Vladimir Pak: BUDUĆI ŠAHOVSKI KRALJEVI (42.nastavak)

Moskva, 2005.

BUDUĆE ŠAHOVSKE KRALJICE (nastavak)

TATJANA I NADEŽDA KOSINCEVA

Šahovski uspjesi sestara Polgar nadaleko su poznati. Svijet je za njih saznao još prije dvije decenije. Laslo Polgar — otac Žuže, Sofije i Judit — izjavio je da će od svojih ćerki napraviti šahovske šampionke. Djevojčice su se čak odrekle školovanja u uobičajenom obliku, učile su predmete kod kuće, a ispite polagale eksterno. Šahom su se sestre Polgar bavile po 10 sati dnevno.

Ipak, igrale su i tenis, plivale u bazenu. Vremenom je najstarija sestra — Žuža (2004. godine imala je 35 godina) — postala sedma svjetska šampionka. Nakon rođenja djeteta odustala je od odbrane titule. Živi u Njujorku, gdje je otvorila šahovsku školu. Tridesetogodišnja Sofija — velemajstor — kasnije se udaljila od šaha i živi sa suprugom u Izraelu. Najmlađa — Judit — kao što je već pomenuto, igra samo na muškim turnirima i pripada eliti muškog šaha.

A u Rusiji su se pojavile svoje „sestre Polgar“. Mlade nadarene šahistkinje iz Arhangelska — sestre Nađežda i Tatjana Kosinceve — natjerale su javnost da govori o njima i već su ostvarile značajne sportske uspjehe.

— Radim sa kćerkama od 1995. godine — pričao je otac Nade i Tatjane, Anatolij Aleksejevič Kosincev. — Neću izdvajati nijednu od njih. Najvažnije je pružiti im potpuno obrazovanje, a da li će šah postati njihov životni poziv, treba same da odluče. Imam svoje poglede na šah. Djevojke se namjerno ne takmiče na raznim otvorenim turnirima, već samo na zvaničnim takmičenjima. Dovoljno sam vidio šta se dešava na otvorenim turnirima, gdje se borba, u suštini, završava mnogo prije kraja. Da se remizira ili prihvati neriješen rezultat u poziciji gdje postoji makar i najmanja šansa da se nastavi borba za pobjedu — toga u njihovoj praksi jednostavno ne može biti.

Nažalost, primjera suprotnog ima mnogo, pa djevojke ponekad postave pitanje koje se samo nameće: „Znači, i tako može da se igra?“ Moj odgovor, kao što razumijete, uvijek je isti.


Sestre su rođene u razmaku od godinu dana. Nađežda je rođena 14. januara 1985. godine, a Tatjana 11. aprila 1986. Obe su više puta osvajale medalje na svjetskim i evropskim prvenstvima u različitim uzrasnim kategorijama, postale majstori, a zatim i velemajstori.

Godine 2002. Tatjana je sa 16 godina postala prvakinja Rusije. Tada su se u Elisti, po švajcarskom sistemu u 9 kola, takmičile 34 šahistkinje, među kojima i 12 velemajstora. Tatjana Kosinceva (trener Vladimir Popov) na početku je pobijedila u tri uzastopne partije, a na kraju osvojila 7 poena iz 9 partija. Za pola poena zaostale su S. Matvejeva, E. Polovnikova i O. Zimina. Nađežda Kosinceva našla se u grupi šahistkinja koje su podijelile mjesta od petog do devetog.

Tatjana je uvrštena u olimpijsku reprezentaciju zemlje. Mogla je biti pozvana i starija sestra, ali je odlučeno da se za sada uključi samo jedna Kosinceva. Na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u Bledu za Rusiju su igrale E. Kovalevska, S. Matvejeva, A. Kostenjuk i T. Kosinceva. Ruskinje su na kraju zauzele drugo mjesto, izgubivši šampionsku titulu od Kineskinja. Reprezentacija Rusije dobila je 10 mečeva, tri završila neriješeno i izgubila samo jedan — od ekipe Kine.

Rezultat Tatjane Kosinceve bio je zadivljujući — u dvanaest partija osvojila je jedanaest poena! Deset pobjeda i samo dva remija. Doprinos ostalih učesnica bio je skromniji: Kovalevska — 3 poena iz 8 partija, Matvejeva — 8 iz 11, Kostenjuk — 7 poena iz 11.


Godine 2003. na Evropskom prvenstvu za žene u Istanbulu Tatjana Kosinceva zauzela je treće mjesto. Ispred nje bile su samo Pia Kramling (Švedska) i Viktorija Čmilite (Litvanija). Nađežda Kosinceva podijelila je mjesta od 6. do 11.

Godina 2004. ponovo je donijela Tatjani Kosincevoj titulu prvakinje Rusije. Na turniru u Kazanju ostvarila je šest pobjeda i pet remija. Za pola poena zaostala je Aleksandra Kostenjuk, a treće mjesto osvojila je Nađežda Kosinceva. Iza nje su se plasirale vicešampionka svijeta Ekaterina Kovalevska i poznata Alisa Galjamova.

Tatjana je nastupila i na Svjetskom prvenstvu za žene u Elisti, ali bez većeg uspjeha. Zato je na tradicionalnom međunarodnom festivalu u švajcarskom gradu Vilu (jul–avgust 2004. godine) sigurno osvojila prvo mjesto. Na ženskom turniru „Accentus-Ladies Tournament“ učestvovalo je šest mladih talentovanih šahistkinja Evrope. Djevojka iz Arhangelska osvojila je 7 poena iz 10 partija. Iza nje su se plasirale Iveta Radzijevič (Poljska), Eva Repkova (Slovačka), Elizabet Petz (Njemačka), Ekaterina Lagno (Ukrajina) i Monika Seps (Švajcarska), koja je izgubila sve partije. U muškom turniru takođe je pobijedio Rus — velemajstor Aleksandar Morozevič.

Sestre Kosinceve mnogo su radile pod rukovodstvom velemajstora Sergeja Arhipova, Valerija Čehova i Igora Aleksandroviča Zajceva. Godine 2003. rastale su se sa trenerom sa kojim su sarađivale 10 godina i koji im je postavio temelje šahovskog znanja. Imaju sponzora — Alekseja Barinova, koji im mnogo pomaže i angažuje trenere za njihov rad.

(Nastaviće se)