SVAKO IMA SVOJ PUT
Peter Leko, sekundant Vincenta Keymera – jedini predstavnik Mađarske koji je igrao meč za titulu svjetskog šampiona – dao je opširan intervju za podkast New In Chess, direktno sa turnira Total Chess u Budimpešti. Donosimo kraće izvode.
Otvaranje turnira Total Chess
„Kada sam došao u hotel i vidio taj veličanstveni hol, prvo sam se sjetio turnira Amber u Monaku: najbolji igrači svijeta okupljeni na luksuznom mjestu.
Za šahiste, predstavnike ne samo sporta već i umjetnosti, veoma je važno da osjećaju da ih cijene. Ovdje je sve istovremeno i prefinjeno i ozbiljno, jer se brzi klasik već računa za rejting.“
Grupa smrti
„Vincent je dospio u grupu smrti, u grupu u kojoj svako može da pobijedi. Ali i da izgubi. Zamislite: vi ste igrač iz svjetskog vrha, odjednom podbacite u grupi i borite se za posljednja mjesta, a ljudi gledaju konačnu tabelu: 15, 16, čak 20. mjesto – pa, užasno je odigrao. A možda i nije.“
Drugačiji klasik
„Ja pripadam potpuno klasičnoj generaciji, koja je odrasla uz partije od po sedam sati. Za mene je čak i FIDE tempo – 90 minuta plus 30 minuta poslije 40. poteza, uz dodatak od 30 sekundi po potezu – kratak za klasični šah. Ma dajte, poslije 40. poteza ostavite mi vremena da odigram još jednu ozbiljnu partiju, ne pokušavajte da ubrzate završnicu, pa to je klasični šah.“
„Ako mi kažete da odigram partiju u trajanju od 45 minuta i nazovete to brzim klasikom, biću pod stresom. Ako mi kažete: ‘Peter, igraš 45 minuta, a mi to nazivamo sporim rapidom’, biću srećan. U rapidu je to čisti luksuz: 45 minuta, dodatak od 30 sekundi, toliko stabilnosti. A u brzom klasiku znam da sam čak i sa 90 minuta već poslije 20–25. poteza u nekoj vrsti cajtnota i da moram potpuno da promijenim način razmišljanja. Ali ne mislim da mladi imaju takvih problema.“
Važno je pronaći pravi ritam
„Mislim da će za mladu generaciju najveći izazov biti pronalaženje pravog ritma, jer je tih 45 minuta veoma varljiva stvar. Ne smijete predugo da razmišljate: upašćete u cajtnot, a to će se odraziti na drugu polovinu partije. Ali ako previše žurite, napravićete greške na početku, protivnik će steći prednost i imaće još dovoljno vremena da je na kraju realizuje. Zato igrači moraju da osjete taj ritam. To je posebna vještina. Ali riječ je o mladoj generaciji i mislim da je sasvim sposobna da je usavrši do savršenstva.“
„Igrači poput Pragg-a, Gukesha, Vincenta, Abdusattorova i Sindarova, koji su se tokom posljednjih nekoliko godina probili u svjetsku elitu, skloni su tome da u svakoj partiji stvaraju haos. Sve probleme našeg vremena, kada je klasični šah kritikovan zbog velikog broja remija i savršene kompjuterske pripreme, ova generacija naučila je da rješava čak i u potpuno klasičnom šahu, igrajući potpuno nepredvidljivo: 1.e4, 1.d4, 1.Sf3, 1.c4, a crnim figurama pet-šest različitih otvaranja. Ranije je za savladavanje jednog otvaranja bilo potrebno pola godine. Danas se ono može naučiti gotovo do savršenstva za nedjelju dana. A sada, sa 45 minuta, veoma me zanima da li će se usuditi da i ovdje budu jednako nepredvidljivi ili će zbog kratkog tempa pokušati da pronađu pouzdaniji put.“
Igranje za rejting – pritisak
„To stvara pritisak. Recimo da ste etablirani igrač iz prvih deset na svijetu, navikli na svoju zonu komfora, a odjednom se nađete na veoma zanimljivom turniru, ali postoji rizik: igrate mnogo partija, pokušavate da prođete grupu, za pobjedu dobijate tri poena, nastojite da pobijedite po svaku cijenu, pretjerate, izgubite i – izgubite rejting.
