Iz starih šahovskih časopisa: Tragedija čiste misli (o šahu)

Ja. Rohlin: O djelu Demčinskog

Tragedija čiste misli (o šahu)

B. N. Demčinski. Izdanje Sveruskog šahovskog saveza, sa predgovorom S. O. Vajnstajna. Lenjingrad, 1924. Cijena: 35 kopejki.

Autor je, zajedno sa šahom, obuhvatio suviše široku oblast ljudskih odnosa da bi je mogao iscrpno obraditi u tako maloj knjizi. Ipak, u njoj se nesumnjivo osjećaju izuzetna erudicija i sposobnost da se različiti momenti stvaralačke misli dovode u vezu sa stvarnim životom. Neka zapažanja psihološkog karaktera veoma su zanimljiva.

Međutim, pored vrijednih misli, primjetne su i određene tvrdnje koje ćemo nazvati, u najmanju ruku, spornim.

B. N. piše: „U osnovi svake genijalne kombinacije nesumnjivo leži matematika, ali je njena uloga ista kao uloga skeleta koji podupire prelijepo tijelo.“ To nije sasvim tačno. U osnovi svake kombinacije, a pogotovo genijalne, prije svega leži mašta, do koje se dolazi zahvaljujući darovitosti i osobenom osjećaju svakog šahiste. Tek nakon što se ideja rodi uz pomoć mašte, pristupa se njenoj analizi matematičkim proračunom. To je samo po sebi jasno. Štaviše, već na sljedećoj stranici i sam autor potvrđuje naše stanovište: „Matematička analiza puzi suviše sporo…“; „…Rad sa centimetrom u rukama neće stvoriti genijalnu skulpturu, ali kada se takva skulptura, u nekom neshvatljivom spoju stvaralačkih snaga (mašte, darovitosti – J. R.), jednom oblikuje, pritom, naravno, bez pomoći bilo kakvih centimetara, onda joj se može pristupiti pomoću bilo kojih brojeva, koji će dokazati besprijekornost ostvarenih matematičkih odnosa.“

Ove riječi najbolje objašnjavaju suštinu šahovskog stvaralaštva i sasvim je nejasno zbog čega autor na početku protivreči samom sebi.

Utoliko prije što nekoliko stranica kasnije ponovo nailazimo na tvrdnju: „Šah je zauvijek osuđen da prebiva u oblasti mašte…“ Činilo bi se da je sve u redu, ali autor neočekivano dodaje: „i u tom smislu oni na sebi nose pečat tragedije…“ Zaista: „Amicus Plato, sed magis amicus veritas est“*). Otkad je to mašta, čiji su elementi prisutni i u književnosti, i u muzici, i u pozorištu, postala tragedija? Naprotiv, zahvaljujući mašti šah se uzdiže do neslućenih visina; mašta ga povezuje s umjetnošću i otvara daleke horizonte djelovanju šahovske misli… Ostaje nam samo da žalimo što autor po ovom pitanju nije došao do ispravnih zaključaka.

Prelazeći na dalju analizu knjige, ukazaćemo na jednu neusklađenost sasvim jednostavne prirode. Autor piše: „…Dakle, šah nije niži od umjetnosti. To bi se moglo dokazati mnogim analogijama.“ Nažalost, analogija još uvijek nije osnov naučne metodologije i zato ne može poslužiti kao neoboriv dokaz bilo koje tvrdnje.

Uopšte, u knjizi ima određenih nejasnoća i protivrečnosti, a takođe se ne osjeća ni dosljedan sistem u izlaganju. Sve to čitaocu otežava da donese određen zaključak o temi koja se obrađuje.

S druge strane, pojedini autorovi stavovi veoma su zanimljivi. Istaknimo njegov opravdan odgovor onima koji od šaha zahtijevaju neku korist: „…Niko Danteu ne osporava pravo da luta paklom koji je sam izmislio… Šah luta svojim carstvom, dospijevajući svaki put u nove i nove krugove, i ne želi da vodi računa o korisnosti, jer je izabrao svoju maštu i u njoj stvara svoju plastiku, svoje poeme, svoje matematičke zakone.“

Vrijedna je i njegova napomena da „šah posjeduje preciznu uporednu metodu i jasnu realizaciju darovitosti… Njegova presuda jeste ideal nepristrasnosti“.

Na kraju, ipak, treba istaći da je autor suviše zgusnuo tamne tonove u svojoj „Tragediji čiste misli“. Sve to nije toliko strašno koliko izgleda, a primjer Gogolja, koji je spaljivao svoje rukopise, ne može biti prepreka potpunom posvećivanju književnom ili nekom drugom životnom pozivu. Utoliko je prihvatljiviji i profesionalizam u šahu, ako se njime stvaraju naučne osnove šaha.

*) Budi prijatelj Platonu, ali još veći prijatelj neka ti bude istina.

„Šahovski listić“, 1924, br. 15.

B. Demčinski – „Tragedija čiste misli (O šahu)“.