Sergej Kim: Komentar svjetskog prvenstva u Vrnjačkoj Banji

Piše: Sergej Kim

Ne znam da li je srpska Vrnjačka Banja svojim vremenom obradovala učesnike seniorskog Svjetskog prvenstva? Najvjerovatnije jeste. A možda i nije. Ali to nije najvažnije. Rasplet koji se dogodio u posljednjem kolu muškog takmičenja u grupi 50+ nešto je zaista posebno i dugo će ga pamtiti svi učesnici!

Sastav takmičara i karakter borbe bili su toliko izjednačeni da prije nego što bi sjeli za šahovsku tablu niko od onih koji su pretendovali na visoke plasmane nije mogao sa sigurnošću da procijeni koliko će poena biti dovoljno za konačan uspjeh. A kandidata je bilo, ni manje ni više, nego jedanaest! Svi su bili zbijeni u uskoj grupi, sa rezultatima od +4 do +5 – nevjerovatna izjednačenost!

Nekoliko partija imalo je presudan značaj, ali je ishod jedne od njih, u suštini, odgovarao cijeloj kazahstanskoj delegaciji. Naime, prije nego što su pokrenuti časovnici, bilo je jasno da bi svaki rezultatski ishod susreta Pavela Kocura i Murtasa Kažgaljeva, osim remija, sa velikom vjerovatnoćom donio zlatnu medalju. Kako se kasnije ispostavilo… Ali o tome nešto kasnije!

Dakle, na prvom stolu susreli su se dvojica starih rivala, još iz osamdesetih godina! Koliko su partija u klasičnom šahu, rapidu i blicu odigrali naši zaslužni seniori jedan protiv drugog? To je sigurno trocifren broj. A koliko je njihovih međusobnih susreta bilo odlučujuće, „partija života“, u kojima je ulog bio „veći od života“ (ko se sjeća one poljske serije?)? Ispostavilo se da je u ovom životu glavna partija, barem za sada, bila ona iz 11. kola prvenstva u Srbiji…

Neću detaljno analizirati partiju, pobjednik će to mnogo bolje ispričati od mene. Vrijedi samo napomenuti da je Kocur u 16. potezu napravio očigledan previd, nakon čega je prednost prešla na stranu crnih. Murtas se čvrsto uhvatio za protivnika i grčevito stezao poziciju, poput borbenog buldoga koji ne ispušta osvojeni plijen. Prednost crnih čas se smanjivala, čas povećavala, ali nije nestajala. Sve dok Paša, umoran od teške odbrane, pred 40. potez nije dozvolio prelazak u beznadežnu završnicu…

Na veliko razočaranje glavnog trenera ženske reprezentacije Kazahstana, nakon obračuna rezultata ispostavilo se da bi u slučaju remija, zahvaljujući skraćenom Buholcu, upravo on postao šampion! Prava drama, ali sport, pa tako i šah, ne trpi sentimentalnost! A šampion je postao Murtas!! Bravissimo!!

U međuvremenu, četvorostruki prvak Kazahstana Petar Kostenko crnim figurama dobio je svoju uobičajenu omiljenu „zamotku“ i maštovito pojačavao poziciju protiv Norvežanina Stanforda. Skandinavac nije izdržao! U 42. potezu grubo je pogriješio i njegova pozicija se raspala!

U podjeli mjesta od drugog do petog, stari dobri Buholc donio je kostanajsko-astanskom velemajstoru bronzanu medalju! U posljednje vrijeme Petar Jevgenjevič nije često pružao povode da obraduje svoje navijače, pa je utoliko prijatniji ovaj uspjeh! Usput, jedini poraz šampion je pretrpio upravo u partiji protiv njega.

Uostalom, naši majstori su se međusobno borili bez ikakvih kompromisa: Pavel je pobijedio Petra, Petar Murtasa, a Murtas je, kao što već znate, u posljednjem kolu rastužio Pavela.

Srebrna medalja pripala je Kirilu Georgijevu. Godine 1983, na nezadovoljstvo sovjetskih sportskih funkcionera, ako se dobro sjećam, osvojio je Svjetsko prvenstvo za juniore sa potpuno nestvarnim rezultatom od 11,5 poena iz 13 partija. Prošlo je tek nešto više od četrdeset godina, a on je već veteran! Godine lete…

Upravo sam pročitao objavu novog šampiona. Kao i mnogi drugi, u načelu podržavam politiku podmlađivanja nacionalne reprezentacije. Ali potpuno izostaviti zaslužnog šahistu, a naročito ostaviti njegovo obraćanje bez jasnog odgovora… To nije korektno!

U sjenci „remek-djela i drama“ muških prvenstava (a u grupi 65+ takođe je bilo mnogo podijeljenih mjesta!) donekle je ostalo žensko prvenstvo u kategoriji 65+. Međutim, iz ugla domaćih ljubitelja šaha, ono je bilo veoma, veoma zanimljivo!

Galina Strutinska ostvarila je kosmički rezultat – 9 od 9!! Naredna dva remija bila su samo formalnost i nisu ništa mijenjala. Time je ostalim kandidatkinjama za medalje pružila priliku da se približe, a među njima se našla i naša Irina Bulanova.

Almatinka je odigrala dobar turnir! Odlično je završila takmičenje (3,5 iz 4) i znatno popravila rejting. Sa 7,5 poena iz 11 partija podijelila je mjesta od drugog do petog. Sjajan rezultat, ali je ovoga puta Buholc „zakazao“ i našoj majstorici dodijelio „samo“ četvrto mjesto.

Moglo bi se mnogo toga napisati, o svakome ponaosob… Ali ne stiže se uvijek.

Lično sam najviše brinuo i navijao za Serika Temirbajeva. Ipak, po godinama (i sjećanjima) prilično smo bliski. Prije početka prvenstva velemajstor iz Kokshetaua rekao je da je izvukao pouke iz prethodnog, ne baš uspješnog nastupa i da će sada igrati drugačije.

I zaista, rezultat je bio mnogo bolji! Plus pet, na samo pola poena od podjele prvog mjesta. Ipak, za sada je to bilo dovoljno samo za podjelu petog mjesta. To je svakako ohrabrujuće pred naredni ovakav turnir!

Mada se tokom takmičenja moglo očekivati i više…

Ali život se time ne završava, pogotovo kada su u pitanju seniorska prvenstva! Zato, do novih susreta, stari i mladi prijatelji!

(Preneseno sa fejsbuka)