V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

LOPEZ (Ruy Lópes de Segura) (oko 1530–1580) — španski šahista.
Sveštenik iz grada Safra, Ruj Lopes, proslavio se kao jedan od najjačih šahista Španije i bio je blizak dvoru Philip II Španije. Godine 1560. uspio je pobijediti najboljeg italijanskog igrača Giovanni Leonardo di Bonaa. Meč je održan u Romeu i nije dugo trajao.
„Sjajna i vatrena igra Leonarda nije izdržala pred znanjem i iskustvom Lopesa. Pobjednik nije štedio mladost i talenat svoga suparnika…“ — pisao je Alessandro Salvio, savremenik Lopesa i Leonarda. On je takođe dao živopisan opis „revanša“, u kojem je Leonardo petnaest godina kasnije u Madridu odnio pobjedu.
Godine 1561. Lopes je napisao „Knjigu o domišljatosti i umijeću igre šaha“. Ona je postala jedno od prvih teorijskih djela u istoriji šaha. Među njegovim analizama otvaranja bila je i Španska partija, koja je do danas zadržala svoj prvobitni naziv — „otvaranje Ruj Lopez“. Bio je i autor varijante u gambitu lovca: 1. e4 e5 2. f4 ef 3. Lc4 f5, poznate kao „Lopezov kontrgambit“.
Kasnije je djelo španskog majstora prevedeno na italijanski, njemački, francuski i portugalski jezik.
LAUTIER Joël (r. 1973) — francuski velemajstor, svjetski prvak među juniorima 1988. i kandidat za svjetsku titulu.

Žoelu su bile tri godine kada se porodica preselila iz Torontoa u Paris. Već u ranom djetinjstvu majka, porijeklom iz Japana, naučila ga je da igra šah. „Odigrali smo bezbroj partija“, prisjeća se Lotje. Zatim je brigu o mladom šahisti preuzeo otac, koji je imao ELO rejting 2100.
Sa devet godina Žoel je postao prvak Francuske među vršnjacima, a dvije godine kasnije i među školskom djecom do 12 godina. Pravu senzaciju izazvao je njegov nastup na Svjetskom prvenstvu za juniore u Australiji (1988), gdje je iza sebe ostavio četvoricu favorita — Vasilijs Ivančuka, Borisa Gelfanda, Grigory Serpera i Vladimira Akopiana — i postao najmlađi svjetski juniorski prvak.
Taj uspjeh izazvao je šahovsku euforiju u Francuskoj. Mnogi sponzori poželjeli su pomoći mladom talentu da uđe u svjetsku elitu. Građevinska firma „Immopar“ i poznati dramski pisac i ljubitelj šaha Fernando Arrabal izdvojili su dva miliona franaka za Lotjeove „šahovske univerzitete“. S njim je radio i ruski velemajstor koji je tada živio u Parizu — Lav Polugajevski.
Godine 1991. Lotje je osvojio prvo mjesto na Memorijalu Akiba Rubinsteina u Polanica-Zdróju, a 1992. je za dva poena nadmašio drugoplasiranog velemajstora Miguel Illescasa na velikom novogodišnjem turniru u Pamploni. Na Šahovskoj olimpijadi u Manili (1992) predvodio je reprezentaciju Francuske i ostvario sjajan rezultat na prvoj tabli — 9 poena iz 12.
U proljeće 1993. na turniru u Njemačkoj dvadesetogodišnji Žoel senzacionalno pobjeđuje jednog od svojih idola — Anatolija Karpova, a istog ljeta na međuzonskom turniru u Biel/Bienneu ulazi među kandidate za svjetsku titulu FIDE.
Lotje – Karpov
Dortmund, 1993.
1.c4 Nf6 2.Nc3 e5 3.Nf3 Nc6 4.g3 Bb4 5.Nd5 e4 6.Nh4 0–0 7.Bg2 Re8 8.0–0 d6 9.d3 exd3 10.Qxd3 Ne5 11.Qc2 Nxd5 12.cxd5 Bc5 13.b3 Qe7 14.Bb2 a5 15.a3 Ng6 16.Nxg6 hxg6 17.e4 g5 18.Rae1 f6 19.Kh1 g4 20.f4 gxf3 21.Rxf3 Bd7 22.Rf4 Rf8 23.Ref1 Be3 24.R4f3 Bb6 25.g4 Rae8 26.Rh3 Bxg4 27.Rg3 Bh5 28.Qd2 g6 29.Rf5 Qh7 30.Bxf6 Rf7 31.Qg5 c6 32.e5 dxe5 33.dxc6 Kf8 34.Rxe5 Rxe5 35.Qxe5 Bc7 36.Qe6 Bg4 37.Qxg4 Rxf6 38.Qc8+ 1–0
Osim šaha, Žoel ima širok krug interesovanja: druženje s prijateljima, čitanje (omiljeni pisac — Vladimir Nabokov), film (omiljeni glumac — Charlie Chaplin) i tenis (omiljeni sportista — John McEnroe). Godine 2000. Žoela, koji odlično govori ruski jezik, u svoj tim pozvao je Vladimir Kramnik, a francuski velemajstor pomogao je ruskom kolegi da osvoji titulu svjetskog prvaka
.
LOŠINSKI Lev Iljič (1913–1976) — sovjetski velemajstor šahovske kompozicije.
Godine 1930. italijanski časopis Il Problema na međunarodnom konkursu dodijelio je prvo mjesto u kategoriji dvopoteznih zadataka Levu Lošinskom (SSSR). Pobjedniku je tada bilo svega 17 godina…
Tokom gotovo pedesetogodišnje djelatnosti u oblasti kompozicije Lošinski je objavio oko 500 zadataka, od kojih je 400 nagrađeno, a čak 166 osvojilo je prvu nagradu. Njegova stvaralačka mašta i tehnička perfekcija posebno su dolazile do izražaja u tropoteznim problemima. Odlikovali su ih suptilnost odbrane u prvom potezu i neočiglednost drugog poteza. U toj oblasti Lošinski je devet puta bio pobjednik prvenstava SSSR-a u kompoziciji.
Godine 1972. FIDE mu je, među prvom četvoricom u svijetu, dodijelila titulu međunarodnog velemajstora za kompoziciju.
Pred nama je jedan od njegovih najboljih zadataka.
L. Lošinski, 1950.

