Hans Niemann
@HansMokeNiemann
13. januar 2026.
Želio sam da podijelim jednu priču iz pozadine o tome kako zaista izgleda život jednog šahiste. Prije Wijk aan Zee-a odlučio sam da svratim u Beč na putu ka Wijk aan Zee-u i sasvim slučajno sam pronašao veoma povoljnu kartu za biznis klasu. Putovanje je počelo prilično glatko — stigao sam rano na aerodrom, ali kada sam pokušao da uđem, tražili su mi štampanu verziju bording-karte. Nisam imao Wi-Fi, ali me je, srećom, prepoznao jedan fan, pa sam ponudio da se fotografišemo ako mi podijeli svoj hotspot. Uspio sam da uđem na aerodrom, gdje su mi nakon čekiranja rekli da su zbog nedostatka opreme promijenili avion i prebacili me iz biznis klase u ekonomsku. Poslije dugih rasprava konačno su objasnili da je prvobitni avion imao 14 mjesta u biznis klasi, dok je novi imao samo 8, pa je 6 putnika izvuklo deblji kraj. Ipak, izašli su mi u susret i blokirali čitav jedan red u ekonomskoj klasi, ipak je i dalje bilo neudobno. Naravno, ovo ne bih smatrao noćnom morom putovanja, ali to je bio tek početak.
Stigao sam u Abu Dabi i radovao se mnogo udobnijem sjedištu na letu za Beč. Međutim, neposredno prije dolaska, kapetan je objavio: „Još 10 minuta do slijetanja“, ali je prošlo 30 minuta, a mi nismo sletjeli. Na kraju su objavili da zbog vremenskih uslova moramo kružiti iznad Beča dok ne dobijemo dozvolu za slijetanje. Nakon sat vremena kruženja, plan je bio da odemo za Minhen, ali smo na kraju preusmjereni u Frankfurt. Prije nego što smo izašli iz aviona u Frankfurtu, rekli su nam da će nas isti avion odvesti u Beč u 20 časova te večeri. Međutim, vidio sam da postoji let u 11:45 drugom avio-kompanijom, pa sam ga rezervisao misleći da ću uštedjeti vrijeme. Naravno, sat vremena prije polijetanja let je otkazan, a svi ostali letovi za Beč bili su popunjeni. Lufthansa me je automatski prebacila na let za Dizeldorf, pa zatim za Beč.
Poslije 24 sata putovanja, neprekidnih otkazivanja i bačenog novca, odlučio sam da prihvatim let za Dizeldorf, pa onda za Beč, gdje sam na kraju stigao u 19 časova. Iako bi se moglo pomisliti da je cijela ova priča krajnje negativna, ona je zapravo odličan znak za moje buduće šahovske rezultate. Kad god su se dešavale slične putne noćne more, naročito tokom pandemije, slijedili su sjajni rezultati. Tako da je prava pouka ove priče da je sva moja loša sreća sada potrošena i da bi, nadam se, od sada sve trebalo da ide u moju korist.
(Preneseno sa mreže X o problemima tokom putovanja na turnir velemajstora Hans Moke Niemanna)