Muzika i šah -Apolon sreće Kaisu (36.nastavak)

Achilleas Zographos
2017

Umjetnost šaha (nastavak)

Rehabilitacija kroz šah

MS: Spomenuli ste da ste koristili „šahovsku muziku“ u nastavnoj praksi. Možete li o tome reći nešto više?

Valeri Tsaturian: Kao nastavnik, nisam se fokusirao samo na rad sa talentovanom djecom. Radio sam i sa djecom za koju se smatralo da imaju mentalne poteškoće. […] Kada sam počeo da radim sa takvom djecom, bilo je sasvim prirodno da uvedem „šahovsku muziku“ u naše časove. To ublažava jednu od najkontroverznijih stvari u šahu — bolne poraze.

Djeca koja su igrala jedno protiv drugog više nijesu bila protivnici; postajali su partneri koji zajedno stvaraju muziku dok igraju šah. U redu, ti si pobijedio, bio si jači, ali tu melodiju ne bi mogao da stvoriš bez moje pomoći! Mi imamo jednaka prava na tu muziku.

MS: Kakvu su muziku stvarali? Po čemu se razlikuje od muzike koja nastaje u profesionalnim partijama?

VT: Dok djeca prate teoriju, melodije su naravno iste. Međutim, u srednjici i završnici prave više grešaka, pa se to u muzici čuje kao disonanca ili haos. Ipak, tu postoje i lijepi dijelovi prave harmonije. Postoji težnja ka savršenstvu u njihovoj muzici, i zbog toga i ta muzika ima pravo da postoji.

Više informacija o ovom projektu može se naći na linku: chessart.ru. Valeri Tsaturian piše (između ostalog) o svom radu. Pošto je sadržaj dostupan samo na ruskom, ovdje je sažetak dijelova koji se odnose na ovu temu:


Istorija „šahovske muzike“

Valeri Tsaturian opisuje kako je ideja šahovske muzike nastala, sazrijevala i razvila se u patentirani softver. On poredi kvalitet određene partije sa njenom muzičkom harmonijom.

U njegovim sopstvenim zapisima:

Što je viši nivo igre, to muzika zvuči harmoničnije.

On opisuje kako ga je njegov mentor Vladimir Makogonov savjetovao da istraži određene aspekte šaha i drugih logičkih igara, i uputio ga na François-André Danican Philidora:

„Obratite pažnju na Filidorov rad. Nije slučajno što on nije bio samo izuzetan šahista, već i veliki kompozitor.“

Zatim razmatra poznati aforizam Filidora: „Pioni su duša šaha“.

Kasnije sam shvatio da je glavni faktor koji određuje tonalitet muzike upravo pješačka struktura u šahu. Ne može se ne diviti jednostavnosti i dubini izreka ovog velikog majstora šaha i muzike.

Zanimljivo je uporediti ovu ideju sa konceptima iz poglavlja o Generalbasu (14. poglavlje: Filidor i Ramo).

Valeri Tsaturian dalje pominje razgovore sa Mihailom Botvinikom i Garijem Kasparovom, i kako mu je Kasparov obećao podršku ideji, ali je odbio da finansira patentiranje.

On opisuje i Kasparovljevo interesovanje za šahovsku edukaciju djece sa poteškoćama u razvoju, što je realizovano 1991. godine u ljetnjem kursu na Univerzitetu u Madridu. Jedan od važnih elemenata bio je upravo korišćenje šahovske muzike u nastavi.

Veoma zanimljiv je i njegov opis saradnje sa Victor Malkinom, stručnjakom za psihologiju šaha. Zajedno su napravili izvještaj o projektu, a Malkin je predložio i studijsko putovanje u Španiju.

Njihov izvještaj i dokumentarni film ostavili su snažan utisak na publiku:

Nakon razgovora sa rektorom univerziteta, ponuđeno mi je da ostanem u Španiji i osnujem centar za socijalnu i intelektualnu rehabilitaciju djece i organizujem grupu stručnjaka za projekat „šahovske muzike“… Iz lažne skromnosti, zbog čega mi je danas žao, odbio sam zvanje profesora Univerziteta u Madridu.


Završne faze projekta

U završnim dijelovima ovog izvještaja, Valeri Tsaturian razvija svoju kosmo-teoriju i filozofske poglede na šah i muziku. On se detaljno poziva na posljednji roman Hermann Hessea — Igra staklenih perli (Das Glasperlenspiel).

Nije bez razloga. U tom djelu, kroz život Joseph Knechta, Hese govori o ideji sinteze umjetnosti i nauke u jednu veliku cjelinu.

27

Šah-klavir Gvida van der Vervea

Guido van der Werve (rođen 1977) je holandski režiser, vizuelni umjetnik i muzičar. Vjerovatno inspirisan John Cageom i Marcel Duchampom, izumio je „šah-klavir“ — instrument koji proizvodi zvukove kroz šahovske poteze.

Godine 2009. napravio je film koji dokumentuje ovaj rad:
„Broj dvanaest. Varijacije na temu: prihvaćeni kraljev gambit, broj zvijezda na nebu i zašto se klavir ne može štimovati ili čekanje zemljotresa.“

Prema raznim izvorima, njegov projekat je izazvao značajno interesovanje. U saopštenju Muzeja umjetnosti Saint Louis Art Museum stoji:


Nova medijska serija predstavlja savremenog holandskog umjetnika i reditelja

1.septembar 2011. — Saint Louis Art Museum predstavlja film Guido van der Wervea iz 2009. godine, „Number Twelve: Variations on a Theme“, kao najnoviju instalaciju svoje New Media Series.

Film od 40 minuta povezuje naizgled nespojive oblasti šaha, astronomije i muzičke teorije u filozofsku meditaciju o mogućnostima, matematici i beskonačnosti.

Podijeljen u tri dijela, film počinje razmatranjem umjetnika o tome kako izračunati broj mogućih šahovskih partija. U prvom dijelu, „prihvaćeni kraljev gambit“, van der Verve igra partiju protiv velemajstora Leonid Yudasina u čuvenom Marshall Chess Clubu.

Van der Verve i Yudasin igraju na jedinstvenom instrumentu koji je umjetnik sam napravio. Instrument kombinuje šahovsku tablu i mehanizam klavira; svako od 64 polja predstavlja muzičku notu, i kako se partija odvija i figure pomjeraju, tako se aktiviraju različiti tonovi.

Ova partija počinje Kraljevim gambitom, strategijom popularnom u 19. vijeku, ali rijetko korišćenom danas. Dok igraju, gudački ansambl izvodi originalnu kompoziciju koju je napisao umjetnik.

U drugom i trećem dijelu, „broj zvijezda na nebu“ i „zašto se klavir ne može štimovati ili čekanje zemljotresa“, van der Verve razmatra dva nova izazova: kako izbrojati sve zvijezde u svemiru i kako naštimovati klavir.

Šahovska partija se nastavlja iz prvog dijela, što je prikazano notacijama na dnu ekrana. Tokom drugog i trećeg dijela, umjetnik se pojavljuje u prostranim pejzažima planine Mount St. Helens i rasjeda San Andreas Fault, kao referenca na romantičarski koncept uzvišene prirode.

Partija se završava remijem i zapravo nikada ne dolazi do pravog kraja. Time autor naglašava ideju beskonačnosti i širinu prirodnog svijeta.

Zainteresovani čitalac može poslušati snimak performansa iz Marshall Chess Club-a:
Guido van der Werve – Chess Piano Performance

Šahovska tastatura

(Nastaviće se)