Piše: Jony Habla
Biografija Emanuela Laskera

Emanuel Lasker (24. decembar 1868 – 11. januar 1941) bio je njemački šahista, matematičar i filozof. Najpoznatiji je po svojoj dugoj vladavini kao Svjetski šampion u šahu, titulu koju je držao od 1894. do 1921. godine, što je i dalje najduži mandat u istoriji šaha. Lasker je bio poznat po svom psihološkom pristupu šahu, često koristeći neortodoksne strategije kako bi zbunio protivnike.
Rani život i karijera: Lasker je rođen u Berlinchenu (danas Barlinek, Poljska) i šah mu je pokazao njegov stariji brat Berthold. Stekao je ugled u šahovskom svijetu pobijedivši na nekoliko turnira i mečeva, stekavši titulu majstora šaha u 24. godini.
Svjetski šampion u šahu: Lasker je pobijedio Wilhelma Steinitza 1894. godine i postao Svjetski šampion u šahu, a svoju titulu je uspješno odbranio u revanšu 1896-97. Tokom svoje vladavine, branio je svoju titulu protiv vrhunskih izazivača poput Franka Marshalla, Siegberta Tarrascha i Carla Schlechtera, pokazujući svoju prilagodljivost i stratešku dubinu.
Akademska i druga interesovanja: Osim šaha, Lasker je dao značajan doprinos matematici, posebno u komutativnoj algebri. Također je bio zainteresovan za filozofiju, bridž i igru Go. I pored svog uspjeha u šahu, Lasker je imao problema s obezbjeđivanjem dugoročnih akademskih pozicija i bio je pretežno nezavisni naučnik.
Kasniji život i naslijeđe: Nakon što je izgubio Svjetsku šampionsku titulu od José Raúla Capablance 1921. godine, Lasker se povukao iz ozbiljnih takmičenja, ali je nastavio da bude aktivan u šahu i drugim intelektualnim aktivnostima. Njegove kasnije godine obilježene su finansijskim teškoćama i zdravstvenim problemima. Lasker je preminuo u New Yorku 1941. godine.
Laskerov uticaj na šahovsku teoriju i njegov inovativni stil igre ostavili su trajan trag, čineći ga ključnom figurom u istoriji igre.
(Preneseno sa fejsbuka)