Mat u 3 poteza
- Th4! s karakterističnom za Lošinskog teško uočljivom prijetnjom
- De7! K:c3 3. Db4 mat;
1… De6! 2. De5+!! K:e5 3. Sg6 mat;
1… De5! 2. De4+! de 3. Tc4 mat;
1… De4! 2. De3+!! K:c3 3. de mat.
LUSENA (Luis Ramírez de Lucena) (oko 1465–1530) — španski šahista.
Sin kraljevog poslanika, Luis Ramírez, kao student univerziteta u Salamanci zainteresovao se za šah i napisao knjigu „Ponavljanje ljubavi i umijeće igranja šaha“ (oko 1497).
Prvi dio traktata čine filozofska razmišljanja o ljubavi, s mnoštvom citata i pozivanja na mudrace i crkvene velikodostojnike. Drugi dio govori o pravilima igre, sadrži analizu 11 otvaranja i 150 zadataka.
Za Luceninu knjigu istoričari su saznali tek sredinom 19. vijeka. Pokazalo se da je to prvo svjedočanstvo o igranju šaha u Evropi po savremenim pravilima.
LJUBOJEVIĆ Ljubomir (r. 1950) — jugoslovenski velemajstor, jedan od najjačih šahista svijeta tokom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih godina.
Ljubomira je šahu naučio njegov otac, oficir trgovačke mornarice. U to vrijeme šahovska Jugoslavija bila je oduševljena brilijantnim nastupima Mihaila Talja u Portorožu i Bledu. Upravo je Talja Ljubojević kasnije nazvao „čovjekom koji je presudno uticao na izbor mog životnog puta“.
„Shvatao sam koliko su brilijantne njegove kombinacije, sam stil njegove igre. To me je nadahnjivalo i još više sam zavolio šah.“

