Piše: Sagar Shah
SS: Ali to je divan početak vaše saradnje sa sekundantom, i mislim da će se to definitivno nastaviti jer je ovo veoma važna godina za vas. Igraćete na jako mnogo događaja – u stvari, WR Chess Masters dolazi za 15 dana. Posle toga imate i ciklus kandidata u kojem učestvujete i tako dalje.
AG: Da budem iskren, recimo da ću odigrati otprilike 70 klasičnih partija, a ovdje sam odigrao prvih 13. Bilo da izgubim ili pobijedim u poslednjem kolu ili nešto slično, ja sam to i dalje vidio ovako. Naravno da je sada jako lijepo, ali većinu partija tek trebam da odigram. Naravno, početak godine je bio jako dobar, ali moram reći da je tu i tamo bio neki blagoslov odozgo. Sreća ne traje vječno, pa se nadam da ću to nadoknaditi radom. Nije moguće ostati na ovom nivou, neću pobjeđivati na svim turnirima. Mislim, nisam se preko noći pretvorio u Magnusa Carlsena, nije bilo razloga da se to desi. I dalje je Magnus najbolji igrač na svijetu. Imao sam dobar turnir, ali ono što želim je da pokažem konstantno visok nivo šaha. U redu, možda ću u jednom trenutku imati negdje loš turnir, ali želim i dalje da odigram nekoliko dobrih. Ne očekujem da ću pobijediti sve turnire, ali ne bih bio zadovoljan pobjedom samo na ovom turniru, a da mi čitava godina bude slaba, nije to poenta. Zaista namjeravam, kao što sam planirao prije početka turnira, da pokušam da podignem nivo svoje igre i ostvarim određene ciljeve ove godine.
SS: Anish, odakle ta objektivnost? Jer generalno nakon pobjede na turniru, vi ste i dalje tako izbalansirani!
AG: Mislim da to dolazi iz iskustva. Naročito u mom slučaju, imao sam dosta dobrih i loših rezultata na svim vrstama turnira. Tako da me to drži na zemlji. Sjećam se da je moj veliki rezultat bio Reggio Emilia 2011-12. Ljudi to zaboravljaju, svi zbijaju šale da nikad nisam osvojio nijedan super turnir. Ali, kakvi su članci pisani u to vreme, mnogi se ne sjećaju, ja se sjećam jer sam ih sve čitao. Pisali su da je ovo najmlađi igrač koji je ikada osvojio super-turnir, jedino se može porediti Karpov. To je bila istorijska stvar!
U članku na ChessBaseu, samo ovaj paragraf pokazuje kako je to bila važna vijest da je Anish Giri osvojio turnir Reggio Emilia!
SS: Da li bi to bilo slično kao da je Nodirbek osvojio ovaj turnir, tako nešto?
AG: Bio sam mlađi, imao sam 17 godina! Bio je to zaista istorijski događaj. Imao sam 17 godina, bio sam mlađi od Nodirbeka sada. Bio sam malo stariji od Gukesha sada; Gukesh ima 16 godina. I nisam iz Indije, odakle svi očekuju da se pojavljuju vunderkindi. To su pisali u člancima koji su objavljeni, zaista je izgledalo kao da sam ja budućnost, a budućnost je sada. Stvarno sam tada mislio da ću sve zdrobiti i da me ništa ne može zaustaviti. Dobro sam se zabavljao 2 nedjelje, a onda sam otišao u Wijk Aan Zee. U prvom kolu sam kao što sam očekivao pobijedio Gelfanda crnim figurama – koji je inače trebao da igra meč za svjetskog šampiona. Shvatate, imao sam 17 godina i pobijedio sam i Gelfanda. Stvarno sam mislio „Ok, ovo je stvarno to, da.“ Onda izgubim partiju, naravno idućeg dana se vratim smatrajući da je taj brzi povratak karakteristika šampiona. Onda izgubim još jednu partiju, u redu, desi se, onda izgubim opet.Pomislim „U redu, ne mogu izgubiti više od 3 partije uzastopno“. Nakon toga gubim još jednu. Tada sam ipak pomislio, hajde da remiziram, probam ali izgubim jos jednu, tako da sam nanizao 5 poraza zaredom. To su stvari koje vas kasnije drže na zemlji!
SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.
SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.
AG: Da, da, ljudi stvarno misle da sam sve partije remizirao čitavo vrijeme, I da sam u nekom trenutku počeo da pobjeđujem i da je to moja životna priča. Zaista nije tako, bio sam poznatiji od svih ovih dječaka, Gukeša i Abdusatorova. Imao sam svoje vrijeme, u jednom trenutku sam bio perspektivniji od svih njih.

