Anish Giri gostovao je u podkastu „Šah sa Mastriderom“ i odgovarao na pitanja o tome zašto mu brze kontrole teže padaju nego, recimo, Firouzji, zašto u blicu treba pomalo zaboraviti teoriju, u čemu su pojedini igrači posebno jaki u blicu i o mnogim drugim temama. Donosimo kratke izvode.
„Moram priznati da sam u početku mislio da je to, na neki način, turnir u rapidu i blicu. Ali ispostavilo se da će se glavni dio turnira igrati u brzoj klasičnoj kontroli. A ispostavilo se i da se brzi klasični šah računa za klasični rejting. Dakle, na kraju se ispostavilo da je turnir ipak više klasičnog karaktera.“
„Ako, recimo, Alireza godinu i po dana ne bude igrao blic, pa onda ponovo sjedne za tablu, i dalje će igrati veoma snažno. Nešto slabije nego ranije, ali i dalje veoma snažno. Ako bih ja to uradio, igrao bih mnogo slabije nego na vrhuncu forme. Moj nivo igre, kada nisam u formi, veoma mnogo opada.“
„Kada sam počinjao da igram na vrhunskom nivou, kalendar je izgledao drugačije. Rapid i blic bili su rijetka zabava u našem životu i bilo je neobično shvatati ih ozbiljno. Tada su se time uglavnom bavili Nakamura i Vachier-Lagrave – osim njih, jednostavno niko nije igrao onlajn blic. Danas se sve promijenilo, mnogi igrači nove generacije gotovo da su se usredsredili na to. Što sada, u principu, ima smisla, dok bi prije deset godina to bilo ludilo.“
„Ušao sam s Nakamurom u forsiranu varijantu. Kontrola je bila 3+2, čini mi se. Od te tri minute dvije sam potrošio pokušavajući da se prisjetim te varijante. Na kraju se nisam sjetio, odigrao sam neki potez i, takoreći, predao se. A uzimajući u obzir da sam navodno glavni teoretičar na svijetu, zar ne? I jednostavno ne uspijem da izađem iz otvaranja. Takve stvari se i dalje dešavaju, šta da se radi.“
„U blicu je poznavanje teorije gotovo beskorisno, ili čak štetno. Jer ću početi da pokušavam da se prisjetim nečega čega, nažalost, nisam uspio da se sjetim za 15 sekundi. A ako se u blicu nečega ne možeš sjetiti za 15 sekundi, onda je bolje da se uopšte ničega ne sjećaš.“
„Izgubio sam od Alireze u Najdorfu, praktično već u otvaranju. Bolje bi bilo da uopšte ništa nisam znao, da sam jednostavno na e4 odgovorio sa …e5, pa da nastane simetrija i da jednostavno igramo šah.“
„Naravno, da sam Najdorf pripremao ne za Turnir kandidata, nego za blic na Grand Chess Touru, birao bih druge varijante. Moje otvaranje uglavnom je prilagođeno klasičnom šahu. Ispada da je za blic relativno slabo. Čini mi se da igrači koji su specijalisti za blic imaju bolja otvaranja i da najbolje varijante treba učiti od njih.“
„Hikaru je jedan od najboljih kada je riječ o razumijevanju blica u smislu izbora poteza koji pruža najbolje praktične šanse. Sjećam se da sam s njim imao jednu partiju. Stekao sam veliku prednost, a on je imao izbor između dva loša nastavka. Jasno je da je, prema računaru, jedan potez bolji – recimo, u jednom slučaju pozicija bi bila na 0,8, a u drugom bi moja prednost bila 1,4, odnosno pozicija bi bila potpuno izgubljena za njega. Ali u toj drugoj varijanti ostali bi mu skakači, neka vrsta polutvrđave, i jednostavno bi mogao da igra. I, naravno, izabrao je upravo taj put, za koji sam znao da će ga računar vjerovatno ocijeniti kao lošiji i objektivno slabiji. Ali meni je bilo veoma teško da igram, potrošio sam sve vrijeme i na kraju nisam dobio partiju. Tada sam shvatio da Hikaru odlično razumije blic.“
„Divim se ljudima koji dobro razumiju blic. To su, na primjer, Hikaru i Nihal Sarin. Oni su odlični branioci. To je veoma važna osobina u blicu, jer ih dobra odbrana često dovodi do pobjeda. Kada biraju koje figure da zadrže na tabli, oni će ostaviti skakače, kako bi mogli da skaču i daju šahove. To je upravo specifično razumijevanje blica.“
„Da biste postali bolji u blicu, morate igrati blic. Na primjer, nema smisla analizirati blic-partije. Računar će vam reći: da, nije trebalo tako da odigrate, jer ste u toj poziciji previdjeli viljušku. Dobro, nije trebalo tako da odigram, sljedeći put neću to uraditi. A onda sjednete da igrate i ponovo previdite viljušku, samo na nekom drugom polju. U suštini, sve vaše greške su na tri nivoa ispod vašeg stvarnog igračkog nivoa.“
„S obzirom na to kakva otvaranja igra Artemiev, svejedno je da li ću igrati e4 ili d4 – u svim otvaranjima će mi računar pokazivati da stojim bolje. Dobijete, recimo, +0,6 protiv skandinavske odbrane bijelim figurama. Ali kakve koristi od toga, to je potpuno nejasno. Morate dobiti poziciju u kojoj vam je lakše da igrate, u kojoj imate praktičnu prednost protiv Artemieva, a ne +0,6. Ako sa tih +0,6 odigrate 100 partija, osvojićete 40 poena od mogućih 100. To nije +0,6, nego −0,5. Stockfish procjenjuje kako bi on igrao kada bi igrao sam protiv sebe. On ne uzima u obzir kako biste vi igrali protiv Artemieva u ovoj blic-poziciji.“
„Kada počne faza borbe za zastavicu, u posljednjim sekundama, za tablom se stvara neka atmosfera panike: nagli pokreti, udaranje po časovniku, nervoza. Ja tokom partije počinjem da stvaram tu atmosferu nervoze: odigram neki potez naglo, udarim po časovniku. To veoma ometa protivnike. Ali onlajn ne možete stvoriti takvu atmosferu, razumijete?“
P. S. Dvosatni podkast na ruskom jeziku. Link je priložen: