V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (160. nastavak)

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

TRENER. Veliki šahisti prošlosti, među njima i prvi svjetski prvaci Wilhelm Steinitz, Emanuel Lasker, Hoze Raúl Kapablanka i Aleksandar Aljehin, otkrivali su tajne šahovske umjetnosti i kročili čitavim putem do Olimpa uglavnom bez ikakve spoljne pomoći. Tek počevši od 5. svjetskog prvaka Maks Eve, pojavila se svijest o ulozi šahovskog mentora u ostvarivanju najviših sportskih i kreativnih uspjeha. Kao što je priznao Holanđanin, njegov prvi trener bio je Geza Maróczy.

Krajem 1920-ih i početkom 1930-ih, zahvaljujući ozbiljnoj državnoj podršci, otvaranju šahovskih škola i sekcija, na vodeće pozicije u svijetu šaha izdvaja se Sovjetski Savez. A đak lenjingradske šahovske organizacije Mihail Botvinik, iako je samostalno savladao sve tajne pripreme za važne turnire, smatrao je korisnom pomoć trenera. Pri tome je organizovao i pripremne mečeve u kojima je testirao otvaranja koja je primjenjivao.

Kasnije je u Moskvi, na Institutu za fizičku kulturu, otvorena posebna šahovska katedra, gdje se školuju treneri.

Trener i sekundant Mihaila Talja – Alexander Koblenz (lijevo)

Požrtvovani rad talentovanih pedagoga u raznim dijelovima zemlje doveo je do pojave čitave plejade briljantnih velemajstora. Među poznate gruzijske trenere koji su pripremili najjače svjetske šahistkinje spadaju Archil Ebralidze, Vakhtang Karseladze, Mikhail Shishov, l’vovski trener Viktor Kart, koji je trenirao Alexandra Beljavskog, te Olega Romanishina, Mila Litinskaya, Alexander Michalchishin, Moskovljani Mark Dvoretsky (trener Artura Yusupova i Sergeya Dolmatova), Vladimir Yurkov (radio sa A.Kushnir, Andrejom Sokolovom i Alexandrom Morozevichem), kao i treneri svjetskih prvaka – Viacheslav Ragozin, Vladimir Alatortsev, Alexander Koblenz, Isaac Boleslavsky, Igor Bondarevsky, Semyon Furman, Igor Zaitsev i Alexander Nikitin.

Postepeno je priprema šahiste ekstra nivoa za osvajanje svjetskih visina podignuta na novi nivo. Počevši od 1970-ih, u njoj je već učestvovao čitav „tim“ sastavljen od trenera, ljekara, masera i psihologa. Fokus je i na sparing-partnere – jake velemajstore, u treninzima.

Francuski novinar K. Buton, jedan od svjedoka druge polovine meča Anatoly Karpov – Garry Kasparov (1990), koji se odigrao u Lionu, predstavio je čitaocima svoja razmišljanja o timskim aktivnostima u savremenom šahovskom svijetu, nazivajući ih „dva klana oko jedne table“ („Europe Échecs“, 2.12.1990):

„Svjetsko prvenstvo u šahu prestalo je biti dvobojem jednog protiv jednog. Sada je to meč između dva tima. Gotovo šest mjeseci prije početka predodređenog susreta, Anatoly Karpov i Garry Kasparov su okupili svoj poseban tim. Kako ih zovu? ‘Pomoćnici’. Njihov zadatak? Usavršiti do savršenstva oružje usmjereno protiv mozga protivnika.

Kao u pravoj vojsci, svaki oficir ima svoju ulogu, dodijeljenu prema specijalnosti. Jedan je primljen u tim zbog poznavanja engleskog otvaranja, drugi – zbog ogromnog iskustva u Grünfeldovoj odbrani.