Kada biste igračima rekli da se sve ovo neće računati za rejting, smanjujući tako pritisak, oni bi jednostavno uživali u igri. S druge strane, organizatori bi tada mogli biti kritikovani da je sve to neozbiljno. Ako stvarate sistem i želite da na kraju turnira sljedeće godine krunišete šampiona, logično je da rejting bude uključen.“
Blitz nije uvijek zagrijavanje
„Devet kola blitza protiv najboljih na svijetu trebalo bi da bude neka vrsta zagrijavanja, ali s druge strane, ono odlučuje o sudbini grupne faze: ako igrači podijele mjesto, rezultat blitza određuje da li ćeš zauzeti drugo ili treće mjesto. Tako gledalac može da dođe i pomisli: ‘O, igrači ovdje igraju blitz.’ A igrači su već na samom početku dali sve od sebe. Turnir se još nije ni zahuktao, a ti već radiš nešto veoma važno.“
Ne uspijeva uvijek pogoditi
„Kada se noću pripremam za partiju, uvijek imam osjećaj da radim s kompjuterom i da je to beskrajan posao, ali sam potpuno siguran da ta priprema neće imati nikakve veze sa sjutrašnjom partijom, da će se pojaviti nešto sasvim drugo. Možeš pripremiti deset scenarija, a na kraju će se pojaviti neki novi. Gotovo nikada ne uspijevam da primijenim svoju pripremu protiv igrača za kojeg sam je spremao, ali nikada ne znaš kada će ti ona zatrebati protiv nekog drugog. Veliki problem je u tome hoćeš li je se tada sjetiti.“
„Mislim da treneri sve više postaju psiholozi, jer objektivnu pripremu obavljaju kompjuteri. Mi smo, na neki način, administratori.“
Neophodnost memorisanja
„Sredinom 2000-ih naša priprema već je bila u velikoj mjeri kompjuterizovana, ali je još uvijek imala svoju logiku: čovjek je određivao pravac, a kompjuter ga razrađivao. Danas kompjuter odlazi tamo gdje čovjek nikada ne bi ni pogledao, i to sve dublje i dublje. A ako to ne ponoviš prije partije, onda je to gotovo kao da govoriš jezik koji nisi koristio 20 godina.“
Kompjuter je sklon da uništi samopouzdanje
„Ako kažem Keymeru šta je propustio, to će ga veoma pogoditi: kako sam mogao da ne vidim ono što je Peter vidio? Ali ako je njegova greška posljedica onoga što je pokazao kompjuter, a ja ni sam nisam ništa osjetio niti vidio, onda je to mnogo lakše prihvatiti: naravno, to je kompjuterska greška, ja ipak nisam kompjuter. Kompjuter je sklon da uništi samopouzdanje: koliko god da si jak, kompjuter je jači.“
Lakše je igrati crnim figurama
„U savremenom šahu čak je lakše igrati crnim figurama: crnima samo treba da reaguješ, ne dolaziš na partiju s velikim očekivanjima – meni je potrebna samo normalna igra, dobro sam se pripremio. Bijeli imaju veći pritisak. A kada se pripremamo za partiju bijelim figurama, znam da će noć biti veoma duga: sunce već počinje da izlazi, a ja još uvijek nisam sto odsto siguran šta treba da igram.“
Mi smo na istoj strani
„Pitali su me postoji li rivalstvo među trenerima. Ja prije osjećam saosjećanje i naklonost prema kolegi: u istom smo čamcu, rame uz rame. Znam da on pati, ja patim, to je naš posao – da učinimo svog igrača srećnim. Idealan scenario je kada se igrač poistovjeti sa zamisli: da, to je ono što želim da igram.“
Faktor sreće
„Treneri i sekundanti veoma često se ocjenjuju prema rezultatima: ako igrač igra dobro, trener je veliki stručnjak; ako igrač prolazi kroz neuspješan period, što je dio ovog posla, sekundanti loše rade. Ali u šahu često odlučuje faktor sreće: da li je sreća na tvojoj strani ili na strani protivnika.
Dešava se da radiš kvalitetno, znaš previše i upravo zato što znaš previše kažeš igraču: možda da pokušamo nešto drugo. A onda, pola godine ili godinu kasnije, neko odigra upravo ono što si ti analizirao i lako pobijedi – i ti udaraš glavom o zid: pa mi smo bili godinu-dvije ispred ostalih.“
Sve se jednom događa prvi put
„Vincent je ove godine prvi put igrao na Grand Chess Touru i za mene je to bilo veoma emotivno: taj turnir je nastao upravo u vrijeme kada sam ispao iz prvih deset na svijetu, tako da nikada nisam dobio priliku da na njemu igram.“
Repertoar otvaranja
„Prva etapa, klasični turnir u Bukureštu – veoma smo duboko pripremali otvaranja, održali dva pripremna kampa, ja sam bio u Bukureštu i Vincent je pobijedio. Bio je to fantastičan osjećaj. Sada, kada je proširio svoj repertoar otvaranja, manje je predvidljiv i već može da igra i 1.e4.
