Poznato je da je Hans Niemann u djetinjstvu živio u Holandiji. Tamo je čak polagao i školske testove na holandskom jeziku.
– Najprije sam zatražio dozvolu da test polažem na engleskom – objašnjava Hans. – Ali rekli su mi da moram da ga polažem na holandskom. A u Holandiji sam živio svega šest mjeseci. U svakom slučaju, uglavnom su provjeravali sposobnost prepoznavanja obrazaca – uobičajene zadatke za takve testove, pretežno prepoznavanje nizova, uz nešto matematike.
– Dakle, živio si u Holandiji svega šest mjeseci i već si pomalo govorio holandski, mada vjerovatno još ne baš tečno?
– Da, mada holandski nije naročito težak jezik, posebno za nekoga ko govori engleski. Mislim da sam se do tada već prilično dobro snalazio u njemu. Ali imao sam tek sedam ili osam godina.
– Govoriš li još uvijek holandski?
– Ne, zaboravio sam ga. Kada smo se vratili, jednostavno sam sve zaboravio. To je prilično beskoristan jezik, jer svi govore engleski. (Smijeh.)
– A Anish Giri takođe?
– Ne, čak ni on ne govori holandski.
– Šta misliš, da li si ti bolje govorio holandski nego Anish?
– Anish sam kaže da više ne vlada holandskim, da ne voli da govori tim jezikom i da mu znanje postepeno nestaje. Morao bi malo da obnovi svoje konverzacijske vještine. (Smijeh.)
– Je li tačno da u Holandiji toliko ljudi govori engleski da se sasvim lijepo može živjeti bez poznavanja holandskog?
– Svi govore engleski, i to veoma dobro. To je vrlo internacionalna zemlja, u kojoj ima mnogo stranaca. Zato je engleski zaista svuda prisutan. Mislim da je holandski jedan od najbeskorisnijih jezika, tako da se ne sekiram naročito što sam ga zaboravio. Da sam zaboravio francuski, to bi već bilo sramota. Ili njemački. Jer tim jezicima se ne govori samo u Francuskoj i Njemačkoj.
– Kada dođeš u Holandiju, vraća li ti se makar malo znanje holandskog?
– Ne – priznao je Niemann.