Kako oni rade za šampione? Pripremaju varijante u pisanoj formi, pravu gozbu ideja zabilježenih na papiru. Nakon toga Karpov ili Kasparov trenutno sumira rezultate višesatnog rada provedenog u tišini kancelarija, odabirući samo najbolje. Procedura angažovanja ‘POMOĆNIKA’ mnogo podsjeća na prijem u religijsko bratstvo: sve se radi diskretno i preko posrednika.“

Trenerski tim Vasilija Smyslova. Sjede, s lijeva na desno: Vladimir Makogonov, Vladimir Alatortsev, Vasily Smyslov i André Lilienthal.

Svaki pomoćnik je obavezan da drži samo za sebe metode rada prije, tokom i nakon svjetskog prvenstva. Ta tajnovitost, u principu, nikada nije bila narušena…

Mladog velemajstora Olivier Rene-a, koji se pridružio Karpovom kampu u Lionu, bivši svjetski prvak vrlo brzo je uveo u posao: „Nema žena, nema pića, nema novinara.“

Ali čime su motivisani ti pomoćnici, koji žrtvuju nekoliko mjeseci vlastite karijere radi uspjeha svog majstora? Presudnu ulogu ne igraju pare, već efikasni i profesionalni momenti.

Efikasna motivacija: očarani neobjašnjivim stilom Anatolija Karpova, jedan sovjetski velemajstor pridružio mu se odmah nakon razvoda. Njegova nagrada: sreća imati priliku analizirati partije zajedno sa nesumnjivo najjačim šahistom svijeta.

Profesionalna korist: u kreativnoj komunikaciji sa svjetskim prvakom šahista uči da ne gubi vrijeme i da slijedi plan koji odgovara zahtjevima pozicije. Ukratko, pravi kurs podučavanja „pod poklopcem“ pod rukovodstvom najjačeg šahiste.

Zadatak ostatka tima – podržavati visok moral. Dobar kuvar – da hrana bude kvalitetna i ukusna, dobar ljekar, dobar sparing-partner za tenis (Karpov) ili biciklizam (Kasparov)…

Pored ove, donekle subjektivne, pa čak i pomalo groteskne karakteristike, navodimo i objektivniju ocjenu uloge tima u teorijskoj borbi, koju daje dugogodišnji trener Anatolija Karpova Igor Zaitsev:

„Svaki, čak i najubjedljivije dobijen šahovski meč s aspekta konačnog rezultata, sadrži dva tipa suprotstavljanja. S jedne strane, tu su direktni učesnici, u procesu neprekidnog sukoba. Njih se smjelo može usporediti sa vještim mačevaocima, od kojih svaki nastoji doći vrhom mača do protivničkog kralja.

S druge strane, traje neprekidno suprotstavljanje njihovih analitičkih timova. To takmičenje se odvija u drugoj ravni – u trci.

Da bi se održao tempo i išlo ispred, slikovito rečeno, kao u parnom kotlu, moraju se stalno ubacivati nove i nove ideje za otvaranja. Naravno, nisu sve jednako kvalitetne, pa često izlazi dim i čađ, ali na kraju neko se obavezno probije naprijed. Tako, dok traje meč, borba u svim svojim oblicima i sa svim naporom nikada ne prestaje ni na minutu.“ („64 – Šahovsko pregled“, 1990, br. 10).

ODBRANA TRI SKAKAČA (ТРЕХ КОНЕЙ ДЕБЮТ)

1. e4 e5 2. Nf3 Nc6 3. Nc3

Ovo otvaranje se prvi put pojavilo u šahovskoj praksi u partiji Howardl Stauntonl – Johannl Löwenthall (Cochran) (1841). Ovo otvaranje su istraživali i opisivali K. Jänisch (1843) i Howard Staunton (1847).

U osnovnim varijantama početka crni izbjegava Otvaranje četiri skakača:

a) 3…Bb4 4. Nd5 Be7 5. d4 exd4 6. Nxd4 Nxd4 7. Qxd4 Nf6 8. Nxe7+ Qxe7 9. Bd3

b) 3…g6 (uveo u praksu Wilhelm Steinitz) 4. d4 exd4 5. Nxd5 Bg7 6. Ng5 Nce7 7. Nxd4 c6 8. Nc3 h6 9. Bf4

(Nastaviće se)