Toliko je talentovan da što mu je repertoar širi, to postaje jači, i čini mi se da je ovo tek početak.“
Svako ide svojim putem
„Bio sam poznat po tome što sam bio čvrst kao stijena, igrač koji je ostvarivao mnogo remija. Sa Vincentom nisam želio da se miješam u njegov stil, karakter i borbeni duh – on mora da pronađe svoj put. Shvatao sam da bih mogao mnogo više da utičem na njegovu igru i da bi tada mnogo rjeđe gubio, ali bi u budućnosti mnogo rjeđe i pobjeđivao. Ponekad je bilo veoma teško slušati komentare: Vincent gubi, zašto gubi?
A ja znam: da sam želio da on ne gubi, ne bi gubio.
Ali bismo u budućnosti mnogo više gubili. Sada je to njegov zaštitni znak: Vincent obično igra najduže partije, sjedi za tablom do samog kraja, voli da se bori i ne zna šta je remi. Odluka nije bila laka, ali se dugoročno isplatila.“
Trikovi u promjeni pravca
„U Bukureštu je protiv Maximea Vachier-Lagravea igrao 1.e4 – praktično prvi put bijelim figurama protiv Najdorfa, i to protiv najvećeg poznavaoca tog otvaranja – i pobijedio, pronašavši novi zaokret u standardnoj poziciji engleskog napada. Vincent je poveo skakača drugačije nego što se obično igra u toj poziciji, što je Maximea potpuno zbunilo, pa je strategija savršeno uspjela.
Abdusattorov je na Olimpijadi već znao za taj novi Vincentov put i odigrao je protiv njega na isti način, ali je Vincent promijenio plan, vratio se klasičnoj postavci i vršio pritisak sve dok se Abdusattorov na kraju nije spasao čudom.“
Meč s Kramnikom
„Stigao sam do meča za titulu svjetskog šampiona 2004. godine i sjećam se koliko je bilo užasno izgubiti posljednju partiju. Kada se osvrnem na to, djeluje čudno: izgubio sam prvu i posljednju partiju, što odmah pokazuje koliko je tu bilo nervoze. A u sredini meča uspio sam da dođem do prednosti od dva poena protiv tada nepobjedivog, nesalomivog Vladimira Kramnika. Veoma sam ponosan na rezultat 7:7 protiv Kramnika 2004. godine.“
„Naš meč s Kramnikom godinu i po dana visio je u vazduhu: kvalifikovao sam se u julu 2002. u Dortmundu, pobijedivši Topalova u finalu turnira kandidata. Meč je bio zakazan otprilike za maj 2003, a odigrali smo ga u drugoj polovini septembra 2004, više od dvije godine kasnije. Sva ta neizvjesnost – kada će biti meč, kada da se pripremam, kako i s kakvim timom – izluđivala me je. A današnja mlada generacija zna da će se meč održati upravo ovdje i da je nagradni fond zagarantovan: samo treba da odradiš savršen posao.“
Upoznavanje sa suprugom
„Godine 1999, kada sam upoznao suprugu na superturniru u Dortmundu, imao sam sponzorski ugovor: poslije partije predstavljao sam je publici, dijelio autograme i razgovarao s gledaocima.
Tada je na turnir svakog dana dolazilo po 800 gledalaca. Tako sam i upoznao suprugu: zainteresovalo ju je ko je to tamo govori i o kakvoj analizi je riječ. Ona nije šahistkinja, iako je kćerka velemajstora Aršaka Petrosjana.“
Bilo me je sramota
„Godine 2005, godinu dana poslije meča za titulu svjetskog šampiona, putovao sam na turnir veoma motivisan, s namjerom da osvojim titulu, ali sam počeo užasno i u trećem kolu veoma loše izgubio od Svidlera. Poslije toga smo Aršak, Sofi i ja odlučili da ni po koju cijenu nećemo ići u restorаn turnira – bilo me je sramota. Zamolili smo organizatore da nas odvezu u grad.“
Mijenjanje uobičajenog životnog ritma
„Aršak je ponekad govorio: dogodi se trenutak kada na turniru stvari krenu loše i kada, umjesto da se pripremaš, jednostavno skloniš figure, zaboraviš na šah, pokušaš da pogledaš na život iz drugačije perspektive, uradiš nešto što će te oraspoložiti – i sutradan izađeš na partiju s dobrim emocijama.“
Sjutradan sam dobio dobru partiju protiv Judit u sicilijanskoj odbrani, a zatim i protiv Adamsa.
