
Ovih dana oktobra 1971. g. prvi svjetski šampion po završetku II Svjetskog rata i šesti u istoriji šaha (poslije Štajnica, Laskera, Kapablanke, Aljehina i Evea) Mihail Botvinik, posjetio je Crnu Goru i odigrao simultanku u Gradskoj kafani na Cetinju.
Tokom tih nekoliko dana boravio je u više crnogorskih gradova i na kraju izrazio veliko zadovoljstvo što mu se ukazala prilika „da se nagleda nestvarnih ljepota prirode u Crnoj Gori“.
Ja sam stalno bio u njegovom društvu i ovdje ću iznijeti jednu zanimljivu izjavu koju je dao na pitanje kako funkcioniše šahovska škola u Moskvi koja nosi njegovo ime.
Blago se nasmijao i kratko protumačio: – Vrlo sam zadovoljan radom i rezultatima škole. O tome najbolje svjedoči impozantan broj novih velikih imena u našem sovjetskom šahu. Ali sada ću izreći jedno proročanstvo da u toj školi sjedi dječak koji će za 10 ili 12 godina biti svjetski prvak. Rođen je kao Garik Kimovich Weinstein (Baku 1963. Azerbejdžan) i mi smo ga, kao vrlo darovitog igrača prihvatili u našu školu. Ostao je bez oca, a majka Klara, rođena u Jermeniji, prihvatila je da se o njenom sinu pobrinemo u Moskvi. Dogovorili smo se da rusifikujemo ime dječaka u Gari Kasparov!
Dalje sve znamo od velikog turnira 1983. u Nikšiću gdje je Gari pobijedio u velikom stilu i potom 1984/5. kad je počeo seriju borbi protiv Karpova za titulu svjetskog prvaka.
Ovdje bi danas mogli postaviti pitanje šta bi se dogodilo s Garijem da ga Botvinik nije primio u svoju školu, pa uporediti sa našim šahistima toga doba koji su bili prepušteni sebi i svom talentu, bez ičije pomoći. Na kraju ću samo dodati šta mi je rekao Boris Spaski u Elisti 2007. gdje smo bili članovi Apelacione komisije na Turniru kandidata: „Dugo sam analizirao igru i druge kvalitete Karpova i Kasparova i poslije dvije godine na mene su studioznost i stil Karpova ostavili jači utisak. Posebno što je Anatolij bio nježnog zdravlja i stariji 12 godina a uz to Gari je imao najbolji stručni štab u istoriji šaha…

(Preneseno sa fejsbuka)