušenog voća, banana ili crna čokolada.
— Koji je trenutak u karijeri za vas bio najljepši?
Vinsent Kajmer — Bilo ih je nekoliko: pobjeda u freestyle šahu na Baltičkom moru 2025. godine, turnir Grand Chess Toura u Rumuniji i srebrna medalja sa Svjetskog prvenstva u brzopoteznom i ubrzanom šahu 2022. godine.
— Kada se završava šahovska karijera?
Vinsent Kajmer — Većina profesionalaca završava najkasnije između 35. i 40. godine.
Šahovska federacija Solomonskih Ostrva (SICF) oglasila se povodom govora Jana Henrica Buettnera tokom predsjedničke debate FIDE 2026. SICF objašnjava da navod o tome da je čelnik federacije vikendom prodavao kobasice kako bi finansirao nabavku šahovskih garnitura nije bio stvaran događaj. SICF ističe da zaslužuje dostojanstven i korektan tretman.
Šahovska federacija Solomonskih Ostrva Nacionalno upravljačko tijelo
„SICF želi da zvanično ispravi izjave koje je tokom nedavne predsjedničke debate FIDE iznio kandidat za predsjednika FIDE, gospodin Jan Henric Buettner.
Tokom debate pomenuta su Solomonska Ostrva i navodna situacija u kojoj su ljudi ‘vikendom prodavali kobasice’ kako bi finansirali nabavku šahovskih garnitura. Radi evidencije — to se nije dogodilo.
Taj navod potekao je iz privatnog razgovora u kojem su mogućnosti prikupljanja sredstava i strateške ideje razmatrane kao primjeri. To nije bila stvarna aktivnost koju je SICF sprovodio.
SICF je stoga zabrinut što je ovaj primjer javno predstavljen na način koji bi međunarodnu šahovsku zajednicu mogao navesti na zaključak da je predstavljao stvarno stanje u našoj federaciji.
Još važnije, naš predsjednik Simon Chottu prethodno je zamolio gospodina Buettnera da privatne razgovore ne izvlači iz konteksta i ne koristi ih na način koji bi mogao pogrešno predstaviti našu federaciju. Male federacije nisu rekviziti za predizborne kampanje.
Kao i svaka druga federacija članica FIDE, Solomonska Ostrva zaslužuju dostojanstvo, poštovanje i korektno predstavljanje. Izazovi sa kojima se suočavaju šahovske nacije u razvoju ne bi trebalo da budu preuveličavani ili pretvarani u predizborne narative bez odgovarajućeg konteksta, provjere i saglasnosti.
Kada kandidati koji pretenduju na najvišu funkciju u svjetskom šahu javno govore o nacionalnoj federaciji, posebno tokom međunarodne predsjedničke debate, imaju odgovornost da osiguraju da njihove izjave budu tačne.
Za SICF ovdje nije riječ o politici. Riječ je o tačnosti, dostojanstvu i poštovanju. Šahovska federacija Solomonskih Ostrva stoga poziva gospodina Buettnera da javno povuče izjavu koja se odnosi na SICF, ispravi zapis i pojasni da je pomenuta ‘prodaja kobasica’ bila samo ideja ili primjer strategije za prikupljanje sredstava i da se zapravo nije dogodila, kao i da se javno izvini SICF-u zbog pogrešnog utiska koji je stvoren.
FIDE predstavlja više od 200 nacionalnih federacija. Bez obzira na to da li su velike ili male, bogate ili zemlje u razvoju, svaka federacija zaslužuje jednak glas i jednako poštovanje. SICF će uvijek braniti dostojanstvo svojih igrača, svoje federacije i svoje zemlje.“
Jan Henric Buettner govorio je o komercijalizaciji FIDE tokom predsjedničke debate FIDE koju je organizovao Chess.com, 9. septembra. Buettner je govorio o finansijskim problemima malih federacija i kao primjer naveo federaciju Solomonskih Ostrva.
Američki velemajstor Fabiano Caruana odgovorio je na zabrinutost Abhimanyua Mishre zbog finansijske podrške i njegovog razmatranja mogućnosti da promijeni šahovsku federaciju. Govoreći na YouTube kanalu C-Squared, Caruana je priznao da sponzorstvo može biti važno za mlade igrače, ali je istakao da Mishra i dalje ima značajne mogućnosti za zaradu kroz velika takmičenja u Sjedinjenim Državama.
„Iz Mishrine perspektive, kao mladom američkom igraču, možda mu nedostaje bilo kakva podrška u vidu sponzorstava… Ali prilika i dalje ima napretek, čak i bez toga.“
Caruana je ukazao na prvenstvo SAD, juniorsko prvenstvo SAD i American Cup, napominjući da bi osvajanje sva tri takmičenja teoretski moglo donijeti više od 100.000 dolara nagradnog fonda.
