V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
Sada se Kapablanka već susretao za tablom sa najjačim šahistima u zemlji. U prve dvije partije s šampionom Kube, Huanom Korsoom, Raul je doživio neuspjeh. Ali to nije obeshrabrilo mladog šahistu. Naprotiv, s još većom upornošću nastojao da savlada najteže osnove šahovske nauke. Kapablanka je proučavao šahovske knjige. Posebno mu je prijalo jedno uputstvo iz završnice. U razigravanju završnica ubrzo je dostigao visok stepen umijeća. Jedva da je napunio 13 godina kada je održan njegov zvanični meč s Huanom Korsoom. Pobjednikom se smatrao onaj ko prvi ostvari četiri pobjede.
Početak meča — Raul je izgubio prve dvije partije — rastužio je pristalice mladog talenta. Ali ne i samog Kapablanku. Vrlo rano stekao je naviku da analizira partije koje je izgubio i da traga za uzrocima neuspjeha. Ovoga puta Raul je uočio i slabe strane svog protivnika, naročito u završnicama, što mu je omogućilo da preokrene tok borbe, osvoji četiri partije i s njima — čitav meč.
Ukupno je sačuvano 39 partija mladog Kapablanke s najjačim kubanskim šahistima (septembar 1901 — mart 1902). Među njima je i 13 meč-partija s Huanom Korsom, odigranih od 17. novembra do 18. decembra 1901. i završenih rezultatom 7 : 6 u korist Kapablanke. Dvije od njih, koje je smatrao najboljima u meču, Kapablanka je kasnije uvrstio u knjigu „Moja šahovska karijera“ (1920). Prva od njih jasno pokazuje njegovu samostalnost i originalnost mišljenja u teorijskoj raspravi koja je završila u korist mladog protivnika.
Sve ove partije objavljene su u knjizi Dejvida Hupera i Dejla Brandreta „Nepoznati Kapablanka“ (London, 1975).
Bečka partija
H. Korso — H.-R. Kapablanka
8. partija meča
Havana, 6. decembar 1901.
1.e4 e5 2.Nc3 Nc6 3.f4 exf4 4.Nf3 g5 5.h4 g4 6.Ng5 h6 7.Nxf7 Kxf7 8.d4 d5
(Korso je često koristio gambitna nastavke, smatrajući da će u oštroj borbi lakše savladati neiskusnog protivnika, koji uz to još nije bio dovoljno upućen u teoriju otvaranja. Nakon partije primijetio je Kapablanki da se prema teoriji ovdje treba igrati 8…d6. Utoliko je zanimljivije što se potez koji je odigrao Hose Raul danas smatra najjačim nastavkom.)
9.exd5 [Savremena teorija preporučuje 9.Bxf4 Bb4 10.Be2 Bxc3+ 11.bxc3 Nf6 12.0–0 Kg7 , s boljim šansama za bijelog.]
9…Qe7+ 10.Kf2
(U jednoj od ranijih partija s Kapablankom Korso je igrao 10. Se2, i partija je završila remijem. Sada je odlučio da uzmakne kraljem, vjerujući da će dobiti više šansi za napad. Njegov protivnik, koji je takođe analizirao ovu varijantu, priredio je iznenađenje.)
10…g3+ 11.Kg1
11…Nxd4 12.Qxd4 Qc5
(Teško je povjerovati, ali sljedećih osam poteza bijeli će biti prisiljeni! Stiče se utisak da crnim figurama ne upravlja trinaestogodišnji dječak, već iskusan majstor!)
13.Ne2 Qb6! [Ne može 13…Bg4 14.Be3 fxe3 15.Qxg4] 14.Qxb6 [Sada bi bilo loše 14.Be3 fxe3 15.Qxh8 Bg7 16.Qh7 Qxb2 17.Rd1 Qf6 18.Rh3 Bf5!]
14…axb6 15.Nd4 Bc5 16.c3 Ra4 17.Be2 Bxd4+ 18.cxd4 Rxd4 19.b3 Nf6 20.Bb2 Rd2 21.Bh5+ Nxh5! (Konj, koji je dugo stajao u rezervi na g8, razvija ogromnu aktivnost)
22.Bxh8 f3! (Pješak oslobađa polje f4 za konja, koji će efektno završiti partiju.)
23.gxf3 [Ako 23.Bc3 f2+ 24.Kf1 Bf5!] 23…Nf4 24.Be5 [Na 24.Re1 Bh3! 25.Bc3 Rg2+ 26.Kf1 Rf2+ 27.Kg1 Rf1+ 28.Rxf1 Ne2#] 24…Rg2+ 25.Kf1 Rf2+ 26.Ke1 Nd3+ 0–1 Bijeli predaje
A druga partija koju je Kapablanka naveo jasno je pokazivala ne samo energičnu igru mladog šahiste, nego i prilično zrelu strategiju u završnicama koje, na prvi pogled, djeluju jednostavno. Pobjede uvijek ulivaju samopouzdanje, naročito onima koji tek počinju svoj put u velika šahovska takmičenja.
Mladi šampion Kube postao je njena nada. Pisale su o njemu novine. Čuli su za njega i u drugim zemljama američkog kontinenta.
Ljeta 1904. brigu o obrazovanju Raula preuzeo je don Ramon Pelaja, rođak i blizak prijatelj porodice Kapablanka. Roditelji nisu imali ništa protiv toga da Raul uči u Njujorku — i bez toga su imali mnogo briga s ostalom djecom. Ali od njega je uzeto obećanje da tokom godina školovanja ne igra šah. Isprva se to pokazalo izvodljivim, jer su interesi mladića bili neobično široki: zanimalu su ga matematika, istorija, filozofija, imao je sklonosti ka medicini, a sanjao je i da lijepo svira violinu. Osim toga, Raul je bio dobar sportista i jedno vrijeme čak je namjeravao postati profesionalni igrač bejzbola, čemu je, međutim, stala na put povreda ramena.
Nakon završetka privatne škole, gdje je Kapablanka učio engleski jezik, upisao se na hemijsko-inženjerski fakultet Kolumbija univerziteta. Prijemne ispite položio je brilijantno: nešto više od jednog sata bilo mu je dovoljno da riješi zadatke iz algebre za koje su bila predviđena tri sata.
Ali izabrana struka nije privukla Kapablanku. Glavna strast njegove duše — sada je to postalo sasvim očigledno — bio je šah. Počeo je da posjećuje poznati Manhetnški šahovski klub u Njujorku, gdje je brzo stekao priznanje. Mnogo toga u njegovoj igri već tada je privlačilo: usmjerenost, odsustvo šablona, stalna težnja ka inicijativi, nevjerovatna brzina kojom su se rađale dosjetljive ideje i lijepe kombinacije.
Godine 1906. Hose Raul osvojio je prvo mjesto na blic-turniru na kojem je učestvovao i svjetski šampion Emanuel Lasker, koji je došao u Njujork na gostovanje. Ugled mladog Kubanca u klubu bio je već dovoljno velik. Čak ga je i doktor Lasker jednom pozvao da zajedno analiziraju jednu poziciju koja ga je zaokupljala.
(Nastaviće se)