Anand: Mind Master (46.nastavak)

46.nastavak

U posljednjih pet partija, održao sam pozicije. Iako sam to tehnički mogao dozvoliti, nisam postao previše defanzivan. Malo sam se borio nakon sedme partije i remiji nisu bili nimalo lagani. Svaki put kada sam igrao rizične varijante i izvukao se, osjećao sam se kao da sam se suočio s opasnošću i izašao neozlijeđen. U takvoj situaciji u meču, važno je bilo održati borbu živom. Na kraju sam preuzeo mnogo rizika – ponekad čak i nepotrebno – sa bijelim figurama u devetoj partiji i upao u probleme. Ali kada dođete do ovog stadija, ideja je ne igrati pasivno i ne dozvoliti da negativna predispozicija prodre u vaš um.

Kada se Surya ponovo pridružio timu na kraju sedme partije, nakon njegove izolacije, sve oko njega se promijenilo. Imao sam ogromnu prednost od tri poena nad Kramnikom, a Radek, za koga ranije nikada nismo mogli da dobijemo saglasnost za sushi obrok, predlagao je restorane sa japanskom kuhinjom. Prednost je bila luksuz i počeo sam da mislim da je meč završen. Najveća opasnost od prerane slavljenjičke atmosfere je to što vas može navesti da posrnete. Postoji ogromna razlika između velike prednosti u meču i stvarnog zaustavljanja časovnika od strane sudije, na kraju meča, dok vi potpisujete zapisnik.

Neke stvari jednostavno nisu završene dok ne budu završene. U tim momentima, kada se radujete prednosti ili pobjedi prije nego što se dogode, kao da je to samo formalnost, važno je pronaći cilj koji će vas pokrenuti naprijed, jer čak i ako vodite, dovoljna je samo jedna trenutna nepažnja u jednoj partiji da vas uvuče u probleme. Svaka prednost koju imate može se polako umanjiti, a ako niste pažljivi prema sadašnjosti i zauzeti ste zamišljanjem budućih proslava, možda na kraju nećete biti dio njih.

Opekao sam se već zbog svoje žurbe u prošlosti. Nakon dva početna remija tokom meča kandidata 1994. godine protiv Kamskoga u Sanghi Nagaru, Hyderabadu, pobijedio sam u sledeće dvije partije i stekao značajnu prednost od 3-1. Na kraju sam se opustio previše rano, misleći da je meč pod mojom kontrolom. Stvari su mi brzo izmicale iz  ruku i, nakon što je rezultat postao 4-4, izgubio sam obe brzopotezne partije doigravanja. To je bila i posledica  svih društvenih obaveza koje sam izvršavao tokom meča, budući da se odvijao u Indiji. Budući da nisam bio dobar u odbijanju zahtjeva, bio sam uvučen u vrtlog ometanja. To, u kombinaciji s mojim ležernim stavom nakon što sam stekao prednost, dovelo me do propasti.

Iako smo ulazili u jedanaestu partiju protiv Kramnika s prednošću od dva poena, gubitak desete partije značio je da se moramo koncentrisati i završiti posao, inače bi meč mogao izmaći našoj kontroli. Pripreme za otvaranje obično se fokusiraju na pronalaženje prednosti. U ovom slučaju, sve što smo trebali uraditi bilo je pronaći bezličnu poziciju i naći put do remija. Međutim, postoji opasnost od previše pasivnog pristupa. U stvari, najgore je biti blizu remija, a pri tome ne biti siguran da će on stvarno biti postignut. Kada se to dogodi, toliko ste nestrpljivi za remi da počnete igrati loše poteze. Moj tim je sve to isplanirao. Ideja je bila da imamo jednostavne pripreme. Takođe su osmislili najdosadnije pozicije u kojima ništa ne može poći po zlu, forsiranu varijantu koja završava remijem, koju sam samo trebao pratiti.

Takođe smo znali da Kramnik neće izabrati varijantu koja bi mi omogućila da forsiram remi. Znao sam da imam posla sa borcem kamikazom. Kramnik je bio očajan. Sve osim pobjede u ovom kolu značilo bi kraj za njega. Zato  sam odlučio vratiti se na poznatu udobnost svog terena, 1.e4. Izgledalo je da Kramnik nije očekivao da ću se vratiti na 1.e4 i sam je odabrao Najdorfovu varijantu, koja je otvorila mnoštvo mogućnosti za remi bijelim figurama. U nekom trenutku tokom igre, osjetio sam da se on predao. To je emocija koju prepoznajem jer sam je i sam osjećao toliko puta – na turniru koji loše prolazi za vas, samo pokušavate da spasite nešto. Pri kraju, prisilio sam se da ostanem miran i ne pokažem koliko nestrpljivo čekam remi. Bilo kada da je Kramnik htio remi, našao bi ruku ispruženu da prihvati njegovu ponudu. Ali moj um je vikao: „Hajde, budi ozbiljan, samo se koncentriši.“

Moj tim mi je naredio da ne igram ni minutu duže nego što je potrebno i nisu se susreli sa nikakvim otporom s moje strane u tom pogledu. Kada mi je Kramnik ponudio remi, suzdržao sam se od toga da ga odmah prihvatim. Sakupio sam misli, pauzirao na nekoliko sekundi samo da uživam u trenutku, i napravio mentalni valcer prije nego što sam se složio s tim.

(Nastaviće se)