Iz šahovske istorije: Vera Menčik protiv sovjetskih šahistkinja

U jednom od svojih intervjua[1], najstariji velemajstor na svijetu, Jurij Lvovič Averbah, rekao je da je Vera Menčik, prva svjetska šampionka u šahu, po snazi igre bila za dvije klase iznad ostalih žena. To je potkrijepio sljedećim podatkom:

„Tako je, tokom turnira[2], Menčik je održala simultanku protiv deset najboljih sovjetskih šahistkinja. Rubcova nije željela da igra, ali su učestvovale Čudova, Moračevska i druge. Čini mi se da je simultanka završena rezultatom 9:1 u njenu korist.“

Zainteresovali su me istorijski detalji simultanke koju je Vera Menčik održala u Moskvi 1935. godine. Pregledao sam šahovsku štampu iz 1935. godine i došao do sljedećih podataka:

Datum održavanja simultanke: 9. mart 1935. godine.

Trajanje simultanke: 3 sata.

Ispostavilo se da simultanka nije završena rezultatom 9:1, već 9,5:0,5 u korist Vere Menčik. Dakle, prva svjetska šampionka dobila je devet partija, a samo jedna završena je remijem (bez ijednog poraza!!!). Ovdje sam stavio tri uzvičnika zato što Vera Menčik u toj simultanki nije igrala protiv šahovskih amaterki, već protiv najboljih šahistkinja SSSR-a.

Ko su bile najbolje sovjetske šahistkinje koje su učestvovale u simultanki protiv Vere Menčik? To su bile: Dajbo, Moračevska, Semjonova, Rudenko (buduća svjetska šampionka), Girvidz, Lobanova, Zinčenko, Morozova, Tonova i Čudova.

Samo je Vera Čudova uspjela da remizira protiv Vere Menčik, dok je preostalih devet sovjetskih šahistkinja izgubilo. Samo je Vera mogla da se suprotstavi Veri!

Evo šta je sama V. Menčik rekla o toj simultanki:

„Priznajem da sam se prije simultanke pribojavala konsultacija moskovskih šahista prve kategorije, čiju sam snagu imala prilike da vidim tokom simultanki Flora i Kapablanke. Međutim, već sam pogled na šahovske stolove odagnao sve moje bojazni: na uzvišenju je bilo postavljeno deset stolica, a njihovi nasloni nalazili su se tačno uz ivicu podijuma, tako da nijedan „savjetnik“ nije mogao da im se pridruži sa strane. Takva pažnja me je veoma dirnula.

Preći ću na ocjenu same simultanke. Rezultat me je donekle razočarao: mislila sam da će sovjetske šahistkinje, imajući tako izvanredne učitelje kao što su majstori SSSR-a, igrati sigurnije. Učesnice simultanke najviše su stradale zbog slabog poznavanja otvaranja. Samo u tri-četiri partije (Girvidz, Čudova, Rudenko) moje protivnice imale su dobru poziciju. Međutim, pri prelasku u središnjicu nisam vidjela da imaju jasan plan igre niti sposobnost da odbiju napad. Jedna od učesnica nije primijetila elementarni ugušeni mat. Najbolje je igrala Čudova, koja je precizno odbila moj napad. Možda se ovakav rezultat djelimično može objasniti i izvjesnom nervozom učesnica u neuobičajenim uslovima…“

Zanimljiv je i sljedeći podatak:

„Očigledan primjer nediscipline pokazala je Rubcova, koja je izbjegla učešće u simultanki. Zbog nedolaska na simultanku bez prethodnog obavještenja, Šahovsko-šahovski komitet izrekao je ukor O. N. Rubcovoj[3].“

Nakon završetka simultanke Vera Menčik je još pola sata provela u prijateljskom razgovoru sa svojim protivnicama i predvidjela im buduće pobjede.

Da, tako se i dogodilo u istoriji ženskog šaha: od 1950. do 1991. godine svjetske šampionke bile su isključivo sovjetske šahistkinje!

Fusnote:

[1] Jurij Averbah, „Žene u šahu“: http://e3e5.com/article.php?id=1751

[2] Međunarodni šahovski turnir u Moskvi 1935. godine.

[3] Olga Nikolajevna Rubcova – četvrta svjetska šampionka u šahu (1956–1958).

Stanislav Suhanički

(Lubni, Poltavska oblast, Ukrajina)

генезис
шахматы и культура