F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija
Moskva 2012
A u međuvremenu, naš heroj-pustinjak sjedio je nepomično i nijemo u konferencijskoj sali hotela Maestral, zureći u jednu tačku, dok su okupljeni novinari i publika s nestrpljenjem očekivali bilo kakvu izjavu s njegove strane. Taj neobrijani čovjek bio je jadna sjenka onog slavnog i opasnog Roberta Džejmsa Fišera, koji je postao svjetski šampion prije 20 godina.
Gusta, ali kratko podrezana brada, glava koja je počela da ćelavi i više od 20 kilograma viška ravnomjerno raspoređenih na skoro dva metra visine, vjerovatno su bile najprimjetnije promjene na njegovom izgledu od posljednjeg javnog pojavljivanja u Rejkjaviku (1972. godine). No, novi imidž nije mogao da sakrije staračke pjege na licu. So vremena oksidisala je njegovo lice, prekrila ga borama i ranila mu dušu.
Poput rendgenskog snimka, jake lampe i blicevi, kojima su bljeskale ruke neustrašivih reportera, otkrili su svaki centimetar njegove kože; najoštriji objektivi izvlačili su na svjetlo dana čak i skrivene prištiće na licu. Figura je odavala znake starenja, a lice — sjenku nekadašnjeg — odražavalo je godine razočaranja. Samo je oštrina pogleda ostala netaknuta — ona iz vremena nade.
Na sceni je sjedio Bobi Fišer, nekadašnji vladar šahovskog kraljevstva, njegove šahovske table i figura koje na njoj borave, a potom čovjek koji je sve to izgubio — ili, što je možda još gore, sve to odbacio, poražen tugom zbog sopstvene nesavršenosti.
— O čemu razmišlja Fišer dok sjedi u konferencijskoj sali pred novinarima s nezadovoljnim izrazom lica, ne izgovarajući ni riječ?
— Kakva objašnjenja on može dati?
— Čime se bavio tokom godina povlačenja iz javnosti?
— Zašto i gdje se skrivao?
— Da li planira povratak u zvanična takmičenja?
— Zašto se vratio?
— Šta želi da poruči svime ovim?
Odgovore na ta i slična pitanja svi su željno čekali, ali… nisu ih dobili. Ni jedan jedini. Novinari su morali unaprijed da dostave pitanja u pisanom obliku, dva sata prije početka konferencije; zatim ih je lično Fišer detaljno pregledao, i tek je šačica njih prošla njegovu strogu cenzuru. Već više od 20 godina bivši svjetski šampion nije se obraćao javnosti preko medija, i ova konferencija nije bila izuzetak.
S njegove lijeve strane sjedio je i ćutke gledao ka sali Francuz ruskog porijekla — Boris Spaski (55 godina), njegov protivnik i prijatelj — u onom smislu u kojem se ta riječ uopšte može primijeniti na Roberta Fišera. Prijateljstvo između ova dva gladijatora misaonog sporta rođeno je zajedno s potpisivanjem ugovora za njihov prvi istorijski meč, održan na Islandu. Prije toga, gajili su međusobno poštovanje, budući da su se susretali u nekoliko značajnih partija. Spajala ih je — obostrana radoznalost.
Do 1972. godine Bobi Fišer je odigrao 96 partija protiv ruskih šahista i osvojio u njima 53,5 poena. Međutim, nikada do tada nije uspio da pobijedi Borisa Spaskog, s kojim je imao rezultat 4 prema 1 — ne u svoju korist.
Njihov prvi susret odigrao se u Mar del Plati (1960), zatim dva puta u Santa Moniki i jednom u Havani (1966), a posljednji put su se sastali u Zigenu (1970). U tim partijama Rus je zabilježio tri pobjede, dok su preostale dvije završene remijem. Takva je bila situacija pred čuveni „Meč stoljeća“, održan 1972. godine.
Dvadeset godina kasnije, vidno ostarjeli rivali obnovili su veze prijateljstva. Spaski je uvijek pristajao na sve Fišerove zahtjeve, a zatim je i sam ubirao plodove tih borbi: Fišer se borio ne samo za sebe, već i za svoje protivnike i kolege. Nekada je počeo sa zahtjevima za bolji smještaj, rasvjetu u sali i kvalitet šahovskih stolova. Nije propuštao nijedan detalj — od vrste figura koje se koriste, do boje polja na tabli. Njegove žalbe su uglavnom bile usvajane, a od tih pogodnosti imalo je koristi cijelo šahovsko bratstvo.
Ako se izuzmu mladalačke hirovitosti, šahisti su jednoglasni u mišljenju kada je riječ o njegovim protestima: „Fišer je bio u pravu.“ Upravo zbog toga među vrhunskim svjetskim velemajstorima postoji jedno jasno, neupitno mišljenje: „Fišer je učinio da šahista postane poštovano zanimanje.“
(Nastaviće se)