Objasnio je i zašto Sjedinjene Države još ne mogu da dostignu nivo finansijske podrške kakav postoji u zemljama poput Indije i Uzbekistana.
„Teoretski bismo u SAD mogli imati isto što i u Indiji ili Uzbekistanu. Imamo ekonomsku snagu za to, ali nemamo takav nivo interesovanja.“
Caruana je uporedio šah sa američkim univerzitetskim sportom, gdje milione navijača prate košarku i američki fudbal, dok znatno manje ljudi prati juniorsko prvenstvo SAD u šahu.
„Dakle, to su zaista dvije potpuno različite stvari.“
Mishra je nedavno rekao da razmatra promjenu federacije, upoređujući finansijsku podršku koja mu je dostupna sa resursima koje dobija druga mlada zvijezda, Faustino Oro.
Drugo kolo 3. FIDE šahovske olimpijade za osobe sa invaliditetom donijelo je još jedan dan takmičarskog šaha u Samarkandu. Osam ekipa zadržalo je maksimalan učinak, čime su u 3. kolu zakazana četiri direktna okršaja vodećih timova.
Pored rezultata, ovaj dan je ponovo istakao priče koje stoje iza igrača: partije iz djetinjstva sa roditeljima, doživotna prijateljstva izgrađena kroz šah, prilika da predstavljaju svoju zemlju, kao i značaj okupljanja igrača sa različitim vrstama invaliditeta na istom takmičenju.
Drugo kolo počelo je ceremonijalnim prvim potezom koji su izveli Thomas Luether, predsjednik FIDE komisije za igrače sa invaliditetom i predsjednik Žalbenog odbora FIDE šahovske olimpijade za osobe sa invaliditetom, i Khusen Mirzaevich Tukhtaev, zamjenik guvernera Samarkandske oblasti za omladinsku politiku, društveni razvoj i duhovna i obrazovna pitanja.
Osam ekipa sa maksimalna četiri meč-poena
Nekoliko vodećih ekipa ostvarilo je ubjedljive pobjede u 2. kolu.
Kuba je pobijedila Srbiju 3:1, dok je Izrael istim rezultatom savladao Ukrajinu. IBCA je ubjedljivo pobijedila Švajcarsku 3,5:0,5, a Njemačka Kazahstan 3:1.
Filipini su nastavili odličan početak pobjedom nad Mađarskom 3:1, dok je Češka Republika savladala Kirgistan 3:1. Indija je ostvarila jednu od najvećih pobjeda među vodećim ekipama, savladavši Uzbekistan 3 rezultatom 3,5:0,5, dok je Argentina pobijedila Španiju 3:1.
Nakon dva kola, Filipini, Kuba, Izrael, Argentina, Češka Republika, IBCA, Indija i Njemačka vode na turniru sa maksimalna četiri meč-poena.
Vodeći se sastaju u 3. kolu
Treće kolo biće posebno važno, jer će se svih osam vodećih ekipa međusobno sastati na prve četiri table.
Na prvoj tabli Filipini će igrati protiv Kube, pri čemu su obje ekipe u prva dva meča osvojile po 6,5 poena.
Izrael, takođe sa 6,5 poena, sastaje se s Argentinom na drugoj tabli. Na trećoj tabli Češka Republika igra protiv IBCA, dok će Indija i Njemačka kompletirati okršaje vodećih na četvrtoj tabli.
Parovi prva četiri meča 3. kola:
Filipini – Kuba
Izrael – Argentina
Češka Republika – IBCA
Indija – Njemačka
Budući da svih osam ekipa ulazi u 3. kolo sa po četiri meč-poena, direktni dueli počinju da izdvajaju najbolje ekipe na vrhu tabele.
„Kada igram šah, zaboravim na sve ostalo“
Dok se takmičenje zahuktavalo, igrači su nastavili da dijele lične priče koje su ih dovele u Samarkand.
Za Lilu Mohamed Amin iz Egipta šah je dio života gotovo od samog početka. Počela je da igra sa samo četiri godine, nakon što ju je otac upoznao s ovom igrom.
„Otac me je naučio. Igrao je šah s nama kada smo bili mali, a kada je shvatio da smo dobri u tome, pronašao nam je trenera“, objasnila je Amin.
Šah je ostao porodična stvar. I njen brat igra šah, a kasnije je postao trener.
„Dakle, mi smo zaista šahovska porodica“, rekla je.
Amin smatra da je šah uticao i na način na koji se suočava s izazovima izvan table, pomažući joj da rješava probleme i razmišlja drugačije.
„Imam problem s nogom, ali to ne utiče na moj šah. Kada igram šahovsku partiju, zaboravim na sve ostalo.“
Njena ekipa imala je savršeno popodne za tablama, pošto je Egipat pobijedio Keniju 4:0.
Amin drugi put učestvuje na Olimpijadi, ali Samarkand joj pruža novo iskustvo. Budući da glavna Šahovska olimpijada počinje u istom gradu narednih dana, posebno je raduje što će u blizini biti neki od najboljih svjetskih igrača.
„Veoma sam uzbuđena što ovdje mogu da vidim toliko vrhunskih šahista. Prvi put doživljavam da se glavna Šahovska olimpijada održava istovremeno s našim takmičenjem i zbog toga sam zaista veoma uzbuđena.“
Argentina nastavlja odličan početak
Za Santiaga Josea Curiju drugi dan donio je i pobjedu Argentine nad Španijom 3:1 i još jedan uspješan korak u savršenom početku takmičenja.
„Veoma sam srećan što sam ovdje. Predstavljati Argentinu veoma je važno meni i cijeloj našoj ekipi“, rekao je Curia.
Nakon što je ranije učestvovao na Olimpijadi u Astani, Uzbekistan upoznaje prvi put, a Samarkand je opisao kao prelijep i istorijski grad.
Njegov šahovski put takođe je počeo s ocem.
„Naučio sam da igram šah od svog tate. On me je naučio kako se pomjeraju figure, a zatim sam se učlanio u svoj prvi šahovski klub, Jaque Mate.“
Kasnije je prešao u Club Argentino, gdje mu je igranje s prijateljima i učešće na turnirima pomoglo da dodatno napreduje. Ali s vremenom je šah postao mnogo više od običnog hobija.
„Šah je moj hobi, ali je i veoma veliki dio mog života. Igram od djetinjstva i mnoge odluke koje sam donio u životu bile su povezane sa šahom.“
Dvije pobjede donijele su Argentini četiri meč-poena i mjesto među osam vodećih ekipa. Novi izazov dolazi odmah: na drugoj tabli u 3. kolu čeka ih Izrael.
„To je ono što inkluzija znači“
Cristian Gonzalez Astete iz Čilea takođe je imao razloga za slavlje nakon pobjede njegove ekipe nad Panamom 3:1. Međutim, za Gonzaleza Astetea značaj Olimpijade daleko prevazilazi rezultate.
„Jedna od najljepših stvari ovdje jeste to što se zajedno takmiče ljudi sa različitim vrstama invaliditeta – igrači sa fizičkim invaliditetom, igrači koji ne vide i igrači koji ne čuju“, rekao je.
„Svi smo ovdje zajedno i takmičimo se na istom turniru. To je prelijepa prilika da upoznamo ljude i podijelimo svoja iskustva. To je ono što inkluzija znači.“
Pozdravio je i odluku da se Olimpijada za osobe sa invaliditetom održi u istom gradu i u istom periodu kao i glavna Šahovska olimpijada.
„Za nas je posebno značajno to što se obje olimpijade održavaju na istom mjestu. To stvara osjećaj ravnopravnosti, a to je veoma važno.“
„Prvu ljubav nikada ne zaboravljaš“
Sportska priča Gonzaleza Astetea proteže se i izvan šahovske table. On je takođe takmičarski igrač stonog tenisa i predstavljao je Čile na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020, iskustvu koje je opisao kao „nevjerovatno“.
Uskladiti dva sporta na visokom nivou nije lako, ali šah zauzima posebno mjesto u njegovom životu. Prvi put je naučio da igra sa oko 12 godina, od oca, a neke od najljepših uspomena vezane su za vrijeme koje su zajedno provodili za šahovskom tablom.
Kako je odrastao, Gonzalez Astete nastavio je da igra šah na univerzitetu i u različitim periodima svog života.
„Šah je uvijek bio uz mene“, rekao je. „To je jedan od razloga zbog kojih sam danas ovdje.“
Njegov šahovski trener jednom mu je rekao rečenicu koja i danas definiše njegov odnos prema ovoj igri:
„Prvu ljubav nikada ne zaboravljaš. Za mene je ta prva ljubav šah.“
Više od poena na tabeli
Nakon dva kola, sportska slika u Samarkandu počinje da se oblikuje. Osam ekipa i dalje ima maksimalan učinak, a 3. kolo će sigurno donijeti promjene na vrhu, jer se vodeće ekipe sastaju međusobno na prve četiri table.
Ali drugi dan je pokazao i zašto Olimpijada prevazilazi rezultate i plasman.
Uz igrače sa različitim vrstama invaliditeta koji se zajedno takmiče, kao i uz skori dolazak mnogih najboljih svjetskih igrača na glavnu Šahovsku olimpijadu, Samarkand postaje mjesto susreta ne samo takmičarskog šaha već i životnih priča, prijateljstva, inkluzije i zajedničke strasti prema ovoj igri.
