Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (40.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

Ali to je već druga priča.

Istina je da je od 1975. njegov lik postao legenda; njegovo odsustvo sa velikih turnira budilo je duhove uspomena, a istovremeno je poslužilo kao poticaj za njegovo uzdizanje do statusa idola. Prelistavajući stare partije Fišera, obožavaoci su otkrili da njihov kralj, iako lišen krune, ne praveći više poteze na tabli, iz dana u dan igra sve jače. Svakog novog dana Robert Fischer je započinjao novu partiju u čast svoje uspomene; rodio se mit „Bobby Fischer“. 3. april 1975. postao je krajem života šahiste — tog dana establišment je zajedno sa svom svojom političkom snagom uništio i prognao ga sa centra table. Nema sumnje, taj datum će ostati upamćen kao dan kada su ubili Bobbyja Fišera.

Krst koji je pao na pleća Rusa Anatolija Karpova bio je veoma težak, jer je postao prvi svjetski šampion u istoriji koji je titulu dobio za radnim stolom, a ne na tabli od 64 polja. I on je to, bez sumnje, shvatao — nakon krunisanja trudio se svim silama da pokaže, pobjeđujući u raznim takmičenjima, da je zaista najbolji igrač na planeti. Štaviše, zahvaljujući inicijativi bivšeg predsjednika španske federacije Romana Torana, Karpov i Fišer su se nekoliko puta tajno sastajali 1976. u gradovima Kordoba i Madrid, pokušavajući da pronađu osnovu na kojoj bi mogli da organizuju meč između njih za svjetsku titulu. Isti izvor je potvrdio da se neuspjeh tih pregovora može pripisati Fišeru, a ne Karpovu, jer je Amerikanac zahtijevao da se duel nazove Svjetsko prvenstvo u profesionalnom šahu, znajući da Kremlj na to nikada neće pristati, i time je odlučno srušio dijalog.

To je bilo posljednje što su ljubitelji saznali o Bobiju Fišeru — šahisti, iako su još neko vrijeme u njihovoj sredini kružile razne glasine. Kao da je ispunjavao neko nepoznato proročanstvo, Bobi je stigao u kraljevstvo šaha, uzdigao se na neviđenu visinu i potom bio izdan, pobijeđen i zbačen s prestola. Ali, za razliku od drugih epskih priča, ovaj kralj se više nije vratio.

Bobbi, počivaj u miru (03–04–1975).

33 GODINE KASNIJE
17. januar 2008.

Muškarac u izuzetno teškom stanju upravo je primio treću, smrtonosnu dozu gorkog otrovnog alkaloida dobijenog iz opijuma i njegovih soli, koji se u malim dozama koristi kao uspavljivač i anestetik. U svojoj kući u ulici Klappastigur 7, Rejkjavik, glavni grad Islanda, njegovo iznureno i pobijeđeno tijelo umiralo je dio po dio. Proždirao ga je rak; morfin je prigušivao bol. Ali ga je i ubijao.

Nekoliko sati kasnije ljekar će potvrditi smrt; u zvaničnom izvještaju o bolesti biće napisano da je smrt nastupila kao posljedica „naglog prestanka kardiorespiratorne aktivnosti“.

Takođe će napisati da je tri noći kasnije, u najvećoj tajnosti, na privatnoj ceremoniji održanoj još prije svitanja, dok je na Islandu još bila noć, i uz svega petoro svjedoka — porodica Sverrisson (Gardar, njegova supruga i njihovo dvoje djece) i japanska supruga Mijoko Vatai — otac Jakob Roland predao Fišerovo tijelo zemlji po hrišćanskom obredu na groblju crkve Laugardalur u gradu Selfossu, udaljenom 60 kilometara od Rejkjavika.

Bez ikakvih svjedočanstava, fotografija zemljanog humka u pustom i oštro hladnom predjelu obišla je planetu u svjetskim vijestima, tvrdeći da je upravo tu sahranjeno tijelo Roberta Džejmsa Fišera, šezdesetčetvorogodišnjeg građanina Islanda, koji je postao blijeda sjenka američkog šahiste što je nekad zadivljavao svijet svojom igrom za šahovskom tablom.

Umro je sa 64 godine, po broju polja na šahovskoj tabli, i na dan svog prvog poraza (17. januara 1951, prije 57 godina), doživljenog od američkog majstora* u seansi simultanke. Igre sudbine.

*Taj majstor bio je Maks Pavej, a simultanka je održana u Bruklinskoj javnoj biblioteci u Njujorku. Fišer je igrao svoju prvu partiju s majstorom kada mu je bilo svega 8 godina.

Genije je umro, mračni politički motivi pratili su njegovu smrt. Umro je, iako je postojalo mnoštvo razloga da živi.

Bobi Fišer proveo je čitav svoj život sa jednom željom — da bude najbolji. Svu energiju uložio je u ostvarenje tog cilja, i on je dostigao ono što je tako strastveno želio.

Možda je upravo onog dana kada je odlučio da želju pretvori u nužnost, nešto drugo pomutilo njegov razum. Novi strahovi i sumnje obuzimali su ga od trenutka kada je morao dokazivati da je najbolji. Počeo je da se bori s fantomima; obuzeli su ga demoni.

Mi čuvamo njegov lik — dostojanstvenog i usamljenog čovjeka, koji možda nikada nije ni sanjao da postane kralj, ali koji je posvetio svoj život tome da otvori najljepši put ka pobjedama.
Možda je u tome njegova najveća tajna, koju je ponio sa sobom u grob.

…Posvećuje se Robertu Džejmsu Fišeru, ili jednostavno Bobi Fišeru.
Kakav tužan, kakav usamljen kraj.

„Ne vjerujem u psihologiju, već vjerujem u jake poteze.“

Robert Fišer

Ako želite da pročitate kompletan tekst, ovih 40. nastavaka, pogledajte link

https://sah-mat-lista.blogspot.com/2025/08/bobi-fiser-legenda-zivot-i-partije.html

(Kraj prevoda, ostao je dio sa partijama najjačeg šahiste svih vremena, Bobija Fišera; čitavu knjigu u originalu možete pogledati, ili preuzeti na linku ispod)