„Knez Miškin šahovskog carstva“
O životu i stvaralaštvu majstora Seleznjeva
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007.
Tihi i skromni skitnica
Uostalom, sam je izabrao zemlju koja je pružila utočište mnogim ruskim emigrantima kao svoju „posljednju stanicu“, ne želeći da ostane u Belgiji, gdje je neko vrijeme živio samo kao u prolazu.
Prihvatio je ponudu vjerske organizacije koja se brinula o sudbini odbačenih ljudi rasutih ratom – da radi kao baštovan pri manastiru u Bordou. Iz Belgije su ga najprije odveli u Pariz, a on je zamolio svog pratioca da „svrati na minut“ u ruski šahovski klub „Potemkin“.
Tamo ga je, zapanjen, zagrlio predsjednik kluba, Jevgenij Znosko-Borovski. Kakav susret! Jevgenij, prijatelj (jednu od svojih prvih studija Seleznjev je objavio 1910. godine s posvetom J. A. Znosku-Borovskom), duša peterburškog šahovskog saveza, majstor evropske klase, izuzetan književni talenat. Emigrirao je 1917. godine i, poput Aleksandar Aljehina, bio izložen napadima kritičara…
Poslije sat vremena pratilac je počeo da se nervira: bilo je vrijeme za željezničku stanicu. Još jednom su se zagrlili za rastanak, a obojici su oči bile pune suza.
U vozu je Aleksej Sergejevič Seleznjev ponovo zaplakao.
„Bio je začarani putnik, tihi i skromni skitnica“ – tako je, prisjetio se Znosko, na smrt Petar Potemkina reagovao njegov saborac u emigraciji, Don-Aminado. Ali Petar je, neposredno prije svoje iznenadne smrti, uspio da kupi stan u Parizu i imao je posao koji je volio. „Skitnica“ je, bez ikakve sumnje, bio upravo neko poput Seleznjeva. Bez otadžbine, bez porodice, bez vlastitog krova nad glavom.
U Bordou je nekada širom Evrope poznati majstor dva puta sedmično dolazio u tamošnji klub Akvitanska šahovska tabla, gdje je unosio nemir među amatere i samo povremeno gubio od vodećih igrača „Akvitanije“ – Pjera Rolana, Robera Igea i drugih.
Francuski novinar Alain Pallier prije nekoliko godina razgovarao je sa veteranima kluba u Bordou, nekadašnjim Seleznjevljevim šahovskim partnerima – Édouard Rodriguezom, Christian Caminadeom i Roland Lecomteom.
Kaminad se prisjećao kako je Seleznjev često citirao riječi velikog mađarskog šahiste Géza Maróczya:
„Ako Seleznjev ne pronađe odbranu, to znači da odbrane nema!“
Njemu je Seleznjev ostao u sjećanju kao potpuno ponižen čovjek, ljudska ruševina koja je molila za novac za autobusku kartu (do 18 časova morao je da se vrati u manastir; disciplina je bila stroga, a kašnjenje se kažnjavalo) ili za kriglu piva.
S druge strane, Eduar Rodriges ga je pamtio kao čovjeka koji je „još uvijek bio prilično fizički snažan, bez ikakve zavisnosti od alkohola, i koji je volio da pjevuši klasična muzička djela, naročito kompozicije Felix Mendelssohna“.
U Bordou je Seleznjev nastavio da komponuje šahovske studije. Jedna od njih osvojila je prvu nagradu na konkursu francuskog časopisa 1956. godine. Jednom ga je Rolan Lekomt upitao koliko je ukupno sastavio studija, na šta je Seleznjev odgovorio da ih nikada nije brojao i da je mnogo toga izgubljeno tokom godina njegovih lutanja.
Arhivu sa posljednjim Seleznjevljevim studijama obnovio je Eugène Gémard, ali je nakon njegove smrti ona ponovo nestala i, po svemu sudeći, zauvijek je izgubljena. Baza podataka Harold van der Heijdena, poznatog holandskog kolekcionara, sadrži nešto manje od 150 Seleznjevljevih studija.
Nagli preokret
Pedesetih godina prošlog vijeka siromašni baštovan jednog manastira u Bordou ponovo stvara studije svjetske klase!
Svoje posljednje djelo – šahovsku studiju – Aleksej Sergejevič Seleznjev sastavio je 1956. godine. Ta studija osvojila je prvu nagradu na međunarodnom konkursu u Francuskoj.
Dijagram 44
Dobitak
Rješenje:
- Kg2! Tg8+
(Ako 1… Te3, onda 2. Ta3 h3 3. Kf2, uz laku pobjedu.) - Kf2! Tg4
(Crni kreće u kontranapad) - Kf3! Tg1!
- Ta4 Tf1+
- Kg2 Tf4
- h3 i top je u klopci.
Nesrećni Aleksej Sergejevič Seleznjev dočekao je svoj smrtni čas, i to se pouzdano zna, upravo tamo gdje je proveo i ostatak svojih dana – u manastiru tužnog naziva Siromašne male sestre (fr. Les Petites Sœurs des Pauvres).
(Kraj)
(Ovdje je preveden samo dio knjige, ostali dio su studije Seleznjeva i partije)