Rezultate 2. kola i parove 3. kola možete pronaći na Chess-results. Chess-results
Magnus Carlsen kaže da trenutno „nema sumnje“ da je Javokhir Sindarov favorit za osvajanje titule svjetskog prvaka, ali vjeruje da bi jedan rani proboj mogao potpuno promijeniti Gukeshove šanse u Ženevi.
GM Magnus Carlsen ne mijenja svog favorita. Ali ni ne otpisuje Gukesha.
Prvi igrač svijeta, čovjek koji se odrekao klasične titule svjetskog prvaka kako bi drugima pružio priliku da je osvoje, ponovo je podržao GM-a Javokhira Sindarova kao igrača koji bi u novembru trebalo da pobijedi ponos Indije, GM-a Gukesha D, u velikom meču za Svjetsko prvenstvo. Carlsen smatra da je, u ovom trenutku, „nema sumnje“ da uzbekistanski izazivač treba da bude favorit.
Carlsen u tom mišljenju nije usamljen.
Ipak, bivši petostruki svjetski prvak smatra da bi se meč mogao veoma brzo preokrenuti i ističe da je Gukesh već pokazao da je, kada igra svoj najbolji šah, dovoljno kvalitetan za vrhunske rezultate.
„Kako stvari sada stoje, nema sumnje da je Sindarov favorit“, rekao je Carlsen tokom Globalne šahovske lige u Bengaluru.
Ali je dodao: „Šah je veoma psihološka igra, tako da vjerovatno neće biti potrebno mnogo da se kod Sindarova pojave određene sumnje, a kod Gukesha samopouzdanje.“
Zato bi, prema Carlsenu, početak meča u Ženevi mogao biti od presudne važnosti.
„Ako Sindarov rano povede, to je vjerovatno veoma, veoma loša vijest za Gukesha“, rekao je. „Ako Gukesh rano povede, automatski postaje veliki favorit. Tako ovakvi mečevi funkcionišu.“
Carlsen je čvrsto uz Sindarova još od njegove ubjedljive pobjede na Turniru kandidata početkom ove godine.
Govoreći u aprilu, petostruki svjetski prvak rekao je da je „nemoguće ne reći Sindarov“ kada su ga pitali da izabere pobjednika.
Njegovo tadašnje obrazloženje bilo je posebno upečatljivo.
Carlsen je rekao da Gukesh ima „veoma, veoma očigledne slabosti kada je riječ o razumijevanju [šaha]“, dok je Sindarov „mnogo svestraniji“.
Pet mjeseci kasnije, nakon što se i sam susreo sa Sindarovom u Globalnoj šahovskoj ligi, Carlsen djeluje podjednako impresionirano.
Njih dvojica su u prvom međusobnom susretu u Bengaluru remizirali, nakon što je Sindarov rano izvršio pritisak na prvog igrača svijeta.
„Sindarov je veoma dobar“, rekao je Carlsen poslije partije. „Ima veoma, veoma dobro poziciono razumijevanje.“
Dodao je da je dvadesetogodišnjak „veoma svestran“ i da „nema očiglednih slabosti“.
Takva procjena vjerovatno nije prijatna za Gukesha, nakon teškog perioda koji je uslijedio otkako je postao najmlađi svjetski prvak u istoriji.
Ali Carlsen smatra da treba uzeti u obzir i jednog drugog Gukesha.
Nevjerovatan niz indijskog igrača tokom 2024. godine kulminirao je pobjedom nad Ding Lirenom u Singapuru, a Carlsen smatra da je tadašnji Gukesh pokazao nivo igre koji mu omogućava da se ravnopravno nadmeće sa bilo kim.
„Već je 2024. godine pokazao da, kada mu se sve poklopi, ima potencijal da igra na izuzetno visokom nivou“, rekao je Carlsen.
Zbog toga Carlsen smatra i da Gukesh treba drugačije da posmatra meč u Ženevi.
Zaboravite na odbranu titule.
„Mislim da riječ ‘braniti’ zaista nije dobro polazište“, rekao je Carlsen.
S obzirom na to kako je Gukesh igrao posljednjih nekoliko godina, smatra on, šampion bi meču trebalo da pristupi kao neko ko ima „sve da dobije“, a ne kao neko ko nešto mora da zaštiti.
„Ne mislim da mnogo ljudi vjeruje da će sada to učiniti“, rekao je Carlsen. „Ali mislim da je za njega to još zanimljiviji izazov — da pokuša da se vrati na taj nivo.“
Za sada, Sindarov ostaje Carlsenov favorit.
Ali u meču za Svjetsko prvenstvo od 14 partija, očigledno je da čak i favorit bez očiglednih slabosti može početi da sumnja u sebe.
