Maksim Lutovac: DRUG (2.nastavak)-Saga o Srđi

V

SAGA O SRĐI

Iako sam u grdnom cajtnotu, zastavica samo što nije pala, iako mi se svakodnevno sužava po jedan krug svjetlosti, gasi po jedna misao, zanosi korak… drznuo sam se da napišem knjigu o mom druženju sa šahom. Mašem mu sa poslednjeg 64. polja da mu zahvalim za sve što mi je darovao.

A onda sam doživio neprobolan udarac. Vijest o smrti Srđe Dragaševića, najbliskijeg druga iz poslednjih decenija, ljudske i šahovske veličine. Neka se u ovim sjećanjima druže dva moja druga, kao što su to činili decenijama. Za Pljevlja sam čuo 1941. („Idu na Pljevlja!”); prvi put igrao protiv Mila Lučića i Butka Halilbegovića u meču omladinskih brigada Pljevalja i Kotora, 1952. godine, na izgradnji željezare.

Na majstorskom turniru 1964. godine u Titogradu prišao mi je mladi plavušan i rekao da navija za mene zato što „igram oštro”. Bio je to Srđa Dragašević, s kojim sam obnovio poznanstvo početkom ovog vijeka i bio s njim jedna šahovska glava. Tada sam zavolio Srđu, markmiljanovskog ČOJKA, kome su velemajstori konja vodili.

ŠKOLOVANJE I PROFESIJA

Naš drug Srđa Dragašević rođen je 8. marta 1949. godine u Pljevljima, a preminuo 2. avgusta 2023. godine u Beogradu. Iznenadna smrt gospodina dipl. ing. S. Dragaševića, FIDE majstora i bivšeg predsjednika Saveza šokirala je njegove prijatelje i šahovsku javnost, jer je bio poznat po vitalnosti i optimizmu. U vječnost se preselio tiho, bez riječi, ne opterećujući nikog ali nije mogao da nasluti kakvu prazninu ostavlja onima koje je volio i koji su ga voljeli.

Srđa Dragašević

Na osnovu svjedočanstava, diplome fakulteta, radnih karakteristika, sertifikata, sportskih priznanja, a naročito sjećanja njegovih životnih saputnika, Srđa je u svemu čime se bavio bio IN kako se danas kaže. Odličan titogradski maturant, diplomirao je na Metalurško-tehnološkom fakultetu u Beogradu sa 24 godine.

Mladi inženjer se zaposlio u preduzeću u razvoju „Import-invest” u Nikšiću (spoljna trgovina), a potom preuzeo predstavništvo „Montenegro export-import” u Beogradu, čuvenog Monteksa, da bi od 1986. vodio Monteksovo predstavništvo u Bukureštu. Poslije „diplomiranja” međunarodne trgovine, 1993. godine se osamostalio i otvorio svoje firme: Ferrotrade i Ferro Dil, šireći biznis i na Crnu Goru.

Nešto zbog geopolitičkih promjena, kao i u samom Monteksu, ali više zbog oca Vuka koji je samovao u Đenovićima, Srđa je završio karijeru privrednika i vratio se 2003. godine u Crnu Goru.

KRUGOVI ETIČNOSTI

 Srđin prijatelj, pjesnik Radojica Grba, govorio je sa respektom o Srđinim precima, tradiciji i njihovim uticajima na porodicu. Još je Jovan Cvijić zapisao da se nigdje ne pamte i poštuju preci kao u Crnoj Gori.

Četiri generacije Dragaševića

„Selo Kovač, na planini Kovač, na sredokraći između Pljevalja i Čajniča bilo je, poslednjih nekoliko vjekova, boravište Dragaša, odnosno Dragaševića.

Upravo je nemaština natjerala Vula Dragaša, Srđinog prađeda, da se kao nedorastao dječak uputi u grad, trbuhom za kruhom, u vrijeme krupnih političkih, ekonomskih i demografskih promjena zaokruživanja pljevaljskog Sandžaka pod austrijsko — turskim dvovlašćem. Vule je brzo uspio da se osamostali u poslu. Kupio je kola i konje i počeo da samostalno „kiridžija” između Pljevalja i Sarajeva, nalazeći dobre izvore prihoda. Zato je pružao pomoć postojećim narodnim ustanovama i društvima. Pred kraj života zamijenio je kola za fijaker i bavio se prevozom putnika.

Tako je i Srđin đed — Mihailo Dragašević, učitelj, narodni poslanik, politički, društveni i prosvjetni poslenik, ratnik i logoraš u dva velika svjetska rata — završio svoj životni put, u zemlji u koju nikada nije kročio kao slobodan čovjek. Ostao je da samuje daleko od svoje zemlje, u gradu Ponca — Italija, koji prethodno nikada nije ni vidio.

Jasno je odakle izviru Srđine vrline i dobročinstvo. Srđu je, ipak, sa svim njegovim osobinama i vrlinama oblikovala njegova porodica. Otmenost, taktičnost i strpljenje naslijedio je od majke Danice — Dane, omiljene učiteljice, a diplomatski nerv, toleranciju i prkos, kad je trebalo, od oca Vuka, istaknute ličnosti iz socijalističkog perioda. Samouvjerenost, inicijativnost i preduzimljivost primio je od brata Mihaila-Mika, uz pažnju njegove porodice.