Stil Ljubomira u mnogo čemu podsjeća na igru Mihail Talja – jednako iskren, inventivan i smion. Priroda je Ljubojevića obdarila „brzim umom“: briljantno igra blic! Mnogi velemajstori pamte prvo upoznavanje s „Ljubom“, kako ga prijatelji od milja zovu. Dvadesetogodišnji mladić došao je svojim sredstvima na Olimpijadu u Siegenu (1970) da vidi kako igraju najjači svjetski šahisti – Spaski, Fišer, Petrosjan, Portiš, Gligorić…
Tu, u foajeu dvorane „Siegerland-Halle“ gdje su se održavala glavna takmičenja, Ljubojević je neumorno igrao munjevite partije, zadivljujući svojom majstorskom igrom. Već sljedeće godine, na velikom međunarodnom turniru u Vrnjačka Banji (1971), Ljubojević zauzima drugo mjesto i dobija titulu velemajstora. Od tada je učesnik mnogih najvećih takmičenja, a najveći uspjeh ostvario je u Palma de Mallorci (1971) – 1-2. mjesto, Las Palmas (1974) – 1. mjesto, Milan (1979) – 2-4. mjesto (sa A. Karpovom i T. Petrosjanom), „Turnir zvijezda“ u Montrealu (1979) – 4. mjesto, Linares (1985) – 1-2. mjesto, Reggio nell’Emilia (1985/86) – 1-3. mjesto, Amsterdam (1986) – 1. mjesto, Beograd (1987) – 1. mjesto.
1984.g Ljubojević je uključen u reprezentaciju odabranih svjetskih šahista za meč protiv tima SSSR-a, gdje je na 4. tabli igrao protiv V. Smislova (1,5:0,5) i V. Tukmakova (0:1). U takmičenju za Svjetski kup (1988–89) zauzeo je ukupno 5. mjesto među 25 najjačih velemajstora svijeta i pobijedio zajedno s G. Kasparovom na jednom od njegovih turnira u Barseloni (1989).
Godinama u vrhu svjetskog šaha, Ljubojević nikada nije postao zvanični kandidat za svjetsko prvenstvo. Na početku karijere razlog je možda bila previše rizična igra i nestabilna forma. Njegovu filozofiju života ilustruje i njegova izjava:
„Šahovskih partija i turnira biće još mnogo, biće grešaka i pobjeda – ali to nije najvažnije. Najvažnije je sačuvati mir svog unutrašnjeg duha.“
Pomažu mu i druga domovina – Španija, i stečena porodična sreća, i naravno predanost šahovskoj umjetnosti, bez koje, kako priznaje, ne prođe nijedan dan.
Ljubojević – Portiš
Lucerne, 1982
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 a6 6.Bg5 e6 7.f4 Be7 8.Qf3 Qc7 9.0–0–0 Nbd7 10.g4 b5 11.Bxf6 Nxf6 12.g5 Nd7 13.f5 Nc5 14.h4 b4 15.Nce2 e5 16.Nb3 Bb7 17.Ng3 0–0–0 18.Bc4! Nxe4 19.Bd5 Nxg3 20.Qxg3 Kb8 21.Rhe1 Rc8 22.Qg2 Bxd5 23.Rxd5 Qb6 24.Re4 Rc7 25.Qg4 Ka7 26.Rxb4 Qe3+ 27.Kb1 h5 28.Qd1 Rhc8 29.Qf1 Ka8 30.Ra5 Ra7 31.Qh1+ 1–0
U turnirskom rivalstvu sa svojim idolom Taljem, Ljubojević je većinom dijelio remi. Pobjeda jednog od njih nakon oštre borbe često je postizana u endšpilu.
Talj – Ljubojević
Milan, 1975

26… Qd5 27.h4 Bxd3 28.Rxd3 f6 29.Bxd4 e5 30.Rd2 Qxa2 31.Qe4 Bf8 32.Be3 Rxd2 33.Bxd2 a5 34.Qc6 Kf7 35.Be3 gxh4 36.Qd7+ Be7 37.Bc5 Qe6 38.Qa7 b3 39.Bxe7 Qxe7 40.Qxa5 Qd7 41.Qb4 Qd1+ 42.Kh2 h5 43.Qb7+ Kg6 44.Qe4+ Kg5 45.Qe3+ Kf5 46.Qh6 Ke6 47.Qf8 Qc2 48.Qg8+ Kd6 49.Qd8+ Kc5 50.Qe7+ Kc4 51.Qxf6 Qxb2 52.Qc6+ Kd3 53.Qd5+ Ke2 54.f4 Qc3 55.fxe5 b2 56.Qe4+ Kd2 57.Qf4+ Qe3 58.Qb4+ Kc2 59.Qc4+ Kd1 60.Qa4+ Kd2 61.Qb4+ Qc3 62.Qf4+ Kc2 63.Qf5+ Qd3 64.Qf2+ Kc3 65.Qc5+ Qc4 66.Qe3+ Kc2 67.Qf2+ Kb3 68.Qf3+ Ka2 69.Qa8+ Kb1 70.Qf3 Ka1 71.Qa3+ Qa2 72.Qc3 Qa4 73.Kh1 Ka2 74.Qd2 Qe4 75.Qa5+ Kb3 76.Qb5+ Kc2 0–1
(Nastaviće se)