Koraci jednih prema drugima
„Bobi je živio u Mađarskoj od 1993. godine i, nakon što sam postao najmlađi velemajstor, mnogi su mi prilazili i pitali: ‘Peter, želiš li da se upoznaš s Bobijem Fišerom?’ Uvijek sam odgovarao da ne želim. Gajim ogromno poštovanje prema Bobiju i upravo zato, ako on ne želi da se upozna sa mnom, ni ja ne želim da se upoznam s njim. Ako dođe signal s njegove strane, biću srećan. Godine su prolazile, a onda je sasvim slučajno, preko jednog porodičnog poznanika, inicijativa potekla od samog Bobija: želio bih da se upoznam s Peterom. Bio sam na sedmom nebu.“
Susret s velikanom
„Sreli smo se u termalnom kupatilu – to je bila njegova budimpeštanska tradicija. Majka me je dovezla automobilom i čekala napolju. Stigli smo oko tri sata, a izbacili su nas tek oko pola osam uveče.
Izašli smo s Bobijem kao najbolji prijatelji. Želio je da upozna moju majku i pozvao nas na večeru – to je bilo nezapamćeno. Dolazio je kod mene u Segedin i gledao kako se pripremam. Nikada nismo igrali, to nije bila njegova namjera.“
Upijajući svaki detalj
„Dešavalo se da zaspi – bilo je ljeto, vrućina, nije bilo klima-uređaja. Zatim otvori oči, pogleda poziciju pred nama, koja se sve vrijeme mijenjala, tako da nije mogao da se pretvara da spava i razmišlja – a ja osjećam da on za jednu sekundu upije svaki detalj pozicije i pronađe apsolutno najbolji potez. I pomislim: to je Bobi Fišer.“
Gledajući kako se Leko priprema uz kompjuter, Fišer mu je rekao: „Peter, pa ti gradiš neprobojni repertoar.“
Vi ne poznajete Fišera
„Nisam se čak ni fotografisao s njim.
Mislim da me je i zbog toga toliko poštovao: svi su nešto željeli od njega, a ja sam samo želio da njemu bude dobro. Sve to nosim u srcu. Znam da je govorio mnogo veoma čudnih stvari i da onaj ko ga poznaje samo s te strane nema potpunu sliku o njemu.“
Iz svake situacije postoji izlaz
„Nisam imao gdje da živim u Budimpešti, a počeo sam da radim sa Zoltanom Almasijem. Jedan čovjek živio je izvan grada, u planinama, i imao zajednicu vegetarijanaca, ali nije bilo dovoljno mjesta. Kada bi bilo previše ljudi, neko je morao dobrovoljno da se javi da spava napolju u vreći za spavanje, čak i zimi. Ja, najmlađi velemajstor u istoriji, javio sam se – i kada bih dolazio u Budimpeštu, spavao sam na toj jabuci. Činilo mi se da mi jabuka daje energiju: nisam smio da razmišljam: ‘O, bože, moram da spavam napolju, hladno mi je.’ Imao sam 14 godina, ali sam već tada imao takav stav: iz svake situacije treba izvući ono najbolje.“
Faktor pritiska
„Svaki meč za titulu svjetskog šampiona veoma je neizvjestan i težak. Čini mi se da je jedan od glavnih Gukeshevih problema u posljednje vrijeme ogroman pritisak očekivanja, nakon što je postao tako mlad šampion: u svakoj partiji, na svakom turniru, osjeća pritisak da mora da ostvari rezultat.
A u meču će sve biti sasvim drugačije: tog pritiska neće biti, postojaće samo jedno očekivanje – da sebi dokaže da je onaj Gukesh koji može da igra veoma dobar šah. Veoma mi se dopao Sindarovljev intervju u kojem je rekao da se priprema i očekuje najboljeg Gukesha i da će to biti paklen meč. Jer sada bi Sindarov mogao da ima problem s velikim očekivanjima poslije tako nevjerovatne godine.“
Živimo u čudesnom vremenu
„Postoji jedna veoma zanimljiva stvar u vezi sa Sindarovom: on bi mogao da postane svjetski šampion, ali da li je on najjači šahista Uzbekistana? To još jednom pokazuje kakva je šahovska zemlja postao Uzbekistan: Abdusattorov i Sindarov trenutno su obojica na samom vrhu svjetskog šaha. Živimo u čudesnom vremenu.“
#101. Peter Leko At Total Chess, Live From Budapest! – New In Chess Podcast
- #101. Peter Leko At Total Chess, Live From Budapest!
- #100. Joel Benjamin Talks About His Latest Bobby Fischer Book, Bishops, And Much More!
- #99. Anish Giri Recaps The Chess Olympiad!
- #98. Paul Van Der Sterren Talks About The Legend Max Euwe, Hein Donner And More!
- #97. Margeir Petursson Talks About His Careers In Chess And Banking!