A onda je soko, jednog davnog dana, savio gnijezdo sa Bugarkom Antoninom Georgijevom, poznatom šahistkinjom tog vremena. Iz tog braka su rođeni kćerka Dolja *13  i sin Vuko *14 , najdragocjeniji darovi njihovim roditeljima.

_____________
*13 Dolja Dragašević živi i radi u Londonu. Doktorirala je na Kembridžu. Oblast interesovanja joj je film i pozorište u kojima je nastupala i afirmisala se u mnogim evropskim zemljama kao producent, režiser i glumica;

*14 Vuko Dragašević, dipl. ecc živi i radi u Beogradu. Diplomirao je u Bordou (Francuska) i bavi se biznisom kao preduzetnik i investitor modernih tehnologija sa preduzećima iz Rumunije, Srbije, Crne Gore i Francuske.

________________

Srđa je svoje univerzalne vrijednosti obogatio i vidike proširio učeći školu života i rada u dvije velike porodice: Monteksu i Šahu. U obje je stekao reputaciju i ugled, ali ne ljubavlju, već pregalaštvom.

NEZABORAVNE GODINE IGRE

Od mnogo aktivnosti i igara Srđa je izabrao šah. Ne zna se zbog čega. U Titogradu je 1965. godine održano prvenstvo Jugoslavije na kome je pobijedio Svetozar Gligorić. U to vrijeme je počela da sija zvijezda Božidara Ivanovića, a skoro se istovremeno pojavio talas darovitih mladića: Borko Vujačić, Dragan Šešlija, Dragan Perović, Srđa Dragašević, Dragan Savović, Radojica Dabetić, Zdravko Vuković… Još se pominju pobjeda B. Vujačića nad Lj. Ljubojevićem 3:1 i „ljepotice” D. Perovića.

Dragašević je, tada, demonstrirao svoj talenat osvajanjem trećeg mjesta na seniorskim prvenstima Crne Gore, 1969 i 1970. godine, ali su, ubrzo, i on i sva pomenuta generacija dali prednost studijama i struci nad šahom.

Izgledalo je da je S. Dragašević napustio šah, ali je on stalno igrao za poznate klubove: Titograd, Partizan, Slavija, Rudar; učestvovao na vikend, open i jačim turnirima, a još više njih organizovao i pomogao.

Kruna njegovog interesovanja i bavljenja šahom bila je titula FIDE majstora, osvojena na Memorijalu „Viktor Čokaltea”, 2000. godine u Bukureštu.

Međutim, on je sam smatrao naznačajnijim dvije srebrne medalje 2011. i 2012. godine, veteranske reprezentacije Crne Gore na evropskom prvenstvu. Osvojili su ih Božidar Ivanović, Ljubo Živković, Momčilo Raičević i Srđa Dragašević. Dr Ljubo se sjeća da su u Rogaškoj slatini imali šest pobjeda i tri remija! Prilika je da se pomene da je 2023. godine na Svjetskom prvenstvu veterana crnogorska ekipa zauzela sedmo mjesto u kojoj se istakao IM Boro Miljanić sa 6,5 (poena).


PREDSJEDNIK — VIZIONAR

Centar Srđinog interesovanja od mladosti do veteranskih dana, bio je šah. Pored svega dobrog što je u njemu uradio, najviše se cijeni zbog konsolidacije Saveza i njegove međunarodne afirmacije. Srđa je na čelu Saveza bio od 2004. do 2011. godine Za to vrijeme je ugovorio, organizovao i realizovao mnogo atraktivnih događaja, za koje je teško odrediti najznačajnije za naš šah.

Da ih pomenemo u par riječi.

2005. godine: utemeljen, na naučan i profesionalan način, Projekat „Šah u škole”. Perspektiva šaha. Prvi — 78 — koordinatori ovog značajnog projekta bili su M. Luto[1]vac (2005–2009), potom, B. Miljanić.

2007. godine crnogorska reprezentacija debitovala na Evropskom prventsvu na Kritu.

2006/07. godine ŠSCG primljen u ECU (Evropska šahovska federacija) i FIDE (Svjetska šahovska organizacija). Tek je od tada suštinski promijenjen status našeg Saveza i šaha, a na to je presudno uticao S. Dragašević upornim zalaganjem i diplomatskim djelovanjem.

2007. godine održan Bord direktora ECU i FIDE u Crnoj Gori, kao potvrda nove saradnje.

2009. godine Crna Gora se afirmisala na dva velika takmičenja:

— Prvenstvo Evrope za mlade u Budvi, sa 913 učesnika iz 52 zemlje;

— Olimpijada u Drezdenu: 26. mjesto i zlatna medalja VM Dragiše Blagojevića na četvrtoj tabli sa 8 (9) poena;

2007. godine Seniorsko evropsko prvenstvo u Budvi, hotel „Splendid”, pobjednik VM Evgeni Tomaševski. Vjerovatno najprestižnije od svih održanih takmičenja.

Srđa Dragašević je ostvario ciljeve i snove i uveo naš šah u svjetski, a Crna Gora je postala gostoprimna i omiljena šahovska destinacija.

Bio sam svjedok nekog od ovih događaja i opservirao Srđu. Ponašao se, u visokom društvu, bez trunke inferiornosti, sasvim nonšalantno, na bordu svjetskih predsjednika, kao da sa mnom igra cug na terasi u Đenovićima. Vizionar i promoter našeg šaha drug Srđa Dragašević.

Izdavač IK „CID“, Podgorica 2024

(Nastaviće se)