Ove riječi napisao je Leonard Barden u Guardianu – budućem kandidatu za svjetsku titulu 2008. godine!
Ali nije bilo lako – dešavali su se neuspjesi i drugi vrhunski igrači vam očitavaju lekcije. Postoji Nemesis kojeg ne možete da savladate – zapravo mi je išlo dobro sa Carlsenom, ali sam gubio sve svoje partije od Kramnika i Aronijana. U nekom trenutku, bilo je godina u kojima bih gubio 4 partije godišnje, ne bih izgubio nijednu drugu partiju, samo 2 od Kramnika i 2 od Aronijana. Ako iz jednačine izbacite Kramnika i Aronijana, imao bih 100 seriju bez poraza. Oni su bili jedini šahisti koji su me stalno tukli. Takođe, kao djetetu, teže vam je da se nosite sa psihologijom. To ste mogli vidjeti i sada kod vunderkinda, vidite da je teško savladati. Jer kao mladiću, teže ti je da se nosiš s tim stvarima. Imao sam dosta iskustva, da tako kažem, ali sada je u Wijk Aan Zee-u je bio definitivno bilo dobro.
SS: Da li biste ovu pobjedu ocijenili kao veću, ili je veća pobjeda bila na turniru Reggio Emilia?
AG: Pa, gledajući unazad, Reggio Emilia nije zaista bila kao što mi se činilo. Mislim, da sam pobjedio sve od tada i postao svjetski prvak sa 19 godina ili slično, tada bi bila prekretnica za mene. Ali gledajući unazad, nakon Reggio Emilia imao sam loš turnir u Wijku, imao sam loše Evropsko prvenstvo, ispao sam iz grupe igrača sa rejtingom 2700. Trebalo mi je još nekoliko mjeseci da se izvučem iz toga, stabilizovao sam se na oko 2700, a onda polako povećavao rejting. Imao sam mnogo dobrih Wijk Aan Zee turnira, mnogo njih, pomogli su mi u raznim trenucima u mojoj karijeri. U jednom trenutku sam ispao iz prvih 10, imao sam veoma težak period u Bilbau. Imao sam loš turnir, izgubio sam od Carlsena prvi put u Bilbau i izgubio sam još nekoliko partija. Mislim da sam nakon nekoliko loših turnira prestao da radim sa svojim trenerom. Nisam znao kako da to riješim i rejting mi je polako padao, a onda sam ispao iz prvih 10. Nakon toga sam nastavio da radim sa Čučelovom, mojim dobrim starim trenerom sa kojim sam dosta radio u prošlosti.

Belgijski velemajstor Vladimir Čučelov je sa Anišem radio mnogo godina – u njegovim dobrim i lošim vremenima!
Imali smo dva perioda kada smo radili – jednom dugi niz godina, pa smo prekinuli, pa opet na godinu i po ili otprilike toliko. Nastavio sam da radim sa njim i imao sam fantastičan povratak u Wijk Aan Zee gdje sam dijelio prvo mjesto sa Carlsenom, izgubivši u taj-brejku. Bio je to odličan rezultat i vratio me u prvih 10. Imao sam mnogo dobrih rezultata u Wijku, ali naravno u pogledu statusa turnira koji sam osvojio, mislim da je Reggio Emilia imala nešto niži status . To je i zato što je u jednom trenutku tradicija morala da prestane, jer su tamo imali veoma nesretan zemljotres. Više nije bilo moguće organizovati turnir i zato je prestao. Inače bi se nastavilo svake godine, i dalje bi bio redovan turnir poput Norway Chess i Wijk Aan Zee. Ali nekako je prestao i ljudi su zaboravili da postoji. Bio je to, naravno, vrhunski turnir, ali Carlsen je igrao ovdje, a ne u Reggio Emiliji. U to vreme su igrali Morozevič i Ivančuk koji su tada bili veoma dobri. Hikaru i Fabi su ustvari igrali, ali nisu bili tako dobri kao sada. U stvari, Fabi i ja smo bili mladi, a Morozevich, Ivanchuk su bili tada vrhunski šahisti, Morozevich se borio za prvo mjesto. Ali sada kada Carlsen igra i igra se toliko kola, a ovo je tako poznat turnir, vjerovatno najstariji turnir, 85. izdanje. Svakako, ova pobjeda je veoma velika.

Konačni poredak 54. i posljednjeg šahovskog turnira Reggio Emilia | Foto: ChessBase
(Nastaviće se)
https://en.chessbase.com/post/the-anish-giri-interview-winning-tata-steel-masters-2023